Muzički Almanah (naš život u muzici)

[dale cooper]

Nemojte braćo draga tako više protiv Pet Soundsa, gdje će vam duša.

Pa kako da jedan album koji sadrži dragulje kao "Wouldn't It Be Nice" ,"Don't Talk (Put Your Head on My Shoulder)" , "Sloop John B",
"God Only Knows", "I Just Wasn't Made for These Times" ili "Caroline, No" da bude loš ili precijenjen.

Nećemo tako Dino.

[zg1911]

meni i pet sounds i sgt. peppers imaju to nesto djetinjasto. ne znam jel to kabare ili koji k. anyway, not my cup of tea, bome ce se nacekati do iduce sanse

btw rani albumi beatlesa (do rubber soula) su podcijenjeni.

[dale cooper]

meni i pet sounds i sgt. peppers imaju to nesto djetinjasto. ne znam jel to kabare ili koji k. anyway, not my cup of tea, bome ce se nacekati do iduce sanse

btw rani albumi beatlesa (do rubber soula) su podcijenjeni.

Naravno da imaju, to su ipak još uvijek bile 60-te i tek se kretalo u ozbiljnijem i konceptualnijem smeru.
Ali su tekstovi bili još uvijek pretežito ljubavne naravi. Ali recimo Pet Sounds je muzički miljama
daleko od većine pop konkurencije iz tog vremena osim Beatlesa. Pjesme su slojevito napravljenje
kao prave mini pop simfonije, ili "teenage symphony to god" kako ih je kasnije Wilson nazvao.
Naziv koji prilično dobro opisuje ono što se dešavalo na Pet Sounds, a i kasnije na Smile-u.
I ne zaboravimo, sam Paul McCartney je više puta rekao da mu je "God Only Knows" omiljena pjesma.

Za ovo drugo se slažem, iako ne mislim da je "podcijenjeni" pravi izraz, prije će biti da je kasnija
faza benda, puna muzičke inventivnosti koja je bila revolucionarna, zasjenila rane albume.
Ali ti su ih albumi proslavili i stvorili Beatlemaniju. Što nije slučajno, jer su sadržavali gomilu sjajnih
pop pjesama.

[Saian]

Jes vidila sta zvacu dole po Jemenu, tradicionalno, nakav khat...



Cooper, mozda mi ti pomognes, nekada u srednjoj skoli sam igrom slucaja dosao do nekakvog albuma, ne mogu se vise sjetiti nicega, jedva i zanra, neka vrsta punk-a sa elementima trube. Uglavnom dobro se sjecam da je intro albuma pocinjao sa ovom scenom. Trazio sam po netu, al bezuspjesno...

sjecam se ovog, u koju si skolu isao? Mislim da je moguce da su to Talijani neki bili, ili sam imao u to vrijeme neki talijanski punk na kaseti pa sam zamijenio.

Izlizala se ta kompilacija koliko sam je slusao, imao je na kaseti , telin maj ejdz hir, mislio sam prvo da je Punk-O-Rama vol.1, al mislim da je skurilnija neka kompilacija bila, ne mogu se sad sjetit' nijedne pjesme da me hebes, al ovaj intro-a " Don't think, feeeeeel. It is like a finger pointing away to the moon. Don't cocentrate on the finger or you will miss all that heavenly glory!" sam zaustavio kod "feel" i sam izrecitovao ostatak toliko ga se dobro sjecam

bajdvej, evo punk-o-rama vol 1
http://www.youtube.com/watch?v=8cnAqZgU ... 0F1C09BA99

sad sam sve svoje google custom search vjestine iscrpio, al naja, nix paradajz, morebit da je vjecno izgubljeno izvan konveksne opne moje tinejdzerske dushe

al, dobro makar cu se sad malo Rancid-a naslusat

[zg1911]

Naravno da imaju, to su ipak još uvijek bile 60-te i tek se kretalo u ozbiljnijem i konceptualnijem smeru.
Ali su tekstovi bili još uvijek pretežito ljubavne naravi. Ali recimo Pet Sounds je muzički miljama
daleko od većine pop konkurencije iz tog vremena osim Beatlesa. Pjesme su slojevito napravljenje
kao prave mini pop simfonije, ili "teenage symphony to god" kako ih je kasnije Wilson nazvao.
Naziv koji prilično dobro opisuje ono što se dešavalo na Pet Sounds, a i kasnije na Smile-u.
I ne zaboravimo, sam Paul McCartney je više puta rekao da mu je "God Only Knows" omiljena pjesma.

