Forum Klix.ba

Ajoj mene


A kako se zovu majstori?

Loo wrote:
A kako se zovu majstori?

Mat i Pat a crtani A je to.

Da daaaa. .bravoo
Hvala

A je to! Pat i Mat

Evo jos cehoslovaka

Ovaj snijeg me podsjeti na sanjkanje u djetinjstvu, kada je Tuzla bila mnogo manje izgrađena nego što je sad i kada se imalo mnogo
više prostora za sanjkati. Išlo se dosta kod Kula F i G nakon škole, pa je bilo preko puta Jale ispod plućne bolnice fino brdešce, pa onda
jedna duža staza gdje je sada bolnica Srce, gdje se spuštalo nekih 15-tak minuta. Good times. Snijeg mi je uvijek bio drag i posebna
radost, čak i sada.

dale cooper wrote:Ovaj snijeg me podsjeti na sanjkanje u djetinjstvu, kada je Tuzla bila mnogo manje izgrađena nego što je sad i kada se imalo mnogo
više prostora za sanjkati. Išlo se dosta kod Kula F i G nakon škole, pa je bilo preko puta Jale ispod plućne bolnice fino brdešce, pa onda
jedna duža staza gdje je sada bolnica Srce, gdje se spuštalo nekih 15-tak minuta. Good times. Snijeg mi je uvijek bio drag i posebna
radost, čak i sada.

Pa jest. Ima nesto nostalgicno u snijegu. Odmah se javljaju flashbackovi iz djetinjstva. Zimski raspusti sankanje do mile volje.

dezurni_ucenik wrote:

dale cooper wrote:Ovaj snijeg me podsjeti na sanjkanje u djetinjstvu, kada je Tuzla bila mnogo manje izgrađena nego što je sad i kada se imalo mnogo
više prostora za sanjkati. Išlo se dosta kod Kula F i G nakon škole, pa je bilo preko puta Jale ispod plućne bolnice fino brdešce, pa onda
jedna duža staza gdje je sada bolnica Srce, gdje se spuštalo nekih 15-tak minuta. Good times. Snijeg mi je uvijek bio drag i posebna
radost, čak i sada.

Pa jest. Ima nesto nostalgicno u snijegu. Odmah se javljaju flashbackovi iz djetinjstva. Zimski raspusti sankanje do mile volje.

Da, uvijek sam volio taj zadnji dan škole pred zimski raspust i iščekivanje slobode raspusta i nove godine.

Onda pred novu godinu dodjela paketica kod starog u preduzecu.

Ja sada vidim snijeg,ali ne i djecu da se igraju u njemu,mislim na ovu današnju djecu od papira,čiji roditelji na svaki djetetov plać skaču na noge,kao da je tragedija ako im čeljade pocijepa koljeno od asfalt.Mi smo znali ostati do kasnih noćni sati kada bi dobro zapadao snijeg,a nismo ni brinuli zbog toga što ćemo sutra imati kontrolni,ili dobiti eventualno i kečinu,nama je bilo jako važno to druženje i igranje lopte u snijegu do koljena,sve dok se asfaltna površina ispred zgrade ne bi u potpunosti utabala,što nama,onako srčanim klincima nije bio nikakav problem.Tako smo mi bezbrižno živijeli,a ponekada bi želio da otputujem nazad kroz vrijeme,i postavim stvari na njihovo pravo mjesto,i promjenim neke tokove događaja.

dezurni_ucenik wrote:Onda pred novu godinu dodjela paketica kod starog u preduzecu.

ovo je prvo što mi je palo na pamet... bio sam lud za ovim crtanim

Ja sam jos uvijek
Japanska buba..asaaaa

Loo wrote:Ja sam jos uvijek
Japanska buba..asaaaa

dale cooper wrote:Ovaj snijeg me podsjeti na sanjkanje u djetinjstvu, kada je Tuzla bila mnogo manje izgrađena nego što je sad i kada se imalo mnogo
više prostora za sanjkati. Išlo se dosta kod Kula F i G nakon škole, pa je bilo preko puta Jale ispod plućne bolnice fino brdešce, pa onda
jedna duža staza gdje je sada bolnica Srce, gdje se spuštalo nekih 15-tak minuta. Good times. Snijeg mi je uvijek bio drag i posebna
radost, čak i sada.

