"Evo naše dece"-Prebilovci 1941.

[Tomi110]

Nastavak prijašnjeg posta
Izvori i literatura:

Arhiv Hercegovačke franjevačke provincije u Mostaru:
1. Imenik franjevaca (u digitalnom obliku prir. Ante Tomas).
2. Tabule (resporedi osoblja) (u digitalnom obliku prir. Ante Tomas).

AUGUSTINOVIĆ, Anto, Povijest Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini a poglavito u Usori i Žepču. Prilog povijesnom istraživanju o Hrvatima i Crkvi u Hrvata u Bosni i Hercegovini, Mostar – Žepče, 1997.

BENIGAR, Aleksa, Alojzije Stepinac. Hrvatski kardinal, ZIRAL, Rim, 1974.

Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1966. (1-6).

Ilić, Žarko, „Hercegovački franjevci u komunističkim zatvorima“, u: Fra Ferdo Vlašić – vizionar i patnik (spomenica), Tomislavgrad, 2005., str. 102-113.

JOLIĆ, Robert, Leksikon hercegovačkih franjevaca, Mostar, 2011.

Jolić, Robert – Grbeš, Jozo, Stoljeće vjernosti. Jubilarna spomen-knjiga o franjevcima Hrvatske franjevačke kustoije Svete Obitelji za Ameriku i Kanadu, Chicago, 2000.

Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine, 1. (A-Đ), Hrvatski leksikografski institut Bosne i Hercegovine, Mostar, 2009.

Hrvatski franjevački biografski leksikon, Zagreb, 2010.

Marić, Ante, et al., Tragom ubijenih hercegovačkih fratara, Mostar, 2007.

Marić, Franjo (ur.), Gdje su oni stali, mi nastavljamo. Pokojni svećenici Vrhbosanske nadbiskupije od 1882. do 30. 4. 2007., Sarajevo, 2007., str. 23.

MATIJEVIĆ, Zlatko, „’Magnum crimen’ hrvatske historiografije. Hrvatski katolički pokret i stvaranje jugoslavenske države u interpretaciji Viktora Novaka“, u: Hrvatska historiografija XX. stoljeća: između znanstvenih paradigmi i ideoloških zahtjeva (ur. S. Lipovčan i Lj. Dobrovšak), Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2005., str. 135.-167.

KRIŠTO, Jure, Katolička crkva i Nezavisna Država Hrvatska, I., Hrvatski institut za povijest – Dom i svijet, Zagreb, 1998.

PERIĆ, Ratko, Da im spomen očuvamo, Mostar, 2000.

Svjedoci vjere i rodoljublja. Zbornik radova o stradalim biskupijskim svećenicima u Hercegovini (prir. B. Goluža), Mostar, 2005.

Tko je tko u NDH. Hrvatska 1941.-1945. (gl. urednik D. Stuparić), Zagreb, 1997.

VUKŠIĆ, Tomo, Confessores fidei. Čule, Čekada, Majić, Nuić, Perić, Mostar, 2000.

Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925-1925, Zagreb, 1925.

Različite mrežne stranice (google).



Manje poznate riječi i izričaji

acikosum, ačkosum, aškosum (ar.-tur.) – bravo! živio!

actus primo primi (lat.) – na prvu ruku, ne razmišljajući što će biti poslije, na što će nešto poslije izići

audiatur et altera pars (lat.) – neka se čuje i druga stranka, neka i protivna strana kaže svoje mišljenje

burmuntije, točnije: bujruntija (tur.) – pismo, dokument, ukaz

ćage, pl. ćageta (tur.) – papir, pismo, potvrda (izvorno: pismena zapovijed pašina ili valijina)

fugitivus (lat.) – bjegunac, ovdje: redovnik (konkretno franjevac) koji se na svoju ruku, mimo znanja i odobrenja poglavara nalazi izvan samostana ili redovničke kuće

preparandija (lat.) – učiteljska škola.

sekularizacija (lat.) – postupak razrješenja nekoga redovnika od redovničkih zavjeta i učlanjenje u neku biskupiju (tako on iz redovničkoga prelazi u dijecezanski kler)

spiritus rektor (rector!) (lat) – duhovni predstojnik

terđah, terđaj – 1. zanatlijski stol na kome zanatlija radi 2. kalup, model.

