Forum Klix.ba

Korona ti podarila još godinu dana. Samo nastavi

25. IRAN


Broj stanovnika: 83 miliona
BDP po stanovniku: 18 000 $
Broj takmičara: 63

Zlato: 3
Srebro: 1
Bronza: 4

Preostale su mi uglavnom ove velike države, čiji opis nije baš lako sažeti u nekoliko redova. Tako je i sa Iranom, državom koja ima višemilenijsku historiju, kompleksnu geografiju i izuzetno velik geopolitički značaj. Ovo je dominantno planinska i stepsko-pustinjska zemlja smještena između Kaspijskog jezera i Perzijskog zaljeva. Takav položaj joj je podario i razmjerno veliko naftno bogastvo, koje čini okosnicu njene ekonomije. Slavna prošlost ove zemlje seže u drevnu Perziju, a od tada je njome vladalo nekoliko moćnih dinastija, poput Ahemenida, Sasanida ili Safavida. Ipak, od svrgavanja posljednjeg šaha Pahlavija 1979. godine, Iran je službeno definisan kao Islamska Republika, u kojoj vrhovni autoritet ima šiitski vjerski poglavar, kojeg nazivaju ajatolah. Ta godina je odredila glavnu prekretnicu u novijoj historiji Irana, obzirom da je tada ova država od jednog od najvažnijih saveznika SAD-a naglo postala jedan od najvećih oponenata ove najveće globalne geopolitičke sile. Istovremeno, iranski politički uticaj je porastao u regiji Bliskog istoka, prvenstveno u državama sa značajnim udjelom šiitske populacije. Međutim, njegov ekonomski razvoj je u velikoj mjeri ograničen zahvaljujući američkim sankcijama. Na unutrašnjem planu postepeno dolazi do liberalizacije društvenih prilika, ali teokratski režim i dalje čvrsto drži političko kormilo države.

Iransko učešće na olimpijskim igrama uglavnom obilježe hrvači i dizači tegova. Hrvanje je nacionalni iranski sport, te ova država važi za hrvačku supersilu. Skoro dvije trećine svih iranskih olimpijskih medalja iz prošlosti su izborili baš hrvači, u raznim kategorijama. Ovom prilikom ću izdvojiti samo ime Gholamreze Takhtija, hrvača koji se sa medaljom vratio sa čak tri olimpijade (istina prilično davno, tokom šeste decenije prošlog stoljeća). Značajan broj medalja za Iran su priskrbili i dizači tegova. Među njima se ističe legendarni Hossein Rezazadeh, četverostruki svjetski i dvostruki olimpijski šampion u najtežoj kategoriji. Mnogi ga smatraju zapravo i najboljim sportistom Irana svih vremena. U novije vrijeme, Iranci su se profilirali i u tekvandou, te su počeli stizati međunarodni uspjesi i na ovom polju. Tu se naročito proslavio Hadi Saei, osvajač tri olimpijske medalje, od čega su dvije bile zlatne. Ako govorimo o timskim sportovima, onda treba reći da je Iran prepoznat kao kontinentalna sila, odnosno višestruki osvajač azijskih prvenstava u fudbalu, košarci i odbojci. Poznato je i da su nam baš Iranci glavni rivali u sjedećoj odbojci. Ipak, kada se govori o iranskom sportu, treba spomenuti i ovo - evidentan je disbalans u zastupljenosti muškaraca i žena među uspješnim sportistima iz ove države, ali se i to počelo postepeno mijenjati u skorije vrijeme.

Iranci su u Riju bili u svom elementu. Opet su dominirali hrvači i dizači tegova. Hrvači su dohvatili čak pet medalja. Najimpresivniji je bio Hassan Yazdani, koji je do finala došao bez da je protivnicima dozvolio osvajanje ijednog boda. Istina, na zadnjoj prepreci u vidu protivnika iz Rusije se malo više pomučio, ali je na kraju i više nego zasluženo osvojio zlato u kategoriji do 74 kilograma (slobodni stil). Pored njega, hrvački saldo medalja za Irance su popravili još Komeil Ghasemi sa srebrom, te Saeid Abdevali, Ghasem Rezaei i Hassan Rahimi sa osvojenim bronzanim medaljama. Dizači tegova su uzeli dva zlata. Tako je Kianoush Rostami u kategoriji do 85 kilograma pored prvog mjesta još i popravio vlastiti svjetski rekord. Potom je Sohrab Moradi trijumfovao u kategoriji do 94 kilograma, u kojoj već godinama suvereno drži svjetski primat. Čast svim spomenutim imenima, ali historiju iranskog sporta u Riju je ipak ispisala Kimia Alizadeh. Razlog je jednostavan - ova takmičarka u tekvandou je nakon pobjede u repasažu kategorije do 57 kilograma nad Šveđankom Glasnović postala prva žena iz Irana koja se našla među osvajačicama olimpijske medalje. Malo je nedostajalo da i iransko mačevanje ispiše svoje historijske stranice, obzirom da je Mojtaba Abedini došao na korak do finala u disciplini sablja, ali se na kraju morao zadovoljiti četvrtim mjestom. Za kraj recimo još da je na olimpijskom turniru učestvovala i iranska muška odbojkaška selekcija. Prošla je grupu, ostavivši iza sebe Egipat i Kubu, ali su Italijani u četvrtfinalu ipak bili prejaki...


Kianoush Rostami

24. ŠVICARSKA


Broj stanovnika: 8,6 miliona
BDP po stanovniku: 68 000 $
Broj takmičara: 104

Zlato: 3
Srebro: 2
Bronza: 2

Švicarska se obično uzima kao prototip razvijene države sa visokim životnim standardom, u kojem Nijemci (ili bolje rečeno Germanošvicarci), Francuzi, Talijani, Retoromani i brojni imigranti žive u miru, sreći i blagostanju. Naravno, realno stanje vjerovatno nije baš toliko idilično kao vanjska percepcija istog, ali u svakom slučaju Švicarci predstavljaju impozantan primjer uspješne nacije nastale na temeljima ne naročito povoljnih prirodnih odlika - riječ je o manjoj državi od Bosne i Hercegovine, bez izlaza na more i znatnijih prirodnih resursa, sa pretežno visokoplaninskim karakterom. Još je fascinantnije kako je od različitih etnolingvističkih grupa nastala nacija sa jedinstvenim identitetom. Švicarska već skoro 200 godina nije ratovala, ponajviše zahvaljujući svojoj politici neutralnosti. Zbog iste je čak i UN-u pristupila tek prije 20-tak godina. Po državnom uređenju je konfederacija, koja se sastoji od 26 kantona. Tradicionalna okosnica švicarske ekonomije je bankarstvo. Pored švicarskih banaka, globalno su poznati i švicarski sir, švicarska čokolada, švicarski nožić, švicarski satovi, Crveni krst (osnovan u Švicarskoj) itd. Poznati su i spektakularni pejzaži u švicarskim Alpama (npr. vrh Matterhorn), skijališta (npr. Davos i St. Moritz), glacijalna jezera (npr. Ženevsko i Ciriško), te gradovi sa karakterističnom arhitekturom (Zürich, Basel, Bern, Ženeva i dr.).

Švicarska je jedna od rijetkih država koja je učestvovala na svim olimpijskim igrama, i ljetnim i zimskim. Švicarci su također na svim olimpijadama osvajali i medalje (bar po jednu). Švicarski St. Moritz je dvaput bio i domaćin olimpijskih igara (1928. i 1948. godine). Sjedište Međunarodnog olimpijskog komiteta (IOC), kao i FIFA-e se nalazi baš u ovoj zemlji, u Lozani, odnosno Zürichu. Zanimljivo je da su u prvoj polovini XX stoljeća mnogo uspješniji bili švicarski sportisti u ljetnim disciplinama nego oni u zimskim, da bi se nakon toga trendovi obrnuli. U međuvremenu se Švicarska profilirala ka svjetska velesila u alpskom skijanju. Među brojnim uspješnim skijašima iz Švicarske, naročito se izdvaja ime Pirmina Zurbriggena, četverostrukog osvajača Svjetskog kupa, koji je obilježio muško skijanje tokom 1980-tih godina. U toj deceniji je Švicarska dominirala i ženskim skijanjem (Erika Hess, Michela Figini, Maria Walliser, Vreni Schneider i dr.). Naravno, ova nacija je i u novijem periodu imala skijaše u samom svjetskom vrhu - Didier Cuche, Carlo Janka, Beat Feuz, Michael von Grünigen, Sonja Nef, Lara Gut, Wendy Holdener itd. Švicarska ima trofejne takmičare i u drugim zimskim sportovima. Naročito treba istaknuti ime Simona Ammanna, četverostrukog osvajača zlatne olimpijske medalje u skijaškim skokovima. Švicarci drže rekord u broju osvojenih olimpijskih medalja u bobu (31). Kada je riječ o ljetnim olimpijskim sportovima, švicarski gimnastičari su najviše doprinijeli saldu osvojenih medalja. Međutim, većina istih je osvojena u prvoj polovini prošlog stoljeća. U novije vrijeme najviše slave za svoju zemlju donose biciklisti, kao što je Fabian Cancellara. Ako gledamo cijelu olimpijsku historiju, vrlo su uspješni i švicarski veslači, strijelci, hrvači, te takmičari u konjičkom sportu. Ipak, prva asocijacija na švicarski sport današnjice je Roger Federer, jedan od najvećih tenisera svih vremena. On je osvojio rekordnih 20 grand slamova, uz fascinantnu činjenicu da se održava u ili pri samom svjetskom vrhu već skoro dvije decenije. Kada govorimo o tenisu, ne treba zaboraviti ni Martinu Hingis i Stanislasa Wawrinku. U većini timskim sportovima Švicarci imaju pristojne nacionalne timove, ali su im isti donijeli ipak znatno manje uspjeha u poređenju sa šampionima iz individualnih disciplina.

