Djeca i prosjačenje?! | Bezobrazni mali 'prosjak' (Teme povezane)

[Edin H.]

Nevjerovatno je kako vecina ono, sto je ocigledno odgovornost Sluzbe za Socijalnu zastitu, prebacuje na djecu koja su u ovom slucaju samo zrtve.

Drzava mora obezbjediti skrb za djecu ciji roditelji nisu voljni ili finansijski sposobni da se o njima brinu na pravi nacin, tj. moraju oduzeti tu djecu roditeljima.

[Connaisseur Karlin]

Nevjerovatno je kako vecina ono, sto je ocigledno odgovornost Sluzbe za Socijalnu zastitu, prebacuje na djecu koja su u ovom slucaju samo zrtve.

Drzava mora obezbjediti skrb za djecu ciji roditelji nisu voljni ili finansijski sposobni da se o njima brinu na pravi nacin, tj. moraju oduzeti tu djecu roditeljima.

[zavezata-vreca]

Sta je s malcem 9-10 godina stoji ispred mcdonaldsa i trazi da mu se kupi da jede ... Ne trazi pare vec iskljucivo da mu se kupi da jede ... Sasvim pristojno obucen uredna frizura ma skroz normala dijete ... Vec treci put me zaustavlja

[gnjev]

Nista samo mali voli mcDonalds

[KB9]

Nista samo mali voli mcDonalds

hahahahahahhahaahahaha

[O'zone]

Lijek je jednostavan ali ne može prosječni stanovnik ovog grada proći a da ne zaradi kakvog "sevapa".

Ako stvarno želite pomoći pa toliko je slučajeva ljudi koji su u neimaštini (emisije se snimaju o tome jbte), ljudi kojima su potreban sredstva za liječenje ili lijekove pa tamo proslijedite tu markicu-dvije

[Drinski]

Ma treba policiju natjerati da kazni i onog sto daje i onog sto prosi, a prethodno izmijeniti zakon i uvesti pretvaranje novcane kazne u zatvorsku. Nakon toga, stvarni socijalni slucajevi ce se preseliti pred zgradu opstine.

[mayab]

Socijalni eksperiment novinara "Dnevnog avaza" na ulicama Sarajeva
Kako sam za sat vremena prosjačenja zaradio 15 KM i hljeb!
Bosanskohercegovačke ulice mjesto su na kojem brojna djeca, starci, žene, invalidi s ispruženom rukom mole za marku, za koru hljeba… S druge strane, osim onih kojima ručak zaista ovisi o merhametu prolaznika, nemali je broj onih koji nisu u stanju socijalne potrebe, ali su u prosjačenju vidjeli izvrstan način zarade. Brojni izvještaji pokazuju da su, pogotovo djeca, žrtve roditelja ili drugih osoba koje ih šalju na ulicu i od njih na kraju dana prisvajaju primamljive sume novca.

U prilog toj tvrdnji idu i nedavne policijske akcije u kojima je otkriveno da oni koji se nalaze na vrhu takvih kriminalnih organizacija žive u izobilju luksuznih vila, sagrađenih na “sitnišu” koji za njih isprosi prava vojska prosjaka.
Je li na taj način zaista lako zaraditi novac i koliko se Sarajlije osvrću na pružene ruke koje ih dočekuju na svakom ćošku, odlučili smo se uvjeriti lično. U neobičnom novinarskom poduhvatu, u kojem se potpisnik ovih redova maskirao u prosjaka, nesebičnu pomoć pružila je ekipa Narodnog pozorišta Sarajevo. Nakon iscrpnog procesa prerušavanja u stariju osobu, lijepljenja brade, duge kose, odabira otrcanog kostima… ekipa je bila spremna za izlazak na ulicu.

