Kad su počele pripreme za rat?

[Gojeni H]

Politika, 3. juli 1991. godine

[PM72]

Ne kuzim?

Jel to ima veze sa Turskom?

"Kuzim" ne razumijem. Molim prevedite na bosanski.

Turska? Otomansko carstvo nije u Bosni od 1878. godine.
Turska nije ucestvovala u agresiji na Bosnu.

Gojeni H,

Drag si mi ali za ovo podvučeno nisi u pravu.Nije Turska na ove prostore došla voljom birača i domicilnog pučanstva.Ako ćemo iskreno.

[Bratov brat]

Politika, 3. juli 1991. godine

Nije " Politika", nego " Politika Ekspres" -poznato milosevicevsko komunisticko glasilo .

[PM72]

Nije govno nego se cuko posr'o.

[parapet]

Ne kuzim?

Jel to ima veze sa Turskom?

"Kuzim" ne razumijem. Molim prevedite na bosanski.

Dobro ti stoji ovo pravljenje glupim. Rekao bi čovjek da ti prirodno stoji...

Turska? Otomansko carstvo nije u Bosni od 1878. godine.
Turska nije ucestvovala u agresiji na Bosnu.

Nije ni Bosna od '91... Valjda te ne trebam na to podsjecati...

[ioannes]

Kmet je samoodredjujuca kategorija. Ljudi s visokom dozom mazohizma koji odlucuju da ne zele biti gospodari vlastite sudbine, te odluce da dignu ruku na vlastitu zemlju, gdje ih odanost tudjinu uzdize u vlasitim ocima. Prilicno zajebana bolest. Ne daj Boze nikom.

jos zajebanija bolest je taj sovnizam i rasizam kojim se ti sluzis

Dakle, ja sam sovinista zato sto si se ti prepoznao u definiciji kvislinskog kmeta?

ne, takve kategorije su meni strane
sovinista si zato sto si slozio sebi pricu koj ide u prilog tvojoj ideologiji

[Bratov brat]

Nije govno nego se cuko posr'o.

Drzala se "Politika" i kobeljala nekako koliko je mogla i dok je mogla, sto se ne moze reci za " Politiku Ekspres" , " Borbu" i jos neke kojih se vise i ne secam.

[PM72]

A Politikin zabavnik? Nije valjao i on zasr'o? A meni nekad bio omiljeno štivo...

[Bratov brat]

A Politikin zabavnik? Nije valjao i on zasr'o? A meni nekad bio omiljeno štivo...

Nije , oni su ostali verni ideji.

[PM72]

U ratu mi komšija dao ukoričene Politikine zabavnike,nekih 4-5 knjiga po deset kg.Sva izdanja iz 70-i neke.Moje sreće Prošle godine sam kupio jedan primjerak.Ni P od nekadašnjeg Politikinog zabavnika.

[Bratov brat]

U ratu mi komšija dao ukoričene Politikine zabavnike,nekih 4-5 knjiga po deset kg.Sva izdanja iz 70-i neke.Moje sreće Prošle godine sam kupio jedan primjerak.Ni P od nekadašnjeg Politikinog zabavnika.

Odosmo ja i ti u neku drugu pricu sad ali i ovde se moram sloziti sa tobom. Pun casopis nekih prica o " tehnologiji" , glupostima... Propali kao i svaki list iz YU. Nemaju onu sirinu " za svakog po nesto" i " za sve od 7 do 77" . Imaju i forum sad. Nisam ga iscitavao, samo gledao slike na temi " Beograd koga vise nema", pa nisam siguran kako je zamisljen i kakvim temama obiluje.

[Gojeni H]

Ne kuzim?

Jel to ima veze sa Turskom?

"Kuzim" ne razumijem. Molim prevedite na bosanski.

Turska? Otomansko carstvo nije u Bosni od 1878. godine.
Turska nije ucestvovala u agresiji na Bosnu.

Gojeni H,

Drag si mi ali za ovo podvučeno nisi u pravu.Nije Turska na ove prostore došla voljom birača i domicilnog pučanstva.Ako ćemo iskreno.

