begefendija wrote:Polaritet ( dualnost) je svugdje izražen.Dobro i zlo, lijepo i ružno, ljubav i mržnja svugdje su sadržani.Ne možeš odvojiti jedno a da i ono drugo nije prisutno. Da li od nas ovosi što ćemo izabrati?
Sa nekim nožem se može rezati kruh ali i ubiti čovjeka.Ako bi preradili nož da ne može više ubijati ne bi bio pogodan ni za rezanje kruha.
Suprotnost od moći je poniznost i ljubav. U svim razinama postojanja bića samo ljubav može prevazići Ego.Samo snaga ljubavi pretvara ono što je nisko u ono što je visoko.Borba generira ponovo borbu, mržnja samo mržnju, pritisak kontrapritisak.U ljubavi se vidi da je prividna slabost u stvarnosti najveća snaga a poniznost prava moć.Kao dijete koje ne zna čitati i nije u mogućnosti pojmiti svekolike napisane stvari, isto se dogadja i odraslima.Mi bi takodjer trebali naučiti čitati slova stvarnosti, kako bi mogli prepoznati da je sve ovo što vidimo samo simbol i imaginacija.Možda se sve ovo već dogodilo u nekoj dimenziji.Zbog toga možda Svemogući i zna krajnji rezultat svega što je stvorio, svekoliki početak, sadašnjost i budućnost svačega od početka do kraja...
Aferim.
Budimo svjesni da VJEROVANJE i IBADET (bogosluzenje, molitva, post, i sl.) NIJE SAM PO SEBI SVRHA nego NACIN i SEBEB (sredstvo) sticanja Bozijeg zadovoljstva (rizaluka).
Znajmo da DZENNET (rajske blagodati) NIJE sam po sebi SVRHA nego SREDSTVO PREBIVANJA U BLISKOSTI BOZIJEG ZADOVOLJSTVA I BOZIJEG BICA (jer dusa "okaljana" nepokajanim grijesima jednostavno ne moze izdrzati prisutnost Apsolutne Svetlosti i Apsolute Istine...)
TAQWA (bogobojaznost) NIJE strahovati od Uzvisenog Gospodara kao sto se stahuje od zuluma zulumcara, batina jacega ili nepravde nepravednog!... TAQWA (bogobojaznost) je strahovati od govorenja ili cinjenja bilo cega cime Uzviseni Gospodar nije zadovoljan, jer Ga volimo.
"Spalila bih Dzennet i vodom ugasila Dzehennem, pa da ljudi robuju Allahu ne iz zelje za Dzennetom ili straha od Dzehennema, vec samo is CISTE LJUBAVI prema Njemu..." Rabia Al-Adawwiya
Cak i kada insan voli insana (covjek zenu, majka dijete, dijete roditelja itd) taj insan koji voli izbjegava na svaki nacin da kaze ili uradi nesto voljenom sto bi uzrokovalo nezadovoljstvo i bol, i ako nehotice nesto tako i ucini brzo se izvini ne zato sto se PLASI voljene osobe nego zato sto je VOLI... Mi Bogu naravno nauditi ne mozemo, ovo je samo banalan primjer.
Nas Uzviseni Stvoritelj nije razi (zadovoljan) da bilo koga stavi u Dzehennem (pakao) jer On nas je stvorio i On je Utjelovljenje Apsolutne Ljubavi! Medjutim, On je takodje Utjelovljenje Apsolutne Pravednosti, i zato i jeste poslao pejgambere (poslanike) sa Objavama IZ LJUBAVI PREMA NAMA da bi nam jasno dao Uputu i Kriterij uz ciju pomoc pokusavamo, svako po svojim mogucnostima, da se priblizimo Njegovom rizaluku (zadovoljstvu)...
Cinjenica je da, kad bi samo htjeli da se
zahvalimo Stvoritelju na ovoj prilici da, na tren, "zavirimo" u postojanje, mi koji nismo bili ni misao a kamoli stvaralacko djelo Onoga koji je ODUVJEK i ZAUVJEK, samo da se za to zahvalimo ne bi nam bilo dovoljno hiljadu zivota makar ih samo na sedzdi (poklonjeni celom na tlu) proveli!