Prva destinacija prosjačenja potpisnika ovih redova bila je Drvenija. Prvobitnu nelagodu u novoj koži i čudne poglede dok u ruci nosite papir s natpisom „Pomozite“, ubrzo smo prevazišli. Nije trebalo dugo da, nakon što smo za “radno mjesto” odabrali beton pred jednom pekarom, u krilu počnu zveckati kovanice. Iako smo odlučili da ne budemo nametljivi te da koji dinar pokušamo zaraditi samo sjedeći, bez ikakvih molbi, apela i objašnjenja, bilo je dovoljno sjediti 15 minuta ispred pekare za zarađenih pet maraka.
Fotograf Berjamin Nizić s druge strane ulice drži podignut palac sugerirajući da nam eksperiment odlično ide te smo sreću odlučili okušati i na drugom, prometnijem mjestu - mostu Drvenija. Ali, iako na toj lokaciji prolazi znatno više ljudi, niko nije udijelio ni pola marke, najvjerovatnije zato što su u blizini semafor i tramvajska stanica, pa su prolaznici u stalnoj žurbi.

Naša posljednja destinacija bila je najfrekventnija ulica u gradu – Ferhadija. Pretpostavili smo da je prostor ispred tržnice odlična lokacija, ali nam je prepreku predstavljalo prisustvo policajaca, te nije trebalo dugo da policajac krene prema “novom gradskom prosjaku”.

Iako je naš fotograf preduhitrio policijskog službenika i objasnio mu o čemu se radi, policajac je u nevjerici zagledao ko se krije ispod otrcanog šešira i ogromnog, zakrpljenog i prljavog kaputa, ali nas ipak nije omeo u obavljanju zadatka. Ali, zato psi lutalice jesu, stalno se vrzmajući oko nas, što i ne čudi, s obzirom na to da beskućnici nerijetko oko sebe okupljaju i pse, s kojima dijele i posljednju koru hljeba.
Nije prošlo dugo da i u Ferhadiji Sarajlije pokažu humanost i da se nove kovanice počnu slijevati u ispruženu ruku. U prosjeku, svake tri minute neko je prilazio i ostavljao pola marke, marku… Jedan gospodin čak je ostavio pet maraka. Zapamtio sam mu lice. Vrhunac je bio kada je mladić prišao s friškim hljebom. Tek kupljenim u obližnjoj pekari. Fino je mirisao.

Posmatrajući prosjake prije ovog eksperimenta, naučili smo da iz prosjačke kutijice treba skloniti veće kovanice, a ostavljati kovanice od 10 ili 20 feninga. I ima smisla, jer se u džepu kaputa za samo sat nakupilo 15 maraka. To je pola dnevnice radnika koji mukotrpno radi na građevini, to su četiri nastavna časa profesora u srednjoj školi, pola dnevnice policajca kantonalnog MUP-a... I nakon samo sat vremena provedenog na hladnom sarajevskom asfaltu, slika o ovoj društvenoj anomaliji, unosnom biznisu, kriminalu... mnogo je jasnija, nesumnjivo je da se za „koru hljeba” itekako zaraditi može. O tome koliko mogu zaraditi djeca, ubogi, invalidi ili, pak, njihove gazde, ostaje pretpostavka, a ozbiljnije analize o uzrocima, posljedicama, prevarama... ostavljamo policiji, centrima za socijalni rad, psiholozima....

Hljeb koji smo dobili proseći dali smo prosjaku kojeg smo zatekli ispred Bosanskog kulturnog centra. Uprkos tome, on je insistirao da mu damo još pola marke.
- Šta će mi hljeb, imam hljeba – govorio je dok smo ga pozdravljali.
Zarađenih 15 maraka odlučili smo proslijediti onima kojima i trebaju. U glavnoj pošti u Sarajevu novac smo stavili u kutiju „Solidarnost na djelu“. Ovog puta sigurni smo da je novac od prosjačenja završio u pravim rukama, ali da li svaki put kada udijelite nekom prosjaku to završi za kupovinu hrane i osnovnih potrepština za život, ostaje da prosudite sami.

Jeli još uvijek nešto nejasno??!