Nastup švicarskih sportista u Rio de Janeiru je bio jedan od najuspješnijih u posljednjim decenijama. Osvojeno je sedam medalja, od čega su tri zlatne, što se može ocijeniti kao sasvim dobar skor u kontekstu novijih sportskih ostvarenja ove države. Najveći uspjeh su ostvarili iskusni biciklisti Fabian Cancellara i Nino Schurter. Prvi je osvojio zlato u uličnoj utrci na hronometar, a drugi u kros kantriju. Treće zlato za Švicarsku je osvojio laki četverac u veslanju (Mario Gyr, Simon Niepmann, Simon Schürch i Lucas Tramer). Pomalo zaboravljena Martina Hingis je u paru sa Timeom Bacsinszky došla do srebra u teniskom turniru ženskih parova. Zbog povrede, učešće na Olimpijskim igrama su otkazale druge dvije velike švicarske uzdanice - Federer i Wawrinka. Malo nestvarno djeluje da je Federer tek nepunu godinu mlađi od Hingisove. Idemo dalje, srebro je osvojila i triatlonka Nicola Spirig Hug, dok su do bronze dobacili streljašica Heidi Diethelm Gerber i gimnastičarka Giulia Steingruber. Još nekoliko Švicaraca je bilo blizu osvajanja medalje, npr. Benjamin Steffen u mačevanju i Steve Guerdat sa svojim konjem Ninom des Buissonetsom u preskakanju prepreka, ali ukupni saldo medalja je ostao na broju sedam. U Riju nije bilo švicarskih predstavnika u timskim sportovima sa loptom...


Laki četverac u veslanju - Mario Gyr, Simon Niepmann, Simon Schürch i Lucas Tramer

23. KOLUMBIJA


Broj stanovnika: 50 miliona
BDP po stanovniku: 16 000 $
Broj takmičara: 147

Zlato: 3
Srebro: 2
Bronza: 3

Poslije SAD-a, Brazila i Meksika, Kolumbija je najmnogoljudnija država na Američkom kontinentu. Naziv ove države se evidentno veže uz Kristofora Kolumba, te je prvobitno bio namijenjen za sve španske prosjede u Americi. Ipak, vremenom se prostorno suzio na područje koje je ostalo na sjeverozapadu Južne Amerike nakon komadanja nekadašnje Velike Kolumbije. Ovo je jedina južnoamerička država koja izlazi na dva mora - Tihi okean i Karipsko more. Kao i mnoge latinoameričke države, Kolumbija ima prilično burnu historiju nakon sticanja nezavisnosti, a svjetskoj javnosti su najpoznatije priče o kolumbijskim narko-kartelima, obzirom da je ova država daleko najveći svjetski proizvođač kokaina. Sa druge strane, najvažniji legalni izvozni proizvodi potiču iz poljoprivrede (naročito banane i kafa) i rudno-mineralnog sektora.

Kolumbija je zapravo bila prilično marginalna sportska nacija do unazad nekoliko decenija. Čak su i na globalnoj fudbalskoj karti postali zapaženi tek na svjetskom prvenstvu 1990. godine. Do tada su se nalazili u dubokoj sjeni ostalih južnoameričkih država. Ipak, od tada su ostvarili značajan progres, te se danas reprezentacija Kolumbije smatra vrlo konkurentnom i na najvišem svjetskom nivou, a imena poput Carlosa Valderrame, Faustina Asprille, Radamela Falcaa ili Jamesa Rodrigueza su dobro poznata ljubiteljima fudbala širom svijeta. Kolumbija je osvojila svoj prvi i zasad jedini naslov na Copa Americi 2001. godine. Kada je riječ o olimpijskim igrama, Kolumbijci su do 2000. godine osvojili samo šest medalja (uglavnom u boksu i streljaštvu), od kojih nijedna nije bila zlatna, što za državu ove veličine nije nimalo impresivan skor. Međutim, otkad je dizačica tegova Maria Isabel Urrutia 2000. godine u Sydeyu napravila historijski iskorak za kolumbijski sport osvojivši zlatnu medalju, uslijedio je bolji period za kolumbijske sportiste. Tako su u Londonu 2012. godine ugrabili čak osam olimpijskih medalja, što je više nego u cijelom XX stoljeću.

Pozitivni trendovi su se nastavili i u Rio de Janeiru prije četiri godine. Ovaj put su osvojene čak tri zlatne medalje - više nego u cjelokupnoj prethodnoj olimpijskoj historiji. Prava junakinja je ispala Mariana Pajon, vozačica BMX koja je potvrdila zlato osvojeno četiri godine ranije, i tako postala vlasnica više najsjajnijih olimpijskih medalja nego svi ostali Kolumbijci zajedno. Medijski su bili još propraćeniji emotivni momenti dizača tegova Oscara Figueroe nakon što je ostvario pobjedu u kategoriji do 62 kilograma. Njegov uspjeh je naročito fascinantan ako se zna da je ranije te godine operisao leđa. Izuvanjem cipela nakon pobjede je simbolički označio i kraj svoje karijere, ali se nakon toga ipak vratio takmičenjima. Caterine Ibargüen je osvojila treće zlato u Riju za Kolumbiju, preskočivši u troskoku izvanrednih 15,17 metara. Obzirom da se ona već prethodno dva puta okitila zlatom na svjetskim prvenstvima, njena pobjeda nije bila nikakvo iznenađenje, ali jeste historijski momenat za kolumbijsku atletiku (prvo olimpijsko zlato u ovom sportu). Tradicionalno dobrim su se pokazali i bokseri iz Kolumbije - Yuberjen Martinez je osvojio srebro, a Ingrit Valencia bronzu. Oboje su nastupali u lakim kategorijama, koje generalno više leže takmičarima sa ovog podneblja. Spomenutoj Mariani Pajon se pridružio i njen kolega Carlos Ramirez, osvojivši bronzu, također na BMX-u, ali u muškoj konkurenciji, jasno. Luis Javier Mosquera je drugi dizač tegova sa medaljom u Riju - srebro u kategoriji do 69 kilograma. Najveći historijski uspjeh za Kolumbiji u džudu je ostvarila Yuri Alvear, osvojivši srebro u kategoriji do 70 kilograma. Četiri godine ranije, ona je osvojila bronzu, a sad je otišla još jednu stepenicu dalje. Treba napomenuti i da je sveukupan olimpijski tim Kolumbije u Rio de Janeiru bio daleko brojniji nego i na jednim ranijim igrama. Kolumbijci su imali i mušku i žensku reprezentaciju u fudbalu, te ženski tim u ragbiju sedam. Fudbaleri su dogurali do četvrtfinala i ondje izgubili od Brazilaca, dok je za ženske reprezentacije prvenstveno važno da su učestvovale...


Oscar Figueroa

@cyprus svaka čast doktore

zanimljiva tema nemoj odustati

22. KAZAHSTAN


Broj stanovnika: 18 miliona
BDP po stanovniku: 30 000 $
Broj takmičara: 104

Zlato: 3
Srebro: 5
Bronza: 10

Kazahstan je poslije Rusije najveća država nastala raspadom Sovjetskog Saveza - danas spada među deset najvećih zemalja svijeta. Smještena je u srcu evroazijskog kontinenta, između Kaspijskog mora i Altaja. Na ovom velikom prostranstvu živi 'samo' 18 miliona ljudi - rijetka naseljenost je prvenstveno posljedica aridne stepsko-pustinjske klime. Bez obzira na tu nepovoljnost, ovaj geoprostor je kroz prošlost uvijek imao važan tranzitni značaj, te su se ovdje ispreplitale brojne kulture, s tim da je ona kazaških nomada okarakterisana kao autohtona. Ovdje je lociran i historijsko-geografski pojam Vrata naroda, kroz koja su prošli Huni u IV stoljeću i tako iz temelja promijenili historiju Evrope (Velika seoba naroda). Savremeni Kazahstan je ipak bitno izmijenjen u odnosu na drevnu prošlost. Višestoljetni ruski uticaj je sveprisutan u ovdašnjim društvenim prilikama, a država je na bazi svog energetskog (nafta, zemni gas, uranij i ugalj) i drugog rudno-mineralnog bogatstva ostvarila i respektabilan nivo ekonomskog razvoja. Nursultan (bivša Astana) i Almaty (bivša Alma Ata) su izrazito modernirizani urbani centri, dok je Baykonur mjesto odakle se kosmonauti lansiraju u svemir.
(https://www.facebook.com/Geografska-enc ... 661230751/)

Kazahstanci su od sticanja nezavisnosti uložili značajna finansijska sredstava u promociju zemlje na svjetskom planu, a njihova nastojanja su dobrim dijelom urodila plodom. Dobro, možda ne u mjeri u kojoj su se nadali, jer se pokazalo da nisu baš talentovani za većinu timskih sportova. Izuzetak su neki sportovi u kojima međunarodna konkurencija i nije baš strašna, kao što su npr. bendi (svojevrsni hokej na otvorenom) i futsal. Mnogo više podviga sa kojima se može pohvaliti, Kazahstan je ostvario u individualnim sportovima. Kada je riječ o olimpijskim igrama, ubjedljivo najviše medalja su do sada osvojili kazahstanski bokseri, a pored njih treba naročito izdvojiti i hrvače, te dizače tegova. Vremenom se povećava i broj drugih sportova u kojima ova zemlja ostvaruje zapažene rezultate, poput atletike, plivanja ili biciklizma. Jedan od zaštitnih znakova modernog kazahstanskog sporta je biciklistički trkački tim Astana. Zimski sportovi za Kazahstance nisu tako uspješni kao ljetni, ali i tu imaju osvojenih olimpijskih medalja, ponajviše zahvaljujući Vladimiru Smirnovu, koji im je donio čak četiri odličja u skijaškom trčanju.