Za ovo drugo se slažem, iako ne mislim da je "podcijenjeni" pravi izraz, prije će biti da je kasnija
faza benda, puna muzičke inventivnosti koja je bila revolucionarna, zasjenila rane albume.
Ali ti su ih albumi proslavili i stvorili Beatlemaniju. Što nije slučajno, jer su sadržavali gomilu sjajnih
pop pjesama.

66. kad je izašao pet sounds, a pogotovo 67. kad je peppers, je rock već ozbiljan. albumi tipa revolver, blonde on blonde, aftermath, freak out te vu & nico, piper pink floyda, hendrixov debut, the doors s/t, surrealistic pillow, forever changes itd meni ne zvuče niti malo infantilno niti toliko gotovo pa predratno "oldies" kao pet sounds i sgt peppers. kontam ja cilj - pop simfonije, ali pjesme su slabe. beach boysi su mi i inače zakurac boy bend pa neću komentirat njihovu, ali beatlesi imaju jebenu diskografiju. peppers tu meni ne kotira dobro. inače, zanimljivo da je to album s najjačim mccartneyevim pečatom. onda možeš mislit što mislim o njemu. ili u prijevopdu "marče davide chapmane, krivog si koknuo."

[Zastozato]

Naravno da imaju, to su ipak još uvijek bile 60-te i tek se kretalo u ozbiljnijem i konceptualnijem smeru.
Ali su tekstovi bili još uvijek pretežito ljubavne naravi. Ali recimo Pet Sounds je muzički miljama
daleko od većine pop konkurencije iz tog vremena osim Beatlesa. Pjesme su slojevito napravljenje
kao prave mini pop simfonije, ili "teenage symphony to god" kako ih je kasnije Wilson nazvao.
Naziv koji prilično dobro opisuje ono što se dešavalo na Pet Sounds, a i kasnije na Smile-u.
I ne zaboravimo, sam Paul McCartney je više puta rekao da mu je "God Only Knows" omiljena pjesma.

Za ovo drugo se slažem, iako ne mislim da je "podcijenjeni" pravi izraz, prije će biti da je kasnija
faza benda, puna muzičke inventivnosti koja je bila revolucionarna, zasjenila rane albume.
Ali ti su ih albumi proslavili i stvorili Beatlemaniju. Što nije slučajno, jer su sadržavali gomilu sjajnih
pop pjesama.

66. kad je izašao pet sounds, a pogotovo 67. kad je peppers, je rock već ozbiljan. albumi tipa revolver, blonde on blonde, aftermath, freak out te vu & nico, piper pink floyda, hendrixov debut, the doors s/t, surrealistic pillow, forever changes itd meni ne zvuče niti malo infantilno niti toliko gotovo pa predratno "oldies" kao pet sounds i sgt peppers. kontam ja cilj - pop simfonije, ali pjesme su slabe. beach boysi su mi i inače zakurac boy bend pa neću komentirat njihovu, ali beatlesi imaju jebenu diskografiju. peppers tu meni ne kotira dobro. inače, zanimljivo da je to album s najjačim mccartneyevim pečatom. onda možeš mislit što mislim o njemu. ili u prijevopdu "marče davide chapmane, krivog si koknuo."

Kad su Bitlsi odlucili da snime novi album, a to je kasnije bio Pepper, zeljeli su da napisu pjesme koje ce ih vratiti u djetinjstvo. Tako su nastale pjesme Strawberry Fields Forever i Penny Lane, koje su trebale biti na novom albumu, ali posto im je istekao rok za izdavanje novog singla te dvije pjesme su izasle ranije i tako se nisu nasle na albumu. Medjutim, oni su nastavili da pisu pjesme koje su ih vracale u djetinjstvo ili njihovo odrastanje u Liverpulu, pa onda imamo pjesme kao sto su Lucy in The Sky with Diamonds, Good Morning Good Morning, When I'm sixty-four, Getting Better, Being for the Benefit of Mister Kite, Fixing a Hole. Ustvari cijeli taj album je bio zamisljen da se uradi na nacin da pjesme koje se nadju na njemu vremenski protezu od djetinjstva do tog novog vremena, a da album zavrsi sa A Day in The Life (Jedan dan u zivotu). Na omot albuma su stavili fotografije ljudi koji su na neki nacin uticali na njihovo djetinjstvo i odrastanje, ili opcenito na zapadnu kulturu. Interesantno da su samo dvije pjesme na neki nacin ljubavne pjesme, a meni je jedna od njihovih najdrazih pjesma (Lovely Rita) na Pepperu. Tu jos mozemo dodati When I'm Sixty-Four. Neko rece da su to uglavnom ljubavne pjesme, sto apsolutno nije tacno.
Meni je ovaj album ipak najjaci sta god neko drugi mislio o njemu. Uzmimo u obzir da je pjesma With a Little Help from My Friends, koju na Pepper-u pjeva Ringo, bila kasnije mozda i najveci hit jednom Joe Cocker-u, iako je meni verzija koju Bitlsi pjevaju bolja. Ne mogu da vjerujem da svako ko jednom poslusa She's Leaving Home, kombinirano pjevaju Paul i John, ne bude dirnut tekstom i melodijom. Paulov vjeciti optimizam i Johnov pesimizam (it can't get any worse) se najbolje oslikava u pjesmi Getting Better.
Nemam protiv Pet Sounds i Beach Boysa nista pretjerano samo mislim da to nije najbolji album svih vremena. I meni se svidja God Only Knows, Wouldn't It Be Nice, Sloop John 'B', ali definitivno neke pjesme preskocim dok slusam.