Timeo Danaos et dona ferentes! (lat.) – Bojim se Danajaca, t. j. Grka, čak i kad nose darove (stih iz Vergilove Eneide koji se odnosi na trojanskog konja), u značenju: valja se nekoga čuvati i kad pokazuje lijepo lice, jer ima skrivene nedobronamjerne nakane

valetudinarius (lat.) – bolesnik, konkretno: redovnik koji se nalazi u nekom samostanu na oporavku ili liječenju, bez ikakva posebnog zaduženja ili službe








--------------------------------------------------------------------------------


[1] Viktor NOVAK, Magnum crimen. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1948. Sredinom 1980-tih objavljen je u Beogradu reprint ove knjige s predgovorom Jakova Blaževića (V. Novak, Magnum crimen, Nova knjiga, Beograd, 1986.).


[2]Zlatko MATIJEVIĆ, „’Magnum crimen’ hrvatske historiografije. Hrvatski katolički pokret i stvaranje jugoslavenske države u interpretaciji Viktora Novaka“, u: Hrvatska historiografija XX. stoljeća: između znanstvenih paradigmi i ideoloških zahtjeva (ur. S. Lipovčan i Lj. Dobrovšak), Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2005., str. 137.


[3]Večernji list, 30. rujna 1989., str. 10.-11. U Beogradu se (kod „Skadarlije“ i „Ruskog cara“) još tijekom rata sastajalo društvo intelektualaca koje je za cilj imalo objavljivanje protuhrvatskih i protukatoličkih tekstova. Za sve navedene podatke vidi Jure KRIŠTO, Katolička crkva i Nezavisna Država Hrvatska, I., Hrvatski institut za povijest – Dom i svijet, Zagreb, 1998., str. 18., bilj. 4.


[4] Isto, str. 122.


[5] Da je Viktor Novak bio član masonske organizacije, očito je tada bila općepoznata činjenica. Primljen je u masonsku ložu „Dositej Obradović“ u Beogradu 1924. godine (usp. Z. MATIJEVIĆ, nav. dj., str. 137).


[6] Puni naslov glasi: Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera, Zagreb, 1946. Priredili: Joža Horvat i Zdenko Štambuk.


[7] Na str. 675, bilj. 158, Novak kao izvor podatka o odlikovanju fra Tugomira Solde navodi: „Iz kartoteke za odlikovanja u NDH“.


[8] Misli na Opći šematizam katoličke Crkve u Jugoslaviji, Sarajevo, 1939. koji je priredio dr. Krunoslav Draganović.


[9] U tadašnjim podatcima Ministarstva vanjskih poslova NDH poimenično je navedeno 25 žrtava (Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u prvim mjesecima života hrvatske narodne države. Nezavisna Država Hrvatska na braniku nove Europe, Zagreb, 1942., reprint Zagreb, 1991., str. 33). U izvješću Kotarske oblasti Čapljina od 2. prosinca 1941. navode se imena 20 ubijenih osoba u Čapljini i okolici; za većinu žrtava opisane su ukratko i okolnosti u kojima su stradali. Ranjenih je prema istom izvješću bilo 7 osoba, 140 uhićenih osoba u Čapljini, Strugama i Gabeli te desetak zapaljenih kuća (Zdravko DIZDAR – Mihael SOBOLEVSKI, Prešućivani četnički zločini u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini 1941.-1945., Dom i svijet, Zagreb, 1999., dok. br. 26, str. 213-216). Sva imena navedena u izvješću Kotarske oblasti nalaze se i na popisu dokumenta Ministarstva vanjskih poslova NDH. U oba izvješća se donose opisi ubijanja starih osoba, žena i djece. Uglavnom se na ova dva izvješća referira kasnija literatura koja se bavila travanjskim sukobima u čapljinskom kraju (usp. Ivica PULJIĆ – Stanislav VUKOREP – Đuro BENDER (prir.), Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u istočnoj Hercegovini, Humski zbornik – V., Zagreb, 2001., str. 18-22; Stanislav VUKOREP, Preživjeli svjedoče, Detecta, Zagreb, 2005., str. 16-18; Tomo VUKŠIĆ, „Pogled na stradanja Hrvata i Katoličke crkve u Hercegovini za vrijeme Drugoga svjetskog rata“, Hrvatska misao, 34/25., Sarajevo, 2005., str. 83-84).


