pinkman wrote:mv960 wrote:pinkman wrote:Najmanji je problem otici, bitno je cvrsto odluciti. Cime se bavis?
Slažem se za odluku. Kolebao sam se jedno vrijeme jer sam se nadao da će nešto biti bolje u ovoj zemlji ali.. nemam ja vremena da čekam kad će se ovi naši dogovoriti.
Radim u administrativne poslove za jednu firmu.
Najbolje otici tamo na jedno 20 dana kod nekog prijatelja ili rodbine, pa potraziti tamo posao.

Ne mozes ti za 20 dana sve to razloziti. 20 dana je trka, frka, ovo ono. Treba naci posao, pa se utopiti u svakodnevnicu, pa se malo muciti itd. Tek tada skontas gdje si dosao, i s koje tacke kreces.
Kao sto je receno treba cvrsto odluciti a boga mi i istrajati. BiH vise nije zemlja obuhvacena ratom, imas luksuz da se mozes vratiti. To je odmah opcija i covjek pocne razmisljati: sto meni ovo treba, sto bi se patio?
Znam iz svog iskustva. Dosao sam studirati u grad gdje nikog naseg nije bilo (srecom, na kraju ce se ispostaviti). 2 sata sam hodao po nekim livadama do Wal Marta da kupim osnovne namjernice. Nema trotoara (americki jug). Vrhunac je kada me drot zaustavio jer sam bio sumnjiv, pa akd je skontao koliko je sati odvezao me u Wal mart, i vratio me kuci. Tada sam ozbiljno razmisljao da se vrati i razjebem sve to. Sto ce mi? Imao dobar zivot u BiH, otisao upravo zbog nacionalista i slicno. Kontam: ma ko im jebe mater, istrpit cu ih. Ali jbg, rekao sam sam sebi: hajde ti guraj pa vidi gdje ces dospjeti.
Moje misljenje je da je kljuc uspjeha drzati kontakt sa nasim ljudima na nekoj finoj distanci osim ako ti nasi ljudi nisu u filmu napretka i obrazovanja. Ako se pocnes druziti sa onima koji su tijelom vani a dusom u BiH, nema tu napretka.