[dale cooper]

Naravno da imaju, to su ipak još uvijek bile 60-te i tek se kretalo u ozbiljnijem i konceptualnijem smeru.
Ali su tekstovi bili još uvijek pretežito ljubavne naravi. Ali recimo Pet Sounds je muzički miljama
daleko od većine pop konkurencije iz tog vremena osim Beatlesa. Pjesme su slojevito napravljenje
kao prave mini pop simfonije, ili "teenage symphony to god" kako ih je kasnije Wilson nazvao.
Naziv koji prilično dobro opisuje ono što se dešavalo na Pet Sounds, a i kasnije na Smile-u.
I ne zaboravimo, sam Paul McCartney je više puta rekao da mu je "God Only Knows" omiljena pjesma.

Za ovo drugo se slažem, iako ne mislim da je "podcijenjeni" pravi izraz, prije će biti da je kasnija
faza benda, puna muzičke inventivnosti koja je bila revolucionarna, zasjenila rane albume.
Ali ti su ih albumi proslavili i stvorili Beatlemaniju. Što nije slučajno, jer su sadržavali gomilu sjajnih
pop pjesama.

66. kad je izašao pet sounds, a pogotovo 67. kad je peppers, je rock već ozbiljan. albumi tipa revolver, blonde on blonde, aftermath, freak out te vu & nico, piper pink floyda, hendrixov debut, the doors s/t, surrealistic pillow, forever changes itd meni ne zvuče niti malo infantilno niti toliko gotovo pa predratno "oldies" kao pet sounds i sgt peppers. kontam ja cilj - pop simfonije, ali pjesme su slabe. beach boysi su mi i inače zakurac boy bend pa neću komentirat njihovu, ali beatlesi imaju jebenu diskografiju. peppers tu meni ne kotira dobro. inače, zanimljivo da je to album s najjačim mccartneyevim pečatom. onda možeš mislit što mislim o njemu. ili u prijevopdu "marče davide chapmane, krivog si koknuo."

Pet Sounds ne zvuči infatilno, već naivno i beznadežno romantično, onako baš Kalifornijski.
Brian Wilson možda nije pisao ozbiljnu poeziju kao Dylan, nije otvarao vrata percepcije kao Doorsi, nije bio
član nihilističnog, street wise rock'n'roll benda kao što su Velvet Underground ili gitarski mag kao Hendrix.
Ali je kao malo ko znao napisati savršene pop pjesme pune romantične čežnje i melankolije.
Ja takve pjesme ne mogu nazvati infantilnim, jer bi to bio definitivan znak da sam se pretvorio u cinika.

Ako ćemo govoriti o boy-bendovima onda su i Beatlesi i Beach Boysi bili prvi takve vrste. Samo što teško
koji današnji boy-bend ima takve songwriterske genije kao što su Lennon, McCartney i Wilson.
Jedina sličnost je nivo histerije koja se stvarala. Samo što su i Beatlesi i Beach Boysi preživjeli
sve to i ostali zapamćeni kao legende pop muzike. Teško da takva sudbina očekuje, ne znam, One
Direction na primjer.

I bez Beatlesa ali u istoj mjeri i bez Beach Boysa dobar dio stvari koje ja i ti gotivimo ne bi postojao
ili ne bi bio ni približno isti.