[10] Za ove tvrdnje usp. Kasim GUJIĆ, „Sjajna borba Ustaša sa srbskom vojskom i četnicima u Čapljini“, Napretkova Božićna knjiga, ur. Ilija BRĐANOVIĆ, Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ u Sarajevu, 1941., str. 80.

[11] Misli na Eugena Didu Kvaternika.


[12] Njemačke armije napadaju 22. lipnja 1941. SSSR (operacija Barbarossa).


[13] Vjerski praznik u čast sv. Vida, slavi se 28. lipnja. U srpsko-pravoslavnoj tradiciji zauzima istaknuto mjesto: na taj dan dogodila se Kosovska bitka (1389.); izvršen atentat na prijestolonasljednika Franza Ferdinanda (povod izbijanju Prvoga svjetskog rata); donesen Vidovdanski ustav (1921.), kojim su nesrpski narodi u prvoj južnoslavenskoj državnoj zajednici (Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca) stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na srpski narod.


[14] Riječ je o Hrvatskoj seljačkoj stranci, na čijem čelu je bio dr. Vlatko Maček (1879.-1964.).


[15] Vjerojatno lapsus linguae: da šire pravoslavlje.


[16] ŽAP – Živio Ante Pavelić.


[17] Mihovil Pavlek Miškina, književnik.


[18] U izvorniku prezime nečitljivo, možda Gvozdić.


[19] Fra Karlo se preziva Grbavac, a ne Grabovac.


[20] Ovdje Soldo ipak nije u pravu: fra Stjepan je bio kapelan u Tomislavgradu, ali prije rata (1936.-1938.), odakle je 1938. premješten za župnika u Kongoru (R. Jolić, LHF, str. 283).


[21] Navedeni zapravo nisu ubijeni u Knešpolju nego na putu iz Mostarskog Graca prema Knešpolju, u bespuću planine iznad župne crkve u M. Gracu, gdje su i ukopani. Njihova su tijela ekshumirana 1961. te 1971. pokopana u crkvu na Širokom Brijegu. Riječ je o sljedećim franjevcima: fra Krešimiru Pandžiću, fra Leopoldu Augustinu Zupcu, fra Rolandu Zlopaši, fra Zvonki Grubišiću te klericima fra Rudi Juriću i fra Korneliju Sušcu (A. Marić, Tragom ubijenih hercegovačkih fratara, Mostar, 2007., str. 15-19).


[22] U franjevačkoj knjižnici u Mostaru nije sačuvan ni jedan jedini primjerak navedene knjige, što znači da su ih partizani sve uništili u tiskari. Možda je ipak negdje sačuvan koji primjerak, primjerice u osobnoj ostavštini fra Vendelinovoj u Chicagu?


[23] Očigledno je da je Soldo bio izvrsno informiran te je već 1951. znao za gotovo sve pobijene hercegovačke franjevce. Ipak su 66-orica, jedan više nego Soldo navodi (usp. A. Marić, Tragom ubijenih hercegovačkih fratara, Mostar, 2007.).


[24] Riječ je zapravo o selu Slipčićima, župa Tepčići – Slipčići (koja se ponekad nazivala i Dobro Selo ili Ploče – Tepčići ili pak samo Ploče). U vrijeme kada Soldo piše ovo pismo, župa se nazivala Dobro Selo.


[25] Misli na Ivu Omrčanina.

