Forum Klix.ba

Tomahawk11 wrote:

dale cooper wrote: Ma jok, naletio na povoljan PS3 i odmah naložio Guns Of Patriots. Nikada je nisam igrao ranije.

Au, ja sam na PS4, 5 dolara na akciji bio MGS V The Phantom Pain, naigro se živ i našunjo piše da sam tek 5 % prešao
Nisam ni ja ni jedan dio, ovo je prvi susret.
Nejse

Ima mislim na PS storeu kompletna HD kolekcija, a upravo nedavno je izašao i remaster Gunsa za PS4 čime je sve kompletirano.
Ja sam fan još iz dana originalne plejke, koliko se samo sati i sati izgubilo uz to.

wewa wrote:ali na ovoj temi se ne pise o losim brakovima. ovdje se kao sasvim normalan i prihvatljiv koncept predstavlja brak u kojem njih dvoje zive u zasebnim galaksijama - ona ubijedjena da je u divnom braku, dok on uziva u zivotu i mimo braka...

Trebao je postavljač teme reći šta on misli o situaciji Život je jedan, živi ga Fikreta u smislu da se mlada vikendom otisne u život, promijeni kojeg lolu, u ponedeljak kao da ništa nije bilo?!

Tomahawk11 wrote:

wewa wrote:ali na ovoj temi se ne pise o losim brakovima. ovdje se kao sasvim normalan i prihvatljiv koncept predstavlja brak u kojem njih dvoje zive u zasebnim galaksijama - ona ubijedjena da je u divnom braku, dok on uziva u zivotu i mimo braka...

Trebao je postavljač teme reći šta on misli o situaciji Život je jedan, živi ga Fikreta u smislu da se mlada vikendom otisne u život, promijeni kojeg lolu, u ponedeljak kao da ništa nije bilo?!

sad ce doci Xavier, mlado momce, da ti kaze da nikad nece biti isti arsini za muskarce i zene...

dr_Evil wrote:Bilo i ima i toga, vidio sam i to. On sve popi i potrosi, a ona ne smije progovorit. Ali primjeri koje sam ja vidio nisu ni blizu toga, radi se o sasvim normalnim brakovima, koji fantasticno funkcionisu. Interesantno obicno se muzevi cak i trude da im ugode sve sta pozele mozda ih savjest pece. Novi svijet bit ce

Nije to ponašanje tipično samo za muškarce danas. Ima jako puno ekonomski samostalnih žena koje iz različitih razloga ostaju živjeti s muškarcem koji je solidan za zajednički život, pristojan materijal za oca, kućne nabavke i razne zadatke koje mu objasniš i povjeriš ali ih odavno ni najmanje ne uzbuđuje.
Neke im kupe skupe poklone sa poslovnih i drugih putovanja, neke im priušte neka druga povremena zadovoljstva i osjećaj da su bitni. Nadam se da i tvoja supruga ponekad vanredno ugađa tebi da se osjećaš kao da je neki poseban praznik i da je i to dio šarma i ugođaja fantastičnog braka.

Tomahawk11 wrote: Trebao je postavljač teme reći šta on misli o situaciji Život je jedan, živi ga Fikreta u smislu da se mlada vikendom otisne u život, promijeni kojeg lolu, u ponedeljak kao da ništa nije bilo?!

Ne treba ni govorit, znamo da je protiv toga unaprijed

dr_Evil wrote:

Tomahawk11 wrote: Trebao je postavljač teme reći šta on misli o situaciji Život je jedan, živi ga Fikreta u smislu da se mlada vikendom otisne u život, promijeni kojeg lolu, u ponedeljak kao da ništa nije bilo?!

