Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[Banksy]

http://www.scribd.com/doc/101495442/Her ... vic#scribd

O, hvala,

[piupiu]

Moraćemo te preimenovati ... na pr u Čmoljomisl Kliksotrepkić ...

Usijetče Piupijača Kliksomodić

2015. ljeta po Gospodu v Listopadu, kad Bakir bješe kralj na plemenitoj, a Đonokliz rekte, tuder sam gdi dobar je loš ...

[Chmoljo]

[Banksy]

http://www.scribd.com/doc/101495442/Her ... vic#scribd

Odavno je tražim, prvi put čitam, ne mogu se odlijepiti, odlična.

Ima li je gdje kod nas u papirnom izdanju?
I radi li još onaj Interliber?

[piupiu]

Jeza me podilazi dok slušam ove veselo-melanholične tonove, a nameće mi se u misli činjenica da je to jezik i da su to zvuci jednog faktički istrijebljenog naroda...i to na kakav način istrijebljenog

Koliko god da vremena prodje covjek takve stvari ne moze racionalizirati...a opet ta tragedija je obojila kulturno nasljedje Jevreja...to su pomalo krajnosti ludskog zivota, sudbine i smrti, da se i najgore ocrtava kroz najljepse sto covjek moze stvoriti....

Nažalost, sve ove pjesme nastale su PRIJE onog najgoreg...poslije toga nije ostao niko da ih pjeva, nego rijetki sretnici koji su se na vrijeme dokopali drugih krajeva planete, kao što je ova Jagoda.
Ovo je za mene kao da slušam pjesme Maja, Ilira ili drugih nestalih naroda...mala ali okretna jevrejska zajednica Bosne, koja 400 godina nikome nije smetala, nestala je u ognju za svega par godina. Sve što danas imamo od njih su ove romanse, knjige Isaka Samokovlije, nešto bivših hramova (npr. BKC kojeg je par preživjelih Jevreja "poklonilo" gradu Sarajevu), vile i stanovi na Bjelavama, Koševu, Mejtašu...za koje sadašnji vlasnici pojma nemaju ko je davno živio u njima.
U onom gore videu kažu da još četvoro starih ljudi u Sarajevu razumiju ladino jezik...obilježavamo 450 godina zajednice koja više ne postoji...tužno...beskrajno tužno

Uh. Baš. Ima jedna divna knjiga "Sarajevska ruža" Stephena Schwartza, onako, dnevnička, intimna historija ... o Jevrejima kod nas ... koju vrijedi pročitati ... A, ako bude seminar ... hajmo učiti Ladino!

[Challenger__]

...

Kome je BAŠ do kulturnog stvaralaštva, večeras, na HRT 3 se emituje film "Faust", najvećeg živog režisera danas, Aleksandra Sokurova.



Film je posebno zanimljiv zato što su Nijemci angažovali velikog ruskog režisera da režira kapitalno djelo njemačke kulture.



Večeras, 22.57 HRT 3.

[piupiu]

E, moram pogledati. Gledala sam njegov "Russian Ark", dobar film.

Inače, sretan rodjendan velikom pjesniku ... negdje gore.

[Challenger__]

Tim povodom, izbor:

Koliko kola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola
Koliko jada od grada do grada
Koliko greba od brega do brega
Koliko krvi od usudnih rana
Koliko smrti do suđenog dana
Koliko kola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola
Kolo do kola od bola do bola

("Kolo bola")

[John Cleese]

[John Cleese]

[John Cleese]

[John Cleese]

[Challenger__]

Ich liebe...




... Barock.

[Banksy]

O, da.

[piupiu]

Tim povodom, izbor:

Koliko kola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola
Koliko jada od grada do grada
Koliko greba od brega do brega
Koliko krvi od usudnih rana
Koliko smrti do suđenog dana
Koliko kola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola
Kolo do kola od bola do bola

("Kolo bola")

I od mene jedna ...