[KB9]

pa to je svima jasno osim zakonu i policiji

[mayab]

pa to je svima jasno osim zakonu i policiji

Dokle god ovaj naprosi 15 KM za sat vremena, nije onda ništa jasno ni ostalim ljudima

[KB9]

pa to je svima jasno osim zakonu i policiji

Dokle god ovaj naprosi 15 KM za sat vremena, nije onda ništa jasno ni ostalim ljudima

pa ti ljudi su maloumni, znaju za sve ovo i daju pare opet

npr (ako sam dobro skonto) kad idu negdje dobrim ce im se vratit ako prosjaku daju koju paru dok kad se vracaju kuci nije pametno davat jer do donosi nesto lose u buducnosti valjda zamisli kolko moras bit mutav da vjerujes u nesto tog tipa

[Truba]

a vidio sam i sokirao se

pa i dalje dajite

bezbeli avaz nije dobio svoj dio sad udri po kraljevima prosjaka

samo ne ne nemam
i kad dodju u kafic
ne ne nemam

[Logovan]

Narod kod nas ode petkom na dzumu i misli ispunio sve vjersje duznosti , najveci vijernik.

Da pola km prosjaku misli udijelio sadake pomogao gladnom da se najede itd.

Generalno mi smo glup narod. Ima ona slika puno pametujemo za narod koji je torabiju litar vode placao 6 km

[lijepa u dusi]

Meni ih je bilo strasno zao do situacije u kojoj me na Ilidzi mali gadjao staklenom flasom pive koju je iskapio prije toga jer sam mu umjesto para, dala kifle iz pekare. Na 2 cm od glave mi je flasa prosla, samo me dragi Bog sacuvao. Nemam knjizicu vec 3 godine. Ko bi mene branio, ko bi meni platio lijecenje, ko bi odgovarao da mi je sta bilo?!
U tramvaju jednom Banana s Enesom, Kobrom i ostatkom bagre, uhvatila i tuce najmanje dvoje djece, malog uhvatila za glavu i udara mu glavom od sjediste pa od prozor tramvaja. Ja skocila i prijetim da cu je udarit kisobranom, srce mi se steglo, suze mi same krenule, kad pridjose ova dvojica najstarijih i pocese me gurkat, da je odbrane. Obavijestim policiju, kazu mi da se manim corava posla, to su oni navikli tako...

Nije insan pametan sta uradit vise.

[peepeep]

Nije insan pametan sta uradit vise.

I moli da jednog dana ne bude tvoj red.

[Hakiz]

Socijalni eksperiment novinara "Dnevnog avaza" na ulicama Sarajeva
Kako sam za sat vremena prosjačenja zaradio 15 KM i hljeb!
Bosanskohercegovačke ulice mjesto su na kojem brojna djeca, starci, žene, invalidi s ispruženom rukom mole za marku, za koru hljeba… S druge strane, osim onih kojima ručak zaista ovisi o merhametu prolaznika, nemali je broj onih koji nisu u stanju socijalne potrebe, ali su u prosjačenju vidjeli izvrstan način zarade. Brojni izvještaji pokazuju da su, pogotovo djeca, žrtve roditelja ili drugih osoba koje ih šalju na ulicu i od njih na kraju dana prisvajaju primamljive sume novca.

U prilog toj tvrdnji idu i nedavne policijske akcije u kojima je otkriveno da oni koji se nalaze na vrhu takvih kriminalnih organizacija žive u izobilju luksuznih vila, sagrađenih na “sitnišu” koji za njih isprosi prava vojska prosjaka.
Je li na taj način zaista lako zaraditi novac i koliko se Sarajlije osvrću na pružene ruke koje ih dočekuju na svakom ćošku, odlučili smo se uvjeriti lično. U neobičnom novinarskom poduhvatu, u kojem se potpisnik ovih redova maskirao u prosjaka, nesebičnu pomoć pružila je ekipa Narodnog pozorišta Sarajevo. Nakon iscrpnog procesa prerušavanja u stariju osobu, lijepljenja brade, duge kose, odabira otrcanog kostima… ekipa je bila spremna za izlazak na ulicu.