Ne treba ni govorit, znamo da je protiv toga unaprijed

Pih, znači ništa od europejca širokih shvatanja

dobar osjecaj wrote: Nije to ponašanje tipično samo za muškarce danas. Ima jako puno ekonomski samostalnih žena koje iz različitih razloga ostaju živjeti s muškarcem koji je solidan za zajednički život, pristojan materijal za oca, kućne nabavke i razne zadatke koje mu objasniš i povjeriš ali ih odavno ni najmanje ne uzbuđuje.
Neke im kupe skupe poklone sa poslovnih i drugih putovanja, neke im priušte neka druga povremena zadovoljstva i osjećaj da su bitni. Nadam se da i tvoja supruga ponekad vanredno ugađa tebi da se osjećaš kao da je neki poseban praznik i da je i to dio šarma i ugođaja fantastičnog braka.

Mislim da velika vecina brakova tako zavrsi, sto kazu ljubav se mjenja sa vremenom, nakon 15-ak godine nije vise strast i zacopanost, a mozda je samo do hormona.

Kod mene je sve savrseno (ono sta znam ), hvala na pitanjcu, ne bih je mjenjao ni za sta na svijetu, jos da sarmu naucit pravit, uvijek joj zagori

Mislim da smo sada otisli u krajnost sa pricom o varanju, preljubu i slicno, a da smo se najvise odmakli od teme. Uostalom, ja sam najveci krivac sto je tema otisla u tom pravcu jer sam pisao te dodatne stvari, ali samo iz razloga kako bi predstavio kompletan problem.

Problem je u tome sto sam ja apsolutno izgubio volju za zenidbom, zajednickim zivotom, tradicionalnim nacinom razmisljanja i nikako se ne vidim u tome ni sa sadašnjom djevojkom a niti bilo kojom drugom u bližoj budućnosti. Stoga me je najviše zanimalo mišljenje o toj temi, je li normalno da se čovjek tako osjeća, da li je normalno da čovjek želi i može živjeti takav život bez nekog saputnika, u mom slučaju obaveze, da živi život po svom, da otputuje negdje sam kad hoće, da izađe u kafanu i vrati se kad hoće i da mu ne fali neko konstatno pored njega za dobro jutro...Nije to muški feminizam da ga tako nazovem, nego jednostavno osjećaj.

Naravno, u svemu tome je nezaobilazna i seksualna aktivnost, covjeku je u prirodi da ne moze bez toga, a kad vec nema ili ne zeli da ima sa svojom zenom (koje nema), onda je normalno da povremeno skoci sa cvijeta na cvijet ili da ima nekog suprotnog pola ko ima slicno razmisljanje i povremeno se posvete tim aktivnostima...Uoostalom meni nebitno da li zeli povremeno, da li zeli vezu ili brak, ili ima momka, ako se već zeli dati, o svemu ostalom razmislja ta osoba, a ne ja.

Tomahawk11 wrote:

dr_Evil wrote:

Tomahawk11 wrote: Trebao je postavljač teme reći šta on misli o situaciji Život je jedan, živi ga Fikreta u smislu da se mlada vikendom otisne u život, promijeni kojeg lolu, u ponedeljak kao da ništa nije bilo?!

Ne treba ni govorit, znamo da je protiv toga unaprijed

Pih, znači ništa od europejca širokih shvatanja

A možda je mlada i pročitala ovu temu i prepoznala se i konta - onaj moj stvarno nema pojma ni o čemu.

Rasinho wrote:Mislim da smo sada otisli u krajnost sa pricom o varanju, preljubu i slicno, a da smo se najvise odmakli od teme. Uostalom, ja sam najveci krivac sto je tema otisla u tom pravcu jer sam pisao te dodatne stvari, ali samo iz razloga kako bi predstavio kompletan problem.

Problem je u tome sto sam ja apsolutno izgubio volju za zenidbom, zajednickim zivotom, tradicionalnim nacinom razmisljanja i nikako se ne vidim u tome ni sa sadašnjom djevojkom a niti bilo kojom drugom u bližoj budućnosti. Stoga me je najviše zanimalo mišljenje o toj temi, je li normalno da se čovjek tako osjeća, da li je normalno da čovjek želi i može živjeti takav život bez nekog saputnika, u mom slučaju obaveze, da živi život po svom, da otputuje negdje sam kad hoće, da izađe u kafanu i vrati se kad hoće i da mu ne fali neko konstatno pored njega za dobro jutro...Nije to muški feminizam da ga tako nazovem, nego jednostavno osjećaj.