Olimpijske igre u Rio de Janeiru su bile najuspješnije dosad za Kazahstan. Sportisti iz ove države su pobrali čak 18 medalja, znatno više nego ikada ranije. Najviše su pokazali oni od kojih se najviše i očekivalo - bokseri, dizači tegova i hrvači. Daniyar Yeleussinov je tako u bokserskoj poluteškoj kategoriji bez ikakvih većih problema nanizao pet protivnika i okitio se zlatom. Potom se odlučio na profesionalnu karijeru, i izgleda da mu dobro ide (deset mečeva - deset pobjeda). Njegove kolege Niyazimbetov i Levit su došle na korak do istog uspjeha, ali u u svojim kategorijama poraženi u finalnoj borbi. Na saldo bokserskih medalja, po bronzu su dodali Dychko i Shakimova. U dizanju tegova, na najviše postolje se popeo naturalizovani Azerbejdžanac Nijat Rahimov u kategoriji do 77 kilograma, u kojoj je i postavio svjetski rekord u izbačaju. Dizačica Zhazira Zhapparkul je osvojila srebro, a bronze su uzeli Kharki, Ulanov, Zaishikov i Goricheva. Kod hrvača je ovaj put izostalo zlato, ali su čast Kazahstana spasile ženske takmičarke u ovom sportu - Manyurova (srebro), Larionova (bronza) i Syzdykova (bronza), dok je među osam muških predstavnika, do pobjedničkog postolja došao samo Usserbayev (srebro). Govoreći o nenadanim podvizima, onda u prvom redu treba istaknuti ime Dmitrya Balandina, koji je donio prvu olimpijsku medalju za Kazahstan u plivanju, i to ne bilo kakvu nego zlatnu. Kolika je ovo senzacija najbolje govori informacija da je među svim finalistima utrke na 200 metara prsno imao najslabije vrijeme u polufinalu, ali je potom u ključnom momentu bljesnuo. Za Kazahstan su medalje osvajali još i džudisti Smetov (srebro) i Otgontsetseg (bronza), te atletičarka Olga Rypakova u troskoku (bronza). Ona je zapravo u Riju branila zlato sa prethodnih igara...


Nijat Rahimov

svaki put kad vidim novi post na ovoj temi obradujem se. nema nikakve logike ali tako je

RJ57 wrote: ↑02/02/2021 08:47 svaki put kad vidim novi post na ovoj temi obradujem se. nema nikakve logike ali tako je

+1

cyprus

21. UZBEKISTAN


Broj stanovnika: 35 miliona
BDP po stanovniku: 9600 $
Broj takmičara: 70

Zlato: 4
Srebro: 2
Bronza: 7

Da ipak pokušam završit pos'o do početka igara? Teško, ali evo pokušaj... Uzbekistan - treća najmnogoljudnija država nastala raspadom SSSR-a. Nalazi se u srcu Centralne Azije. Predstavlja i historijsko jezgro tog regiona. Ovdje se nalaze nekada veoma bitna islamska kulturno-civilizacijska središta, poput Samarkanda i Bukhare. Ipak, društveno jezgro današnjeg Uzbekistana je Ferganska dolina na krajnjem istoku zemlje, gdje se nalazi i glavni grad Taşkent. Ekonomija ove države se zasniva na eksploataciji energenata i rudno-mineralnog bogatstva, a naročito se to odnosi na zemni gas. Usprkos činjenici da je riječ o prilično aridnom prostoru, poljoprivreda također ima veliki značaj. Uzbekistan je tako recimo drugi najveći proizvođač mrkve u svijetu, a veliki naglasak se stavlja i na uzgoj pamuka. Međutim, iz toga proističu i dvije krupne zamjerke na račun ove države iz međunarodnih organizacija. Naime, branje pamuka je često obavezna školska aktivnost za učenike u Uzbekistanu, što se može kvalifikovati i kao prisilni dječji rad. Sa druge strane, polja pamuka se navodnjavaju vodom iz rijeka Amu Darye i Sir Darye, što je za posljedicu imalo jednu od najvećih ekoloških katastrofa na planeti - ubrzano nestajanje Aralskog jezera, koje je ne tako davno (prije nekoliko decenija) spadalo među najveća na svijetu.

Kada se govori o uzbekistanskom sportu, onda u prvom redu treba spomenuti njihove predstavnike u borilačkim sportovima, posebno u hrvanju i boksu. Uzbeci se stoljećima bave vlastitom verzijom hrvanja, koju nazivaju kuraš, te su tu tradiciju lako pretočili i u olimpijsko hrvanje. Artur Taymazov se tako npr. smatrao najuspješnijim olimpijskim hrvačem svih vremena, sve dok mu 2012. godine nisu oduzeta dva zlata zbog dopinga. Ovaj skandal je donekle uzdrmao status Uzbekistana kao hrvačke sile, ali tu svakako nije bio kraj uspjesima, niti u hrvanju, niti u drugim borilačkim sportovima. Od ostalih poznatih sportskih imena koja su nastupala ili još nastupaju za Uzbekistan treba izdvojiti biciklistu Džamolidina Abdudžaparova, tenisera Denisa Istomina i gimnastičarku Oksanu Čusovitinu. Među timskim sportovima, daleko najpopularniji je fudbal. Uzbekistanska nacionalna selekcija i liga spadaju među jače u Aziji. Već nekoliko puta je njihova reprezentacija dolazila blizu plasmana na svjetsko prvenstvo, ali eto slično kao i nama - ne da se usranom do potoka Na azijskim prvenstvima imaju tri četvrtfinala i jedno polufinale.

Uzbekistanski sportisti su se sa svih do sada održanih ljetnih olimpijskih igara vratili sa nekoliko medalja, ali su u Rio de Janeiru višestruko nadmašili sami sebe i napravili nastup za historiju. Sa osvojenih 13 medalja, predstavljaju jedno od pozitivnijih iznenađenja cijelih igara. Naročito su zasjali bokseri. Hasanboy Dusmatov (do 49 kg), Şakhobidin Zoirov (do 52 kg) i Fazliddin Gaibnazarov (do 64 kg) su se popeli na sami tron. Giyasov i Melikuziev su uzeli po srebro, a Tulaganov i Akhmadaliev bronzu, čime je ostvaren neslućen uspjeh uzbekistanskog boksa - na jednim igrama su izjednačili ukupan broj medalja osvojen na svim prethodnim igrama u ovom sportu. Hrvači ovaj put nisu mogli do zlata, ali su dali doprinos u vidu tri bronzane medalje (Tasmuradov, Navruzov i Ibragimov). I džudisti su došli do pobjedničkog postolja - Uzorboev i Sobirov su također osvojili bronzu. Jedinu ne-borilačku medalju je osvojio dizač tegova Ruslan Nurudinov, u kategoriji do 105 kilograma. U trzaju je digao 194 kilograma, a u izbačaju postavio olimpijski rekord sa 237 kilograma, te je osvojio historijsko prvo zlato za svoju zemlju u ovom sportu. Još je potrebno spomenuti i nastup gore spomenute Oksane Čusovitine. Ona je u Riju postala najstarija gimnastičarka koja je ikada nastupila na olimpijskim igrama (41 godina), i jedina koja je upisala nastupe na čak sedam olimpijada...


Ruslan Nurudinov

20. KANADA


Broj stanovnika: 38 miliona
BDP po stanovniku: 52 000 $
Broj takmičara: 314

Zlato: 4
Srebro: 3
Bronza: 15

Kanada je druga najveća država na svijetu, ali je i prilično slabo naseljena - populacijski je u pet deka sa prethodno spomenutim Uzbekistanom. Osnovni razlog je naravno oštra klima. Ipak, ovo je jedna od rijetkih zemalja koja bi mogla profitirati od klimatskih promjena - njeni subakrtički predjeli bi u budućnosti mogli postati mnogo privlačniji za život nego što je to bio slučaj dosad. Kako je uopšte nastala Kanada? Riječ je o bivšem britanskom dominionu, koji je ostao lojalan matici tokom Američke revolucije, odnosno Američkog rata za nezavisnost. Kanađani su naposlijetku ipak dobili svoju nezavisnost, ali postepeno, i bez mnogo bure. Država je službeno bilingualna, budući da su i Francuzi nekada ovdje imali svoju koloniju, tačnije u dolini rijeke Saint Lawrence. Zbog toga se danas u provinciji Quebec govori pretežno francuski jezik, što je identitetska osnova za regionalističke, pa čak i separatističke težnje njenih stanovnika. Za razliku od susjednog SAD-a, koji je kulturni "melting pot", u kanadskom društvu je veći naglasak stavljen na multikulturalnost. Posebna se pažnja poklanja očuvanju domicilne ('First nations') kulture, ali je trenutno cijela Kanada uzdrmana otkrićima masovnih grobnica sa posmrtnim ostacima djece domicilnog stanovništva. Bez obzira na ovaj i druge sporadične probleme, Kanada je jedan od simbola blagostanja u današnjem svijetu. Ekonomija je diverzificirana, razvijena i globalno orijentisana, a životni standard kanadskog stanovništva je visok.

Kao tipična država sjevera, Kanada je nešto uspješnija na zimskim, nego na ljetnim olimpijskim igrama, što se posebno odnosi na recentni period. Kanađani su tako npr. 2010. godine u Vancouveru ugostili olimpijadu, te su to domaćinstvo iskoristili da budu najuspješnija nacija na tim igrama, sa čak 14 zlatnih medalja. I na dvije zimske olimpijade koje su uslijedile, također su bili među tri najuspješnije države. Ipak, zanimljivo je i da su prilikom svog prvog olimpijskog domaćinstva, u Calgaryu 1988. godine, propustili da uzmu ijedno zlato. To je bile jedne od rijetkih igara na kojima kanadskih sportista nije bilo na samom pobjedničkom tronu. Uspješnih Kanađana ima u mnogim sportovima, ali niti jedan se ozbiljno ne shvata kao hokej na ledu. Ono što je Brazil u fudbalu, Kanađani su u hokeju. Statistički gledano, Wayne Gretzky u hokeju je ono što su Pele, Maradona, Messi i Ronaldo zajedno u fudbalu. Kanadska hokejaška reprezentacija je svjetsko prvenstvo osvajala čak 27 puta, a imaju i devet olimpijskih zlata. Osim hokeja, Kanađani su svjetska sila broj jedan i u dva nešto opskurnija zimska sporta - skijanju slobodnim stilom i karlingu. Među ne-zimskim sportovima, u kanadskoj kulturi naročito važnu ulogu ima lacrosse. Na njihovu žalost, ostatak svijeta baš i nije lud za ovim timskim sportom - većina ljudi je mislim za njega čula samo zahvaljujući filmu Američka pita. Ipak, Kanađani su imali i mnogo uspješnih sportista u konvencionalnijim sportovima. Po broju medalja se naročito ističu atletičari i plivači, ali ne bih ih sada nabrajao.