[Tomi110]

Nadam se da dežurni moralisti mi neće zamjeriti ovoliko copy paste postova,ali ako ćemo biti objektivni red je da se osvrnemo i na "drugu stranu"

[julisiz es grant]

Nisi morao da se mučiš i zatrpaš temu, dovoljno je da si stavio link, a to je mnogo prije tebe neko već učinio. Šta reći, "građanin" Ivan Lovrenović, ali građanštinu traži isključivo od druga dva naroda, posebno Bošnjaka, dok iz svog stada uglavnom nalazi mjesta za relativizaciju i najtežih zločina.

[Chmoljo]

Nadam se da dežurni moralisti mi neće zamjeriti ovoliko copy paste postova,ali ako ćemo biti objektivni red je da se osvrnemo i na "drugu stranu"

postavi linkove - obriši tekst.

ovoliki tekstovi na forumu nemaju smisla. kako je tek ljudima koji forumu pristupaju sa mobilnih uređaja

[otac_makarije]

Nisi morao da se mučiš i zatrpaš temu....

zar nije očigledno da je jedini smisao učestvovanja dotičnog u ovoj temi (može se slobodno reći i na ovom forumu - dovoljno je uporediti datum registracije i datum otpočinjanja teme) taj da je zatrpava smećem, a ne da učestvuje u argumentovanooj raspravi?
hm... zatrpavanje smećem, to mi zvuči poznato...

[julisiz es grant]

Nisi morao da se mučiš i zatrpaš temu....

zar nije očigledno da je jedini smisao učestvovanja dotičnog u ovoj temi (može se slobodno reći i na ovom forumu - dovoljno je uporediti datum registracije i datum otpočinjanja teme) taj da je zatrpava smećem, a ne da učestvuje u argumentovanooj raspravi?
hm... zatrpavanje smećem, to mi zvuči poznato...

Naravno da je očigledno, ali ja tu ništa ne mogu učiniti. Prihvaćam razumnu i argumentovanu raspravu sa svakim, ali ovakav način kakav dotični primjenjuje je obično trolovanje i potpaljivanje i samo kvari temu.

[Tomi110]

Nisi morao da se mučiš i zatrpaš temu....

zar nije očigledno da je jedini smisao učestvovanja dotičnog u ovoj temi (može se slobodno reći i na ovom forumu - dovoljno je uporediti datum registracije i datum otpočinjanja teme) taj da je zatrpava smećem, a ne da učestvuje u argumentovanooj raspravi?
hm... zatrpavanje smećem, to mi zvuči poznato...

Zatrpavanjem "smečem" nazivaš nečije svjedočenje o događanjima u Hercegovini 1941.Oče makarije ne znam koliko ste stari ali ja sam rođen 1977 godine,znači 36 godina nakon ovih događaja u Hercegovini i za mene je objavljivanje ovakvih postova argumentirana rasprava, jer nisam bio svjedok tih događaja.
A reci te mi što je za vas argumentirana rasprava?
Za Moderatora:Primio na znanje,slijedeči post će biti link.

[radostan dan]

još par slika na temu pokrštavanja, pa da se vratimo pisanju...

[radostan dan]

[radostan dan]

[radostan dan]

nisi popio...










poslije ti odgovorim na pitanje iz predzadnjeg posta...

[julisiz es grant]

I musliman je polagao zakletvu pred križem, zanimljivo...Osman Kulenović, potpredsjednik prve vlade NDH, na trećoj slici desno od Pavelića.

[radostan dan]

Zena kaze da jesam popio...cekam sa nestrpljenjem

izvini, tek sad sam skontao tvoju dilemu (izgleda da sam ja popio)...
tebe ne bune tri raširena prsta kod pavelića i ostalih prilikom polaganja zakletve, nego 3 skupljena prsta kod nekih pokatoličenih sa one veće slike, gdje ih je dosta i mašu zastavicama?

[radostan dan]

pogledaj bolje sliku.
pitanje - ko na slici drži skupljena 3 prsta?

[radostan dan]

ok...

