oni kontrolisali komunikaciju a naši položaji su bili u šumi iznad krupačkog kamenoloma. Koliko se sjećam, sad nek me neko ispravi, da smo mi kontrolisali jedno vrijeme (do polovine 92) i ono prvo selo s lijeve strane, kada se penješ prema Bjelašnici od Krupca. Znači ne one kuće dole oko kamenoloma već kada se krene uz brdo pa nakon par kilometara ima selo s lijeva, mislim da se zove Jasen.
admire za liniju sam provizorno napisao držeći se nekih toponima čisto kao orjentira. Tamo uz aerodrom naša linija je bila od piste pa išla dijelom kroz Donji Kotorac, s time da je linija bila udaljena , pa možda ni 100 metara od ulaza u tunel sa butmirske strane. Zatim je od Željeznice išla skoro ravno livadom do glavne kapije Famosa, da bi već kroz Famos vijugala jer smo i mi držali jedan manji dio Famosa ( i dio je bio ničija zemlja) i onda se penjala negdje uz brdo do ovih položaja iznad kamenoloma gdje je i završavala zona odgovornosti naše brigade. Mislim da smo tamo nekada 94 i taj dio položaja iznad kamenoloma prepustili nekoj drugoj brigadi.
slažem se za ovo vezano za Famos 92, to je bila klanica u kojoj je poginulo 40-tak momaka, sve mlade raje, ali shvati da tada i nismo imali normalne vojske već su to bile neke (sad ne znam koliko uopće planirane) ludosti. Nij jedini Famos bio 92 koji nas je koštao toliko života....bila je još jedna akcija prema Gornjem Kotorcu (mislim da se tada pokušao zauzeti Krtelj - predratna baza specijalne jedinice MUP-a i probiti prema Gavrića brdu), pa još prije toga jedno 60-tak ljudi je otišlo prema Foči ( ovdje nije bilo poginulih, ali smo izgubili i ono malo oružja što smo imali), pa zatim napad na Jahorinu 92 iz pravca Trnova sa idejom deblokade (gdje su stradali Crni Labudovi). Isto tako malo se zna o stradalima i nestalima iz napada na Ilidžu u aprilu 92. Sve su to bile manje više filmski zamišljene i nekordinirane akcije ljudi, patriota, koje još nije rat naučio pameti. Ko god šta pričao ja uvijek kažem da tamo do početka 1994. godine mi nismo ni imali prave vojske, što se tiče izgrađene strukture komandovanja, obuke i opremanja, ali je to nažalost pratilo i uvođenje oficira za moral ideološko-propagandna i (z)vjerska pitanja, što je već neka druga tema.
a kako je to sve bilo

sjećam se da su nas jednom poslali (samo se ne sjećam kada tačno, koje godine) da radimo nešto od Stojčevca prema Šumarskoj (teren je gola livada) i kažu nam da ćemo imati artiljerijsku podršku. U po frke ispali naša artiljerija dvije minobacačke granate od kojih obje podbace, na našu sreću imali smo tada pametnog komandira voda koji nam je rekao da ne budalešemo i ne mrdamo.
za šetkanja si isto u pravu...svašta je bilo....malo ko zna da je na primjer Juka, sva vozila iz Sarajeva izvukao preko Vojkovića na Igman. A kada su otjerali Juku i njegove iz Hotela Famos, čovjek mi je pričao da je unutra bilo ko da su upali kod Pablo Eskobara.
Ja sam imao priliku da u zimu 93 na položajima ispod Golog Brda (nakon ljetnjeg rokanja) sjedim sa Srbima iz Osjeka i razmjenjujemo konzerve i cigare ....mi njima Drinu oni nama VEK. Za mene je bio šok tada, dok su oni likovi sa straže, s obje strane rega trgovali i prvo šta su nam rekli naši, kad smo došli tu da pomjeramo liniju ispod ceste, jeste da ne pucamo i ne zakuhavamo. A na istom mjestu smo se to ljeto rokali jedno bar heftu, kada su oni nakon uzimanja Golog Brda pokušali da zauzmu i ovu cestu. Sa tog dijela se sjećam jedino jebenog enterokolitisa (sraćke...tu sam i naučio da sraćka ima ovo zajebano latinsko ime) koju smo svi redom imali...vruće za popizdit, a piješ vodu iz onih neispranih kanistera od ulja i ždereš konzerve, a to je ako od rokanja stignu da ti dobace išta....a spavanje moreš zaboravit. Ali tu nisu imali šanse da prođu, bez obzira što su sve preorali artiljerijom i patovima s Golog Brda, jer smo ih samo čekali da izađu na cestu

Ovo rokanje je bilo, barem sada mislim, prije ovoga na Obješenjaku. Znači da smo prije povučeni iz srednje Bosne (kraj maja početak juna)...toga se sjetih jer mi je tu ranjen jedan dobar jaran, a ne sjećam se da je bio na Obješenjaku sa nama. Tako da smo prvo bili na ovoj liniji prema Golom Brdu, pa kasnije poslani na Obješenjak.