Po običaju, Kanada je na posljednjim olimpijskim igrama imala brojnu delegaciju, u kojoj je bilo više žena nego muškaraca. Zanimljivo je da su imali predstavnike u svim sportovima osim rukometa. Ostvareni rezultati su bili uglavnom u skladu sa očekivanjima i prethodnim nastupima. Osvojen je solidan broj medalja (22), ali su samo četiri bile zlatne. Glavna kanadska zvijezda na igrama je bila plivačica Penny Oleksiak, koja se čak četiri puta popela na pobjedničko postolje. U disciplini 100 metara slobodnim stilom je osvojila i prvo mjesto. Na istoj dionici leptir stilom je bila druga, a u dvije štafete se sa timskim kolegicama domogla bronze. Dodatne dvije plivačke bronze na kanadski saldo su donijele Kylie Masse i Hillary Caldwell. Uspješne igre su imali i kanadski atletičari. Derek Drouin je zlato sa svjetskog prvenstva potvrdio i na olimpijskim igrama, budući da je jedini preskočio 238 centimetara. Sjajan je bio i sprinter Andre De Grasse - srebro na 200, a bronza na 100 metara. Potom je zajedno sa timskim kolegama u štafeti 4x100 metara došao do još jedne bronze. Bronzu je osvojio i desetobojac Warner, kao i sedmobojka Theisen-Eaton. Rosie MacLennan je jedina kanadska gimnastičarka koja je došla do medalje, ali one najsjajnije - zlatne, u trampolinu. U njenom slučaju je to bila zapravo odbrana prvog mjesta sa prethodnih igara. Nešto veće iznenađenje je napravila hrvačica Erica Wiebe u kategoriji do 75 kilograma slobodnim stilom, koja se također okitila zlatom. U timskim sportovima su se istakle ženske ekipe - fudbalerke i ragbijašice su također došle do trećeg mjesta. Ženski dvojac Jennerich - Obee se uspeo do drugog mjesta u veslanju. Još je dosta bilo osvojenih bronzi: sinhronizovane skakačice u vodu Benfeito - Filion (Benfeito je ponovila uspjeh i u individualnoj konkurenciji), kros-kantri biciklistica Pendrel, ženski biciklistički tim (pursuit) i Lamaze u konjičkom sportu. Valjda nisam koga zaboravio...


Penny Oleksiak

19. NOVI ZELAND


Broj stanovnika: 5,1 milion
BDP po stanovniku: 41 000 $
Broj takmičara: 199

Zlato: 4
Srebro: 9
Bronza: 5

Novi Zeland nam je najudaljenija zemlja. Nalazi se u Južnom Pacifiku, a sastoji se od dva veća ostrva (Sjeverno i Južno) i nekoliko manjih arhipelaga. Geografski se mnogo razlikuje od Kanade, ali joj je društveno dosta sličan. U reljefu dominiraju mlade nabrane planine i vulkanski oblici, a klima je umjerena - okeanska. Spektakularni pejzaži koji se mogu naći na Novom Zelandu su iskorišteni za scenografiju mnogih poznatih filmova (npr. LOTR). Novozelandsko stanovništvo pretežno čine ljudi evropskog porijekla, te autohtoni Maori, polinezijski narod. Svi oni se zajednički odmilja nazivaju kivijima, prema endemskoj ptici na ovim ostrvima. Novi Zeland se kao i Kanada smatra visokorazvijenom državom, iako se zbog nepovoljnijeg geografskog položaja i manjka prirodnih resursa nalazi u nešto slabijoj startnoj poziciji. Iako je to neobično za razvijene države, poljoprivreda i dalje predstavlja važan ekonomski sektor, posebno u kontekstu izvoza, što se naročito odnosi na uzgoj ovaca. Ako se pitate odakle potiče naziv Novi Zeland, odgovor je sljedeći - za to su krivi nizozemski kartografi, koji su mu dali ime po nizozemskoj provinciji Zeland. Iako je Novi Zeland dugo bio britanska kolonija, zapravo je nizozemski moreplovac Abel Tasman bio taj koji ga je otkrio.

Ono što je za Kanađane hokej, to je za Novozelanđane zasigurno ragbi. Ragbi reprezentacija je važan element ne samo sportskog, nego i generalno kulturnog imidža Novog Zelanda na međunarodnoj sceni. Tome doprinosi svakako i haka - tradicionalni maorski ples, koji predstavlja njen zaštitni znak. Ova nacionalna selekcija je jedna od najjačih na svijetu, zasad ima tri titule svjetskog prvaka. Novi Zeland ima uspješne predstavnike i u mnogim drugim sportovima, što se posebno odnosi na individualne discipline. Gledano po osvojenim medaljama u prošlosti, ova država se može smatrati naročito uspješnom u pojedinim atletskim disciplinama, te sportovima na vodi, kao što su veslanje i jedrenje. U timskim sportovima su Novozelanđani obično mnogo jači od konkurencije u svojoj okeanijskoj zoni, ali sa izuzetkom ragbija, na svjetskoj sceni su ipak obično manje konkurentni.

Nastup Novozelanđana u Riju se može okarakterisati kao vrlo uspješan. Naime, 18 osvojenih medalja je rekord u olimpijskoj historiji ove zemlje. To se ne može reći i za zlatne medalje (Novozelanđani su ih u prošlosti znali osvajati i više), ali bez obzira, četiri zlata su svakako vrijedna svake hvale. Sve četiti medalje najvećeg sjaja su osvojene u sportovima na vodi. Dvije su veslačke - dvojac bez kormilara Hamish Bond / Eric Murray i skuler Mahe Drysdale su potvrdili svoju dominaciju sa prethodnih igara. Isto se može reći i za kajakašicu Lisu Carrington u sprintu na 200 metara. U utrci na 500 metara je osvojila dodatnu bronzu. Sa druge strane, srebreni jedriličari iz Londona u klasi 49er, Peter Burling i Blair Tuke, ovaj put su se popeli jednu stepenicu više, i to na veoma ubjedljiv način - doslovno su pomeli konkurenciju. Još tri medalje su osvojene u jedrenju - Aleh i Powrie u ženskoj klasi 470 (srebro), Malloney i Molly Meech u ženskoj klasi 49erFX (srebro) i Sam Meech u klasi laser (bronza). Sam i Molly su inače brat i sestra. Kajakašica Jones je u slalomu na divljim vodama osvojila drugo mjesto, isto kao i ženski par Behrent - Scown bez kormilara u veslanju. Osvojene su i četiri atletske medalje, ali od toga tri su bile bronzane (bacač kugle Walsh, skakačica sa motkom McCartney i trkač Willis na 1500 metara). Jedna od uspješnijih novozelandskih sportistkinja svih vremena, bacačica kugle Valerie Adams, ovaj put je došla do srebra (ranije je osvojila dva olimpijska i četiri svjetska zlata). Ženski ragbi-sedam tim je također došao do drugog mjesta. Novozelanđanke su do finala došle prilično glatko, ali su im tu u neizvjesnoj utakmici poraz nanijele Australke. Muški nacionalni tim je zakazao - peto mjesto. Još spomen ostalih osvajača medalja - streljašica Rooney u trapu, biciklisti Dawkins, Mitchell i Webster u timskom sprintu, te golferka Ko. Svi oni su osvojili srebro...


Hamish Bond i Eric Murray

18. KUBA


Broj stanovnika: 11 miliona
BDP po stanovniku: 22 000 $
Broj takmičara: 124

Zlato: 5
Srebro: 2
Bronza: 4

Kuba je država koja zahvata najveće i geološki najstarije ostrvo u Centralnoj Americi, odnosno na Karibima. Za razliku od većine drugih zemalja iz ove regije, manje je izložena zemljotresima i vulkanizmu, te je u manjoj mjeri planinska. Kolonijalna prošlost joj se veže uz špansku vladavinu. Potom je uz pomoć SAD-a stekla nezavisnost, da bi poznatom Kubanskom revolucijom geopolitička pozicija ove zemlje doživjela zaokret od 180°. Zbog toga Kubu najviše asociramo sa komunizmom, Fidelom Castrom i Che Guevarom (iako ovaj posljednji nije Kubanac). Naravno, i kubanskim cigarama. Fascinantno je spomenuti da je Kuba pod strogim ekonomskim sankcijama i generalnim kolapsom privrede tokom zategnutih odnosa na relaciji Fidel - Bijela kuća ipak uspjela da održava osnovne životne uslove svog stanovništva, koje se odnose npr. na javno zdravstvo i obrazovanje, na pristojnom nivou.

Mnogi bi se zapravo iznenadaili obimom međunarodnih sportskih uspjeha kubanskih sportista. Kuba nije samo na ovoj listi u top 20 najuspješnijih nacija na olimpijskim igrama, nego i u top 20 svih vremena. Zanimljivo je da je ovo najodlikovanija nacijcija na ljetnim igrama koja nikada nije nastupila na zimskoj olimpijadi. U svojoj olimpijskoj historiji je osvojila više od 200 medalja, a na nekim igrama je znala biti i nevjerovatno visoko rangirana. Tako je npr. u Barceloni 1992. godine sa 31 medaljom, čega je bilo čak 14 zlata, bila pet najuspješnija država. U momentu nimalo povoljnom za komunističke države, ovo je bio sjajan podvig. Inače, najpopularniji ekipni sport na Kubi je bejzbol, a na individualnom nivou, to je bez ikakve sumnje boks. Zaista bi teško bilo nabrojati sve kubanske takmičare koji su ostavili značajan trag u amaterskom boksu (kubanska vlada brani njihovim bokserima da profesionaliziraju svoju karijeru). Dovoljno je reći da su dosad osvojili preko 70 bokserskih medalja u olimpijskoj historiji. Naravno, nije to jedini borilački sport u kojem Kubanci imaju vrlo uspješnu školu - velike uspjehe su polučili i njihovi hrvači i džudisti. Kuba je i zemlja atletike, kako mu trkačkom, tako i bacačkom, ali i skakačkom pogledu. Zapravo, rijetke su zemlje sa tako polivalentnom konkurentnosti u atletici. Možda je dovoljno spomenuti svjetskog rekordera u skoku u vis Javiera Sotomayora, višestruku šampionku u bacanju koplja Osleidys Menendez, zatim Aniera Garciju koji ima olimpijsko zlato u sprintu sa preponama, ili Ivana Pedrosa koji je suvereno dominirao u skoku u dalj na kraju prošlog stoljeća. Krajem prošlog stoljeća su i kubanske odbojkašice dominirale svjetskom scenom. Ovdje ne završava lista sportskih uspjeha ove živopisne latinoameričke zemlje, ali ne možemo baš sve spomenuti. Možda još samo ovo - jedan od najpoznatijih šahista svih vremena, Jose Raul Capablanca je također bio Kubanac.