Naravno, u svemu tome je nezaobilazna i seksualna aktivnost, covjeku je u prirodi da ne moze bez toga, a kad vec nema ili ne zeli da ima sa svojom zenom (koje nema), onda je normalno da povremeno skoci sa cvijeta na cvijet ili da ima nekog suprotnog pola ko ima slicno razmisljanje i povremeno se posvete tim aktivnostima...Uoostalom meni nebitno da li zeli povremeno, da li zeli vezu ili brak, ili ima momka, ako se već zeli dati, o svemu ostalom razmislja ta osoba, a ne ja.

Normalno je, imam tri kolegice u rasponu od 40 do 55 godina, sve i jedna imaju dobar posao, auto, stan i mačku. I nikog više.
To za seksualni dio ti ne bih znao reći.

Rasinho wrote:Mislim da smo sada otisli u krajnost sa pricom o varanju, preljubu i slicno, a da smo se najvise odmakli od teme. Uostalom, ja sam najveci krivac sto je tema otisla u tom pravcu jer sam pisao te dodatne stvari, ali samo iz razloga kako bi predstavio kompletan problem.

Problem je u tome sto sam ja apsolutno izgubio volju za zenidbom, zajednickim zivotom, tradicionalnim nacinom razmisljanja i nikako se ne vidim u tome ni sa sadašnjom djevojkom a niti bilo kojom drugom u bližoj budućnosti. Stoga me je najviše zanimalo mišljenje o toj temi, je li normalno da se čovjek tako osjeća, da li je normalno da čovjek želi i može živjeti takav život bez nekog saputnika, u mom slučaju obaveze, da živi život po svom, da otputuje negdje sam kad hoće, da izađe u kafanu i vrati se kad hoće i da mu ne fali neko konstatno pored njega za dobro jutro...Nije to muški feminizam da ga tako nazovem, nego jednostavno osjećaj.

Naravno, u svemu tome je nezaobilazna i seksualna aktivnost, covjeku je u prirodi da ne moze bez toga, a kad vec nema ili ne zeli da ima sa svojom zenom (koje nema), onda je normalno da povremeno skoci sa cvijeta na cvijet ili da ima nekog suprotnog pola ko ima slicno razmisljanje i povremeno se posvete tim aktivnostima...Uoostalom meni nebitno da li zeli povremeno, da li zeli vezu ili brak, ili ima momka, ako se već zeli dati, o svemu ostalom razmislja ta osoba, a ne ja.

Pa naravno da je normalno, nisi ti jedini koji se tako osjeća.

Rasinho wrote:Mislim da smo sada otisli u krajnost sa pricom o varanju, preljubu i slicno, a da smo se najvise odmakli od teme. Uostalom, ja sam najveci krivac sto je tema otisla u tom pravcu jer sam pisao te dodatne stvari, ali samo iz razloga kako bi predstavio kompletan problem.

Problem je u tome sto sam ja apsolutno izgubio volju za zenidbom, zajednickim zivotom, tradicionalnim nacinom razmisljanja i nikako se ne vidim u tome ni sa sadašnjom djevojkom a niti bilo kojom drugom u bližoj budućnosti. Stoga me je najviše zanimalo mišljenje o toj temi, je li normalno da se čovjek tako osjeća, da li je normalno da čovjek želi i može živjeti takav život bez nekog saputnika, u mom slučaju obaveze, da živi život po svom, da otputuje negdje sam kad hoće, da izađe u kafanu i vrati se kad hoće i da mu ne fali neko konstatno pored njega za dobro jutro...Nije to muški feminizam da ga tako nazovem, nego jednostavno osjećaj.

