Forum Klix.ba

Edin H. wrote:Nevjerovatno je kako vecina ono, sto je ocigledno odgovornost Sluzbe za Socijalnu zastitu, prebacuje na djecu koja su u ovom slucaju samo zrtve.

Drzava mora obezbjediti skrb za djecu ciji roditelji nisu voljni ili finansijski sposobni da se o njima brinu na pravi nacin, tj. moraju oduzeti tu djecu roditeljima.

gnjev wrote:Nista samo mali voli mcDonalds

Socijalni eksperiment novinara "Dnevnog avaza" na ulicama Sarajeva
Kako sam za sat vremena prosjačenja zaradio 15 KM i hljeb!
Bosanskohercegovačke ulice mjesto su na kojem brojna djeca, starci, žene, invalidi s ispruženom rukom mole za marku, za koru hljeba… S druge strane, osim onih kojima ručak zaista ovisi o merhametu prolaznika, nemali je broj onih koji nisu u stanju socijalne potrebe, ali su u prosjačenju vidjeli izvrstan način zarade. Brojni izvještaji pokazuju da su, pogotovo djeca, žrtve roditelja ili drugih osoba koje ih šalju na ulicu i od njih na kraju dana prisvajaju primamljive sume novca.

U prilog toj tvrdnji idu i nedavne policijske akcije u kojima je otkriveno da oni koji se nalaze na vrhu takvih kriminalnih organizacija žive u izobilju luksuznih vila, sagrađenih na “sitnišu” koji za njih isprosi prava vojska prosjaka.
Je li na taj način zaista lako zaraditi novac i koliko se Sarajlije osvrću na pružene ruke koje ih dočekuju na svakom ćošku, odlučili smo se uvjeriti lično. U neobičnom novinarskom poduhvatu, u kojem se potpisnik ovih redova maskirao u prosjaka, nesebičnu pomoć pružila je ekipa Narodnog pozorišta Sarajevo. Nakon iscrpnog procesa prerušavanja u stariju osobu, lijepljenja brade, duge kose, odabira otrcanog kostima… ekipa je bila spremna za izlazak na ulicu.

Prva destinacija prosjačenja potpisnika ovih redova bila je Drvenija. Prvobitnu nelagodu u novoj koži i čudne poglede dok u ruci nosite papir s natpisom „Pomozite“, ubrzo smo prevazišli. Nije trebalo dugo da, nakon što smo za “radno mjesto” odabrali beton pred jednom pekarom, u krilu počnu zveckati kovanice. Iako smo odlučili da ne budemo nametljivi te da koji dinar pokušamo zaraditi samo sjedeći, bez ikakvih molbi, apela i objašnjenja, bilo je dovoljno sjediti 15 minuta ispred pekare za zarađenih pet maraka.
Fotograf Berjamin Nizić s druge strane ulice drži podignut palac sugerirajući da nam eksperiment odlično ide te smo sreću odlučili okušati i na drugom, prometnijem mjestu - mostu Drvenija. Ali, iako na toj lokaciji prolazi znatno više ljudi, niko nije udijelio ni pola marke, najvjerovatnije zato što su u blizini semafor i tramvajska stanica, pa su prolaznici u stalnoj žurbi.

Naša posljednja destinacija bila je najfrekventnija ulica u gradu – Ferhadija. Pretpostavili smo da je prostor ispred tržnice odlična lokacija, ali nam je prepreku predstavljalo prisustvo policajaca, te nije trebalo dugo da policajac krene prema “novom gradskom prosjaku”.

Iako je naš fotograf preduhitrio policijskog službenika i objasnio mu o čemu se radi, policajac je u nevjerici zagledao ko se krije ispod otrcanog šešira i ogromnog, zakrpljenog i prljavog kaputa, ali nas ipak nije omeo u obavljanju zadatka. Ali, zato psi lutalice jesu, stalno se vrzmajući oko nas, što i ne čudi, s obzirom na to da beskućnici nerijetko oko sebe okupljaju i pse, s kojima dijele i posljednju koru hljeba.
Nije prošlo dugo da i u Ferhadiji Sarajlije pokažu humanost i da se nove kovanice počnu slijevati u ispruženu ruku. U prosjeku, svake tri minute neko je prilazio i ostavljao pola marke, marku… Jedan gospodin čak je ostavio pet maraka. Zapamtio sam mu lice. Vrhunac je bio kada je mladić prišao s friškim hljebom. Tek kupljenim u obližnjoj pekari. Fino je mirisao.

Posmatrajući prosjake prije ovog eksperimenta, naučili smo da iz prosjačke kutijice treba skloniti veće kovanice, a ostavljati kovanice od 10 ili 20 feninga. I ima smisla, jer se u džepu kaputa za samo sat nakupilo 15 maraka. To je pola dnevnice radnika koji mukotrpno radi na građevini, to su četiri nastavna časa profesora u srednjoj školi, pola dnevnice policajca kantonalnog MUP-a... I nakon samo sat vremena provedenog na hladnom sarajevskom asfaltu, slika o ovoj društvenoj anomaliji, unosnom biznisu, kriminalu... mnogo je jasnija, nesumnjivo je da se za „koru hljeba” itekako zaraditi može. O tome koliko mogu zaraditi djeca, ubogi, invalidi ili, pak, njihove gazde, ostaje pretpostavka, a ozbiljnije analize o uzrocima, posljedicama, prevarama... ostavljamo policiji, centrima za socijalni rad, psiholozima....