Njegova je Milost neizmjerna i samo Njegovom Miloscu mozemo se nadati da ce nam dozvoliti da u Njegovoj Blizini (ne fizickoj naravno jer On nije podvrgnut zakonima fizike, vremena i prostora) bivstvujemo...
Odbacivanje dunjaluka (ovosvjetskih imovina i uzitaka)
NIJE da nista ne posjedujemo nego da
nista ne posjeduje nas... (Hz Alija r.a.)
Nazalost, mnogi vrlo posveceni, vjernici smatraju da ne treba imati materijalne stvari, tj. imati samo ono sto je neophodno. Time "pokazuju" svoju predanost Uzvisenom Bogu, pokusavajuci da svoj nefs (ego) tako pokore i obuzdaju. Oni nekada gledaju na imucnije sa vrstom nipodastavanja i superiornosti...
Bog VOLI da Njegovi robovi imaju dozvoljen (halal) imetak, da od toga sto im je njihov Gospodar podario dijele onima kojima je potrebno, kao i da se na njima vide Njegove blagodati.
Naravno da ni u cemu ne treba pretjerivati.
Medjutim, postoji jos gori "dunjaluk" i jos pohotniji "nefs"
na primjer:
PONOSITI se i smatrati sebe BOLJIM vjernikom od drugih;
NALAZITI UZITAK u tome da drugi o doticnom govore kako je "bogobojazan, darezljiv, ucevan, i sl.";
OSJECATI SE UGODNO kada ga ljudi slijede i slusaju njegove savjete;
"CVJETATI" kada ga ljudi cijene i ukazuju mu postovanje;
BOLJE IBADETITI medju ljudima nego u osami;
OSJECATI LICNO ZADOVOLJSTVO kada ga u grupi neko izdize ili ga pita da prouci ovo ili ono...
TAJ NEFS I DUNJALUK je teze prevazici nego se ostaviti svih materijalnih dobara.
Obuzdati ponos SKROMNOSCU srca i biti zahvalan sto ga je Bog pocastio time da je vjernik;
OSJECATI SRAMOTU pred Bogom kad ga drugi hvale jer Bog zna ono sto oni i ne slute;
OSJECATI NEUGODNOST kada ga se slijedi i slusaju mu se nasihati jer mu je samo Uziseni Gospodar podario to nesto znanja i srca ljudi ucinio sklonim da ga poslusaju;
POVLACITI SE u sebe i svako cijenjenje i postovanje u srcu i jezikom pripisati samo Gospodaru svetova jer je On taj Koji Daruje obilno;
U SAMOCI IBADETITI i roniti suze zahvalnosti i ljubavi prema Bogu a medju drugima ibadetiti umjereno i prosjecno;
KAJATI SE (TOBA) Bogu kada ga izdizu i prouciti trazeno srca punog skromnosti i zahvalnosti je ga je njegov Gospodar prozvao a ne narod....
Danas postoje vjerski fakulteti i razlicite deredze (stepeni) obiljezeni odgovarajucim ahmedijama i kardinalskim ogrtacima da se bolje vidi i zna ko je ko... Lijepo je to i pohvalno proucavati vjerske aspekte "profesionalno".
Daj Boze da im stepeni kod Svevisnjeg Gospodara odgovaraju stepenima medju ljudima, i jos mnogostuko da je njima zadovoljan, amin.
"Obican" narod nema pristupa ahmedijama i ogrtacima, ali to ne znaci da mnogi "svakodnevni" ljudi ne mogu dostici vise deredze kod Uzvisenog Boga nego hodze, pape i popovi, svojom iskrenoscu (ikhlas), poniznoscu i proucavanjem Bozijih Objava i vjerskih iluma (znanja) i primjenjivanjem istih bez ikakvih ocekivanja nagrada (sevapa), bez misljenja da su "zasluzili" Dzennet (raj) i Boziji rizaluk (zadovoljstvo). Oni ne ocekuju nista jer vjeruju da, kako god da njihov Gospodar dosudi oni su Njime zadovoljni, a i On je takvima zadovoljan...