Promišljanje vjere,duše,ljubavi i sudbine.

[Lika]

"Ljubav je sihirbaz babo. Pokrece zivot i u zivot vraca. Lijeci, krijepi, oplemenjuje. Sve boli, jade, tuge, gorcine potire, ne zna za prepreke. Ne priznaje zakone, regule. Jedino je ona mocna, mocnija i od vremena i od smrti. Moze i onog naizgled nemoguce nesrecnog, slomljenog i izgubljenog u trenu preobraziti u srecna covjeka.
Sva sam od ljubavi, babo, a izvan toga nista nema."

(Nura Bazdulj Hubijar - Ljubav je sihirbaz babo)

[FortunaBela]

Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."

Ivo Andrić Znakovi pored puta

[begefendija]

Ponekad još se vraćam

PONEKAD još se vraćam odakle sam pošao
da bih potražio tvoj glas izmedju mnogih,
no tu je samo žedj, naga strvina vode
i svirala bez žica, bez vjetra da je zaustavi.

Ponekad još se vraćam da bih se vratio tebi,
ali taj što traži i onaj koji nalazi
rastaju se, uplašeni munjom
na nekom noćnom raskršću;
onaj koji pamti i onaj koji zaboravlja.

Sada sam ponovo ovdje, u mesu što mi ne pripada,
u nekom stranom životu, u tudjoj uspomeni,
i opet zovem bez nade to jato poljubaca
pretvoren u jug, u neko naivno gnijezdo.

Sa stabla opet se javlja staro, napuklo zvono
sa svojim rasutim cvijećem , sa svojom teškom sjenom,
i silazi tjeskoba gdje prije bijaše prostor
s lutkama od snijega i pusto korito vode.

Ponekad još se vraćam odakle sam pošao,
tamo gdje počinje kraj i tamo gdje sve završava,
da bih našao to što sam našao, izgubljen,
a to je ništa, praznina, i više nego ništa.

(Grlice u šumi, Z,Golob)

[Kwaheri]

@begefendija, ehlen ve sehlen

"After extinction I came out, and I
Eternal now am, though not as I.
Yet who am I, O I, But I?" - Shustari

[FortunaBela]

"Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!"

A.B.Simic - Opomena

[FortunaBela]

Nije ni čudo da smo takvi.
Hladniji od najgoreg snijega kad i planina u bijelim plahtama drhti pod nebom.
I nije ni čudo da smo zakočeni.
Na srcima nam lokoti.
U kotlini kad živiš kojom vrućina mrcvari do kosti i bura zadiže zadnji sloj kože, zauvijek zaljubljen u zemlju koju svi mrze i samo traže načine da joj napakoste, navikneš se.
Da smo prokleti, navikneš se.
Da nikom ne vjeruješ, naučiš se.
I da će se svi izvući, samo mi tonemo sputani čeličnim kuglama oko vrata.
Navikneš se da je rat bio strašan i surov i bolan, ali da je danas gore.
I da kad snimaju tvoj grad u tupom kadru imaju samo Bulevar, srušene, jezive kuće, i kako neko reče- groblje lica…
Navikneš se bez želje za objašnjavanjem.
A duša ti vrišti da postoji milijun čarobnih mjesta koja oduzimaju dah.
Plava boja neba i zelenilo rijeke.
I u svemu tome žuto zlato ljeta i iskričava bjelina zime.
Ali što to njih brige.
Njihova misija je jasna.
Kobre ubojitih očiju stalno bacati u dvorišta.
Da se koprcaju i ubrizgavaju otrov tamo gdje boli najviše.
Brat bratu.
Nije ni čudo da smo takvi.
Brzih fitilja, teških misli.
Da ne daješ srce više olako, navikneš se.
Dovoljno je što smo jedno već sagorili za ljubav izgubljenom gradu, poderanoj zemlji na karti svijeta.
Za drugo je lista čekanja preduga.
Da smo prokleti, navikneš se.
Ovisni o tim zidovima.
Kotlini zauzdanoj lokotima.
Ništa ti tu ne možeš učiniti.
Samo se makni.