Mi smo.po danu bili fina djeca, sanjke ili one plasticne skijice i nizbrdo. Navecer, kad sve poledi, uzmemo najlon poredamo se i uglavnom zavrsimo ispod parkiranih auta. Jos pamtim kad preletis preko skoka pa drmnes, ne mozes sjesti tri dana

Veceras oko sedam se vracam kuci, nijednog djeteta napolju nema. Nijednog. Nevjerovatno.

plain vanilla wrote:

dale cooper wrote:Ovaj snijeg me podsjeti na sanjkanje u djetinjstvu, kada je Tuzla bila mnogo manje izgrađena nego što je sad i kada se imalo mnogo
više prostora za sanjkati. Išlo se dosta kod Kula F i G nakon škole, pa je bilo preko puta Jale ispod plućne bolnice fino brdešce, pa onda
jedna duža staza gdje je sada bolnica Srce, gdje se spuštalo nekih 15-tak minuta. Good times. Snijeg mi je uvijek bio drag i posebna
radost, čak i sada.

Mi smo.po danu bili fina djeca, sanjke ili one plasticne skijice i nizbrdo. Navecer, kad sve poledi, uzmemo najlon poredamo se i uglavnom zavrsimo ispod parkiranih auta. Jos pamtim kad preletis preko skoka pa drmnes, ne mozes sjesti tri dana

Veceras oko sedam se vracam kuci, nijednog djeteta napolju nema. Nijednog. Nevjerovatno.

Promijenila se vremena moja Vanilla, sad se radije igraju kod kuće u toplom sa playstationom.

Sjecam se nje,rado.

dezurni_ucenik wrote:

dale cooper wrote:Ovaj snijeg me podsjeti na sanjkanje u djetinjstvu, kada je Tuzla bila mnogo manje izgrađena nego što je sad i kada se imalo mnogo
više prostora za sanjkati. Išlo se dosta kod Kula F i G nakon škole, pa je bilo preko puta Jale ispod plućne bolnice fino brdešce, pa onda
jedna duža staza gdje je sada bolnica Srce, gdje se spuštalo nekih 15-tak minuta. Good times. Snijeg mi je uvijek bio drag i posebna
radost, čak i sada.

Pa jest. Ima nesto nostalgicno u snijegu. Odmah se javljaju flashbackovi iz djetinjstva. Zimski raspusti sankanje do mile volje.

Pa one drvene “Jahorina” sanke ili Elan sanke. Ili ako imaš nekog ko zna dobro variti pa napravi one od željeza - te su dobro išle po ledu ali jarane teške za vući uzbrdo.

@dezurni, gdje si se ti spuštao, Begovo, Šehitluci ili Potok?

plain vanilla wrote:

dale cooper wrote:Ovaj snijeg me podsjeti na sanjkanje u djetinjstvu, kada je Tuzla bila mnogo manje izgrađena nego što je sad i kada se imalo mnogo
više prostora za sanjkati. Išlo se dosta kod Kula F i G nakon škole, pa je bilo preko puta Jale ispod plućne bolnice fino brdešce, pa onda
jedna duža staza gdje je sada bolnica Srce, gdje se spuštalo nekih 15-tak minuta. Good times. Snijeg mi je uvijek bio drag i posebna
radost, čak i sada.

Mi smo.po danu bili fina djeca, sanjke ili one plasticne skijice i nizbrdo. Navecer, kad sve poledi, uzmemo najlon poredamo se i uglavnom zavrsimo ispod parkiranih auta. Jos pamtim kad preletis preko skoka pa drmnes, ne mozes sjesti tri dana

Veceras oko sedam se vracam kuci, nijednog djeteta napolju nema. Nijednog. Nevjerovatno.

Dali se neko od vas sjeca kad je u Tuzli padao bijeli snijeg ...ja se malo kao kroz san sjecam