Naravno, u svemu tome je nezaobilazna i seksualna aktivnost, covjeku je u prirodi da ne moze bez toga, a kad vec nema ili ne zeli da ima sa svojom zenom (koje nema), onda je normalno da povremeno skoci sa cvijeta na cvijet ili da ima nekog suprotnog pola ko ima slicno razmisljanje i povremeno se posvete tim aktivnostima...Uoostalom meni nebitno da li zeli povremeno, da li zeli vezu ili brak, ili ima momka, ako se već zeli dati, o svemu ostalom razmislja ta osoba, a ne ja.

Da ja tebe pitam, a ti odgovori i sve je rijeseno.
Da li mozes zamisliti zivot sa njom vas dvoje sami bez familije tvoje, njezine, komsiluka, recimo preselite u Svedsku. Putujete zajedno i pravite svoja pravila. Znaci jel ne zelis nju, ili ne zelis bosanski zivot. Normalno je biti sam, samo ti kazem ako se predomislis za 7-10 godina kasno ti, naci ces samo rospiju.

Druga stvar mozes u kafanu ici i kad se ozenis dva puta se pravdas, treci put te i ne pita (mada ne volim ovakav pristup, ali ima raje sta tako zivi).

Rasinho wrote:Mislim da smo sada otisli u krajnost sa pricom o varanju, preljubu i slicno, a da smo se najvise odmakli od teme. Uostalom, ja sam najveci krivac sto je tema otisla u tom pravcu jer sam pisao te dodatne stvari, ali samo iz razloga kako bi predstavio kompletan problem.

Problem je u tome sto sam ja apsolutno izgubio volju za zenidbom, zajednickim zivotom, tradicionalnim nacinom razmisljanja i nikako se ne vidim u tome ni sa sadašnjom djevojkom a niti bilo kojom drugom u bližoj budućnosti. Stoga me je najviše zanimalo mišljenje o toj temi, je li normalno da se čovjek tako osjeća, da li je normalno da čovjek želi i može živjeti takav život bez nekog saputnika, u mom slučaju obaveze, da živi život po svom, da otputuje negdje sam kad hoće, da izađe u kafanu i vrati se kad hoće i da mu ne fali neko konstatno pored njega za dobro jutro...Nije to muški feminizam da ga tako nazovem, nego jednostavno osjećaj.

Naravno, u svemu tome je nezaobilazna i seksualna aktivnost, covjeku je u prirodi da ne moze bez toga, a kad vec nema ili ne zeli da ima sa svojom zenom (koje nema), onda je normalno da povremeno skoci sa cvijeta na cvijet ili da ima nekog suprotnog pola ko ima slicno razmisljanje i povremeno se posvete tim aktivnostima...Uoostalom meni nebitno da li zeli povremeno, da li zeli vezu ili brak, ili ima momka, ako se već zeli dati, o svemu ostalom razmislja ta osoba, a ne ja.

muski feminizam

dr_Evil wrote:

Rasinho wrote:Mislim da smo sada otisli u krajnost sa pricom o varanju, preljubu i slicno, a da smo se najvise odmakli od teme. Uostalom, ja sam najveci krivac sto je tema otisla u tom pravcu jer sam pisao te dodatne stvari, ali samo iz razloga kako bi predstavio kompletan problem.

Problem je u tome sto sam ja apsolutno izgubio volju za zenidbom, zajednickim zivotom, tradicionalnim nacinom razmisljanja i nikako se ne vidim u tome ni sa sadašnjom djevojkom a niti bilo kojom drugom u bližoj budućnosti. Stoga me je najviše zanimalo mišljenje o toj temi, je li normalno da se čovjek tako osjeća, da li je normalno da čovjek želi i može živjeti takav život bez nekog saputnika, u mom slučaju obaveze, da živi život po svom, da otputuje negdje sam kad hoće, da izađe u kafanu i vrati se kad hoće i da mu ne fali neko konstatno pored njega za dobro jutro...Nije to muški feminizam da ga tako nazovem, nego jednostavno osjećaj.