[otac_makarije]

Дон Илија Томас је био заклети усташа од 1937, усташки повереник за Столачи срез, вођа усташке побуне Чапљини у априлу 1941, члан усташког штаба у истом месту, где је планирао истребљење Срба у овом крају. Одговоран је за сурово убиство око 2000 чапљинских Срба и многих других који су ту доведени из разних места. Поред 300 Срба из Клепаца, Томас је у смрт послао и преко 800 Срба из Пребиловаца. међу њима је и 550 мајки са децом, убијених у јами Голубинка у Шурманцима /Међугорје/, 150 Срба из Тасовчића, итд. После злочина у јамама, преводио је српску сиротињу у католичанство, а преживели Срби су после рата сведочили да их је Томас лично мучио у усташким затворима.

Дон Илија Томас је рођен 1901, у селу Дриновцима у западној Херцеговини. Када су партизани заузели Клепце 1.маја 1942, покушао је да побегне, али је повредио ногу и сакрио се у жбуње. Ту су га, док је држао пиштољ у руци, откриле и убиле клепачке жене, којима је дон Илија претходне године побио мужеве и синове.

da malo pojasnim situaciju
obično kada se govori o Prebilovcima, uvriježeno je mišljenje da je to bila neka vrsta "ostrva" srpskog u "moru" hrvatskog i muslimanskog stanovništva. To je prilično daleko od istine. U to vrijeme Prebilovci su bili okruženi selima mješane nacionalne strukture, ali ipak sa malom ili značajnijom većinom srpskog stanovništva: Klepci sa juga, Tasovčići sa zapada, Opličići, Rečice i ostala naselja Dubravske visoravni sa sjevera u kojima je bilo Srba (to je onaj prostor danas poznat po šuškovom i bobanovom naselju)... Prebilovci jesu bili najveće i najhomogenije srpsko selo u dolini Neretve, al daleko od toga da su bili jedino...
Iako su i ova ostala naselja teško pogodjena prvim talasom ustaških zločina, posebno mi je zanimljiva jedna stvar, vezano za navedenog lika.
Po prirodi stvari ustaše su da bi iz Čapljine došli do Prebilovaca morale proći ili kroz Klepce ili kroz Tasovčiće, većinski srpska sela, ali su oba u vrijeme "napada" na Prebilovce ostavljena po strani. Da podsjetim, zločin nad Prebilovčanima se desio početkom avgusta. Samo par dana nakon ovog zločina, don Ilija Tomas prevodi na katoličanstvo srpske stanovnike Klepaca.
Samo jedan dan nakon ozvaničenja prelaska pravoslavnih Srba iz Klepaca u katoličanstvo, koje je don Ilija Tomas obavio 10. avgusta 1941. muškarci iz ovog sela su vezani žicom i otjerani u silos na Modriču.
Poslije 11. avgusta 1941. Klepci su postali selo srpskih udovica i siročića, bez očeva i starije braće, koji su ostali iza 130 žrtava.

[radostan dan]

pogledaj bolje sliku.
pitanje - ko na slici drži skupljena 3 prsta?

Nedobrovoljac dana 03/10/2014 23:25

Skonto, bravo

primjetićeš da raširena tri prsta ne drže oni koji se najteže privikavaju - starci, odnosno oni koji se najlakše zbune ili pomješaju stvari - najmlađa djeca.
kad to uzmeš u obzir, i ponovo pogledaš sliku, ona postaje još tragičnija...
kada sve likove sa fotografije, po završenom skupu vratiš kući, zamisli onog starca što nije digao ruku, njegovog sina srednje dobi koji je digao kako treba po katoličkim običajima, i unuka koji se zbunio, digao ruku kako mu je otac rekao, ali su prsti ostali skupljeni...
i onda dođeš do onoga, mimo svog straha i užasa za život i materijalna dobra, što je pomenuo julisiz es grant -unutrašnje lomove i traume u okviru te familije/kuće.