Hljeb koji smo dobili proseći dali smo prosjaku kojeg smo zatekli ispred Bosanskog kulturnog centra. Uprkos tome, on je insistirao da mu damo još pola marke.
- Šta će mi hljeb, imam hljeba – govorio je dok smo ga pozdravljali.
Zarađenih 15 maraka odlučili smo proslijediti onima kojima i trebaju. U glavnoj pošti u Sarajevu novac smo stavili u kutiju „Solidarnost na djelu“. Ovog puta sigurni smo da je novac od prosjačenja završio u pravim rukama, ali da li svaki put kada udijelite nekom prosjaku to završi za kupovinu hrane i osnovnih potrepština za život, ostaje da prosudite sami.

KB9 wrote:pa to je svima jasno osim zakonu i policiji

mayab wrote:

KB9 wrote:pa to je svima jasno osim zakonu i policiji

Dokle god ovaj naprosi 15 KM za sat vremena, nije onda ništa jasno ni ostalim ljudima

MickeyPierce wrote:Narod kod nas ode petkom na dzumu i misli ispunio sve vjersje duznosti , najveci vijernik.

Da pola km prosjaku misli udijelio sadake pomogao gladnom da se najede itd.

Generalno mi smo glup narod. Ima ona slika puno pametujemo za narod koji je torabiju litar vode placao 6 km

lijepa u dusi wrote:Nije insan pametan sta uradit vise.

mayab wrote:

Socijalni eksperiment novinara "Dnevnog avaza" na ulicama Sarajeva
Kako sam za sat vremena prosjačenja zaradio 15 KM i hljeb!
Bosanskohercegovačke ulice mjesto su na kojem brojna djeca, starci, žene, invalidi s ispruženom rukom mole za marku, za koru hljeba… S druge strane, osim onih kojima ručak zaista ovisi o merhametu prolaznika, nemali je broj onih koji nisu u stanju socijalne potrebe, ali su u prosjačenju vidjeli izvrstan način zarade. Brojni izvještaji pokazuju da su, pogotovo djeca, žrtve roditelja ili drugih osoba koje ih šalju na ulicu i od njih na kraju dana prisvajaju primamljive sume novca.

U prilog toj tvrdnji idu i nedavne policijske akcije u kojima je otkriveno da oni koji se nalaze na vrhu takvih kriminalnih organizacija žive u izobilju luksuznih vila, sagrađenih na “sitnišu” koji za njih isprosi prava vojska prosjaka.
Je li na taj način zaista lako zaraditi novac i koliko se Sarajlije osvrću na pružene ruke koje ih dočekuju na svakom ćošku, odlučili smo se uvjeriti lično. U neobičnom novinarskom poduhvatu, u kojem se potpisnik ovih redova maskirao u prosjaka, nesebičnu pomoć pružila je ekipa Narodnog pozorišta Sarajevo. Nakon iscrpnog procesa prerušavanja u stariju osobu, lijepljenja brade, duge kose, odabira otrcanog kostima… ekipa je bila spremna za izlazak na ulicu.

Prva destinacija prosjačenja potpisnika ovih redova bila je Drvenija. Prvobitnu nelagodu u novoj koži i čudne poglede dok u ruci nosite papir s natpisom „Pomozite“, ubrzo smo prevazišli. Nije trebalo dugo da, nakon što smo za “radno mjesto” odabrali beton pred jednom pekarom, u krilu počnu zveckati kovanice. Iako smo odlučili da ne budemo nametljivi te da koji dinar pokušamo zaraditi samo sjedeći, bez ikakvih molbi, apela i objašnjenja, bilo je dovoljno sjediti 15 minuta ispred pekare za zarađenih pet maraka.
Fotograf Berjamin Nizić s druge strane ulice drži podignut palac sugerirajući da nam eksperiment odlično ide te smo sreću odlučili okušati i na drugom, prometnijem mjestu - mostu Drvenija. Ali, iako na toj lokaciji prolazi znatno više ljudi, niko nije udijelio ni pola marke, najvjerovatnije zato što su u blizini semafor i tramvajska stanica, pa su prolaznici u stalnoj žurbi.

Naša posljednja destinacija bila je najfrekventnija ulica u gradu – Ferhadija. Pretpostavili smo da je prostor ispred tržnice odlična lokacija, ali nam je prepreku predstavljalo prisustvo policajaca, te nije trebalo dugo da policajac krene prema “novom gradskom prosjaku”.