Ja "turskog vakta" nisam zapamtio. Mislio sam da govorimo o pripremama za rat 1992-1995.
Ja s jastrebovima "nebeskog naroda" o 400-godisnjim pripremama mogu do sabaha, s tobom ne mogu od smijeha.
Pohakontas, drug moj vodnik?

[Gojeni H]

Politika, 3. juli 1991. godine

Nije " Politika", nego " Politika Ekspres" -poznato milosevicevsko komunisticko glasilo .

Do mene. Prihvatam ispravku.

[Gojeni H]

sovinista si zato sto si slozio sebi pricu koj ide u prilog tvojoj ideologiji

Ah, sovinizam isto kao i anti-fasizam tako cesto (zlo)upotrijebljeni izrazi na danasnjem vaktu.

[PM72]

Gojeni H,



P.S.Imao sam veći čin od vodnika,helem neise.

[Dobrinja80]

Nađoh na internetu
Jeli ovo istina? Može li neko potvrditi?

Desetorica sa Ilidže

Tragajući za četnicima-početnicima u Sarajevu, Služba državne bezbednosti BiH se 1986. godine okomila na “neprijateljsku” grupu Srba sa Ilidže. U njoj su bili: Radomir Kovačević, službenik, Sveto Petković, privatni ugostitelj, Vukašin Koprivica, ekonomista, Ljubo Bosiljčić, advokat, Ratko Ćurić, profesor fizike, Milorad Babelj, komercijalista, Zdravko Mišeljić, advokat, Budimir Djurić, ugostitelj, Elez Vlado, ekonomista i Branko Kapular, penzioner. Da bi se dokazala politička nepodobnost Srba sa Ilidže, u glavnom gradu BiH saslušano je čak dve stotine ljudi. Taj posao je obavljala Služba državne bezbednosti Sarajeva, koju je vodio Slobodan Skipina. Sarajevske novine, posebno “As”, zajedno su sa tajnom policijom krenule u juriš na te “cetnike”. Kako niko ništa loše nije rekao o njima, SDB je sama tako nespretno montirala politički proces, pa je za četništvo okrivljen i jedan Hrvat, Branko Kapular. Tako je nastao slučaj Ilidžanci. Hapšenja i saslušanja su vršili Boro Djurica, Dragan Medjović, Bane Blagovčanin, Mirko Kurilić i Mirko Subotić, inspektori SDB BiH. Ovo je priča jednog od stradalnika, advokata Zdravka Mišeljića, poznatijeg na Ilidži kao Braco:

“Rodjen sam 17. maja 1937. godine, kao drugo dijete u porodici. Kao pravnik učen sam da je sveta dužnost čoveka borba za istinu i slobodu. Vjerovao ljudima, cijenio prijateljstvo, ljudstvo, komšijske, kolegijalne odnose. To su bili moji kriteriji za druženje sa ljudima. Medjutim, posle privodjenja i “obrade” u Centar državne bezbednosti Sarajevo od 1. i 2. aprila 1986. godine sve se to u meni srušilo. Žena me je probudila 1. aprila 1986. oko 6,15 i saopštila da me traže neki ljudi. Sišao sam u hodnik, gdje sam zatekao trojicu u civilu i jednog uniformisanog milicionara. Pružio sam ruku da dohvatim farmerke da se obučem, a taj uniformisani je kao panter skočio jedno četiri metra i iz mojih ruku isčupao pantalone, vrlo pažljivo pretresao džepove, i posle toga mi ih dodao. Ispred kuće postoji “ligustrum” živa ograda preko koje sam vidio krov od dva automobila, a primjetio sam jedno sedam do osam ljudi ukupno u dvorištu. Pokazan mi je nalog za pretres.............................................................