[begefendija]

Dirnuše me ove tvoje riječi FortunaBela, plaho...

[FortunaBela]

Izvini Begefendija i drago mi je da te ponovo vidim....
Za tebe nešto od meni dragog Meše....



Sve je moguće, sve je na dohvat ruke, samo se čovijek ne smije predati. Teško je dok se ne odlućiš, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobjediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen i pun prijetnji...

[black]

"Nek ti ova ruka bude znak da se zamislis nad svojim rukama"

STECAK

Neka oprosti gospodja Europa,
ona nema spomenike kulture.
Pleme Inka u Americi ima spomenike,
Egipat ima prave spomenike kulture.
Neka oprosti gospodja Europa
samo Bosna ima spomenike.
Stecke.
Sta je stecak?
Olicenje gorstaka Bosanca!
Sta radi Bosanac na stecku?
Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku!
Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronasao stecak
na kome Bosanac kleci ili moli.
Na kome je prikazan
Na kome je prikazan kao suzanj...

Krleza

[begefendija]

ZAPIS O IZVORU

Rastvorio sam se
I potekao

Potocima

Rijekama

Morima

Sada sam tu

Sada sam tu
Bez sebe

Gorak

Kako svom izvoru
Da se vratim?

(Mak Dizdar, Kameni spavač )

[FortunaBela]

Zamisli snježne oluje i oblake,
zamisli pustinje i sušne godine.
Život je tu, između krajnosti
ali i bez njih se može živjeti,
zamisli more puno ljubavi
i u njemu možeš se utopiti
i ne postoji sigurna obala
samo različiti stupnjevi rizika.
Ne, nisam poludila.
Ne moli se za mene, uzalud
molitva tu ne pomaže
ona je za neke druge.
Moji oltari na ovom svijetu ne postoje
ni stratište ni prijestolje
samo je važno da svane još jedno jutro,
bez obzira što će poslije biti.
I taj strah u tvojoj duši samo te guši
svaki moj korak ionako je lak
kao da koračam s ruba svijeta
kao da dolazim s druge strane
mi smo tu, između krajnosti
i ne možeš me nikako prokleti.
Sve ti se to na kraju osveti.
ne postoji savršen čovjek,
samo ti savršen u sebi
duša koja se ispunjava u tebi,
ne, nisam poludila
ne moli za mene
ne zatvaraj oči
i kada ih sklopiš vidjet ćeš
sljepilo dolazi iznutra
molitva tu ne pomaže
ima te ili nema te
život je tu, između krajnosti.

[KOGOD KADGOD]

Polaritet ( dualnost) je svugdje izražen.Dobro i zlo, lijepo i ružno, ljubav i mržnja svugdje su sadržani.Ne možeš odvojiti jedno a da i ono drugo nije prisutno. Da li od nas ovosi što ćemo izabrati?
Sa nekim nožem se može rezati kruh ali i ubiti čovjeka.Ako bi preradili nož da ne može više ubijati ne bi bio pogodan ni za rezanje kruha.
Suprotnost od moći je poniznost i ljubav. U svim razinama postojanja bića samo ljubav može prevazići Ego.Samo snaga ljubavi pretvara ono što je nisko u ono što je visoko.Borba generira ponovo borbu, mržnja samo mržnju, pritisak kontrapritisak.U ljubavi se vidi da je prividna slabost u stvarnosti najveća snaga a poniznost prava moć.Kao dijete koje ne zna čitati i nije u mogućnosti pojmiti svekolike napisane stvari, isto se dogadja i odraslima.Mi bi takodjer trebali naučiti čitati slova stvarnosti, kako bi mogli prepoznati da je sve ovo što vidimo samo simbol i imaginacija.Možda se sve ovo već dogodilo u nekoj dimenziji.Zbog toga možda Svemogući i zna krajnji rezultat svega što je stvorio, svekoliki početak, sadašnjost i budućnost svačega od početka do kraja...