Naravno, u svemu tome je nezaobilazna i seksualna aktivnost, covjeku je u prirodi da ne moze bez toga, a kad vec nema ili ne zeli da ima sa svojom zenom (koje nema), onda je normalno da povremeno skoci sa cvijeta na cvijet ili da ima nekog suprotnog pola ko ima slicno razmisljanje i povremeno se posvete tim aktivnostima...Uoostalom meni nebitno da li zeli povremeno, da li zeli vezu ili brak, ili ima momka, ako se već zeli dati, o svemu ostalom razmislja ta osoba, a ne ja.

Da ja tebe pitam, a ti odgovori i sve je rijeseno.
Da li mozes zamisliti zivot sa njom vas dvoje sami bez familije tvoje, njezine, komsiluka, recimo preselite u Svedsku. Putujete zajedno i pravite svoja pravila. Znaci jel ne zelis nju, ili ne zelis bosanski zivot. Normalno je biti sam, samo ti kazem ako se predomislis za 7-10 godina kasno ti, naci ces samo rospiju.

Druga stvar mozes u kafanu ici i kad se ozenis dva puta se pravdas, treci put te i ne pita (mada ne volim ovakav pristup, ali ima raje sta tako zivi).

Nije stvar kafane, ja sam je naveo kao primjer, naravno da mogu ici i u kafanu u oba slucaja. Cak iskreno i ne idem u klasicne kafane toliko cesto, ali naveo sam je kao figurativnu pojavu koja sve to prati.

Kad si vec pitao da ti iskreno odgovorim, ne vidim se nikako. Nije vise stvar u tome, da odem na kraj svijeta, to znaci odstupanje od mog nacina zivota trenutno. Ranije sam zastupao sva ta tako da ih nazovem, "normalna" shvatanja, brak i sve sto ide uz to...Danas sam zaljubljen u mogućnost svoje slobode, kupovine samo mog stana, organizovanja zivota iskljucivo onako kako ja zelim, izlazaka, drustva i bez obaveza koje moram dijeliti s drugim.

Mene samo kopka je li za sve to kasno ili je to osjećaj koji traje trenutno, naravno povremeno me prenese pa ipak posmslim kako je ipak lijepo zivjeti takvim normalnim zivotom ali to traje dan ili dva najvise a onda opet po starom.

Naravno, najvise mi je zao sto bi potencijalno neko u svemu mogao ispastati, i zbog toga jesam dzukac i osjecam se kao losa osoba...Zato zelim biti nacisto, da znam je li zaista to to, ili me to pucaju prenosi zbog pribizavanja braka i svega sto slijedi a ja to mozda malo emotivnije shvatam.

Sve sto sam gore naveo, naveo sam kako se trenutno osjecam, upravo dok pisem ovaj post.

dr_Evil wrote:

Rasinho wrote:Mislim da smo sada otisli u krajnost sa pricom o varanju, preljubu i slicno, a da smo se najvise odmakli od teme. Uostalom, ja sam najveci krivac sto je tema otisla u tom pravcu jer sam pisao te dodatne stvari, ali samo iz razloga kako bi predstavio kompletan problem.

Problem je u tome sto sam ja apsolutno izgubio volju za zenidbom, zajednickim zivotom, tradicionalnim nacinom razmisljanja i nikako se ne vidim u tome ni sa sadašnjom djevojkom a niti bilo kojom drugom u bližoj budućnosti. Stoga me je najviše zanimalo mišljenje o toj temi, je li normalno da se čovjek tako osjeća, da li je normalno da čovjek želi i može živjeti takav život bez nekog saputnika, u mom slučaju obaveze, da živi život po svom, da otputuje negdje sam kad hoće, da izađe u kafanu i vrati se kad hoće i da mu ne fali neko konstatno pored njega za dobro jutro...Nije to muški feminizam da ga tako nazovem, nego jednostavno osjećaj.