........................Ispitivanje se prvog dana završilo oko 15,30 sati, ali mi je naredjeno da dodjem sutra 2. aprila u 7 sati. Ja sam se javio na vrijeme, ali sam na recepciji sačekao do 11 sati, dok “drugovi inspektori” nisu malo odspavali. Taj drugi dan saslušanja počeo je njihovom konstatacijom, pričom: “Juče si ti nas saslušavao čitav dan, a sada je došlo vrijeme da i mi saslušamo tebe”. Poturen mi je pod nos neki papir na kome je jasno stajao potpis profesora Ratka Čućila. Datum “ nečitak, mjesec – decembar 1985. godine. Tekst otprilike govori da sam ja u kafani kod Bude, u slobodnom izlaganju, vrlo kritički se osvrnuo na disidente bilo koje vrste, kojima je malo slobode i demokratije u Bosni, pa se presele u Beograd, odakle se bore za Bosnu. I u tom pravcu iznio mišljenje da niti njima valja što odu iz Bosne, niti beogradskoj čaršiji što ih objeručke primi. To je bilo moje mišljenje, ja ga ni tada nisam promjenio. Medjutim, tome mišljenju je dodata uzrečica: “Jer u Srbiji je lako Srbin biti!” I takva mi ubačena u usta..................

....................

Još je trajao april 1986. godine kad je OK SK Ilidža objelodanio dopunu procjene političko bezbjednosne situacije na opštini. Tom dopunom OK SK napravio je grupu od deset ljudi. Proglasio ih je srpskom, četničkom, nacionalističkom grupom, a da se ti ljudi izmedju sebe nisu uopšte poznavali. Jednostavno, bili su samo Srbi i to je Komitetu i tajnoj policiji bilo dovoljno. Taj slučaj je trebalo zapravo da bude opomena Srbiji, a i Srbima u Bosni i Hercegovini da ne srbuju previše. ........................

[Domaci izdajnik]

Ne znam baš za reformiste, ono jest da su oni bili najsrećnije rješenje, ali ne znam koliko su ljudi upućeni da je Dodik bio vatreni reformista

[Tomi110]

Da vidimo što kažu tadašnji političari oko komadanja Bosne između Tuđmana i Slobodana (u međusobnoj komunikaciji su se oslovljavali sa Franja i Sloba, kako homoerotično to zvući )
Molio bih moderatore da ne grintaju oko copy-paste postova

[Domaci izdajnik]

Ja sam svojevremeno volio Feral Tribune

[Zokipfc]

Ne znam baš za reformiste, ono jest da su oni bili najsrećnije rješenje, ali ne znam koliko su ljudi upućeni da je Dodik bio vatreni reformista

Lako je sad pricati. Dodik je veoma snalazljiv covjek, sta god drugi pricali o njemu. Takvima i jeste mjesto u politici, nazalost

[Domaci izdajnik]

Pravi političar obraz-đon, i ne trepće dok sere....

[Tomi110]