Prva destinacija prosjačenja potpisnika ovih redova bila je Drvenija. Prvobitnu nelagodu u novoj koži i čudne poglede dok u ruci nosite papir s natpisom „Pomozite“, ubrzo smo prevazišli. Nije trebalo dugo da, nakon što smo za “radno mjesto” odabrali beton pred jednom pekarom, u krilu počnu zveckati kovanice. Iako smo odlučili da ne budemo nametljivi te da koji dinar pokušamo zaraditi samo sjedeći, bez ikakvih molbi, apela i objašnjenja, bilo je dovoljno sjediti 15 minuta ispred pekare za zarađenih pet maraka.
Fotograf Berjamin Nizić s druge strane ulice drži podignut palac sugerirajući da nam eksperiment odlično ide te smo sreću odlučili okušati i na drugom, prometnijem mjestu - mostu Drvenija. Ali, iako na toj lokaciji prolazi znatno više ljudi, niko nije udijelio ni pola marke, najvjerovatnije zato što su u blizini semafor i tramvajska stanica, pa su prolaznici u stalnoj žurbi.

Naša posljednja destinacija bila je najfrekventnija ulica u gradu – Ferhadija. Pretpostavili smo da je prostor ispred tržnice odlična lokacija, ali nam je prepreku predstavljalo prisustvo policajaca, te nije trebalo dugo da policajac krene prema “novom gradskom prosjaku”.

Iako je naš fotograf preduhitrio policijskog službenika i objasnio mu o čemu se radi, policajac je u nevjerici zagledao ko se krije ispod otrcanog šešira i ogromnog, zakrpljenog i prljavog kaputa, ali nas ipak nije omeo u obavljanju zadatka. Ali, zato psi lutalice jesu, stalno se vrzmajući oko nas, što i ne čudi, s obzirom na to da beskućnici nerijetko oko sebe okupljaju i pse, s kojima dijele i posljednju koru hljeba.
Nije prošlo dugo da i u Ferhadiji Sarajlije pokažu humanost i da se nove kovanice počnu slijevati u ispruženu ruku. U prosjeku, svake tri minute neko je prilazio i ostavljao pola marke, marku… Jedan gospodin čak je ostavio pet maraka. Zapamtio sam mu lice. Vrhunac je bio kada je mladić prišao s friškim hljebom. Tek kupljenim u obližnjoj pekari. Fino je mirisao.

Posmatrajući prosjake prije ovog eksperimenta, naučili smo da iz prosjačke kutijice treba skloniti veće kovanice, a ostavljati kovanice od 10 ili 20 feninga. I ima smisla, jer se u džepu kaputa za samo sat nakupilo 15 maraka. To je pola dnevnice radnika koji mukotrpno radi na građevini, to su četiri nastavna časa profesora u srednjoj školi, pola dnevnice policajca kantonalnog MUP-a... I nakon samo sat vremena provedenog na hladnom sarajevskom asfaltu, slika o ovoj društvenoj anomaliji, unosnom biznisu, kriminalu... mnogo je jasnija, nesumnjivo je da se za „koru hljeba” itekako zaraditi može. O tome koliko mogu zaraditi djeca, ubogi, invalidi ili, pak, njihove gazde, ostaje pretpostavka, a ozbiljnije analize o uzrocima, posljedicama, prevarama... ostavljamo policiji, centrima za socijalni rad, psiholozima....

Hljeb koji smo dobili proseći dali smo prosjaku kojeg smo zatekli ispred Bosanskog kulturnog centra. Uprkos tome, on je insistirao da mu damo još pola marke.
- Šta će mi hljeb, imam hljeba – govorio je dok smo ga pozdravljali.
Zarađenih 15 maraka odlučili smo proslijediti onima kojima i trebaju. U glavnoj pošti u Sarajevu novac smo stavili u kutiju „Solidarnost na djelu“. Ovog puta sigurni smo da je novac od prosjačenja završio u pravim rukama, ali da li svaki put kada udijelite nekom prosjaku to završi za kupovinu hrane i osnovnih potrepština za život, ostaje da prosudite sami.

Jeli još uvijek nešto nejasno??!

Sličnu stvar je prije 15-ak godina uradio Asaf Bečirović dok je radio za Oslobođenje.