Iako je saldo medalja za Kubu u Riju ponovo bio solidan, zapravo se može reći da su njeni sportisti sveukupno gledano bili ispod nivoa sa prethodnih olimpijada. Vrhunski nivo su zapravo zadržali samo predstavnici u borilačkim sportovima. Bokseri su ponovo bili najbolji, sa tri zlata i tri bronze. Zlatni su bili Julio Cesar La Cruz (poluteška kategorija), Robeisy Ramirez (bantam kategorija) i Arlen Lopez (srednja kategorija), s tim da je Ramirez ovim činom odbranio olimpijsku titulu iz Londona 2012. godine. Zanimljivo je da je dvije godine poslije on pobjegao sa Kube u Meksiko i postao profesionalni bokser. Bokserska srebra za Kubu u Riju su uzeli Argilagos, Savon i Alvarez. Vrlo dobri su bili i hrvači, posebno Ismael Borrero i Mijain Lopez. Gigant Lopez je uzeo treće uzastopno olimpijsko zlato u hrvanju grčko-rimskim stilom u kategoriji do 130 kilograma, a više nego upola lakši Borrero je došao do svog prvog zlata u kategoriji do 59 kilograma. Njima se među osvajačima medalja pridružio reprezentativni kolega Yasmany Lugo, koji je ipak izgubio svoju finalnu borbu protiv amernskog protivnika. Jedina ženska osvajačica medalja za Kubu na proteklim igrama je bila džudistkinja Ortiz u najtežoj ženskoj kategoriji. Ona je došla do srebra. Kubanci su ovaj put osvojili samo jednu ne-borilačku medalju. Bronzu je za svoju zemlju izvukla bacačica diska Denia Caballero. Iako je na igrama nastupilo više od 40 kubanskih atletičara, većina je ostvarila relativno skroman rezultat, što je svakako veliko razočarenje...


Ismael Borrero

17. HRVATSKA


Broj stanovnika: 4 miliona
BDP po stanovniku: 29 000 $
Broj takmičara: 87

Zlato: 5
Srebro: 3
Bronza: 2

Nama susjedna Hrvatska (u kojoj se od prije koji dan možemo vakcinisati) je zemlja izrazito konkavnog oblika i razuđene obale na zapadu Balkanskog poluostrva. Međutim, naši susjedi će svoju državu nazvati srednjoevropskom, mediteranskom, jadranskom, panonskom, pa i dinarskom, ali će teško preko usta prevaliti i to da je balkanska. Najmlađa je članica Evropske unije, te uz Bugarsku njena najsiromašnija zemlja. Okosnicu njene ekonomije čini turizam - godišnje je posjeti skoro pet puta više stranih posjetioca, nego što ona ima stanovnika. U Hrvatskoj se govori jezik dosta sličan našem, pa se nemojte iznenaditi ako ih budete relativno dobro razumjeli. Na prostoru današnje Hrvatske su rođeni veliki umovi poput Nikole Tesle, Ruđera Boškovića, Andrije Mohorovičića, Fausta Vrančića ili Slavoljuba Penkale, ali će mnogi Hrvati kao najistaknutiju svoju ličnost na prvom mjestu spomenuti doktora Franju Tuđmana. Drugima je opet draži Josip Broz. Hrvatsko društvo je naime opterećeno odnosom prema prošlošću i svojim susjedima, pri čemu lako dolaze do izražaja ideološke razlike između domoljuba i jugokomunjara. Trenutno napopularnije influenserke u Hrvatskoj su Ella Dvornik i Maja Šuput, a privrednik Mate Rimac.

Bez obzira na sve navedeno, Hrvatska je u svijetu ipak najpoznatija kroz prizmu sporta. Jednostavno ne postoji država tako relativno skromne veličine koja je uspjela postići ogromne uspjehe u tolikom broju različitih sportova. Globus možda ponajviše pamti srebro i bronzu hrvatske fud... pardon nogometne reprezentacije na svjetskim prvenstvima, kao i Zlatnu kopačku Davora Šukera i Zlatnu loptu Luke Modrića. Hrvati veliku pažnju poklanjaju i rukometu - bivši su olimpijski i svjetski prvaci. Ivano Balić je nekoliko godina kotirao kao najbolji rukometaš svijeta. Košarkaška reprezentacija Hrvatske je također imala zapaženih nastupa, a najviše će se pamtiti olimpijsko finale iz 1992. godine (poraz od najjačeg američkog all-star tima), te ime Dražena Petrovića. Hrvatski vaterpolisti također spadaju među najbolje u svijetu - osvajali su i olimpijsku, i svjetsku i evropsku šampionsku titutlu, te još pregršt drugih medalja. Priču o timskim sportovima ću završiti pomenom odlične generacije odbojkašica sa kraja prošlog stoljeća, koje su Hrvatskoj donijele tri uzastopne srebrene medalje sa evropskih prvenstava. Kada je riječ o individualnim sportovima, na prvom mjestu dolazi fenomen zvani skijaška porodica Kostelić, naročito Janica, te njen epski olimpijski nastup iz Salt Lake Citya 2002. godine, kada je pobrala tri zlatne i jednu srebrenu medalju. Među nekoliko međunarodno značajnih atletskih imena iz Hrvatske, naročito treba izdvojiti Sandru Perković i Blanku Vlašić. Sandra godinama dominira konkurenciju u bacanju diska, a Blanka je jedna od boljih skakačica u vis u ovom stoljeću. Hrvati su imali i nekoliko odličnih tenisera (Ivanišević, Ljubičić, Čilić, Ančić, Karlović, Čorić, Majoli itd.), s tim da je Goran Ivanišević senzacionalnim osvajanjem Wimbledona 2001. godine ispisao historiju svjetskog tenisa. Možda i najodlikovaniji hrvatski sportisti su braća Sinković u veslanju. Što se tiče olimpijske historije, Hrvatska je dosad osvojila ukupno 44 medalje u čak 15 sportova. Pored nabrojanih, tu su još i streljaštvo, jedrenje, dizanje tegova, gimnastika, plivanje, tekvando, boks i biatlon.

Po broju osvojenih medalja (10), olimpijske igre u Rio de Janeriu 2016. godine su bile ubjedljivo najuspješnije dosad. Najviše je bilo atletskih. Sandra Perković je potvrdila svoju dominaciju u bacanju diska, dok se Blanka Vlašić morala zadovoljiti trećim mjestom. Sa druge strane, veliko iznenađenje je napravila mlada Sara Kolak postavši olimpijska prvakinja u bacanju koplja. U veslanju, tačnije disciplini dvojac na pariće, Martin i Valent Sinković su ponovo odnijeli glatku pobjedu. Njihov kolega Damir Martin je u drugoj disciplini osvojio srebrenu medalju. Jedan od trofejnijih sportova za naše susjede je jedrenje. Tako je bilo i ovaj put - zlato za Šimu Fantelu i Igora Marenića (klasa 470), a srebro za Tončija Stipanovića (klasa laser). Strijelac Josip Glasnović se također okitio zlatnom medaljom u disciplini trap. Tada amaterski, a sad profesionalni bokser Filip Hrgović je u svojoj kategoriji uspio doći do polufinala, odnosno bronzane medalje. Za kraj treba reći da su vaterpolisti igrali finale, ali su se morali zadovoljiti srebrom, jer su naletili na raspoložene Srbe...


Martin i Valent Sinković

16. JAMAJKA


Broj stanovnika: 2,7 miliona
BDP po stanovniku: 9400 $
Broj takmičara: 56

Zlato: 6
Srebro: 3
Bronza: 2

Jamajka je država u Karibima, koja pripada ostrvskoj grupi Velikih Antila. Površinom je pet puta manja od Bosne i Hercegovine, ali ima gotovo 3 miliona stanovnika. Najviši dio ovog krečnjačkog ostrva su Plave planine na istoku (iznad 2200 metara), koje se zbog svojih geomorfoloških, biodiverzitetskih i historijskih vrijednosti nalaze na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine. Za razliku od ostalih Velikih Antila, na Jamajci se govori engleski jezik (sa specifičnim dijalektom), što je rezultat britanskog kolonijalnog naslijeđa. Zanimljivo je da je ovo treća najmnogoljudnija anglofona država u Americi (iza SAD-a i Kanade). Osnovu njene ekonomije čine turizam, eksploatacija boksitne rude i komercijalna poljoprivreda (kafa i šećer). Dva najznačajnija grada na Jamajci su prijestolnica Kingston i turističko središte Montego Bay. Ono po čemu je ova država ipak najpoznatija u svijetu jesu uspješni atletičari, muzički stilovi reggae i ska, te rastafarijanizam, kao religija i način života. Nažalost, Jamajku karakteriše i jedna od najvećih stopa kriminala u svijetu. https://www.facebook.com/Geografska-enc ... 3661230751

Da, izgleda da na Jamajci žive najbrži ljudi na svijetu, bar sudeći po rezultatima u sprinterskim disciplinama u protekloj deceniji. Istu je bez ikakve sumnje obilježio Usain Bolt, svjetski rekorder na 100 i 200 metara. Osim njega, postoje još desetine atletičara iz ove zemlje koji su ostvarili značajne rezultate u sprinterskim disciplinama. Zbog rodne ravnopravnosti, navest ću još samo Elaine Thompson, koja je također nekoliko godina vladala ženskom konkurencijom u istim disciplinama kao i Bolt. Skoro sve olimpijske medalje koje su Jamajčani dosad osvojili dolaze iz sprinterskih disciplina. Izuzetak su samo dva oličja iz skuka u dalj, te jedne biciklističke bronze iz Moskve 1980. godine. Ipak, priča o jamajčanskom sportu ne završava tu. Zapravo, najpopularniji sport na ovom ostrvu je kriket, te su mnoga poznata imena ovog sporta (nama seljacima naravno nepoznata) došla odavde. Jamačani su solidni i fudbaleri, vjerovano ponajbolji na Karibima. Imaju jedno učešće na svjetskom prvenstvu, a na posljednja tri Gold Cupa imaju dva finala i jedno polufinale. Najpoznatiji njihov fudbaler je Wes Morgan, kapiten one čudnovate šampionske generacije Leicestera. Grehota je ne posmenuti i bob tim Jamajke, jednu od najpoznatijih ekraniziranih sportskih underdog priča svih vremena.