O podjeli Bosne i Hercegovine rekli su:
Milošević i Tuđman priznali sporazum o podjeli BiH
Ante Marković: U martu 1991. Tuđman i Milošević su se sastali u
đorđevu, gdje su se složili o sljedeće dvije stvari: podjeli Bosne i
govine i smjenjivanju Ante Markovića. Smatrali su da je potrebno da me
smijene kako bi postigli svoj prvi cilj - podjelu Bosne i Hercegovine
među Hrvatske i Srbije. Naravno da sam se tome usprotivio, kao što sam
bio protiv rata, pa sam stoga predstavljao prepreku. Ubrzo nakon sastanka
Miloševića i Tuđmana u Karađorđevu sastao sam se s obojicom kako
bismo razgovarali o Karađorđevu. Oba sastanka su bila privatna i trajala
su tri i više sati. S Miloševićem sam razgovarao u Beogradu, a s Tuđmanom u Zagrebu.
Tokom sastanka Milošević mi je rekao: "S tobom je tako teško raditi, a još teže sporazumijeti
se. Sve što ti predložim, odbijaš. S Tuđmanom je mnogo lakše. Vidi kako smo se
brzo sporazumjeli." Te dvije stvari bile su jedino oko čega su se ikada složili. Obojicu
sam pitao o čemu su se dogovorili u Karađorđevu, iako sam već znao odgovor. Tuđmanu
je trebalo puno više vremena da odgovori na to pitanje, dok je Milošević brzo dao točan
odgovor. Obojica su priznala da su se sporazumjeli oko podjele Bosne i Hercegovine i
smjenjivanja predsjednika vlade Ante Markovića. Što se tiče smjenjivanja Ante Markovića,
obojica su rekla da je to bio prijedlog onog drugog, a da nisu imali razloga to odbiti
budući da ja radim smetnje. Što se tiče podjele Bosne i Hercegovine, obojica su priznala
da su se složili o tome da se ona podijeli između Srbije i Hrvatske. Daljnji razgovor se
odnosio na njihov sporazum. Ustrajao sam na tome da mi odgovore shvaćaju li što znači
podijeliti Bosnu i Hercegovinu zbog miješanog stanovništva, zakonskih granica i mišljenja
međunarodne zajednice. Jesu li pomislili na krvoproliće i na to da bi Bosna i Hercegovina
mogla postati svojevrsna Palestina u kojoj bi se djeca rađala i umirala s puškom u
rukama. Tuđman je rekao da su Muslimani preobraćeni katolici, a Milošević je izjavio da
su oni preobraćeni pripadnici pravoslavne vjere. Tuđman je rekao da Evropa neće dozvoliti
postojanje muslimanske države u srcu Evrope i da se Evropa slaže s podjelom. Milošević
je objasnio da Bosna i Hercegovina nema šanse da kao država opstane u Jugoslaviji
jer je to Titova umjetna tvorevina. Pitao sam ih: 'Mislite li da će Bosna i Hercegovina pasti
bez krvoprolića (bez krvi do koljena)?' Tuđman je odgovorio: 'Bosna šaptom pada.', što
je poznata izreka i to se doista i dogodilo Bosni u prošlosti kada je pala bez borbe. Milošević
je rekao da podjela Bosne i Hercegovine neće biti problem budući da su Srbi i Hrvati
većina i da će Muslimanima ostaviti enklavu. Inzistirao sam na tome da mi kažu što će
se dogoditi ako se ne desi onako kako zamišljaju, na što su obojica odšutjela. Na kraju je
Milošević rekao: 'Čak i da se to desi, što sumnjam, onda ćemo vidjeti šta ćemo.' Tuđman
je ostao pri tome da ću vidjeti koliko sam bio u krivu. Obojici sam rekao da se neću složiti
s njima ni pod kojim uvjetima i da ću se boriti protiv toga kako najbolje znam i umijem.
Aliji Izetbegoviću sam ispričao suštinu razgovora s tom dvojicom, ali mnogo kasnije. 63
63

[Tomi110]