Ništa se iz takvih stvari ne nauči.

[Connaisseur Karlin]

Svaka drzava u svijetu ima svoje prosjake,a prosjaci su definitivno prozivod drzave! Stanje i zbivanje prosjaka,kao i tretiranje istih je razlicito u mnogim drustvima.

Ako je prosjak zaradio 15KM za sat vremena ,to je OK,jer prosjacenje je jedna vrsta posla,a ako drzava niej u stanju da se brine o prosjacima,normlano je da se prosjaci moraju brinuti o sebi.

[FreakyStyley]

Oprati savjest za pola marke - neprocjenjivo, a za sve ostalo tu je mastercard i povremena dzuma.

Cim ljudi prestanu davat pare, prosjaci ce nestati (citaj:nikad).

To je organizovani kriminal koji finansirate svakim feningom. Ti ljudi zaradjuju vise nego 99% nas, a vecina ne radi samo za sebe. Naravno, reket muriji i sl. se isto uredno placa.

[Connaisseur Karlin]

Siromastvo jeproblem drave,a drzava je odgovorna da isti problem konorlise i smanji.

Nikome se ne moze zbaraniti davanje novca siromasnim ,ili neki drugi oblik pomoci. Ja cu nastaviti pomagati onako kak ja mogu, a drava treba takodjer pomgati siromasnim osobama.

[Chmoljo]

Siromastvo jeproblem drave,a drzava je odgovorna da isti problem konorlise i smanji.

Nikome se ne moze zbaraniti davanje novca siromasnim ,ili neki drugi oblik pomoci. Ja cu nastaviti pomagati onako kak ja mogu, a drava treba takodjer pomgati siromasnim osobama.

ne radi se o siromašnim ljudima, nego o vrsti kriminala. ne pomažeš ti one kojima daješ pare, nego sve radi na istom principu kao prostitucija: daješ pare minionima koji to daju svojim gazdama/makroima. oni ih štite, raspoređuju po reonima, daju mrvice i lagodno žive na osnovu njihovog "rada". dakle baš sve isto kao i prostitucija, samo što oni ne prodaju tijelo za seksualne usluge.

ti kojima pomažeš često imaju dnevnicu koju moraju nakupiti, tako da su u slučaju dobrog dana, nerijetke scene prežderavanja jer će im višak biti otet, naravno.

svakim feningom koji im se da, pomaže se ta "djelatnost" i potreba za što više te djece, po mogućnosti sa fizičkim nedostacima. to što nema seksualnog nasilja nad njima, ne čini ih ništa manje robljem nego što su to mlade moldavke, ukrajinke po zapadnoj Evropi.

pa ti bujrum, i dalje pomaži eksploatisanje djece.

[USAblues]

Neki dan sam bio u Briselu.... prosijaka ( odrasli) na svakom koraku .......Dok je u Frankfurtu, Kelnu druga prica ...nisam vidio ni jednog prosijaka...vjerovatno da ihh ima. Znaci nismo jedini koji se suocavaju sa ovim vjekovnim " zanatom"

[dječak sa šibicama]

Problem prisutan na cijeloj planeti, unosan biznis jer lazni prosjaci racunaju na empatiju prolaznika... a problem je u tome sto je tesko prepoznati ko je siromah, a ko profi prosjak.

Gle ovog



ili ovu ljepoticu

[suspect_zero]

Nevjerovatno je kako vecina ono, sto je ocigledno odgovornost Sluzbe za Socijalnu zastitu, prebacuje na djecu koja su u ovom slucaju samo zrtve.

Drzava mora obezbjediti skrb za djecu ciji roditelji nisu voljni ili finansijski sposobni da se o njima brinu na pravi nacin, tj. moraju oduzeti tu djecu roditeljima.

Nije to baš tako
Po našem Zakonu nije lako oduzeti dijete od roditelja (staratelja)....a i kada ih oduzmeš, gdje sa njima?