Iako je naš fotograf preduhitrio policijskog službenika i objasnio mu o čemu se radi, policajac je u nevjerici zagledao ko se krije ispod otrcanog šešira i ogromnog, zakrpljenog i prljavog kaputa, ali nas ipak nije omeo u obavljanju zadatka. Ali, zato psi lutalice jesu, stalno se vrzmajući oko nas, što i ne čudi, s obzirom na to da beskućnici nerijetko oko sebe okupljaju i pse, s kojima dijele i posljednju koru hljeba.
Nije prošlo dugo da i u Ferhadiji Sarajlije pokažu humanost i da se nove kovanice počnu slijevati u ispruženu ruku. U prosjeku, svake tri minute neko je prilazio i ostavljao pola marke, marku… Jedan gospodin čak je ostavio pet maraka. Zapamtio sam mu lice. Vrhunac je bio kada je mladić prišao s friškim hljebom. Tek kupljenim u obližnjoj pekari. Fino je mirisao.

Posmatrajući prosjake prije ovog eksperimenta, naučili smo da iz prosjačke kutijice treba skloniti veće kovanice, a ostavljati kovanice od 10 ili 20 feninga. I ima smisla, jer se u džepu kaputa za samo sat nakupilo 15 maraka. To je pola dnevnice radnika koji mukotrpno radi na građevini, to su četiri nastavna časa profesora u srednjoj školi, pola dnevnice policajca kantonalnog MUP-a... I nakon samo sat vremena provedenog na hladnom sarajevskom asfaltu, slika o ovoj društvenoj anomaliji, unosnom biznisu, kriminalu... mnogo je jasnija, nesumnjivo je da se za „koru hljeba” itekako zaraditi može. O tome koliko mogu zaraditi djeca, ubogi, invalidi ili, pak, njihove gazde, ostaje pretpostavka, a ozbiljnije analize o uzrocima, posljedicama, prevarama... ostavljamo policiji, centrima za socijalni rad, psiholozima....

Hljeb koji smo dobili proseći dali smo prosjaku kojeg smo zatekli ispred Bosanskog kulturnog centra. Uprkos tome, on je insistirao da mu damo još pola marke.
- Šta će mi hljeb, imam hljeba – govorio je dok smo ga pozdravljali.
Zarađenih 15 maraka odlučili smo proslijediti onima kojima i trebaju. U glavnoj pošti u Sarajevu novac smo stavili u kutiju „Solidarnost na djelu“. Ovog puta sigurni smo da je novac od prosjačenja završio u pravim rukama, ali da li svaki put kada udijelite nekom prosjaku to završi za kupovinu hrane i osnovnih potrepština za život, ostaje da prosudite sami.

Jeli još uvijek nešto nejasno??!

Connaisseur Karlin wrote:Siromastvo jeproblem drave,a drzava je odgovorna da isti problem konorlise i smanji.

Nikome se ne moze zbaraniti davanje novca siromasnim ,ili neki drugi oblik pomoci. Ja cu nastaviti pomagati onako kak ja mogu, a drava treba takodjer pomgati siromasnim osobama.

Edin H. wrote:Nevjerovatno je kako vecina ono, sto je ocigledno odgovornost Sluzbe za Socijalnu zastitu, prebacuje na djecu koja su u ovom slucaju samo zrtve.

Drzava mora obezbjediti skrb za djecu ciji roditelji nisu voljni ili finansijski sposobni da se o njima brinu na pravi nacin, tj. moraju oduzeti tu djecu roditeljima.

Chmoljo wrote:

Connaisseur Karlin wrote:Siromastvo jeproblem drave,a drzava je odgovorna da isti problem konorlise i smanji.

Nikome se ne moze zbaraniti davanje novca siromasnim ,ili neki drugi oblik pomoci. Ja cu nastaviti pomagati onako kak ja mogu, a drava treba takodjer pomgati siromasnim osobama.

ne radi se o siromašnim ljudima, nego o vrsti kriminala. ne pomažeš ti one kojima daješ pare, nego sve radi na istom principu kao prostitucija: daješ pare minionima koji to daju svojim gazdama/makroima. oni ih štite, raspoređuju po reonima, daju mrvice i lagodno žive na osnovu njihovog "rada". dakle baš sve isto kao i prostitucija, samo što oni ne prodaju tijelo za seksualne usluge.

ti kojima pomažeš često imaju dnevnicu koju moraju nakupiti, tako da su u slučaju dobrog dana, nerijetke scene prežderavanja jer će im višak biti otet, naravno.

svakim feningom koji im se da, pomaže se ta "djelatnost" i potreba za što više te djece, po mogućnosti sa fizičkim nedostacima. to što nema seksualnog nasilja nad njima, ne čini ih ništa manje robljem nego što su to mlade moldavke, ukrajinke po zapadnoj Evropi.

pa ti bujrum, i dalje pomaži eksploatisanje djece.

Queen_of_hearts wrote:Jedina efikasna stvar koju mozemo poduzeti po pitanju prosijacenja jeste :NE DAVATI PARE PROSIJACIMA !
Bljuje mi se na to jeftino "kupljenje sevapa za pola marke" i samogeneriranje laznog osjecaja dobrocinstva nakon toga. Za mene su ljudi koji daju pare procijacima na ulici saucesnici u organiziranom kriminalu i zlostavljanju djece !