McCartney je definitivno podcijenjen kao autor. Mislim, i ja više gotivim Lennona i zbog muzike
ali i zbog njegove persone. Ali ako su Lennonova dva najbolja albuma "Plastic Ono Band"
i "Imagine" onda su McCartneyevi "Ram" i "Band on the Run" odmah rame uz rame.
"Ram" je čak možda i najmaštovitiji i najinventivniji solo album nekog od članova
Beatlesa.

[Zastozato]

Naravno da imaju, to su ipak još uvijek bile 60-te i tek se kretalo u ozbiljnijem i konceptualnijem smeru.
Ali su tekstovi bili još uvijek pretežito ljubavne naravi. Ali recimo Pet Sounds je muzički miljama
daleko od većine pop konkurencije iz tog vremena osim Beatlesa. Pjesme su slojevito napravljenje
kao prave mini pop simfonije, ili "teenage symphony to god" kako ih je kasnije Wilson nazvao.
Naziv koji prilično dobro opisuje ono što se dešavalo na Pet Sounds, a i kasnije na Smile-u.
I ne zaboravimo, sam Paul McCartney je više puta rekao da mu je "God Only Knows" omiljena pjesma.

Za ovo drugo se slažem, iako ne mislim da je "podcijenjeni" pravi izraz, prije će biti da je kasnija
faza benda, puna muzičke inventivnosti koja je bila revolucionarna, zasjenila rane albume.
Ali ti su ih albumi proslavili i stvorili Beatlemaniju. Što nije slučajno, jer su sadržavali gomilu sjajnih
pop pjesama.

66. kad je izašao pet sounds, a pogotovo 67. kad je peppers, je rock već ozbiljan. albumi tipa revolver, blonde on blonde, aftermath, freak out te vu & nico, piper pink floyda, hendrixov debut, the doors s/t, surrealistic pillow, forever changes itd meni ne zvuče niti malo infantilno niti toliko gotovo pa predratno "oldies" kao pet sounds i sgt peppers. kontam ja cilj - pop simfonije, ali pjesme su slabe. beach boysi su mi i inače zakurac boy bend pa neću komentirat njihovu, ali beatlesi imaju jebenu diskografiju. peppers tu meni ne kotira dobro. inače, zanimljivo da je to album s najjačim mccartneyevim pečatom. onda možeš mislit što mislim o njemu. ili u prijevopdu "marče davide chapmane, krivog si koknuo."

Pet Sounds ne zvuči infatilno, već naivno i beznadežno romantično, onako baš Kalifornijski.
Brian Wilson možda nije pisao ozbiljnu poeziju kao Dylan, nije otvarao vrata percepcije kao Doorsi, nije bio
član nihilističnog, street wise rock'n'roll benda kao što su Velvet Underground ili gitarski mag kao Hendrix.
Ali je kao malo ko znao napisati savršene pop pjesme pune romantične čežnje i melankolije.
Ja takve pjesme ne mogu nazvati infantilnim, jer bi to bio definitivan znak da sam se pretvorio u cinika.

Ako ćemo govoriti o boy-bendovima onda su i Beatlesi i Beach Boysi bili prvi takve vrste. Samo što teško
koji današnji boy-bend ima takve songwriterske genije kao što su Lennon, McCartney i Wilson.
Jedina sličnost je nivo histerije koja se stvarala. Samo što su i Beatlesi i Beach Boysi preživjeli
sve to i ostali zapamćeni kao legende pop muzike. Teško da takva sudbina očekuje, ne znam, One
Direction na primjer.

I bez Beatlesa ali u istoj mjeri i bez Beach Boysa dobar dio stvari koje ja i ti gotivimo ne bi postojao
ili ne bi bio ni približno isti.

McCartney je definitivno podcijenjen kao autor. Mislim, i ja više gotivim Lennona i zbog muzike
ali i zbog njegove persone. Ali ako su Lennonova dva najbolja albuma "Plastic Ono Band"
i "Imagine" onda su McCartneyevi "Ram" i "Band on the Run" odmah rame uz rame.
"Ram" je čak možda i najmaštovitiji i najinventivniji solo album nekog od članova
Beatlesa.