[stakasa]

Puno ste toga ovdje nabacali. Klanje, pokrstavanje, jame, drugi svjetski pa osvrt na ovaj rat 1992 i tako redom sve u tonu srpske propagande i zlopojki za vasom decom. Pa evo da krenemo redom. Prvo da se predstavim da znate s kim pricate, isto bih volio za ove istoricare i ostale ljude na temi da kazu makar koliko godina imaju da znam s kim pricam. Ja sam Hrvat iz Hercegovine, imam 43 godine, bio sam u ratu u devedesetim kao hrvatski vojnik i bio sam na oslobadjanju Klepaca, Prebilovaca i Tasovcica 1992. Samo da kazem ljudima koji citaju temu da su ta sela bila uporiste cetnika 1992, ovo znam iz osobnog iskustva a sto se tice drugog svjetkog rata to znam iz prica starijih ljudi iz Hercegovine koji su prosli drugi svjetski.
Oni traze svoju decu, jos pred rat jedino Srbi otkopavaju kosti, prenose, pokapaju, kukaju, pitaju se gde su njihova deca dok Hrvati i Bosnjaci sve to promatraju preko TV-a i u strahu se pitaju a gdje su njihova djeca? Gdje su djeca i 400 ljudi pobacanih u Bileci? Gdje su ljudi, Hrvati i Bosnjaci pobacani u jame u Trebinju, Gacku, Nevesinju? Oni gledaju preko TV-a i u strahu se pitaju sta se to dogadja dok Srbi otkapaju jame po Hercegovini a po noci skupa s JNA i rezervistima pjevaju cetnicke pjesme. E pa zar to nije malo licemjerno od vase strane istoricari? Znaci evo ja postavljam pitanje, GDJE SU NASA DJECA? Gdje su nasa djeca koja su nestala prije vase dece? Gdje su djeca i ljudi poklani u Avtovcu 1941? Tko je zapalio Cim i Ilice sredinom Travnja 1941 poklao ljude? Gdje su ti ljudi i mogu li njihova djeca da se pitaju makar u sebi ne mora javno preko TV-a? Tko pokla cijele obitelji Marka i Frane Vege? Moze li se mom zapovjedniku iz 1992 ista prigovoriti sto je jedan od prvih zagazio Neretvu 1992 kad smo krenuli na Klepce, Prebilovce i Tasovcice, samo da napomenem da se covjek prezivao Vego. Sta je bilo pred ovaj rat sad? Nije se moglo na more otici zbog vas i vasih barikada i gluposti nego je narod isao na Capljinski most pa preko Gabele na Metkovic. I onda se nakon svega pitate, imate morala da se pitate gde su vasa deca? I ovaj sto je pomenuo duhan. Covjek je u pravu. Duhan je jedan od razloga frustracije Hrvata. 15 godina prije rata, znaci 15 godina prije vi Srbi skupa s vasim kraljem tlacite, ubijate, radite sta hocete Hrvatima i Bosnjacima po Hercegovini koji 90% od duhana preizvljavaju. Namecete im namete i takse i razne globe da ljudi ne mogu preziviti, da im djeca od gladi umiru. Postavljate svoje srpske zandare, dovodite srpske ucitelje iz Srbije da srbuju Hrvatima po hrvatskim selima, na kraju uvodi vas kralj diktaturu koja je postala nesnosljiva za Hrvate i Bosnjake i zbog te diktature i tlacenja Hrvata i Bosnjaka nastaje Ustaski Pokret. Ovo su cinjenice i povijesni fakti a vi sto hranite svoj ego ovim namontiranim fotografijama to je vas problem. Nije hrvatski zandar otisao u Nis pa tlacio Srbina i prebrojavao mu redove duhana vec je srpski zandar iz Nisa dosao u Ljubuski pa prebrojavao redove duhana Hrvatu pa umjesto 580 redova i strukova, zapise 750 onako radi zajebancije. Jer moze i hoce. Pa na jesen na vagi Hrvati muku muce da podmire drzavu, i jos im na kraju fali pa po selu skupljaju da namire globu i kuci se vrate placuci. Eto, zato je duhan jedan od uzoraka frustracije Hrvata. O ostalim tlacenjima i maltretiranjima ne bih jer bi mi uzelo jako puno vremena, uostalom koliko ste bahati bili govori cinjenica da ste u pola bijela dana kako se kaze, u skupstini u Beogradu vi Srbi ubili 1928 Hrvatske zastupnike! Znaci Srbin se ustao, izvadio pistolj i u skupstini u Beogradu pobio Hrvatske zastupnike. I nikom nista. Eto tako je vrijeme bilo za Hrvate, onda mozes zamisliti sta je srpski zandar radio po Hrvatskom selu. I to je uzrok problema, to je uzrok nastajanja Ustaskog Pokreta i zlocina koja se se kasnije dogadjala. Ali pazi, to je dobrih 13 godina prije rata. Znaci 13 godina frustracije, tlacenja, i sikaniranja Hrvatskog narod od strane Srba i njihovog kralja. E odatle nastaje Ustaski Pokret, odatle dolaze Ustase i pokolji. Odatle dolazi Maks Luburic. Jer kad covjeku u toj kraljevini ubijes oca na pravdi Boga, pa ga iskasapis na komade i slozis u bacvu i nakiselis kao sto kiselis kiseli kupus onda o cemu da pricamo? A ovo su upravo uradili Srbi ocu Maksa Luburica. I tako to ide, tako to krene, jos od Odese nas koljete ali imate hrabrosti pitati gde su vasa deca? Snimati dokumentarce i javno propagirati vasu zrtvu? Ja da sam na vasem mjestu pokupio bih se od srama