Trebalo bi opet naučiti
da slušamo kako dažd pada pada

Trebalo bi se odkameniti
i poći bez osvrtanja kroz kapiju grada

Trebalo bi ponovo pronaći
izgubljene staze od one plave trave

Trebalo bi u obilju bilja
zagrliti panične makove i mrave

Trebalo bi se iznova umiti
i sniti u jasnim kapima ozorne rose

Trebalo bi onesvijestiti se
u tamnim vlasima neke travne kose

Trebalo bi načas stati
sa suncem svojim i sjenkom svojom stasati

Trebalo bi se konačno sastati
sa već davno odbjeglim vlastim srcem

Trebalo bi se odkameniti
i proći bez osvrtanja kroz kamenu kapiju ovog kamenog grada

Trebalo bi htjeti
i svu noć bdjeti slušajuć kako dažd pravedni pada pada pada

("Dažd")

[piupiu]

Basna o Luju I, kralju ovaca ... utješna bajka za odrasle ...

Francuski ilustrator Olivier Tallec priča priču o Luju I, kralju ovaca. Luj se samoproglasio kraljem svih ovaca kada mu je nestašni vjetar jednog vjetrovitog dana pred noge dokotrljao krunu ...




Kako okolo njega nije bilo drugih ovčica, shvatio je da je kruna namijenjena baš njemu ...



Novopečenom kralju jako se svidjela njegova kruna, pa je hodao okolo šepureći se medju ostalim ovčicama kao pravi kralj ...



Opijen novostečnim autoritetom, krenuo je u potragu za tronom sa kojega će dijeliti pravdu ...



... ubrzo je svojim ovčicama počeo držati duge i velike govore ...



... i ići u kraljevski lov - čak i na lavove!



Njegove su ga ovčice ponizno i zadivljeno slušale dok je jednim prstom nabadao tipke klavira ...



... u posjetu su mu počeli dolaziti ambasadori iz dalekih zemalja ...



... a, Luj je postao tako opijen sobom i svojom moći da je odlučio iz kraljevstva protjerati sve ovce koje nisu kao on ...




A, onda se niotkuda opet pojavio nestašni vjetar i oduvao mu krunu sa glave ...




... i Luj je ponovo postao obična ovca ...



Čiča, miča - gotova priča!

P.S. A, gdje je završila kruna?

[piupiu]

Oooo, Klize ... divno ...

[piupiu]

Slazem se Zato sam I ja pocela ovu temu s Jevrejima jer ocigledno je da svi narodi i sve culture na ovim prostorima gube bitku s ovim sto nas je snaslo zadnjih decenija, ali oni...cini mi se nekako u tisini...a bitan se dio identiteta Bosne...

... gubi ...

[asurbanipal]

[petunija]

Dobro jutro



samo da znate da sam još tu

[piupiu]

Dobar dan, petunija i novoasirski "beže" ... za oboje ...

[KatarinaKosaca]

Uh. Baš. Ima jedna divna knjiga "Sarajevska ruža" Stephena Schwartza, onako, dnevnička, intimna historija ... o Jevrejima kod nas ... koju vrijedi pročitati ... A, ako bude seminar ... hajmo učiti Ladino!

Gdje se može kupiti knjiga? Često sam u knjižarama, nisam je vidjela ni primjetila

Reče neki dan jedan Jevrej koji je bio gost na FACETv da Jevreji Sefardi ne kažu "Ladino" da je to pogrešno nego "Spanjol". Inače, jezik skoro pa identičan Španjolskom, ja sve razumijem, ne znam ni gdje su nastale varijacije pa se tretira kao različit jezik.
Imali su ti naši Jevreji, više nego iti jedan narod u nas smisao za suživot. Znam da je u mahali između Mejtaša i Bjelava jedan Jevrej koji je u posljednjem ratu otišao u Izrael svakog oslovaljao "njegovim" pozdravom i to je radio sa nevjerovatnim osjećejem i preciznošču, ateiste i komuniste sa Dobar dan, muslimane sa merhaba itd.

[piupiu]

Ja sam svoju u Buybooku kupila, ima tome već koja godina. Ali mi se čini da sam je vidjala i nakon toga.

Aaaa, pa to je jako dobro što je lako za razumjeti, ohrabrujuće ... ne znam kakve su varijacije, pretpostavljam gramatičke, ako govore jezikom koji se nije mijenjao od 15. vijeka, pa bi onda trebalo biti i starih riječi koje se više ne koriste ... A, to za ime ... sad sam išla proguglati ... ima još imena za Ladino ... Judezmo je jedno od imena, Spanjolit drugo, Ladino treće ... sva se odnose na istu stvar. Elem, prvi put čujem.