Boy-bendovi ne pisu tekstove svojih pjesama, ne sviraju instrumente. Bitlsi su bili prva grupa nakon Buddy Holly-ja, a oni su bili zadivljeni njim (Crickets - Beatles), koja se upustila u tako nesto. Na prva dva albuma su imali 8 originalnih kompozicija i 6 obrada, sto je bilo necuveno do tada. Singlovi su uvijek bile njihove pjesme. Vec na trecem albumu koji je izasao 1964 sve pjesme su potpisane sa Lennon/McCartney. Recimo na tom albumu tri pjesme koje je pisao i izvodio Paul na njemu su meni mozda i najbolje (Can't Buy Me Love, Things We Said Today i And I Love Her). Bez Pola Bitlsi ne bi nikad bili ono sto su postali jer upravo je on bio taj koji je inicirao konstantnu promjenu zvuka, a on je po meni i jako podcjenjen basista. S tim se i Lennon slozio, pa je nakon raspada benda govorio da svi ostali basisti samo kopiraju Pola. Bitlsi su istrajali na tome da sami sebi spremaju materijal, dok su Roling Stonsi prvi album sa svojim pjesmama (Aftermath) izdali tek 1966. Dvije najbolje pjesme Animals-a (House in The Rising Sun i Don't Let Me Be Misunderstood) su obrade starih pjesama. Meni se kod Bitlsa najvise svidja sto su bili na zemlji, te cesto pisali saljive ˝djetinjaste˝ pjesme koje su uglavnom davali Ringu da pjeva. Nisu bili bijelci iz Engleske koji su umislili da su crnci iz Amerike kao sto su Stonsi bili, iako su Stonsi po meni drugi najjaci bend svih vremena i volim ih slusati, iza Bitlsa naravno. Bitlsi su prvi bend iz Engleske, a da pisu pjesme lokalnog tipa (Penny Lane).
Sto se tice njihovih prvih pet po meni podcjenjenih albuma izdvojio bih neke pjesme koje su jako dobre a vrlo rijetko se spominju: I'm A Loser, I've Just Seen A Face, The Night Before, There's A Place (na prvom albumu pjesma, a nije ljubavna bez obzira na jedan dio teksta koji nagovjestava da jeste), This Boy (isto tako nije ljubavna pjesma jer tu Lennon pjeva o svom odnosu sa svojom majkom), Help (prva pjesma koja definitivno nije ljubavna), I Saw Her Standing There (mozda i najbolja pjesma starog rock'n'roll-a svih vremena).

Sto se tice albuma poslije raspada Bitlsa, meni je daleko najbolji McCartneyjev Band On The Run jer to je jedini album u solo karijeri clanova Bitlsa gdje ne preskacem nijednu pjesmu dok ga slusam. Veoma podcjenjen album.

[zg1911]

Kad su Bitlsi odlucili da snime novi album, a to je kasnije bio Pepper, zeljeli su da napisu pjesme koje ce ih vratiti u djetinjstvo. Tako su nastale pjesme Strawberry Fields Forever i Penny Lane, koje su trebale biti na novom albumu, ali posto im je istekao rok za izdavanje novog singla te dvije pjesme su izasle ranije i tako se nisu nasle na albumu. Medjutim, oni su nastavili da pisu pjesme koje su ih vracale u djetinjstvo ili njihovo odrastanje u Liverpulu, pa onda imamo pjesme kao sto su Lucy in The Sky with Diamonds, Good Morning Good Morning, When I'm sixty-four, Getting Better, Being for the Benefit of Mister Kite, Fixing a Hole. Ustvari cijeli taj album je bio zamisljen da se uradi na nacin da pjesme koje se nadju na njemu vremenski protezu od djetinjstva do tog novog vremena, a da album zavrsi sa A Day in The Life (Jedan dan u zivotu). Na omot albuma su stavili fotografije ljudi koji su na neki nacin uticali na njihovo djetinjstvo i odrastanje, ili opcenito na zapadnu kulturu. Interesantno da su samo dvije pjesme na neki nacin ljubavne pjesme, a meni je jedna od njihovih najdrazih pjesma (Lovely Rita) na Pepperu. Tu jos mozemo dodati When I'm Sixty-Four. Neko rece da su to uglavnom ljubavne pjesme, sto apsolutno nije tacno.
Meni je ovaj album ipak najjaci sta god neko drugi mislio o njemu. Uzmimo u obzir da je pjesma With a Little Help from My Friends, koju na Pepper-u pjeva Ringo, bila kasnije mozda i najveci hit jednom Joe Cocker-u, iako je meni verzija koju Bitlsi pjevaju bolja. Ne mogu da vjerujem da svako ko jednom poslusa She's Leaving Home, kombinirano pjevaju Paul i John, ne bude dirnut tekstom i melodijom. Paulov vjeciti optimizam i Johnov pesimizam (it can't get any worse) se najbolje oslikava u pjesmi Getting Better.
Nemam protiv Pet Sounds i Beach Boysa nista pretjerano samo mislim da to nije najbolji album svih vremena. I meni se svidja God Only Knows, Wouldn't It Be Nice, Sloop John 'B', ali definitivno neke pjesme preskocim dok slusam.

znam za penny lane i strawberry fieldsforever. diskutirasmo o tome već na ovoj temi čini mi se. te dvije pjesme su mi odlične. njima bih dodao i a day in the life i lucy in the sky with diamonds. ove ostale pjesme koji si nabrojao su meni bzvz. no tko voli nek izvoli.

svaka čast joeu cockeru ali on je samo dobar pjevač, ništa više.