Ti barem nudis protuteze. Nadam se da ce ti replicirat ovi malo pismeniji. Ako se demagozi suzdrze ovo moze biti poucna rasprava

[daxon]

Samo da kazem ljudima koji citaju temu da su ta sela bila uporiste cetnika 1992, ovo znam iz osobnog iskustva

Normalno da znaš, kada si krenuo sa Kraljevićem da kolješ taj narod kao tvoji preci 41'.
Šta su trebali, da opet puste da ih kolješ i bacaš u jame?
Kako te samo nije stid da se uopšte javljaš na ovakve teme, a kamoli da se ponovo, nakon bana registruješ? Ovakve teme se čitaju u tišini, sa knedlom u grlu i suzom u oku.

[Stargate Punk]

Razumna duskusija na ovoj temi je nemoguća jer svi ovi historičari ili nemaju sposobnost ili ne žele da vide zašto su se stvari desile u WWII koje su se desile.
Za mnoge od njih Jugoslavija je nešto što je od uvijek postojalo iu čemu su Srbi bili najveći heroji a svi ostali treba da su im zahvalni.
Nitko od njih neće da shvati da je ta Kraljevina SHS stvorena nakon WWI i da nikad ti narodi nisu živjeli zajedno ili imali išta zajedničko. Da stvar bude još bolja nakon Grčkog egzodusa u ranim 1920-im godinama Bosna i Hrvatska su još teže zaplatili jer je Kralj tada smejstio sve te protjerane lopuže (oko 600,000 Srba protjeranih iz sjeverne Grčke) baš u krajeve zapadno od Drine.
Od tada nastupa teror Srpskih žandara a kasnije kao što je to neko već napisao ubistva Hrvatskim zastupnika a i samog Radića u Beogradu do konačne promjene imena u Kraljevina Jugoslavija iliti Srbija jer su i zadnje dvije nacionalnosti izgubile svoju autonomiju.

Srbi su jednostavno uljezi na ovim prostorima i donijeli su svoju kulturu nerada, terora i nasilja na koju su konačno Pavelić i kompanija odgovorili.
To je tako a vi se ljutite koliko hoćete.
Svi pričaju o nekom pravoslavnom bratstvu Srba i Grka a svi zaboravljaju da vas ni oni nisu htjeli.
Ja čak mislim kad bi svi Srbi bili u jednoj državi a niko drugi da nije živio tu da bi se opet pobili međusobom jer svi imaju taj smisao da im neko (svijet) nešto duguje a niko neće da se uhvati ni knjige ni lopate ili bilo koje druge alatke.