Aferim.

Budimo svjesni da VJEROVANJE i IBADET (bogosluzenje, molitva, post, i sl.) NIJE SAM PO SEBI SVRHA nego NACIN i SEBEB (sredstvo) sticanja Bozijeg zadovoljstva (rizaluka).

Znajmo da DZENNET (rajske blagodati) NIJE sam po sebi SVRHA nego SREDSTVO PREBIVANJA U BLISKOSTI BOZIJEG ZADOVOLJSTVA I BOZIJEG BICA (jer dusa "okaljana" nepokajanim grijesima jednostavno ne moze izdrzati prisutnost Apsolutne Svetlosti i Apsolute Istine...)

TAQWA (bogobojaznost) NIJE strahovati od Uzvisenog Gospodara kao sto se stahuje od zuluma zulumcara, batina jacega ili nepravde nepravednog!... TAQWA (bogobojaznost) je strahovati od govorenja ili cinjenja bilo cega cime Uzviseni Gospodar nije zadovoljan, jer Ga volimo.

"Spalila bih Dzennet i vodom ugasila Dzehennem, pa da ljudi robuju Allahu ne iz zelje za Dzennetom ili straha od Dzehennema, vec samo is CISTE LJUBAVI prema Njemu..." Rabia Al-Adawwiya

Cak i kada insan voli insana (covjek zenu, majka dijete, dijete roditelja itd) taj insan koji voli izbjegava na svaki nacin da kaze ili uradi nesto voljenom sto bi uzrokovalo nezadovoljstvo i bol, i ako nehotice nesto tako i ucini brzo se izvini ne zato sto se PLASI voljene osobe nego zato sto je VOLI... Mi Bogu naravno nauditi ne mozemo, ovo je samo banalan primjer.

Nas Uzviseni Stvoritelj nije razi (zadovoljan) da bilo koga stavi u Dzehennem (pakao) jer On nas je stvorio i On je Utjelovljenje Apsolutne Ljubavi! Medjutim, On je takodje Utjelovljenje Apsolutne Pravednosti, i zato i jeste poslao pejgambere (poslanike) sa Objavama IZ LJUBAVI PREMA NAMA da bi nam jasno dao Uputu i Kriterij uz ciju pomoc pokusavamo, svako po svojim mogucnostima, da se priblizimo Njegovom rizaluku (zadovoljstvu)...

Cinjenica je da, kad bi samo htjeli da se zahvalimo Stvoritelju na ovoj prilici da, na tren, "zavirimo" u postojanje, mi koji nismo bili ni misao a kamoli stvaralacko djelo Onoga koji je ODUVJEK i ZAUVJEK, samo da se za to zahvalimo ne bi nam bilo dovoljno hiljadu zivota makar ih samo na sedzdi (poklonjeni celom na tlu) proveli!

Njegova je Milost neizmjerna i samo Njegovom Miloscu mozemo se nadati da ce nam dozvoliti da u Njegovoj Blizini (ne fizickoj naravno jer On nije podvrgnut zakonima fizike, vremena i prostora) bivstvujemo...

Odbacivanje dunjaluka (ovosvjetskih imovina i uzitaka) NIJE da nista ne posjedujemo nego da nista ne posjeduje nas... (Hz Alija r.a.)

Nazalost, mnogi vrlo posveceni, vjernici smatraju da ne treba imati materijalne stvari, tj. imati samo ono sto je neophodno. Time "pokazuju" svoju predanost Uzvisenom Bogu, pokusavajuci da svoj nefs (ego) tako pokore i obuzdaju. Oni nekada gledaju na imucnije sa vrstom nipodastavanja i superiornosti...
Bog VOLI da Njegovi robovi imaju dozvoljen (halal) imetak, da od toga sto im je njihov Gospodar podario dijele onima kojima je potrebno, kao i da se na njima vide Njegove blagodati.

Naravno da ni u cemu ne treba pretjerivati.