[zg1911]

Pet Sounds ne zvuči infatilno, već naivno i beznadežno romantično, onako baš Kalifornijski.
Brian Wilson možda nije pisao ozbiljnu poeziju kao Dylan, nije otvarao vrata percepcije kao Doorsi, nije bio
član nihilističnog, street wise rock'n'roll benda kao što su Velvet Underground ili gitarski mag kao Hendrix.
Ali je kao malo ko znao napisati savršene pop pjesme pune romantične čežnje i melankolije.
Ja takve pjesme ne mogu nazvati infantilnim, jer bi to bio definitivan znak da sam se pretvorio u cinika.

Ako ćemo govoriti o boy-bendovima onda su i Beatlesi i Beach Boysi bili prvi takve vrste. Samo što teško
koji današnji boy-bend ima takve songwriterske genije kao što su Lennon, McCartney i Wilson.
Jedina sličnost je nivo histerije koja se stvarala. Samo što su i Beatlesi i Beach Boysi preživjeli
sve to i ostali zapamćeni kao legende pop muzike. Teško da takva sudbina očekuje, ne znam, One
Direction na primjer.

I bez Beatlesa ali u istoj mjeri i bez Beach Boysa dobar dio stvari koje ja i ti gotivimo ne bi postojao
ili ne bi bio ni približno isti.

McCartney je definitivno podcijenjen kao autor. Mislim, i ja više gotivim Lennona i zbog muzike
ali i zbog njegove persone. Ali ako su Lennonova dva najbolja albuma "Plastic Ono Band"
i "Imagine" onda su McCartneyevi "Ram" i "Band on the Run" odmah rame uz rame.
"Ram" je čak možda i najmaštovitiji i najinventivniji solo album nekog od članova
Beatlesa.

nemoj se ljutit, ali meni zvuči djetinjasto. samo zamisli scenu kako na nekom tulumu hoćeš pustit pet sounds. ismijavanje garantirano pošto već duže vremena živim sam, pa se često raja okuplja kod mene, znam kako ekipa koja inače ne sluša glazbu toliko kao ja (a vjerujem i ti) reagira na takvo što. "kakvo je ovo sranje, daj prebaci to itd". london calling je npr upravo suprotno. nitko se ne buni.

ne želim, niti mogu, umanjit značaj beach boysa. napisah već ranije da znam da su ful utjecajni. samo to što ti nazivaš savršenom pop pjesmom ja nazivam nepotrebnim, neuspjelim, preambicioznim pop simfonijicama. al ok, većina kritike se slaže s tobom. di bi stigli da svi mislimo isto...

kad rekoh boy bend onda mislih na glazbu, višeglasje, sladunjavost... naravno da ni beach boysi ni beatlesi nisu boy bend. okupili su se svojom voljom a ne voljom nekog glavonje iz disografske kuće. btw jel uopće bilo velikih boy bendova do pojave pistolsa?

mccartneya volim samo kad je tu lennon da ga iskulira. a bome je gotovo pa jednako toliko mccartney falio lennonu. no ako moram birati ex beatles solo albume onda biram plastic ono band, imagine i all things must pass. ali niti jedan ne doseže vrhunce diskografije matičnog im benda.

[Zastozato]

Paul i njegov bend izvode Lovely Rita i Being For The Benefit Of Mr. Kite (pjesmu koji je inace pjevao John).

[statixx]

sjecam se ovog, u koju si skolu isao? Mislim da je moguce da su to Talijani neki bili, ili sam imao u to vrijeme neki talijanski punk na kaseti pa sam zamijenio.

