Ma kao da je bitno koju marku bicikla vozate i koja je oprema ako je ispravna.
Bitno je da imate namjeski bicikl za odredjeni teren.
Ako su vam voznje samo po asfaltu, do posla ili granapa, nije vazno koji je amortizer, kakve su kocnice i koji je mjenjac jer tu niti ram niti djelovi ne trpe neko veliko opterecenje, mozete samo bacati pare, ako ih imate viska, nemam nista protiv
Ako izbjegavete cestu i volite da vasa tura bude negdje po nekom makadamu, uspon do Trebevica ili do Igmana ratnim putem, onda bi trebalo da imate malo kvalitetniji lanac, mjenjac (koji je samo cvrsci jer je dobar mjenjac samo onaj koji je dobro podesen), bolji amortizer da ruke ne trne, pouzdane kocnice (V-brake do 90 kg koce odlicno)da se ne bi proletilo gdje u krivini. To podrazumjeva i biciklo koje je od 900 KM pa na vise.
Moze se i sa GT Outpostom/Aggressorom popeti na Igman i spustiti se ali nije kao sa GT Avalanchom 1.
(naveo sam brendove GT-a jer je ljudima lakse uporediti jer su poznatiji na nasim prostorima)
Ono sto cini nekog biciklistu pravim jest njegova kondicija i mogucnost da u svojoj turi (npr do Trebevica) uziva a ne da se pati i boluje 5 dana upalu misica, pa bila to Nakamura, GT-ovi i ostali bicikli do 500 KM, normalno sa gumama za makadam i kamenje.
Podvlacim, moze se sa svakim biciklom voziti svaka tura i bilo gdje ali nije isti merak, pa bila to cesta ili teski makadam.