[sinuhe]

Cuj Srbi sjeverne Grcke

Ako je ubijen Radic ubijen je i kralj. Osim toga Srbi iz Hrvatske su bili u koaliciji sa HSS.

[stakasa]

Samo da kazem ljudima koji citaju temu da su ta sela bila uporiste cetnika 1992, ovo znam iz osobnog iskustva

Normalno da znaš, kada si krenuo sa Kraljevićem da kolješ taj narod kao tvoji preci 41'.
Šta su trebali, da opet puste da ih kolješ i bacaš u jame?
Kako te samo nije stid da se uopšte javljaš na ovakve teme, a kamoli da se ponovo, nakon bana registruješ? Ovakve teme se čitaju u tišini, sa knedlom u grlu i suzom u oku.

Ja od pocetka imam knedlu u grlu... Ali kad smo vec poceli interesuje me kakav stav su imali stanovnici Prebilovaca 91-e pri dolasku rezervista? Taj cin je neka vododjelnica u Hercecovini, nakon toga nista nije bilo isto. Jame i sravnjivanja sa zemljom ne moze nista opravdat, ne shvatite moj post kao bilo kakvu relativizaciju. Jednostavno me interesuje sta se je zapravo desilo. I jos vise ZASTO. Da li je to ira ionalna mrznja, teza sa pocetka teme ili ima i repova. Mada nista ne opravdava ucinjeno, tu govora nema

[stakasa]

Razumna duskusija na ovoj temi je nemoguća jer svi ovi historičari ili nemaju sposobnost ili ne žele da vide zašto su se stvari desile u WWII koje su se desile.
Za mnoge od njih Jugoslavija je nešto što je od uvijek postojalo iu čemu su Srbi bili najveći heroji a svi ostali treba da su im zahvalni.
Nitko od njih neće da shvati da je ta Kraljevina SHS stvorena nakon WWI i da nikad ti narodi nisu živjeli zajedno ili imali išta zajedničko. Da stvar bude još bolja nakon Grčkog egzodusa u ranim 1920-im godinama Bosna i Hrvatska su još teže zaplatili jer je Kralj tada smejstio sve te protjerane lopuže (oko 600,000 Srba protjeranih iz sjeverne Grčke) baš u krajeve zapadno od Drine.
Od tada nastupa teror Srpskih žandara a kasnije kao što je to neko već napisao ubistva Hrvatskim zastupnika a i samog Radića u Beogradu do konačne promjene imena u Kraljevina Jugoslavija iliti Srbija jer su i zadnje dvije nacionalnosti izgubile svoju autonomiju.

Srbi su jednostavno uljezi na ovim prostorima i donijeli su svoju kulturu nerada, terora i nasilja na koju su konačno Pavelić i kompanija odgovorili.
To je tako a vi se ljutite koliko hoćete.
Svi pričaju o nekom pravoslavnom bratstvu Srba i Grka a svi zaboravljaju da vas ni oni nisu htjeli.
Ja čak mislim kad bi svi Srbi bili u jednoj državi a niko drugi da nije živio tu da bi se opet pobili međusobom jer svi imaju taj smisao da im neko (svijet) nešto duguje a niko neće da se uhvati ni knjige ni lopate ili bilo koje druge alatke.

Ima li ova prica ikakvo istorijsko pokrice, link neki? Ja ovo prvi put cujem, 600 hiljada nije malo

[stakasa]

Cuj Srbi sjeverne Grcke

Ako je ubijen Radic ubijen je i kralj. Osim toga Srbi iz Hrvatske su bili u koaliciji sa HSS.

Jeste ali reakcija i posljedice nisu bile iste

[julisiz es grant]

Opet ovaj o uticaju šverca duhana na formiranje zločinačke psihe Maksa Luburića i izmišljenom pokolju u Cimu i Ilićima u "travanjskom" ratu.