Izlizala se ta kompilacija koliko sam je slusao, imao je na kaseti , telin maj ejdz hir, mislio sam prvo da je Punk-O-Rama vol.1, al mislim da je skurilnija neka kompilacija bila, ne mogu se sad sjetit' nijedne pjesme da me hebes, al ovaj intro-a " Don't think, feeeeeel. It is like a finger pointing away to the moon. Don't cocentrate on the finger or you will miss all that heavenly glory!" sam zaustavio kod "feel" i sam izrecitovao ostatak toliko ga se dobro sjecam

bajdvej, evo punk-o-rama vol 1
http://www.youtube.com/watch?v=8cnAqZgU ... 0F1C09BA99

sad sam sve svoje google custom search vjestine iscrpio, al naja, nix paradajz, morebit da je vjecno izgubljeno izvan konveksne opne moje tinejdzerske dushe

al, dobro makar cu se sad malo Rancid-a naslusat

Poslusam kuci, ne merem sada , ali cini mi se da nije taj bend, album je bio na CD-u, pjevali su na engleskom, najgore je sto sam u to vrijeme furao i neki album NOFX-a, pa mi je sada sve pomijesano i mutno, ali znam da sam ga poslusao stotinjak puta. Bili su bas orginalni, nije to bio bas punk band.

[dale cooper]

@Zastozato Slažem se sa većinom onoga što si rekao.

@zg Nema ljutnje druže, samo imamo razliku mišljenja. I ne, Pet Sounds nije album za tuluma, već za
liječenje i razmišljanje o ljubavnim jadima u samoći sobe.

[Saian]

Poslusam kuci, ne merem sada , ali cini mi se da nije taj bend, album je bio na CD-u, pjevali su na engleskom, najgore je sto sam u to vrijeme furao i neki album NOFX-a, pa mi je sada sve pomijesano i mutno, ali znam da sam ga poslusao stotinjak puta. Bili su bas orginalni, nije to bio bas punk band.

nije punkorama bend, to je serija kompliacija, samo nako da naglasim,

a ovaj sam imao na kaseti, ti si s cd-om bio napredniji slushaoc, fina guza, dakle bila je punkorama u to vrijeme i jos jedan imadoh koji slusah paralelno, mislim punk in drublic, NOFX-a tako da mi se sve pomijesalo, a sjecam se da mi se jako svidjao taj album s bruce lee skitom, al jebi ga, ne mogu se sad sjetit'

[vicious]

Nesto se sjetih ovog masterpiecea, pa rekoh da podijelim... Nebraska

Edit: s moba tipkam pa ne znam kakav ce biti link ali valjda ce fercerati
Edit 2: sad sam ga popravio

[Bloo]

Cudni su putevi gospodnji. U sedmoj godini, pred odlazak u skolu, na plocama slusah Brahmsov Madjarski ples 5, da bih malo kasnije u pubertetu, sa pristicima po licu, bjezao od nadiranja obaveza i zadataka, koje zivot gura pred tebe, uz dobri stari "Rigoletto" i "U ritmu moje dlakave guze"....

Sa kaseta nedeljna promenada il tak nekak

Brahms, ne HP

[Bloo]

Btw iznimno vas je ugodno citati i na linkove klikati

[zg1911]

Nesto se sjetih ovog masterpiecea, pa rekoh da podijelim... Nebraska
[youtube]http://youtube.com/watch?v=eGAP1Swj-dM[/youtube]
Edit: s moba tipkam pa ne znam kakav ce biti link ali valjda ce fercerati

ne vidim link, al ako se radi o bossovoj nebrasci onda apsolutno stoji epitet. perfect lay low. i onda bomba born in the usa. neobican i odlicno pogodjen slijed albuma. dodjes pred vrata raja sto se popularnosti tice, napravis pauzu s introspektivnijim albumom ala nebraska, a onda napravis dar mar u obliku 7 (cini mi se) top 10 singlova skinutih s iduceg albuma. veni, vidi, vici

[Bianconeri1988]

http://www.dailymotion.com/video/xrt2lf ... 2012_sport

Zna li neko kako se zove pjesma sto pjeva oko 20. minute na videu?

[vicious]

Nesto se sjetih ovog masterpiecea, pa rekoh da podijelim... Nebraska
[youtube]http://youtube.com/watch?v=eGAP1Swj-dM[/youtube]
Edit: s moba tipkam pa ne znam kakav ce biti link ali valjda ce fercerati

ne vidim link, al ako se radi o bossovoj nebrasci onda apsolutno stoji epitet. perfect lay low. i onda bomba born in the usa. neobican i odlicno pogodjen slijed albuma. dodjes pred vrata raja sto se popularnosti tice, napravis pauzu s introspektivnijim albumom ala nebraska, a onda napravis dar mar u obliku 7 (cini mi se) top 10 singlova skinutih s iduceg albuma. veni, vidi, vici

Lijepo rečeno, i pogođeno 100%.
Sa Darkness... i Riverom je već bio definitivno ušao u krug velikih igrača I onda, kad bi se očekivao nastavak takve serije, ide album snimljen sa gitarom i usnom harmonikom na 4-kanalnom kasetašu, ali sa fenomenalnim pjesmama.