Medjutim, postoji jos gori "dunjaluk" i jos pohotniji "nefs"
na primjer:

PONOSITI se i smatrati sebe BOLJIM vjernikom od drugih;
NALAZITI UZITAK u tome da drugi o doticnom govore kako je "bogobojazan, darezljiv, ucevan, i sl.";
OSJECATI SE UGODNO kada ga ljudi slijede i slusaju njegove savjete;
"CVJETATI" kada ga ljudi cijene i ukazuju mu postovanje;
BOLJE IBADETITI medju ljudima nego u osami;
OSJECATI LICNO ZADOVOLJSTVO kada ga u grupi neko izdize ili ga pita da prouci ovo ili ono...

TAJ NEFS I DUNJALUK je teze prevazici nego se ostaviti svih materijalnih dobara.

Obuzdati ponos SKROMNOSCU srca i biti zahvalan sto ga je Bog pocastio time da je vjernik;
OSJECATI SRAMOTU pred Bogom kad ga drugi hvale jer Bog zna ono sto oni i ne slute;
OSJECATI NEUGODNOST kada ga se slijedi i slusaju mu se nasihati jer mu je samo Uziseni Gospodar podario to nesto znanja i srca ljudi ucinio sklonim da ga poslusaju;
POVLACITI SE u sebe i svako cijenjenje i postovanje u srcu i jezikom pripisati samo Gospodaru svetova jer je On taj Koji Daruje obilno;
U SAMOCI IBADETITI i roniti suze zahvalnosti i ljubavi prema Bogu a medju drugima ibadetiti umjereno i prosjecno;
KAJATI SE (TOBA) Bogu kada ga izdizu i prouciti trazeno srca punog skromnosti i zahvalnosti je ga je njegov Gospodar prozvao a ne narod....

Danas postoje vjerski fakulteti i razlicite deredze (stepeni) obiljezeni odgovarajucim ahmedijama i kardinalskim ogrtacima da se bolje vidi i zna ko je ko... Lijepo je to i pohvalno proucavati vjerske aspekte "profesionalno".
Daj Boze da im stepeni kod Svevisnjeg Gospodara odgovaraju stepenima medju ljudima, i jos mnogostuko da je njima zadovoljan, amin.

"Obican" narod nema pristupa ahmedijama i ogrtacima, ali to ne znaci da mnogi "svakodnevni" ljudi ne mogu dostici vise deredze kod Uzvisenog Boga nego hodze, pape i popovi, svojom iskrenoscu (ikhlas), poniznoscu i proucavanjem Bozijih Objava i vjerskih iluma (znanja) i primjenjivanjem istih bez ikakvih ocekivanja nagrada (sevapa), bez misljenja da su "zasluzili" Dzennet (raj) i Boziji rizaluk (zadovoljstvo). Oni ne ocekuju nista jer vjeruju da, kako god da njihov Gospodar dosudi oni su Njime zadovoljni, a i On je takvima zadovoljan...

[FortunaBela]

Vasa je bol
lomljenje ljuske koja zatvara vase poimanje.

Kao sto se ljuska ploda mora slomiti
da bi mu jezgra izisla na vidjelo, tako i vi morate upoznati bol.

I ako vam se srce uzmogne diviti svakidasnjim cudesima zivota,
vasa vam se bol nece ciniti nista manje cudesnom od radosti.

I prihvatit cete doba svojega srca,
kao sto uvijek prihvacate godisnja doba
sto prolaze nad vasim poljima.
I gledat cete spokojno kroza zime svojega bola.


Mnogo ste svoga bola sami odabrali.


To je gorki napitak kojim lijecnik u vama vida vase bolesno jastvo.
Stoga, vjerujte lijecniku,
i popijte njegov lijek tiho i spokojno:

Jer, njegovu ruku,
ako i jest teska i tvrda,
njezno vodi ruka Nevidljivoga,

I posuda koju donosi,
ako vam i pece usne,
nacinjena je od gline
sto ju je Grncar ovlazio svojim svetim suzama.