Naravno, u svemu tome je nezaobilazna i seksualna aktivnost, covjeku je u prirodi da ne moze bez toga, a kad vec nema ili ne zeli da ima sa svojom zenom (koje nema), onda je normalno da povremeno skoci sa cvijeta na cvijet ili da ima nekog suprotnog pola ko ima slicno razmisljanje i povremeno se posvete tim aktivnostima...Uoostalom meni nebitno da li zeli povremeno, da li zeli vezu ili brak, ili ima momka, ako se već zeli dati, o svemu ostalom razmislja ta osoba, a ne ja.

Da ja tebe pitam, a ti odgovori i sve je rijeseno.
Da li mozes zamisliti zivot sa njom vas dvoje sami bez familije tvoje, njezine, komsiluka, recimo preselite u Svedsku. Putujete zajedno i pravite svoja pravila. Znaci jel ne zelis nju, ili ne zelis bosanski zivot. Normalno je biti sam, samo ti kazem ako se predomislis za 7-10 godina kasno ti, naci ces samo rospiju.

Druga stvar mozes u kafanu ici i kad se ozenis dva puta se pravdas, treci put te i ne pita (mada ne volim ovakav pristup, ali ima raje sta tako zivi).

Rasinho wrote:
Nije stvar kafane, ja sam je naveo kao primjer, naravno da mogu ici i u kafanu u oba slucaja. Cak iskreno i ne idem u klasicne kafane toliko cesto, ali naveo sam je kao figurativnu pojavu koja sve to prati.

Kad si vec pitao da ti iskreno odgovorim, ne vidim se nikako. Nije vise stvar u tome, da odem na kraj svijeta, to znaci odstupanje od mog nacina zivota trenutno. Ranije sam zastupao sva ta tako da ih nazovem, "normalna" shvatanja, brak i sve sto ide uz to...Danas sam zaljubljen u mogućnost svoje slobode, kupovine samo mog stana, organizovanja zivota iskljucivo onako kako ja zelim, izlazaka, drustva i bez obaveza koje moram dijeliti s drugim.

Mene samo kopka je li za sve to kasno ili je to osjećaj koji traje trenutno, naravno povremeno me prenese pa ipak posmslim kako je ipak lijepo zivjeti takvim normalnim zivotom ali to traje dan ili dva najvise a onda opet po starom.

Naravno, najvise mi je zao sto bi potencijalno neko u svemu mogao ispastati, i zbog toga jesam dzukac i osjecam se kao losa osoba...Zato zelim biti nacisto, da znam je li zaista to to, ili me to pucaju prenosi zbog pribizavanja braka i svega sto slijedi a ja to mozda malo emotivnije shvatam.

Sve sto sam gore naveo, naveo sam kako se trenutno osjecam, upravo dok pisem ovaj post.

Kao neko ko se zenio, mogu ti reci da sam imao isti strah i probleme. 6 godina kasnije, drago mi je da sam se ozenio i nisam pogrijesio, mada je bilo tesko pogotovo prve 2 godine, nisam joj nikada rekao da mi je tesko bilo ali sam se osjecao kao da mi je neko stavio omcu oko vrata. Isti sam razgovor imao sa 2 kuma, iste dileme, ali ne znam kako se sada osjecaju, ne prica se bas o tome za pivom, valjda je nekad lakse biti zensko pa reci sta mislis.

Raja koja nije imala te dileme vjerovatno se ozenila jako mlada dok su zacopani do usiju bili i hormoni radili kao ludi, ili nisu ama bas nista prije probali pa ne znaju cega se odricu sto se tice momackog zivota. Mogu ti samo reci da covjek sazrijeva i mjenja se, pozelit ces nekoga kraj sebe kome se mozes vratit uvijek, sto je govorio rahmetli mesa Tvrdjavu.

A sve preko ovoga, treba ti "kum", neko ko vas poznaje malo bolje.

dr_Evil wrote:

Rasinho wrote:
Nije stvar kafane, ja sam je naveo kao primjer, naravno da mogu ici i u kafanu u oba slucaja. Cak iskreno i ne idem u klasicne kafane toliko cesto, ali naveo sam je kao figurativnu pojavu koja sve to prati.

