„Digli su se na prednje noge živopisni sarajevski antifašisti, tražeći da se misa zabrani.“ (Znači, ako imaju prednje noge, onda, slijedeći logiku uglednog & ugroženog autora, imaju i zadnje. I, znači, govorimo o životinjama. Taj nesnosni antropocentrizam, jedan od pouzdanih znakova intelektualne agresije, imat će koji odjeljak kasnije još gori izljev, samo malo strpljenja. Životinje su ovdje uvijek služile za iživljavanje, ljudi su surovi, bez ikakvog suosjećanja za animalni svijet. Bioetika neće kod nas za još jedno 70 godina. Zato i imamo tako bogatu lepezu uvreda za koje se materijal crpi iz faune).
„Održavanje mise nije sporno, niti bi to smjelo biti, osim u Saudijskoj Arabiji ili u Islamskom kalifatu, i, na žalost, sada u Sarajevu, gradu kojem se nekad tepalo kao ‘europskom Jeruzalemu’, koji se time preko noći pretvorio u europski Kandahar.“ (Ako autor misli da je ovom otužnom dosjetkom ubo, nek proba u pravom Jeruzalemu organizirati misu za Bleiburg. Proveo bi se gore nego u Kandaharu. Osim toga, Kandahar je predaleko čak i za uvredu, zašto da bi se prikazala mračna strana omrznutog „ogavnog“ grada ne posegnuti za nekim geografski bližim, a pritom podjednako grozomornim primjerom. Recimo, zapadni dio Mostara ubio se za to: po presudi najrelevantnijih međunarodnih institucija percepiran je i definiran kao jedan od mračnijih svjetskih toponima, s beskrajnom listom zastrašujućih ratnih zločina, nezamislivih u civiliziranom svijetu.)
„Medijska histerija povodom ovog slučaja pokrenuta je od strane dva bošnjačka člana Predsjedništva, Željka Komšića i Šefika Džaferovića, ‘antifašističke kuke’ i ‘islamističke motike’, bez namjere da se makar malo zagrebe ispod površine onoga što se dogodilo na Bleiburgu…“
„Njihovi razlozi su, s obzirom da je cijela stvar najvjerojatnije napuhana u središnjici SDA, manje više jasni. Mogu se nazrijeti dva motiva. Prvi je onaj da se stvori dovoljno gusta dimna zavjesa koja bi makar nakratko zaklonila Izetbegovićeve kleptomane, poput notornog Fahrudina Solaka…“
(Najblaže rečeno, imamo mi još kleptomana. Ali, za razliku od Sarajeva, koje svojim kleptomanskim strukturama ne da disati, Dragan Čović živi život iz snova, bez opozicije, bez prigovora, bez istraživačkih projekata, bez ikoga u užem zavičaju ko bi smio propitati ma i jedno njegovo nedjelo. Napisali su stotine tekstova o korupciji, njega niti ne spomenuše. A i kad izađe iz užeg u širi zavičaj, kleptomanska povijest misteriozno nestaje između dva suda. Što se tiče ovog drugog pitanja, mediji i slične trice, višegodišnja medijska histerija koju više nego uspješno proizvode kolektivi pod kontrolom opasnog radoboljskog mogula, posebno je poglavlje žurnalističkog života u BiH. Ne desetine, ne stotine, nego hiljade sačuvanih primjera govore o totalnom potonuću jedne politike čiji su sastavni dijelovi i citati ovdje prezentirani.)
„Drugi je motiv izetbegovićevsko ubijanje dvaju muha jednim udarcem, da se usput pokrene novi val mržnje prema Hrvatima, koja je u Sarajevu poprimila već patološki oblik, a koja se uglavnom orkestrira iz vodeće bošnjačke stranke, i u koju su se poput ‘korisnih idiota’ uključili svi ti silni ‘ljevičari’, ‘antifašisti’ i slični.“ (Na ovakvim zamjenama teza ljudi ovdje prave karijere: misa je zaista dala Izetbegoviću nezasluženu pauzu od afere „Respiratori“. Ali Sarajevo nije nimalo sretno zbog toga, mediji i društvene mreže bruje o takvim „skretanjima pažnje“. I nije Izetbegović naručio misu, nego Zagreb. I nisu se Izetbegoviću priključili ljevičari i antifašisti, nego se on prišlepao njima kad je vidio u kom pravcu javnost puše. I nije samo Sarajevo skočilo; vascijeli svijet, izuzimajući malu mračnu medijsku mrlju oko polovine Mostara, složno je osudio ovu misu. Ko ne vjeruje, nek prosurfa po vodećim medijima iz Amerike, Izraela, Francuske, Britanije, Njemačke, Austrije… Nedvosmislene osude stižu čak i iz partnerskog RS-a, ali nijedan osuđivač europskog Kandahara to još nije primijetio, daleko je Banja Luka i sporo stižu vijesti otamo.
„Čim u noći zalaju tornjaci iz SDA, možete biti sigurni da će se odmah potom u falsetu s druge strane javiti Nikšićevi i Kojovićevi pekinezeri, ili podatne DF- ovske kujice.“ (Prizemno, primitivno, neduhovito, čista patologija u kombinaciji s totalnim gubitkom kontrole nad misaonim procesima. I ovaj autor govori o nekakvoj patološkoj mržnji Sarajeva? Usput, koristimo priliku da se u ime ljudskog roda – eventualno izuzimajući HNK – izvinimo svim onim divnim tornjacima, pekinezerima i kujicama što ih jedan ovakav um pokušava uspostaviti kao mjernu jedinicu za negativnost i osnovno sredstvo izrugivanja).
najvise je beskicmenjak 