Tuđman gradi Hrvatsku za tisuću godina
Stjepan Mesić: Krajem 1990. godine dolazi do ekscesnih situacija.
Mi u Hrvatskoj smo imali podatke da se srpska sela naoružavaju, da
iz vojarni JNA dobivaju kvalitetno oružje, i ja sam u razgovoru sa
Borom Jovićem rekao: 'Slušaj, Boro, ovdje se radi o politici koja
može imati katastrofalne posljedice. Vi naoružavate Srbe, a Srbi, ako
krenu u masovnu pobunu, mogu biti samo gubitnici'. On je rekao da
oni ne naoružavaju Srbe i da oni nemaju ništa sa Srbima u Hrvatskoj.
Mi smo taj razgovor nekoliko puta započinjali, ali sa istim rezultatom.
Kada su početkom 1991. godine k njemu počeli da dolaze predstavnici Srba iz Knina,
posebno onaj poznati Milan Babić, koji nije priznavao nikakve hrvatske institucije, ja
sam rekao Bori: 'Vi svoje sunarodnjake u Hrvatskoj tjerate u suicid. Jer, ako se 10 posto
stanovništva sukobi sa ostatkom od 90 posto, to može biti samo na štetu Srba. Oni će izgubiti
sve, izgubit će imovinu, izgubit će živote.' Bora Jović mi je rekao: 'Srbi u Hrvatskoj
su vaši građani, radite s njima šta god hoćete. Ako hoćete, nabijte ih na kolac.' Njima su
Srbi u Hrvatskoj ustvari trebali kao inicijalno paljenje da se rat prebaci u BiH. To je bio
unaprijed smišljen plan kojeg sam ja kasnije dešifrirao. Ja sam tada Bori Joviću rekao da
trebamo sjesti za stol da izbjegnemo rat, da vidimo koji su problemi Srba u Hrvatskoj i da
ih rješavamo kroz institucije. Pitao sam ga sasvim konkretno: 'Jesi li ti za to da Tuđman i
ja i Milošević i ti sjednemo za stol, da iznesemo sve te probleme i da vidimo o čemu se
radi, ne treba se hvatati oružja.' On je rekao da se slaže, ali da mora pitati Miloševića. Nazvao
je Miloševića i on mu je nakon sat-dva javio da se slaže i još je dodao da je spreman
sjesti s nama za stol bilo gdje - u zemlji ili inostranstvu.
Ja sam avionom otišao u Zagreb i rekao Tuđmanu: 'Slušaj, Franjo, ona dva fakina žele
sjesti s nama za stol, jesi li i ti za to da se sastanemo i da izbjegnemo rat?' Tuđman je rekao:
'Uredu, slažem se da se sastanemo bilo gdje - u zemlji ili inozemstvu. Tako im odgovori,
a datum ćemo dogovoriti.' I ja sam se vratio natrag u Beograd. Pred kraj trećeg mjeseca,
kad se ovdje sastao hrvatski vrh i ja s njima, Tuđman nam je rekao da se dogovorio
sa Miloševićem da se nasamo nađu u Karađorđevu. Drugim riječima je rekao: Želim u četiri
oka saznati što oni žele. Tuđman je ispustio mene, moju prisutnost nije trebao, a Milošević
je ispustio Boru Jovića. I njih dvojica su se našli u Karađorđevu 26. marta (1991.).
Mi smo ga čekali da se vrati u tadašnjoj službenoj rezidenciji predsjednika Republike, u
Visokoj u Zagrebu, bilo je dosta prisutnih, znam da je bio i Joža Manolić i
hrvatski politički vrh. Tuđman se vratio, bio je sav ozaren, crven u licu, on
nije znao glumiti, i sa vrata je rekao: 'Evo što Tuđman radi: Tuđman gradi
Hrvatsku za tisuću godina. Hrvoje, daj karte.' Hrvoje Šarinić je izvadio
karte. Tuđman je rekao: 'Dogovorio sam se sa Miloševićem: Hrvatska je
dobila banovinsku Hrvatsku. Milošević mi je rekao i ovo: uzmi ti, Franjo, i
Cazin, Kladušu i Bihać, to je takozvana turska Hrvatska, to meni ne treba.'
Time je taj sastanak praktično bio završen. Ja sam jedini postavio pitanje:
'Kako je moguće mijenjati granice bez rata?', jer je Tuđman napo menuo
kako će se sve to ostvariti bez ispaljenog metka. On mi je rekao: 'Slušaj,
Stipe, ti ne znaš povijesne silnice, ovdje se radi o dogovoru, a ono što se Srbija i Hrvatska
dogovore, to će drugi poštivati.' Ja sam rekao: 'Možda ne znam povijesne silnice, ali
imam logiku.' I tako se taj naš razgovor završio i nakon toga naša suradnja je sve više i više
jenjavala. (…)
Kad je Hrvoje Šarinić stavio karte na stol, tu su bili pokazani samo prostori koji će pripasti
Hrvatskoj. Kasnije su bile formirane komisije koje su se sastajale. U tijeku najžešćeg
rata, Smilja Avramov je dolazila u Zagreb crtati karte. Šarinić je odlazio u Beograd. Ne
znam tko je sve s kim kontaktirao. Razgovori su, pretpostavljam, bili i drugdje, ne samo u
Zagrebu i Beogradu. I te karte nisu bile nepoznanica