Ipak, kada je Rio u pitanju, sve se vrtilo od Usaina Bolta i Elaine Thompson. Bolt je jedno od najistaknutijih imena cijelih igara, budući da se okitio sa tri zlatne medalje. Pored očekivanih trijumfa na 100 i 200 metara, zajedno sa kompanjonima Powellom, Ashmeadom i Blakeom je došao i do zlata u štafeti 4x100 metara. Malo je nedostajalo da taj uspjeh napravi i Thompsonova, ali ona se pored zlata na 100 i 200 metara morala zadovoljiti srebrom u štafetnoj utrci. Njoj su pomogle kolegice Williams, Campbell-Brown i Fraser-Pryce. Rekordno šesto zlato za Jamajku je uzeo Omar McLeod u utrci 110 metara sa preponama. Relativno uspješne su bile i štafetne ekipe na 4x400 metara. I muška i ženska su osvojile drugo mjesto. Bronzano odličje su još dodale Fraser-Pryce na 100 metara i Jackson na 400 metara u pojedinačnim trkama.


Omar McLeod

Mislim kako je jamajkanska zastava jedina koja nema crvenu, plavu ili bijwlu boji na sebi

15. KENIJA


Broj stanovnika: 55 miliona
BDP po stanovniku: 5300 $
Broj takmičara: 89

Zlato: 6
Srebro: 6
Bronza: 1

Kenija je jedina država koja je dobila ime po planini. Naime, Mt Kenya je drugi najviši vrh Afrike, poslije Kilimanjara. Inače, populacijsko jezgro ove države čini Jezerska visoravan, koju presijeca Veliki tektonski jarak. Postoje i znatno niži dijelovi Kenije, ali su paradoksalno slabije naseljeni, uslijed pustinjske klime ili močvarne vegetacije. Izuzetak je Mombasa, veliki lučki centar na obali Indijskog mora, koji predstavlja drugi najveći kenijski grad i jednu od najznačajnijih luka na cijelom kontinentu. Najveći grad je i glavni - Nairobi, zasigurno jedan od najznačajnijih afričkih gradova. U njemu se npr. nalazi jedno od četiri službena sjedišta UN-a u svijetu. Kenija je za subsaharske prilike relativno razvijena država (naravno ne prema evropskim standardima). Iako se i ovdje većina stanovnika bavi poljoprivredom, ona je u nešto većoj mjeri modernizovana i komercijalizovana. Posebno je značajan izvoz kafe i čaja. Ovo je i jedna od najposjećenijih afričkih država od strane turista. Najveću pažnju privlače safari nacionalni parkovi, ali i kultura domicilnog stanovništva, npr. naroda Maasai, čiji tradicionalni štit se kao državni simbol nalazi i na kenijskoj zastavi.

Kenijci, kao i Jamajčani, znaju igrat kriketa, ali su prije svega dobri trkači. Razlika je 'samo' u tome što su Jamajčani brzi, a ovi izdržljivi. Uz Etiopljane su apsolutni kraljevi dugoprugaških disciplina. U dosadašnjoj olimpijskoj historiji su osvojili ravno 100 medalja u utrkama na 800+ metara, a na to su dodali samo tri odličja osvojena u nekim drugim disciplinama. Među desetinama uspješnih kenijskih atletičara, navest ću samo svjetske rekordere: David Rudisha (800 metara), Daniel Komen (3000 metara), Eliud Kipchoge (maraton), Brigid Kosgei (ženski maraton) i Beatrice Chepkoech (3000 metara za žene).

Kenijski nastup u Rio de Janeiru je bio jedan od najboljih u njihovoj olimpijskoj historiji. Tome je doprinjela i nešto slabija forma njihovih etiopskih konkurenata. Kenijcima je pripao i muški i ženski maraton. Eliud Kipchoge je suvereno, sa više od minute prednost trijumfovao u muškoj konkurenciji, dok je Jemima Sumgong u ženskoj dozvolila nešto više neizvjesnosti, ali je ipak uspjela odnijeti pobjedu. Conseslus Kipruto je stigao kao prvi u utrci na 3000 metara (steeplechase) i postavio olimpijski rekord, a Tukin konkurent David Rudisha je opravdao ulogu favorita na 800 metara. Paul Tanui se nije uspio popet na najvišu stepenicu pobjedničkog podija u disciplini 10 000 metara, nego se zadovoljio srebrom, ali tu zlato nekako uvijek tradicionalno ide Etiopljanima. Isto važi i za njegovu kolegicu Vivian Cheruiyot, koja je na svoje ipak došla u utrci na 5000 metara, te je tako sa osvojenim zlatom i srebrom postala kenijska ikona na olimpijskim igrama u Rio de Janeiru. Zlato je osvojila i Faith Kipyegon na 1500 metara. Među dugoprugašicama su do medalje došle i Jepkemoi, Obiri i Wambui. Pravi kuriozitet međutim predstavlja činjenica da su kenijski atletičari ovaj put osvojili i dvije medalje u za njih netipičnim disciplinama. Julius Yego je bacivši koplje preko 88 metara uspio uzeti historijsko prvo srebro za svoju zemlju u nekoj bacačkoj disciplini, a Boniface Macheru je u utrci 400 metara sa preponama stigao do također iznenađujućeg drugog mjesta, postavivši i državni rekord...


Conseslus Kipruto

samo bih dodao da imamo i Mt. Stanley i vrh Margarita na 5109m, na granici DR Konga i Ruande, kao treću planinu iznad 5000

perfect_guy wrote: ↑22/07/2021 07:11 samo bih dodao da imamo i Mt. Stanley i vrh Margarita na 5109m, na granici DR Konga i Ruande, kao treću planinu iznad 5000

U pravu si - ispravim

14. ŠPANIJA


Broj stanovnika: 47 miliona
BDP po stanovniku: 42 000 $
Broj takmičara: 305

Zlato: 7
Srebro: 4
Bronza: 6

Španija je pretežno planinska zemlja na Pirinejskom poluostrvu. Iako izlazi na Atlantski okean i Sredozemno more, unutrašnjost zemlje (Kastilja) je u klimatskom pogledu prilično suha. Pripadaju joj i dva arhipelaga - Balearska i Kanarska ostrva. Maritimni položaj Španije je u prošlosti orijentisao ovu zemlju na pomorstvo. Iako nisu bili Španci, pod španskom zastavom su plovili i Kolumbo i Magelan. Španija je bila prva kolonijalna sila, nakon što je prilično lako osvojila najveći dio onoga što se danas zove Latinska Amerika. Zbog toga je i španski jedan od najraširenijih jezika danas u svijetu. Postoje i neke manje slavne epizode u historiji ove zemlje, ali kada se sve sabere - evidentno je da ona ima veliki značaj za svjetsku prošlost, pa i sadašnjost. Ovo je uz Francusku najveća turistička sila na svijetu - svake godine je posjeti preko 80 miliona turista. Uz modernu Španiju vežemo i regionalnu izdiferenciranost, te činjenicu da posljednjih decenija jačaju autonomaški, pa i separatistički pokreti u nekih njenim pokrajinama, u prvom redu Kataloniji i Baskiji.

Iako Španija značajno zaostaje u broju medalja za drugim velikim državama Evrope i svijeta (nije ni u top 20 vječne liste), nema sumnje da se danas radi o velikoj sportskoj sili. Tako međutim nije bilo oduvijek. Tek od olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine je Špance ''pročepilo'', otkada su počeli ostvarivati značajno veće međunarodne uspjehe. Do tada su bili fokusirani uglavnom na klupski fudbal - ne treba objašnjavati šta u svijetu fudbala znače Real Madrid i Barcelona. Čak je i fudbalski nacionalni tim pročepilo dosta kasno - tek je generacija predvođena Xavijem i Iniestom prije 10-ak godina uspjela ostvariti svjetsku dominaciju. Rukometna i košarkaška reprezentacija su također zabljesnule u ovom stoljeću, osvojivši više svjetskih, evropskih i olimpijskih trofeja i medalja. Špance danas zaista prepoznajemo kao člana najužeg kruga globalnih sila u kolektivnim sportovima. Kada govorimo o individualnim sportovima, nekako nam prvo na pamet padne tenis. Španci su poznati kao skoro nepobjedivi protivnici na zemljanoj podlozi, a Rafa Nadal, čija karijera još nije godtova, zasigurno je jedan od najboljih tenisera svih vremena. Sljedeći ko nam pada na um je Fernando Alonso, ponajbolji vozač Formule 1 u post-Schumacherovoj eri. Ako pak gledamo olimpijski skor, onda ćemo u prvom redu izdvojiti španske jedriličare, a potom i bicikliste, te kanuiste. Kanuista David Cal je vlasnik najvećeg broja medalja među Špancima (čak pet). Najuspješniji biciklista sa dva zlata i dva srebra je Joan Llaneras, ali je najpoznatiji Miguel Indurain, petoerostruki osvajač Tour de Francea. Da budemo i gender korektni - najbolja španska sportistkinja je vjerovatno Mireia Belmonte, vlasnica mnoštva medalja u plivanju.

Španci su na prošlim olimpijskim igrama osvojili ukupno 17 medalja, što za jednu državu ove veličine i sportskog pedigrea i nije spektakularan skor, ali isti zapravo nije slabiji od njihovog prosjeka. Kajakaši su bili ti koji su donijeli najviše uspjeha. Marcus Walz (na 1000 metara), dvojac Saul Craviotto i Cristian Toro (na 200 metara), te Maialen Chourraut (ženski slalom) su osvojili zlatnu medalju, a Craviotto je dodao još i bronzu u utrci na 200 metara. U atletici je skakačica u vis Ruth Beitia bila zlatna, a sprinter Ortega na 110 metara sa preponama srebreni. Spomenuta sada već legendarna plivačica Mireia Belmonte je pobijedila na 200 metara leptir stilom, a na 400 metara slobodno je bila treća. Zlatom se okitio i Rafael Nadal, ali ne u singlu, nego u paru sa Marcom Lopezom. Nisu oni međutim bili jedini reketaši koji su se vratili kući kao pobjednici - badmintonašici Carolini Marin je to također pošlo za rukom, i tu u jebenoj konkurenciji iz Azije. U četvrtfinalu je recimo bila jedina Evropljanka, ali je uspjela dogurati do kraja. I muška i ženska košarkaška selekcija su ostvarile dobar uspjeh. Košarkašice su pobjedile svakoga ko im se našao na putu, osim naravno Amerikanki, te su apsolutno zaslužile srebro, dok su se muškarci kilavili i na kraju jedva uhvatili bronzu. Srebrenu medalju su još osvojile ritmičke gimnastičarke u ekipnoj konkurenciji i takmičarka u tekvandou Eva Calvo. Preostali vlasnici bronze: dizačica tegova Valentin, tekvandoista Gonzalez i biciklista Coloma...