Budu racija i ''pokupe'' se djeca, dođe soc.radnik i jedva možeš anamnezu uzeti od njih, osnovne podatke neće da ti kažu (namjerno počnu pričati na romskom ili samo šute ili traže soka, sendvić, milku).....ovo navedeno ponašanje su naravno već istrenirani od strane svojih ''vlasnika''....dok ti tako pokušavaš da stupiš u komunikaciju već su došli ''njegovi'' koji isto tako imaju scenario za datu situaciju (ja ga šaljem u školu a on otišao da prosi, laže me drug milicija ništa nisam znao ili nemamo ništa da jedemo, svi u kuću bolesni....itd)...
Mi nemamo toliki kapacitet za smještaj te djece, nemamo toliko ustanova koje bi ih sve mogle adekvatno zbrinuti, pod uslovom da se oduzme roditeljsko staranje.......Dom Bjelave ima kapacitet od otprilike 120-130 i uvijek je haman pun (uključujući sve kategorije za smještaj i ostale Kantone).....na kraju krajeva svaki smještaj u neku od Ustanova jako puno košta, KCSR nema toliki budžet da može finansirati za sve potrebe.

Drugi par rukavica je što ta djeca jednostavno ne žele da napuste svoje porodice, oni ne znaju za drugačiji život i svaki drugi pokušaj adaptacije je neuspješan, gotovo uvijek (kada se nađe drugo rješenje) ona bježe kod ''svojih'' i kada ih pitate gdje im je najljepše i gdje su najsretniji reći će vam kod ''kuće''....to je jedan začarani krug, drugačija kultura shvaćanja i poimanja svega....imala sam tu sreću ili nesreću da radim sa njima tako da mi je ova problematika poznata

Jednostavno kada pruže ruku vi se ne hvatajte za novčanik....na današnjem vaktu bar nije teško naći osobu kojoj je potrebna pomoć, pomoć u pravom smislu te riječi.

[Connaisseur Karlin]

Siromastvo jeproblem drave,a drzava je odgovorna da isti problem konorlise i smanji.

Nikome se ne moze zbaraniti davanje novca siromasnim ,ili neki drugi oblik pomoci. Ja cu nastaviti pomagati onako kak ja mogu, a drava treba takodjer pomgati siromasnim osobama.

ne radi se o siromašnim ljudima, nego o vrsti kriminala. ne pomažeš ti one kojima daješ pare, nego sve radi na istom principu kao prostitucija: daješ pare minionima koji to daju svojim gazdama/makroima. oni ih štite, raspoređuju po reonima, daju mrvice i lagodno žive na osnovu njihovog "rada". dakle baš sve isto kao i prostitucija, samo što oni ne prodaju tijelo za seksualne usluge.

ti kojima pomažeš često imaju dnevnicu koju moraju nakupiti, tako da su u slučaju dobrog dana, nerijetke scene prežderavanja jer će im višak biti otet, naravno.

svakim feningom koji im se da, pomaže se ta "djelatnost" i potreba za što više te djece, po mogućnosti sa fizičkim nedostacima. to što nema seksualnog nasilja nad njima, ne čini ih ništa manje robljem nego što su to mlade moldavke, ukrajinke po zapadnoj Evropi.

pa ti bujrum, i dalje pomaži eksploatisanje djece.

Drzava mora rjesavati problem kriminala vezanog sa izrbaljivanjem djece prosjaka ,a moje davanje novca ili hrane nece sprjeciti ili smanjiiti kriminal. U vecini drzava sam vdijela odrasle prosjake,a jedino na Balkanu sam vijdela djecu prosjake. To znaci,da drzava mora voditi brigu o djeci,o maloljetnicima koji nisu u skoli, Ustanove za socijali rad trebaju dolsovno uzimati djecu sa uiica i poceti sa brigom istih.

[suza81]

Jedina efikasna stvar koju mozemo poduzeti po pitanju prosijacenja jeste :NE DAVATI PARE PROSIJACIMA !
Bljuje mi se na to jeftino "kupljenje sevapa za pola marke" i samogeneriranje laznog osjecaja dobrocinstva nakon toga. Za mene su ljudi koji daju pare procijacima na ulici saucesnici u organiziranom kriminalu i zlostavljanju djece !