Kad smo kod snijega i sankanja

Tamo negdje ratne '94-'95 zima je bila bas hladna sa puno snijega i niskih temperatura, pa posto struje uglavnom nije bilo za nas djecu su bile zimske radosti na selu u punom smislu znacenja sve sa grijanjem pored peci na drva i petrolejkama za rasvjetu....E sad tu kod bake gdje sam raspuste provodio ide ulicom makadamskom cesta ravno cijelim pravcem uz brdo, a posto saobracaja vozila u to vrijeme nije bilo to je nama djeci za sankanje bilo ko Hamiltonu staza Hungaroring Copori djece vuku sanke uz brdo i kad se dodje do vrha zauzimaju se pol pozicije i pocinje jurnjava....Elem, meni i drugu bi dosadno pa hajde da napravimo neku pizdariju drugima i padnu nam na pamet sabotaze i diverzije ala partizani
Posto su u blizini bile stale i pojate bilo je dosta komusara na hrpama i nama sine ideja...za ove sto ne znaju komusare su u snop svezane suhe stabljike kukuruza koje se koriste za pokrivanje objekata, izolaciju stale i pojate i sl. Dok je raja zaokupljena penjanjem uz brdo i ledjima prema dole, mi na stazu poslazemo par komusara i samo nabacimo snijega preko, a posto je vece palo i nema svjetla nista se ne vidi, sve bijelo. I kako se ko zalaufa sa vrha ( a znala je biti pofina brzina jer je dugo i strmo) kad naleti na "lezeceg" od komusare, sanke ostanu ukopane u mjestu ko pod rucnu, a jadni vozac katapultiran u snijeg na nos Mi stali sa strane i gledamo, samo cujes i vidis tras tras tras sanke na kamari na sred staze, a okolo svi nasadjeni u snijeg naglavacke kontuzovani, izrazbijani, povaljani Mi od te filmske scene vristimo od smijeha i bjezi glavom bez obzira jer desetoro za nama trci da nas isprebija

plain vanilla wrote:

dale cooper wrote:Ovaj snijeg me podsjeti na sanjkanje u djetinjstvu, kada je Tuzla bila mnogo manje izgrađena nego što je sad i kada se imalo mnogo
više prostora za sanjkati. Išlo se dosta kod Kula F i G nakon škole, pa je bilo preko puta Jale ispod plućne bolnice fino brdešce, pa onda
jedna duža staza gdje je sada bolnica Srce, gdje se spuštalo nekih 15-tak minuta. Good times. Snijeg mi je uvijek bio drag i posebna
radost, čak i sada.

Mi smo.po danu bili fina djeca, sanjke ili one plasticne skijice i nizbrdo. Navecer, kad sve poledi, uzmemo najlon poredamo se i uglavnom zavrsimo ispod parkiranih auta. Jos pamtim kad preletis preko skoka pa drmnes, ne mozes sjesti tri dana

Veceras oko sedam se vracam kuci, nijednog djeteta napolju nema. Nijednog. Nevjerovatno.

Je li bilo sankanja na onoj uzbrdici sto vodi prema bolnici Gradina od Brcanske malte tj. od onih oficirskih zgrada...valjda sam dobro objasnio

_BataZiv_0809 wrote:

plain vanilla wrote:

dale cooper wrote:Ovaj snijeg me podsjeti na sanjkanje u djetinjstvu, kada je Tuzla bila mnogo manje izgrađena nego što je sad i kada se imalo mnogo
više prostora za sanjkati. Išlo se dosta kod Kula F i G nakon škole, pa je bilo preko puta Jale ispod plućne bolnice fino brdešce, pa onda
jedna duža staza gdje je sada bolnica Srce, gdje se spuštalo nekih 15-tak minuta. Good times. Snijeg mi je uvijek bio drag i posebna
radost, čak i sada.

Mi smo.po danu bili fina djeca, sanjke ili one plasticne skijice i nizbrdo. Navecer, kad sve poledi, uzmemo najlon poredamo se i uglavnom zavrsimo ispod parkiranih auta. Jos pamtim kad preletis preko skoka pa drmnes, ne mozes sjesti tri dana

Veceras oko sedam se vracam kuci, nijednog djeteta napolju nema. Nijednog. Nevjerovatno.

Je li bilo sankanja na onoj uzbrdici sto vodi prema bolnici Gradina od Brcanske malte tj. od onih oficirskih zgrada...valjda sam dobro objasnio

Znam na šta misliš, ali nisam tamo išao.

dale cooper wrote:
Znam na šta misliš, ali nisam tamo išao.

Meni ono djeluje kao fin spust, samo da ne zavrsis u Jali...dok tamo sa druge strane prema pijaci nemas gdje

_BataZiv_0809 wrote:

dale cooper wrote:
Znam na šta misliš, ali nisam tamo išao.

Meni ono djeluje kao fin spust, samo da ne zavrsis u Jali...dok tamo sa druge strane prema pijaci nemas gdje

Nije to moj dio grada. Ja sam sa zapada