Da krenem taksativno i dogmatski na pitanje odgovorim pitanjemBadBoy wrote:A zašto misliš da vjernici ne mogu pravilno obavljati pravnički posao bez promatranja istog kroz svoj vjerski svjetonazor ili zašto vjernici ne mogu imati isti osjećaj za PRAVDU kao i ostali? Ovo te iskreno pitam da mi pojasniš to svoje stanovište.Bloo wrote: Naravno pokrivenim ženama je teže jer je odmah vidljivo koji način života su izabrale da parafraziram gospođu Vlaisavljević. Na muškim pripadnicima određene vjeroispovjesti je to teže osim ako ne pormoviraju vidljive znakove poput lančića sa vjerskim obilježjima itd.
Ali mislim da si me pogrešno shvatio, ja sam protiv bilo muškog bilo ženskog isticanja vjerske pripadnosti ako su u pitanju službenici Suda dok obavljaju funkciju službenika Suda. U privatnom životu mogu da hodaju goli i klanjaju su Yog-Sothothu što se mene tiče, isto kao i ja.
Ja kad izađem pred sudiju/sudinicu, vjerujem i očekujem da će me posmatrati kroz prizmu svoje profesije, a ne ličnog izbora vjere (što ih naravno ne priječi da rade). Čak i sudinica/sudac koji nisu očigledno istakli svoju vjersku pripadnost kroz proizvoljni sistem simbola, mogu koristiti svoje vjerske svjetonazore.
Sada se dovodi u pitanje da li su ti vjerski postulati u koliziji sa "svjetskim" postulatima Suda i Pravde, ali to je druga priča.
Ja, kao stranka na Sudu, uključena u sudski proces, želim da me dočekaju ničim obilježeni zaposlenici Suda, te mi barem na taj način ostavite, vjerovatno lažnu nadu, to jeste privid, da je Pravda slijepa.
S druge strane, ti kažeš da želiš da imaš barem privid da je pravda slijepa, a taj privid će se postići nauštrb i preko leđa samo jedne kategorije stanovištva, što samo po sebi nije PRAVEDNO. Dakle, ako ja kao sudija Općinskog suda u Sarajevu ispod potkošulje, košulje i džempera nosim lančić sa mjesecom i zvijezdom kojeg ti naravno niti vidiš niti možeš vidjeti, to je tebi dovljno da ti budeš zadovoljna, a ja ovamo mogu biti katastrofalno loš pravnik, loš sudija i pri tome imati skroz iskrivljen osjećaj za pravdu? Ne vidim logiku i rezon u tome.
Slažem se ja da je donekle opravdan strah od pristrasnosti ali pristranost je urođena ljudska vrlina/mana (zavisi kako se gleda) i ona se ne može a priori otklanjati kroz proizvoljne mjere, već samo evaluaciju rada sudija i ostalih službenika i onda na osnovu tih praćenja doći do zaključka da li neko dobro radi svoj posao. Jedini kriterij bi trebala biti kompetencija, bila to pokrivena žena sudija, homoseksualni muškarac sudija ili mali zeleni vanzemaljac, ako dobro radi svoj posao -dobar.
Volio bih čuti tvoje razmišljanje o ovim nekim pitanjima, hvala na civiliziranoj diskusiji.
a) Da li ateista može obavljati poslove sudije na vjerskim sudovima?
b) Boldirano 1: Za to sam postavila pitanje - svjesna sam činjenice da su mnogi zaposlenici Suda i vjernici, međutim šta se dešava ako predmet posmatraju kroz prizmu vjere, te bi ishod predmeta različito završio da se posmatran kroz oči vjerskih zakona i/ili vjere (ne stavljam znake jednakosti između npr šerijata i islama/Kur'ana), a drugačije kroz oči "svjetovnih" zakona?
c) boldirano 2: Kao što sam napisala, voljela bih da sve to skinu na ulazu u sud.
d) Boldirano 3: Vjernik ili nevjernik po defaultu ne moraju biti loš ili dobar sudija, mene je interesiralo posmatranje slučaja kroz prizmu vjere (referenca boldirano 1)
e) boldirano 4: homoseksualnost nije stvar izbora kao vjera, ljudi se rađaju homoseksualnim, dok vjernici postaju.
Nevezano za gore navedeno, ja kao žena smatram da islamsku odredbu pokrivanja isključivo žena diskriminacijskom, tako da nadodaj i taj aspekt.