K.Gibran

[FortunaBela]

Razmišljam...
da li sam naivna ili ne...
Nedavno u jednom neformalnom razgovoru
postah naivna...

Pa sad ne znam...
da li sam naivna ili ne...

Naivna sam...
zato što naivno vjerujem u vječnu ljubav...
U to da je moguće samo jednu osobu
voljeti i željeti kraj sebe cijeli život...

Naivna sam...
zato što sam idealista koji vjeruje
da ljubav smisao svega...
rješenje svih životnih pitanja...

Naivna sam...
Jer u ovoj glavi postoji samo jedno pitanje...
Ni "gdje?", ni "kako?", ni "zašto?"
Nego samo: "s kim?"...

Naivna sam...
Što vjerujem da i voda, kad teče
nešto govori...
daje neke odgovore...

Naivna sam...
zato što sam siguran da svako "zašto?"
ima svoj "zato"...
Sve se dešava s razlogom...

Naivna sam...
Što svemu nađem smisao...
I rosi u travi...i zori...
i ljubavi...najviše ljubavi...

Naivna sam...
valjda zato što sam idealista...
i što na život gledam kao na dar
i što ga gledam kroz ljubičaste naočale...

Jesam li naivna?!
Moguće ali baš mi se sviđa
to što sam zbog svega toga naivna...

[KOGOD KADGOD]

Loving...
"Loving the Creator is unifying
annihilating, senseless, free,
numbed by the self-dying
who IS not - does not feel...

Love of the creation is different
even be it for His sake
it tears apart, bit by bit
painful, sensational, awake...

Glad, I could say, I feel
not living at the time far
when Prophet, blessed be he,
lived this worldly hour...

I don't think I'd withstand
loving him as he shone,
I'd break apart no end
until my time is gone.

Pain so sweet yet bitter
so far and yet so near
addictive and deceptive
opiating, destroying, queer...

Out with the burning flame,
out with explosions of flesh,
out with all but His Name!
Out!... Oh, helpless trash...

'Option' is not my lot
'choice' is a strange term,
either I dissolve in Him
or, I forever burn.

Oh, non-existence, be gone
as you are not anyway
let's merge back above Throne
know not, be not, nor say...

But world... has its rights...
Return, inevitable, is here
days are replacing my nights
still here... Life of this sphere..."

WHOEVER WHENEVER

[KOGOD KADGOD]

AS-Sajda

still... motionless... calm...
face encupped by hands...
away from all around,
alone in His presence...

and all that's left by now
is desperate: "My Allah!..."
desireless, hot breath flows,
"praise Yourself on my behalf..."

"thank Yourself my Good Lord...
for my words are far below
what praise is duly Yours
praise to You with words You know!..."

stay still... listen now...
for as the saying goes:
'each time you say "Ya Allah"
He responds, your name He calls..."

hearing your name from high
will set your breast aflame,
will send the rain from your eye
shshsh... secret must stay the same...

WHOEVER WHENEVER


Ever-lasting Love

We have loved...
We love...
We will love...

Yet our love has no past
has no present or future
and that is why it will last
for same are the Love,
the Beloved and the Lover...

We "did our time" and we forgot
the pain...the joy...the tears...
and that is why it will last
for our time has not come
and it does not suffer years...

When lost in Him we ask ourselves
what happened... what became?...
and that is why it will last...
for He will answer to Himself
It's I loving Me in My Name...

WHOEVER WHENEVER

[KOGOD KADGOD]

Qur'an


Bez rijeci ostadoh
kad Tvoja Rijec
srce mi dotaknu.
Od sebe se odmakoh
kad tijelo
pred dusom usahnu...

I vidjeh Ljubav
u stvarnosti kada
sva ljubav nestade.
Trazih se svuda
al' izgubljena
nadjoh samo Tebe.

Okretah glavu
trazeci svijet
sad sto tu bi,
ne vidjeh travu
ni nebo ni ljude
nestade sve u Tebi...

Treptah ocima
u nevjerici
sta bi sa svim?
Srce poskoci
i od radosti
rece da "sve" si Ti.