Kad si vec pitao da ti iskreno odgovorim, ne vidim se nikako. Nije vise stvar u tome, da odem na kraj svijeta, to znaci odstupanje od mog nacina zivota trenutno. Ranije sam zastupao sva ta tako da ih nazovem, "normalna" shvatanja, brak i sve sto ide uz to...Danas sam zaljubljen u mogućnost svoje slobode, kupovine samo mog stana, organizovanja zivota iskljucivo onako kako ja zelim, izlazaka, drustva i bez obaveza koje moram dijeliti s drugim.

Mene samo kopka je li za sve to kasno ili je to osjećaj koji traje trenutno, naravno povremeno me prenese pa ipak posmslim kako je ipak lijepo zivjeti takvim normalnim zivotom ali to traje dan ili dva najvise a onda opet po starom.

Naravno, najvise mi je zao sto bi potencijalno neko u svemu mogao ispastati, i zbog toga jesam dzukac i osjecam se kao losa osoba...Zato zelim biti nacisto, da znam je li zaista to to, ili me to pucaju prenosi zbog pribizavanja braka i svega sto slijedi a ja to mozda malo emotivnije shvatam.

Sve sto sam gore naveo, naveo sam kako se trenutno osjecam, upravo dok pisem ovaj post.

Kao neko ko se zenio, mogu ti reci da sam imao isti strah i probleme. 6 godina kasnije, drago mi je da sam se ozenio i nisam pogrijesio, mada je bilo tesko pogotovo prve 2 godine, nisam joj nikada rekao da mi je tesko bilo ali sam se osjecao kao da mi je neko stavio omcu oko vrata. Isti sam razgovor imao sa 2 kuma, iste dileme, ali ne znam kako se sada osjecaju, ne prica se bas o tome za pivom, valjda je nekad lakse biti zensko pa reci sta mislis.

Raja koja nije imala te dileme vjerovatno se ozenila jako mlada dok su zacopani do usiju bili i hormoni radili kao ludi, ili nisu ama bas nista prije probali pa ne znaju cega se odricu sto se tice momackog zivota. Mogu ti samo reci da covjek sazrijeva i mjenja se, pozelit ces nekoga kraj sebe kome se mozes vratit uvijek, sto je govorio rahmetli mesa Tvrdjavu.

A sve preko ovoga, treba ti "kum", neko ko vas poznaje malo bolje.

Hvala drug

Rasinho wrote:Mislim da smo sada otisli u krajnost sa pricom o varanju, preljubu i slicno, a da smo se najvise odmakli od teme. Uostalom, ja sam najveci krivac sto je tema otisla u tom pravcu jer sam pisao te dodatne stvari, ali samo iz razloga kako bi predstavio kompletan problem.

Problem je u tome sto sam ja apsolutno izgubio volju za zenidbom, zajednickim zivotom, tradicionalnim nacinom razmisljanja i nikako se ne vidim u tome ni sa sadašnjom djevojkom a niti bilo kojom drugom u bližoj budućnosti. Stoga me je najviše zanimalo mišljenje o toj temi, je li normalno da se čovjek tako osjeća, da li je normalno da čovjek želi i može živjeti takav život bez nekog saputnika, u mom slučaju obaveze, da živi život po svom, da otputuje negdje sam kad hoće, da izađe u kafanu i vrati se kad hoće i da mu ne fali neko konstatno pored njega za dobro jutro...Nije to muški feminizam da ga tako nazovem, nego jednostavno osjećaj.

Naravno, u svemu tome je nezaobilazna i seksualna aktivnost, covjeku je u prirodi da ne moze bez toga, a kad vec nema ili ne zeli da ima sa svojom zenom (koje nema), onda je normalno da povremeno skoci sa cvijeta na cvijet ili da ima nekog suprotnog pola ko ima slicno razmisljanje i povremeno se posvete tim aktivnostima...Uoostalom meni nebitno da li zeli povremeno, da li zeli vezu ili brak, ili ima momka, ako se već zeli dati, o svemu ostalom razmislja ta osoba, a ne ja.