I onda Born in the USA, s kojim je postao apsolutni No1 u to vrijeme (The Boss, jbg ). Zanimljivo mi je kako taj album mnogi odbacuju kao nekakav isprazni američki patriotizam, vjerovatno ne obraćajući uopće pažnju na tekstove, ali upravo je suprotno. Osim uobičajenih ljubavnih tema tu ima i jake kritike američkog društva i politike, samo što je sve to bilo u muzički prijemčivijem pakovanju za širu publiku, više ka mainstreamu, što je tom albumu donijelo i ogroman komercijalni uspjeh.
Kruna te faze je onda bio peterostruki (!) Live 1975-1985, jedno od najboljih live izdanja uopće, i sjajan presjek bossove dotadašnje karijere.

[zg1911]

upravo tako! s tim da bih dodao da je meni born in the usa najdrazi bossov studijski album. a sto se liveova tice tip je doslovno kategorija za sebe. na turneji imaju repertoar od 400 pjesama. sviraju po veceri preko 30 pjesama (cca 3 i pol sata) s tim da u zadnje vrijeme u pola koncerta odsviraju jedan od klasicnih albuma u cjelini. mene zapalo cijeli born to run. jebeno sam prosao.

njegov koncert bih preporucio svima. i raji koja ga ne slusa. cak i raji koja slusa bijelo dugme

inace, pjesma born in the usa je skolski primjer krivo shvacene pjesme. slusas li samo refren pomislis da je springsteen na tragu regana, kad ono iz perspektive ratnog veterana kritizira rezim. a masu ekipe slusa samo refren pa bubne budalastinu ala "americki thompson".

[vicious]

Super mi je ovo u zadnje vrijeme kako na koncertima ispunjava muzicke zelje
Dodju ljudi s nazivom pjesme napisanim na kartonu, papiru ili necemu tako, i onda on izabere neke pa sviraju to, cak iako je nikad prije nisu svirali, kao ovdje Never Can Tell

Super zajebancija

[statixx]

Poslusam kuci, ne merem sada , ali cini mi se da nije taj bend, album je bio na CD-u, pjevali su na engleskom, najgore je sto sam u to vrijeme furao i neki album NOFX-a, pa mi je sada sve pomijesano i mutno, ali znam da sam ga poslusao stotinjak puta. Bili su bas orginalni, nije to bio bas punk band.

nije punkorama bend, to je serija kompliacija, samo nako da naglasim,

a ovaj sam imao na kaseti, ti si s cd-om bio napredniji slushaoc, fina guza, dakle bila je punkorama u to vrijeme i jos jedan imadoh koji slusah paralelno, mislim punk in drublic, NOFX-a tako da mi se sve pomijesalo, a sjecam se da mi se jako svidjao taj album s bruce lee skitom, al jebi ga, ne mogu se sad sjetit'

Sorry bio sam na poslu pa preletio samo, al' sad kada, nakon 10 godina, cuh Bad Religion i Rancid, one su melodije potisnute jos vise u vjenci zaborav, jbg.

Btw, zavrsio gimnaziju na Ilidzi prije 15-ak godina.

[statixx]

Super zajebancija

[dale cooper]

Moj osobni Gazdin top 8:

1. Born to Run
2. Nebraska
3. Darkness on the Edge of Town / The Promise (uključujem i kompilaciju The Promise jer je napravljena od neobjavljenih
snimaka sa "Darkness on the Edge of Town" sesija, i u praksi predstavlja odličnu i fascinantnu alternativnu verziju albuma)
4. Born in the U.S.A.
5. Tunnel of Love
6. The Wild, the Innocent & the E Street Shuffle
7. The River
8. Greetings from Asbury Park, N.J.

Nisam uključio žive albume, ali valja spomenuti Live/1975–85 koji je sjajan i kako ime govori presjek je
Bossovih živih nastupa u 10 najuspješnijih godina stvaralaštva. I primjetićete da nisam uključio ništa
poslije Tunnel of Love albuma. Tu je otprilike i kraj njegove najbolje faze i prvi razlaz sa E- Street Bandom.
Kasnije je bilo pojedinačno dobrih momenata, ali po meni lično nikada više nije izdao tako jak album da se može
mjeriti sa kvalitetom gore spomenutih.