Rafael Nadal i Marc Lopez

13. BRAZIL


Broj stanovnika: 210 miliona
BDP po stanovniku: 16 000 $
Broj takmičara: 465

Zlato: 7
Srebro: 6
Bronza: 6

A sada, zemlja domaćin. Brazil je najveća država Južne Amerike i najveća luzofona država u svijetu. Ona je zapravo glavni faktor koji portugalski jezik i dalje održava relativno bitnim na globalnom nivou. Brazil je dom najveće prašume na svijetu, zajedno sa ponajvećom rijekom na svijetu (Amazonija i Amazon, of course). Ipak, Brazilci su na meti međunarodnih kritika zbog ubrzane deforestacije i drugih ekoloških problema. Ali ova država ima ogromnu populaciju koju treba hraniti i svašta nešto joj još omogućiti. Velike su socijalne razlike unutar brazilskog društva. Ti kontrasti najbolje dolaze do izražaja u gradovima kao što je Rio de Janeiro, gdje sirotinjske favele egzistiraju u neposrednoj blizini elitnih dijelova grada. Rio je glavno turističko središte zemlje, ali je Sao Paulo zapravo najveći grad, i to ne samo u Brazilu, nego na cijeloj južnoj hemisferi. Prijestolnica je pak Brasilia, grad čuven po tome što je u cijelosti izgrađen po modernom urbanističkom planskom konceptu. Brazil je tradicionalno poznat po izvozu kafe, ali u novije vrijeme osnovu ekonomije čini industrija, naročito automobilska.

Kad kažemo Brazil, mislimo na fudbal. Ne postoji fudbalskija nacija od Brazilaca. Petorostruki su osvajači svjetskog prvenstva. Čak i oni koji ne prate fudbal znaju ko su Pele, Ronaldo, Ronaldinho, Kaka, Rivaldo, Romario, Garrincha... Nema potrebe da o fudbalu širim dalje, samo ću reći da ono što važi za 'regularni' fudbal, važi i za futsal, kao i fudbal na plaži. Brazilci su i fenomenalni odbojkaši, trenutno najbolji na svijetu. Vrlo dobri su i košarkaši, a sa aspekta kontinenta sa kojeg dolaze, solidni su i rukometaši. Shvatili ste - slično kao i u slučaju Španije, Brazil bolje kotira u kolektivnim, nego individualnim sportovima. Zbog toga imaju i sličan saldo olimpijskih medalja kao Španija. Kvantitativno gledano, najuspješniji su u jedrenju i džudu. Šteta što njihove autohtone borilačke vještine jiu-jitsu capoeira nije dio olimpijskog programa - sigurno je da bi im to popravilo skor. PS Editujem samo da spomenem i pokojnog Ayrtona Sennu. Trostruki prvak Formule 1 to zasigurno zaslužuje.

Kako je i bilo za očekivati, Brazil je na domaćem terenu napravio svoj do sada najbolji olimpijski rezultat, kako po broju zlatnih medalja, tako i po ukupnom broju medalja. Rasporedili su ih na veliki broj sportova. Najveću pažnju su privukle fudbalska i odbojkaška selekcija, i nisu razočarale. Obje su se popele na olimpijski tron. Zanimljivo je da je fudbalere predvodio Neymar, jedna od najvećih fudbalskih zvijezda na svijetu at the moment. Muški par Alison Cerutti / Bruno Schmidt je trijumfovao u fidnalu odbojke na pijesku, dok je ž, koja je iz enski par Bedrnarczuk / Seixas završio kao srebreni. Jednu od ljepših priča na igrama je ispisala džudašica Rafaela Silva, čiji je životni put vodio od djetinjstva u faveli do zlatne olimpijske medalje (kategorija do 57 kilograma). Njen imenjak i prezimenjak Rafael Silva je taj supjeh djelomično ispratio bronzom u najtežoj muškoj džudaškoj kategoriji, sličlno kao i timska kolegica Mayra Aguiar. Thiago Braz da Silva je oduševio olimpijski stadion pobjedom u skoku sa motkom, što je bila jedina atletska medalja za Brazil u Riju. Jedinu boksersku medalju za svoju zemlju je uzeo Robson Conceição u lakoj kategoriji, i to baš zlato. Tradiciju dobrih rezultata u jedrenju su pobjedom održale Martine Grael i Kahena Kunze u klasi 49erFX. Prethodno nespomenuta srebra: Wu u streljaštvu, Hypolito i Zanetti u gimnastici te Queiroz (dvaput) i Silva u kanuingu. Preostale bronze: Mariano u gimnastici, Okimoto u plivanju, Queiroz (opet) u kanuingu i Siqueira u tekvandou...


Rafaela Silva

12. MAĐARSKA


Broj stanovnika: 9,7 miliona
BDP po stanovniku: 32 000 $
Broj takmičara: 160

Zlato: 8
Srebro: 3
Bronza: 4

Mađarska ili, za ljubitelje retro stila, Ugarska je najjužnija država Višegradske grupe u Srednjoj Evropi. Visegrad je btw mjesto baš u Mađarskoj, nema veze sa našim Višegradom. Ovaj zemlja zauzima najveći dio Panonske nizije, a na dva dijela je polovi Dunav. Dunav polovi i Budimpeštu - na Budim i Peštu. Pešta je nekad imala dobre kupleraje, a danas ima solidnu porno industriju. Mađarska nema izlaz na more, ali ima poveliko jezero Balaton, ostatak nekadašnjeg Panonskog mora. A ima i stotine banja i bazena, pa možda ne bi trebali biti začuđeni zašto su tako dobri vaterpolisti. Nekada su Mađari imali mnogo veću državu i kotirali kao značajna evropska sila (u srednjem vijeku). Raspoadom Austrougarske je nastala prilika da se velika Mađarska vrati na kartu Evrope, međutim Trianonski sporazum iz 1920. godine ih je dobro zajebao. To je razlog zašto je nekoliko miliona Mađara ostalo živjeti u susjednim državama. Te teritorije oni nikada nisu preboljeli kako treba. Zato su danas nacionalno osvješteni i nakostriješeni. Imaju najdesniju i najautoritarniju vladu u Evropskoj uniji, zbog čega često dolaze u političke konflikte sa ostatkom kontinenta. Ipak, ne pada im napamet da napuste Uniju, budući da su u ekonomskom smislu od iste značajno profitirali.

Za jednu relativno malu zemlju, Mađarska bilježi izvanredno dobre rezultate na olimpijskim igrama. Po broju osvojenih medalja se na vječnoj listi nalazi na fantastičnom 8. mjestu. Već skoro 90 godina, Mađari se ni sa jednih ljetnih igara nisu vratili bez dvocifrenog broja osvojenih odličja. Za vaterpolo znamo da je skoro pa nacionalni sport Mađara - najuspješnija su nacija u svijetu u toj kategoriji (istina, uz neveliku konkurenciju). Manje je poznato da su najuspješnija država i u olimpijskom sportu koji se zove moderni pentatlon. To je višeboj u kojem se kombinuju mačevanje, streljaštvo, konjički sport, plivanje i trčanje. Među najuspješnijim su nacijama i u mačevanju. Legendarni Aladar Gerevich je svojoj državi donio čak 10 medalja u olimpijskom mačevanju. Osim vaterpola, prilično dobro kotiraju i u plivanju. Na svom kontu imaju desetine olimpijskih plivačkih medalja. Poznata su njihova plivačka imena poput Katinke Hosszu, Laszla Cseha, Krisztine Egerszegi, Tamasa Darnyija i dr. Odlični su i kajakaši/kanuisti. Dobra im je i gimnastička, kao i hrvačka škola. U i pojedinim atletskim disciplinama su se isticali (naročito bacačkim). Kada je riječ o ekipnim sportovima, nemoguće je nespomenuti legendarnog Ferenca Puskasa i njegovu generaciju iz sredine prošlog stoljeća, kada su Mađari igrali najljepši fudbal na svijetu. Novije fudbalske generacije nisu ni blizu te tadašnje, iako im je reprezentacija nastupila na zadnja dva evropska prvenstva. U košarci su karina, ali u rukometu su dosta dobri.

Mađarski sportisti nisu zakazali ni u Riju. Kao što se i očekivalo najviše su pokazali plivači, mačevaoci i kajakaši(ce). Rio je u prvom redu izrodio tri mađarske heroine - Katinku Hosszu, Danutu Kozak i Gabriellu Szabo. Hosszu se sa tri prva (200 i 400 metara mješovito, te 100 metara leđno) i jednim drugim mjestom zlatnim slovima upisala u historiju mađarskog plivanja. Kajakašice Kozak i Szabo su zajedno došle do dva zlata (u dvojcu i sa Tamarom Csipes i Krisztinom Fazekas-Zur u četvercu na 500 metara). Kozak je otišla i korak dalje, te je prvo mjesto uzela i u pojedinačnoj konkurenciji. Ostali plivači su ostali u sjeni Hosszu, ali treba napomenuti da su još tri medalje bile mađarske - srebro od strane Cseha, te dvije bronze osvojene od Kenderesi i Kapasa. Dvaput se intonirala mađarska himna na mečevalačkom podijumu, i to zahvaljujući Aronu Szilagyiju (sablja) i Emese Szasz (mač). Geza Emre je u muškoj disciplini mač osvojio srebro, te je još učestvovao i u timskoj bronzi. Još je ostala da se spomene i bronzana medalja Anite Marton u bacanju kugle za žene...