I sada lutam bezumljena
u svemu vidim Tvoj Lik
u svom ljubljenom
u djeci nasoj, sto razdragana
gledaju sve i traze u svemu
Istinu, ociju razdraganih...

KOGOD KADGOD

[Lika]

"O Gospodaru, Ti obiljem onog sto proizilazi
iz imena Vedud
Ucini me plamenom Jasnim uz
svjetlost Ljubavi
Da bih postao neko kome ce se Ljepota ukazati
Unisti moju dusu i srce kako bih se osvjedocio."

[Pretposljednji Mohikanac]

zar vi stvarno mislite da ovo neko cita

[KOGOD KADGOD]

zar vi stvarno mislite da ovo neko cita

sudeci po broju stranica... mnogi i citaju i doprinose...

"duhovno uzdizanje" nije samo fraza...

[vatrogasac]

zar vi stvarno mislite da ovo neko cita

Odgovori : 299

Učitavanja : 10526

(do 02/12/2006 23:35)

....izgleda da čita....

[Latina]

Nije ni čudo da smo takvi.
Hladniji od najgoreg snijega kad i planina u bijelim plahtama drhti pod nebom.
I nije ni čudo da smo zakočeni.
Na srcima nam lokoti.
U kotlini kad živiš kojom vrućina mrcvari do kosti i bura zadiže zadnji sloj kože, zauvijek zaljubljen u zemlju koju svi mrze i samo traže načine da joj napakoste, navikneš se.
Da smo prokleti, navikneš se.
Da nikom ne vjeruješ, naučiš se.
I da će se svi izvući, samo mi tonemo sputani čeličnim kuglama oko vrata.
Navikneš se da je rat bio strašan i surov i bolan, ali da je danas gore.
I da kad snimaju tvoj grad u tupom kadru imaju samo Bulevar, srušene, jezive kuće, i kako neko reče- groblje lica…
Navikneš se bez želje za objašnjavanjem.
A duša ti vrišti da postoji milijun čarobnih mjesta koja oduzimaju dah.
Plava boja neba i zelenilo rijeke.
I u svemu tome žuto zlato ljeta i iskričava bjelina zime.
Ali što to njih brige.
Njihova misija je jasna.
Kobre ubojitih očiju stalno bacati u dvorišta.
Da se koprcaju i ubrizgavaju otrov tamo gdje boli najviše.
Brat bratu.
Nije ni čudo da smo takvi.
Brzih fitilja, teških misli.
Da ne daješ srce više olako, navikneš se.
Dovoljno je što smo jedno već sagorili za ljubav izgubljenom gradu, poderanoj zemlji na karti svijeta.
Za drugo je lista čekanja preduga.
Da smo prokleti, navikneš se.
Ovisni o tim zidovima.
Kotlini zauzdanoj lokotima.
Ništa ti tu ne možeš učiniti.
Samo se makni.

I mene je ovo dotaklo.

Cije su ovo rijeci ?

( nase su ovo rijeci...heh... )

[CiCiban]

And the day came when the risk to remain tight in a bud was more painful than the risk it took to blossom..

[Lika]

Ocima gledam
tvoju sliku
a srcem tebe.
Sapuce mi srce:
zatvori oci,
zatvori oci,
da te gledam.

Biserka

[zlatiborka]

O SUSRETIMA (Kacumi Tanaka - Japan)

Halejev komet pojavio se 1910-te
(a ja sam se rodio godinu dana potom).
Njegov period traje sedamdest i šest godina i sedam
dana.
Pojaviće se dakle, ponovo 1986-te.
Pročitah to i srce mi se rastuži.
Sva je prilika da nikada neću vidjeti onu zvijezdu.
Vjerovatno je tako i sa ljudskim susretima.

Rijetko se susreću srodne duše,
jos rjeđe ćeš naći pravu ljubav.

Znam da će se moj istinski prijatelj pojaviti
tek poslije moje smrti.
I da je moja draga umrla još prije
nego što sam se rodio.