[Tomi110]

Manolić: „Tuđman i Milošević su se načelno sporazumjeli“
Josip Manolić: (…) On (Tuđman) nam je nakon tog sastanka rekao kako
su se on i Milošević načelno sporazumjeli da će se dogovoriti kako ćemo
podijeliti prostor Hrvatske, Srbije i BiH', kazao je Manolić odgovarajući na
dodatno ispitivanje tužitelja Kennetha Scotta o sastanku Tuđman-Milošević
u Karađorđevu. Manolić je naglasio kako su Tuđman i Milošević odmah
nakon povratka iz Karađorđeva osnovali stručne komisije sa zadaćom da
pripreme dokumente za realizaciju postignutog sporazuma. U Hrvatskoj je
vođenje te komisije povjereno akademiku Dušanu Bilandžiću, rekao je
svjedok. Braniteljica optuženog generala Milivoja Petkovića, odvjetnica Vesna Alaburić,
prethodno je ukazala na niz proturječja u Manolićevu iskazu. Svjedok je, po njezinim riječima,
prvo tvrdio kako su se Tuđman i Milošević 'dogovorili o rješavanju problema Hrvatske
i Srbije na štetu BiH', potom da su se 'načelno dogovorili o podjeli BiH', pa zatim
'o podjeli unutar BiH' a na kraju i da 'Tuđman nije bio za podjelu BiH jer to ne bi prihvatila
međunarodna zajednica'. Prlićev branitelj Michael Carnavas, s ljutnjom u glasu je primijetio
kako je svjedok u sudnici 'iz privatnih razloga, kako bi blatio Tuđmana i sve
ostale'

[Tomi110]

Avramov: „Granice (su) otvoreno pitanje“
Profesorica, Smilja Avramov: Predsjednici dveju republika, Tuđman i
Milošević, preduzeli su još jedan korak, ali ovoga puta neoficijelne prirode;
oformili su dva tima sa ciljem da svestrano razmotre političke, ekonomske,
ustavnopravne i međunarodnopravne posledice eventualne dezintegracije
Jugoslavije, i kroz tu prizmu potraže rešenje.Verovatno je da je
odluka o tome doneta na sastanku dva lidera u Karađorđevu marta 1991.,
ali o toku i rezultatima tog razgovora grupa nije obaveštena. Nažalost, ni
ovaj pokušaj nije uspeo. (…)
Hrvatska strana je nastupala kategoričnim stavom da bilo kakva jugoslovenska opcija
nema šanse, i da je za Hrvatsku jedino rešenje izdvajanje iz Jugoslavije i stvaranje samostalne
države u postojećim republičkim granicama, na bazi odluka AVNOJ-a. Pri tome su
naglašavali da je suverena Hrvatska nastala još u toku Narodnooslobodilačkog rata i revolucije,
i da tako treba i da ostane. Svi drugi putevi, po njima, vode u građanski rat. (…)
Srpska strana pošla je od kontinuiteta države (ne režima), i u tom svetlu postavila problem
granica kao otvoreno pitanje, koje bi se moralo rešavati u slučaju dezintegracije zemlje.
Drugim rečima, problem dezintegracije stavljen je u međunarodni kontekst, uz naglasak
da je sve ono što se događa na prostoru Jugoslavije u dubokoj suprotnosti sa svetskim integracionim
tokovima. Za hrvatsku stranu kategorije legaliteta i legitimiteta bile su irelevantne.
(…) Dva ključna problema izbila su na površinu tokom druge opšte diskusije:
problem granica i problem državnopravnog kontinuiteta. Kada smo se konačno složili da
o ovim problemima otpočnemo sasvim konkretnu diskusiju, na bazi dokumenata i etnokarata,
hrvatska strana je prekinula pregovore krajem aprila 1991.