ll skriveni gost ll wrote:Mislim da bi nam sljedeca stvar uveliko izostrila vidike! Naime radi se o debati: KUR'AN I BIBLIJA U SVJETLU NAUKE
_______________________
Dr. Zakir Naik_________________________________________Dr. Wiliam Cambel
Tema je interesantna i svakako dobrodosla za nase podneblje...Preporucujem svima da pogledaju o cemu se radi...Na pocetku malo strpljivosti, DEBATA JE ODLICNA!
WILIAM CAMBEL GOVORI O NAUCNIM CINJENICAMA KOJE SE NALAZE U KUR'ANU (negirajuci ih), DOK ZAKIR NAIK PREDSTAVLJA BIBLIJU KAO NENAUCNU KNJIGU!!! POGLEDAJTE!!!
Dr.Zakir Abdul Karim Naik rodjen je 18 oktobra 1965 u Mumbaiju,Indija) je doktor medicinie i istaknuti muslimanski intelektualac koji se bavi dawom (misionarstvom). Od 1991, pocinje sa predavanjima koja tretiraju razna islamska pitanja s ciljem prezentovanja islama u njegovom pravom svjetlu. Ubrzo je postao poznat i popularan sirom islamskoga svijeta. Posjeduje izvanredne retoricke sposobnosti i nevjerovatnu memoriju. Pored Kurana, poznaje i Bibliju, te hinduske vjerske spise.
Osnivac je i predsjednik Islamic Research Foundation u Mumbaiju (IRF), organizaciju pod cijim okriljem djeluju islamske vjerske skole razlicitih nivoa. Osnicac je i predsjednik Peace TV, televizijskog kanala koji se emituje iz Mumbaija.
Dr. Wiliam Cambel je poznati orijentalista i krscanski misionar. Po profesiji doktor opce prakse. Dvadeset godina je zivio u Maroku, gdje je naucio arapski jezik i pokusao da shvati bit islamskog vjerovanja! Zatim je jedno vrijema boravio u Tunisu i na Bliskom Istoku. Napisao je veliki broj djela u kojima iznosi svoja misljenja o islamu.
Prvi dio debate:
http://ia310840.us.archive.org/1/items/ ... lija_1.wmv
mozete povecati sliku sa ZOOM
Drugi dio debate:
http://ia310840.us.archive.org/1/items/ ... lija_2.wmv
mozete povecati sliku sa ZOOM
a prije slusanja debate,preporucljivo je procitati
BIBLIJA, KURAN I MAURICE BUCAILLE
Mali broj liènosti kasnog 20. vijeka je uticao na razmišljanje o nauci i Islamu više nego Maurice Henry Bucaille, francuski pisac i kirurg, dobitnik Medalje Francuske Legije Èasti. Njegova strast za poreðenjem religioznih tekstova sa otkriæima moderne nauke i historije privukla ga je u neobièu potragu da ustanovi da li bi religiozni tekstovi mogli da ravijetle dogaðaje u historiji, kao što su progonstvo Jevreja iz Egipta ili Potop. To ga je neminovno navelo da sistematski prikupi nauènu sadržinu iz Biblije, Kur’ana i nauka.
Njegovo interesovanje za religijom je bilo bilo praæeno dubokom zabrinutošæu da je religija bila marginalizovana pošto se èivot u zapadanjaèkim zemljama preokrenuo u materijalistièku formu. On je napisao tri knjige o nauci i religiji. Njihova zajednièka tema je ono što je on nazvao arogancijom onih uèenjaka koji su odbili da prihvate moguænost postojanja Boga, ili da bi nauka mogla što da dozna iz tekstova objavljenih religija.