Previše si ti otišao u razmišljanje o sebi i svojim željama. Vidi se da tačno znaš što želiš, a što ne. Dakle, šta ti treba? Potvrda od anonimusa sa foruma da "nisi za brak"? "Alibi" pred savješću?

Tebi bi bilo najbolje da ovo što si napisao nadugačko i naširoko, priopćiš djevojci s kojom si u vezi, i koja od tebe ima određena očekivanja.

Najpoštenije joj reci, stavi na papir (ako te trema ili grizdodušje uhvati) i pročitaj polako. Odgovori ljudski na njena pitanja i završi priču.

SaraFina wrote: Previše si ti otišao u razmišljanje o sebi i svojim željama. Vidi se da tačno znaš što želiš, a što ne. Dakle, šta ti treba? Potvrda od anonimusa sa foruma da "nisi za brak"? "Alibi" pred savješću?

Tebi bi bilo najbolje da ovo što si napisao nadugačko i naširoko, priopćiš djevojci s kojom si u vezi, i koja od tebe ima određena očekivanja.

Najpoštenije joj reci, stavi na papir (ako te trema ili grizdodušje uhvati) i pročitaj polako. Odgovori ljudski na njena pitanja i završi priču.

Jes, pa da ga ostavi

Nema od tog ništa.

Rahat patnja i hajd.

Tomahawk11 wrote:

SaraFina wrote: Previše si ti otišao u razmišljanje o sebi i svojim željama. Vidi se da tačno znaš što želiš, a što ne. Dakle, šta ti treba? Potvrda od anonimusa sa foruma da "nisi za brak"? "Alibi" pred savješću?

Tebi bi bilo najbolje da ovo što si napisao nadugačko i naširoko, priopćiš djevojci s kojom si u vezi, i koja od tebe ima određena očekivanja.

Najpoštenije joj reci, stavi na papir (ako te trema ili grizdodušje uhvati) i pročitaj polako. Odgovori ljudski na njena pitanja i završi priču.

Jes, pa da ga ostavi

Nema od tog ništa.

Rahat patnja i hajd.

Jebote tačno nam je u svakom aspektu života u ovoj državi ovo nit vodilja.

Tomahawk11 wrote:

SaraFina wrote: Previše si ti otišao u razmišljanje o sebi i svojim željama. Vidi se da tačno znaš što želiš, a što ne. Dakle, šta ti treba? Potvrda od anonimusa sa foruma da "nisi za brak"? "Alibi" pred savješću?

Tebi bi bilo najbolje da ovo što si napisao nadugačko i naširoko, priopćiš djevojci s kojom si u vezi, i koja od tebe ima određena očekivanja.

Najpoštenije joj reci, stavi na papir (ako te trema ili grizdodušje uhvati) i pročitaj polako. Odgovori ljudski na njena pitanja i završi priču.

Jes, pa da ga ostavi

Nema od tog ništa.

Rahat patnja i hajd.

Pa bezveze je i tražiti opravdanja i alibi po forumu od nas anonimusa. Evo ja tebe poznajem ihahaj, ali te nikad ne bi dovela u nezgodnu situaciju i tražila "savjet:" za sličnu temu. Jednostavno nije fer.

@Rasinho,

ostani bećar do kraja ...

SaraFina wrote:

Pa bezveze je i tražiti opravdanja i alibi po forumu od nas anonimusa. Evo ja tebe poznajem ihahaj, ali te nikad ne bi dovela u nezgodnu situaciju i tražila "savjet:" za sličnu temu. Jednostavno nije fer.

Postavljač teme praktično nikog ne zna i očito mu je trebalo da iz svoje anonimnosti olakša teret koji ga pritiska.
Svakako će na kraju kako je i naumio.