Aaa, lijepo to o pozdravljanju ... mada ja imam utisak da je to 'vrlina stare čaršije', da su to svi stariji ljudi dobro znali.

[piupiu]

Vatreni dah maorske kulture ... Haka


Ples novozelandskih Maora - haka (sama riječ znači 'vatreni dah') - jedan je od najljepših dijelova nematerijalnog svjetskog kulturnog naslijedja. Napisana i osmišljena od strane poglavice Te Rauparahaa 1820., čuvena Ka Mate haka pleše se kao ratnički ples i izazov uz ove stihove:

Ka mate, ka mate! ka ora! ka ora! Hoću li umrijeti, hoću li umrijeti

Ka mate! ka mate! ka ora! ka ora! Hoću li živjeti, hoću li živjeti

Tēnei te tangata pūhuruhuru Gledaj u kosmatog čovjeka

Nāna nei i tiki mai whakawhiti te rā Koji je uhvatio sunce i učinio da ono s'ja

Ā, upane! ka upane! Napravi korak prema gore, još jedan korak naviše

Ā, upane, ka upane, whiti te ra ... Korak naviše, još jedan korak naviše ... Sunce s'ja ...

[piupiu]

Georg Fridrih Hendl (George Frideric Handel), barokni kompozitor, rođen je u Nemačkoj, iste godine kad i Johan Sebastijan Bah i Domeniko Skarlati – 1685. Sa 27 godina prešao je u London, gde je živio do kraja svog života. U 42-oj godini dobio je i englesko državljanstvo.

Osim što je bio virtuoz na orguljama, Hendl je bio i vrlo plodan kompozitor. Napisao je čak 42 opere, 29 oratorijuma, više od 120 kantata, trija, dueta, veliki broj končerta grosa, arija, kamernih djela, kao i 16 koncerata za orgulje.

Njegova najpoznatija djela su oratorijum „Mesija“ i orkestarske svite „Muzika na vodi“ i „Muzika za vatromet“. Partituru za „Mesiju“ Hendl je napisao za samo 24 dana. Interesovanje za ovaj oratorijum bilo je toliko da su dame zamoljene da ne dolaze u krinolinama, a gospoda da ostave svoje štapove kod kuće, kako bi bilo više mjesta za sve. Uspjeh je bio veliki, a horska numera „Hallelujah“ se i danas izvodi.

Hendl bio je čovjek vesele naravi. Pošto je volio društvo i muziku, vrlo često je u svom salonu organizovao druženje sa svojim mnogobrojnim prijateljima. Pri ovakvim susretima, obično je za goste (a i za domaćina) bila obezbijeđena i bogata trpeza.

Na žalost, u jednom periodu svog života, Hendl je imao finansijskih poteškoća. To ga je sprječavalo da svoje prijatelje bogato ugosti, ali ih je i dalje zvao na druženje. Na jednom od takvih okupljanja, Hendl je, usred razgovora, iznenada ustao, izvinio se prijateljima i rekao da hitno mora da ode u radnu sobu, jer mu je upravo pala na pamet jedna muzička ideja, koju mora odmah da zapiše kako je ne bi zaboravio. Naravno da su njegovi prijatelji to razumjeli. Međutim, poslije nekog vremena, Hendl se i dalje nije pojavljivalo. Zabrinuti, prijatelji su krenuli da ga obiđu, da vide da li je sve u redu. Kada su ga našli, imali su šta i da vide: Hendl se krišom služio ukusnim pečenjem!

Jednom prilikom je dirigovao na koncertu u Dablinu. Kao solista nastupao je izvjesni violinista Duborg. Koncert je bio odličan sve do solo kadence, kada je gospodina Duborga iznenada iznevjerilo pamćenje. Sav u panici, prelazio je iz tonaliteta u tonalitet, pokušavajući da se prisjeti dionice. Kada je najzad uspio da se sredi i pronađe pravi tonalitet, Hendl mu se nasmijao i dobacio:

„Dobrodošli kući, gospodine Duborg!“

Hendl je umro 14. aprila 1759. godine, potpuno slijep. Sahranjen je u Vestminsterskoj opatiji u Londonu. Sahrani je prisustvovalo više od 3000 ožalošćenih.

http://www.zanimljivamuzika.com/tag/handel/