U svojoj drugoj knjizi, Kakvo je porijeklo èovjeka, Bucaille je pokušao da promovira shvatanje ljudskog porijekla koristeæi nalaze modernih knjiga koji su saglasni sa tekstovima Islama i Kršæanstva. Slièno tome Bucaillova posljednja knjiga, Musa i Faraon, Židovi u Egiptu, kazivanje svetih spisa i historije, objavljena 1994, je pokušaj da se prikaže kompletna slika o progonstvu poslanika Musaa (a.s.) iz Egipta pokrivanjem odlomaka iz objavbljenih trekstova modernim otkriæima iz egiptologije i sudsko-medicinskim analizama mumija.
Bucaillov sledeæi glavni doprinos na premošæavanju jaza izmeðu nauke i religije, je na polju evolucione biologije. Iako je ovaj aspekt njegovog rada dobro poznat, Bucaille je bio meðu prvim istraživaèima koji æe razmrsiti teoriju da ljudska biæa potièu od majmuna, od pouzdanijeg gledišta da su razlièite vrste postojale tokom vremena- i da bi èak mogle dijeliti zajednièkog pretka.
Jedan prilièno zajednièki odgovor muslimana na evoluciju je negiranje njenog postojanja; drugim rijeèima, da je moglo biti evolucije u toku ljudskog roda. Bucaille, meðutim ukazuje na Kur’an kao dokaz za svoje tvrdnje “a on vas postepeno stvara” (Nuh, 71:14). Slièno tome, Bucaille kaže da bi moglo biti više dokaza o tome da su ljudske zajednice bile smijenjene raznim narodima, iako bi drugi mogli prigovoriti da se faze razvoja dosta razlikuju od organske evolucije. “Ako hoæe vas æe ukloniti, i poslije vas one koje hoæe dovesti, kao što je od potomaka drugih naroda vas stvorio”. (El-En’am, 6: 133).
Meðutim,
Bucaille æe biti najviše upamæen po knjizi Biblija, Kur’an i Nauka koja je obajavljena 1976. godine, jedna od najviše prodatih knjiga o Islamu, koja nastavlja da privlaèi kako prostonarodno tako i akademsko èitateljstvo. Prevedena je na 12 jezika sa bezbroj piratskih izdanja.
Stavljanje Bucailla u domaæe ime muslimanskog svijeta povlaèi sa sobom dvije nehotiène posljedice: to daje povoda “Bucaillizmu”, nezvanièan termin korišæen da obuhvati masu èitalaca koji potežu Bucaillovu knjigu kao “nauèni dokaz” autentiènosti Kur’ana; i takoðe navodi mnoge muslimane da koriste Bucaillov katalog nauèno netaènih informacija iz Biblije u mnogim javnim debatama izmeðu muslimana i kršæana.
Bucaille koji je žalio za ovakvim razvojem dogaðaja zadovoljio se time da to nije bila namjera kada je istupio sa poreðenjem odlomaka iz Biblije i Kur’ana.
Kur’an, kao što je on naglasio, je prvenstveno knjiga upute a ne nauèna rasprava; pozivanja na nauku i prirodne pojave su namijenjeni jaèanju vjere u Boga, ne dokazivanju autentiènosti objave. Kao istraživaè, Bucaille je razumio da se sigurnost vjere ne nože naslutiti u nauci, èiji su nalazi pod stalnim ispitivanjem ispravnosti, i èesto odbaèeni u korist novih ideja.
Bucaille poredi reference iz tekstova o Islamu, Kršæanstvu i Judaizmu sa novim otkriæima iz oblasti kao što su porijeklo života, kosmologija, astronomija, atmosferska fizika, ekologija, naukama o zemlji i ljudskoj reprodukciji. On je utvrdio da je Kur’an ispravniji.
On je posebno bio iznenaðen kada je otkrio da Kur’an sadrži detaljne reference za reproduktivnu biologiju, i odlomke koji naglašavaju vodeno porijeklo života, kao i oèigledno potvrðivanje Teorije Velikog Praska o nastanku univerzuma.