Katinka Hosszu

11. NIZOZEMSKA


Broj stanovnika: 18 miliona
BDP po stanovniku: 60 000 $
Broj takmičara: 242

Zlato: 8
Srebro: 7
Bronza: 4

Ovo je država koju najčešće zovemo nepravilno - Holandija, iako se taj naziv zapravo odnosi samo na njen zapadni dio, tj. regiju u kojoj su smješteni Amsterdam, Rotterdam i Hag. Holandija jeste historijsko, populacijsko i ekonomsko jezgro Nizozemske, tako da i sami Nizozemci često prave ovakvu 'zabunu', ali se na ovaj način čini svojevrsna nepravda prema drugim ovdašnjim regijama, kao što su Sjeverni Brabant, Frizija, Gelderland, Limburg, Zeland itd. Kraljevina Nizozemska je inače površinski manja od Bosne i Hercegovine, ali ima skoro 18 miliona stanovnika, što je čini jednom od najgušće naseljenih država svijeta. Koliko je Nizozemcima tijesno, najbolje svjedoči činjenica da su bili prisiljeni da stvore dodatni naseljivi i obradivi prostor putem 'otimanja' teritorije od mora (tzv. polderi). Usprkos nedostatku zemljišta i značajnih prirodnih resursa, te višestoljetnim borbama sa poplavama, ova država je uspjela da postane sinonim za blagostanje i ekonomsku razvijenost. Geografski položaj je Nizozemsku usmjerio na moreplovstvo, pa ne treba čuditi da se upravo ovdje nalazi najveća evropska luka (Rotterdam). Nizozemci su dali veliki doprinos u otkrivanju prekomorskih prostranstava (npr. Abel Tasman), a ostatke njihovog nekadašnjeg kolonijalnog carstva danas možemo pronaći u Karibima, gdje se još nekoliko ostrva nalazi pod suverenitetom nizozemske krune (npr. Aruba, Boner, Kurasao i dr.). (https://www.facebook.com/Geografska-enc ... 3661230751)

Holandeze uglavnom percipiramo kao uklete baksuze, koji su tri puta došli do finala svjetskog prvenstva u fudbalu, i svaki put izgubili. Ipak, kao utjehu mogu pronaći u jednom osvojenom evropskom prvnestvu, kao i nekim klupskim uspjesima svojih predstavnika (prvenstveno Ajaxa). Zanimljivo, u većini ostalih timskih sportova ne dolaze toliko do izražaja na međunarodnom nivou (osim možda u hokeju na travi), bar ne u poređenju sa fudbalom. Čudno je da Nizozemci, koji spadaju među najviše ljude u prosjeku, generalno tanko kotiraju u košarci. Ipak, nadoknadili su to oni na drugim poljima. Sport u kojem su oni neupitni svjetski broj jedan je brzo klizanje, zahvaljujući kojem imaju trocifren broj medalja sa zimskih olimpijskih igara, iako Nizozemska nema niti jedno pošteno brdo. Na ljetnim olimpijskim igrama imaju zanimljivu distribuciju uspješnih nastupa kroz vrijeme. U prvoj polovini XX stoljeća su se svrstavali među uspješnije nacije po broju medalja. Naročito to važi za igre iz 1928. godine, koje su se prvi i za sada jedini put organizovale u ovoj zemlji - u Amsterdamu naravno. Onda je sredinom stoljeća uslijedilo zatišje, kada su se Holandezi kući obično vraćali sa jednocifrenim brojem odličja, da bi u zadnjih 30-ak godina ponovo postali vrlo kompetitivni u mnogim sportovima. Naročito se to odnosi na plivanje i biciklizam. Srećom po njih, ovi sportovi imaju mnogo disciplina, što znači i mnogo prilika za osvajanje medalja. Možda najbolje pamtimo plivačicu Inge de Bruijn, ali ona svakako nije jedino veliko olimpijsko ime iz ove zemlje.

Na posljednjim igrama su najviše uspjeha za Nizozemsku polučili njihovi biciklisti, nimalo neočekivano. Anna van der Breggen je pobijedila u uličnoj trci (te kasnije uzela i bronzu na hronometru), a Elis Ligtlee je ponovila taj uspjeh u disciplini keirin. Biciklističkim srebrom su se okitili Dumoulin, Büchli i van Gorkom. U plivanju su ovaj put osvojene samo dvije medalje (niti jedna u bazenu), što je relativno skroman broj u odnosu na ranije uspjehe u ovom sportu. Tu činjenicu ipak donekle popravlja informacija da su obje bile zlatne - Ferry Weertman je pobjedio u muškoj, a Sharon van Rouwendaal u ženskoj konkurenciji u plivanju u utrci na 10 kilometara na otvorenom. Dva su i jedriličarska zlata - Dorian van Rijsselberghe (klasa RS:X) i Marit Bouwmeester (klasa laser radial). Gimnastičarka Sanne Wevers je odnijela najsjajniju medalju na gredi. Po jedno zlato, srebro i bronza su uzeti u veslanju. Maaike Head i Ilse Paulis su pobjedile u disciplini ženski laki dvostruki skul, ženski četvrtac je bio drugi u svojoj disciplini, a muški osmerac bronzani treći u svojoj. Ženske hokejašice na travi su na kraju zauzele drugo mjesto. Finalnu utakmicu su izgubile na penale od Britanki, a zanimljivo je da su promašile sve i jedan penal. Preostalke srebrene medalje su osvojile atletičarka Schippers u trci na 200 metara, te bokserka Fontijn u srednjoj kategoriji. Džudašica van Emden je bila bronzana, isto kao i muški par Brouwer / Meeuwsen u odbojci na pijesku...


Ferry Weertman

10. AUSTRALIJA


Broj stanovnika: 23 miliona
BDP po stanovniku: 55 000 $
Broj takmičara: 421

Zlato: 8
Srebro: 11
Bronza: 10

Australija je jedina država koja se prostire preko cijelog kontinenta. Istina, najmanjeg kontinenta, but still... Ovaj kontinent je nastao tokom mezozoika raspadom Gondvane. Na njem su ostale zarobljene zanimljive životinje, tako da je ovo dio svijeta koje oblikuje endemima. Kenguri, koale, emui i čudnovatio kljunaši su valjda najpoznatiji među njima. Prije nekoliko deteina hiljada godina u Australiju stiže i prva ljudska populacija. Njihove potomke danas zovemo Aboridžinima. Evropljani su ovaj kontinent otkrili prilično kasno, i ne samo to, isprva im nije bio naročito interesantan (valjda su ih odbile silne pustinje), tako da se oko njega nije nikada ozbiljno ratovalo. Britanci su od Australije prvobitno napravile kažnjeničku koloniju za najokorjelije zločince, ali su uskoro otkrili i druge benefite od ove teritorije. Ukratko, kroz proteklih 200 godina, Australija se razvila u jednu od najbogatijih država svijeta. Njeni veliki gradovi, poput Sydneya, Melbournea, Pertha, Brisbanea i dr. važe za urbane sredine koje pružaju najbolje životne uslove za čovjeka u modernom vremenu. Razmjeran dio australskog bogatstva potiče od rudno-mineralnih resursa, kojima ova zemlja kao izrazito staro kopno obiluje. Bez obzira na to, Australija je i dalje jedna od najrjeđe naseljenih država svijeta, obzirom na to da je najveći dio njene teritorije i dalje pustinjski.

Najpopularniji timski sportovi u Australiji su ragbi, australski fudbal (nešto slično ragbiju) i kriket, te u ona unjima predstavlja globalnu velesilu. Sa druge strane, u ovim sportovima koji su bliži nama, odnosno Evropljanima, nisu baš toliko silni, iako se mora spomenuti sadašnja odlična generacija košarkaša, ili recimo činjenica da su praktično postali standardan učesnik svjetskog prvenstva u fudbalu. Australci su odlični i kada su u pitanju sportovi na vodi, u prvom redu plivanje. Dosad su osvojili skoro 200 plivačkih medalja. Najodlikovaniji plivač je Ian Thorpe, a za njim slijede Dawn Fraser, Libby Trickett, Murray Rose i mnogi drugi. Ova nacija je osvojila pregršt medalja i u drugim 'gospodskim' sportovima, poput biciklizma, veslanja, jedrenja, konjičkog sporta i sl. Imali su i kvalitetnih atletičara - Cathy Freeman je vjerovatno iz simboličkih razloga najpoznatija. Australija je do sada organizovala olimpijske igre u dva navrata - 1956. godine u Melbourneu i 2000. godine u Sydneyu, a ovih dana je Brisbane određen za domaćinstvo ljetnih igara 2032. godine.

Australski olimpijski saldo u Riju je bio najtanji u ovom stoljeću, ali je opet bio dovoljan za ukupan plasman u top 10. Ponovo je ubjedljivo najveći broj medalja osvoje u plivanju. Ženska štafeta 4x100 metara slobodnim stilom (Bronte Campbell, Cate Campbell, Brittany Elmslie i Emma McKeon), kao i Mack Horton (400 metara slobodno) i Kyle Chalmers (100 metara slobodno) su osvojili zlatne medalje. Plivačka srebra su pripala Mitchu Larkinu, Madeline Groves, te ženskim štafetama 4x200 metara slobodno i 4x100 metara mještovito. U svim navedenim ženskim štafetama je učestvovala Emma McKeon, koja je osvojila i jednu individualnu bronzu. Dvije muške plivačke štafete su također došle do bronze. Olimpijski pobjednici iz ostalih sportova su bili: jedriličar Tom Burton (klasa laser), veslačica Kim Brennan (skul), streljašica Catherine Skinner (trap), takmičarka u modernom pentatlonu Chloe Esposito, te ženska reprezentacija u ragbiju sedam. Dodatnme srebrene medalje su osvojili: veslački muški četverci (skul i bez kormilara), biciklistički tim u pursuitu, tri jedriličarska para (Waterhouse/Darmanin, Belcher/Ryan i Outteridge/Jensen) i brzohodajući maratonac Tallent. Prethodno nespomenuti bronzani jesu: muški streličarski tim, sinhronizovane skakačice u vodu Keeney i Smith, konjički tim, kajakašica Fox i kajakaški par Tame/Wallace, brzi hodač Bird-Smith i biciklistkinja Meares...


Chloe Esposito