Bucaillov osjeæaj uzbuðenja o ovim nalazima je jasan. On piše u knjizi Biblija, Kur’an i nauka: “Morao sam da zastanem i pitam samog sebe, ako je èovjek autor Kur’ana, kako je mogao napisati èinjenice još u 7. stroljeæu koje se podudaraju sa modernim nauènim saaznanjima. Kako èovjek može objasniti ovo zapažanje. Po mom mišljenju, ne postoji takvo objašnjenje”. On zakljuèuje: “Po meni, ne nože biti ljudskog objašnjenja za Kur’an”.
Iako se on distancirao od nekih preuvelièanih tvrdnji plasiranih u njegovo ime, Bucaillova metoda analiza nije slobodna od kontroverzi.
On je kritikovan i od muslimana i kršæana zbog dvije stvari: da je upotrijebio naknadno iskustvo kako bi prikazao da je Kur’an u saglasnosti sa naukom; i, u nekoliko navrata, on je proširio Kur’anske ajete da bi se podudarali sa naukom kada bi i druga objašnjenja bila ispravna.
Na primjer, Bucaille kaže da Biblija tvrdi je Zemlja stvorena u šest dana. Sa druge strane, piše Bucaille, iako Kur’an takoðe tvrdi da je Zemlja stvorena za šest dana, Arapska rijeè dani je široko shvaæena da se odnosi na šest vremenskih perioda moguæe i po 50 000 godina svaki od njih. Po Bucaillu ovo sugeriše da je Kur’an bliži istini. Ali, on ne uspijeva da odbrani moguænost da se originalna Talmudska Biblija, kao i Kur’an, ne odnosi strogo na zemaljske (obiène) dane. Cijelo pitanje je dakle o definisanju dana- dan kako ga mi shvatamo u našem vremenskom okviru ili Dan kako je Bog htio da se stvari dogode. Njegova lièna vjerska privrženost ostaje nepoznata, ali Bucaillova simpatija prema Islamu nikada nije bila sumnjiva.
“Islam je oduvijek na Zapadu bio predmet sekularne klevete”, napisao je on u uvodu drugog dijela knjige Biblija, Kur’an i nauka. “Bilo ko na Zapadu ko je stekao temeljno znanje o Islamu, dobro zna u kolikoj su mjeri njegova historija, dogma i ciljevi iskrivljeni.”
Dio ove brige nesumnjivo potièe od njegovog iskustva sa kraljem Fejsalom: on je jedno vrijeme bio èlan medicinskog osoblja saudijskog monarha. Da li je prihvatio Islam vjerovatno se neæe saznati, pitanje koje on sam nikad nije potpuno odgovorio. Oni koji su proèitali njegovu prvu knjigu skloni su tvrdnji da je Bucaille nekad u svom životu prešao na Islam. Oni koji su se sreli sa njim i postavili mu to pitanje, dobili su odgovor da on nije bio musliman. Neki kažu da je aludirao da je bio musliman, ne potvrðujuæi ovo direktno. Maurice Henri Jules Bucaille je umro u 78-oj godini, u Parizu, 17. februara 1998. godine.
----------------------------------------
Pripremio: Dž.P., oktobar 1999.
Izvor: Impact International, May 1999, str.43
The relation between Qur'an and science is strongly affirmed in Islamic thought. Almost all sources, classical and modern, agree that the Qur’an encourages the acquisition of science and scientific knowledge.[1]
The contemporary Islamic discourse on the Qur’an and science abounds with assertions of the relationship between the two. This presumed relationship is construed in a variety of ways, the most common of which are the efforts to prove the divine nature of the Qur’an through modern science.[1]
The belief that Qur'an had prophesied scientific theories and discoveries - known as
Ijaz al-Qur'an - has become a strong and widespread belief in the contemporary Islamic world.
tvoj treci post na forumu,a obracas mi se kao da me poznajes dovoljno dugo 
tebi treba ocito emocionalna zrelost za forumanje 
aufwiedersehen
,pitam za precizniji odgovor,eh onda slijedi konverzacija