#276 Re: Dogadjaji u Banja Luci 1991-1995
Posted: 22/02/2014 12:26
Sarajevcica to najbolje zna - ona svoje tvrdnje bazira na istini. Na cemu bazira istinu, manje je poznato. No na ovu mahalusu nije vrijedno trositi slova...
Da se vratimo na temu:
Brdjanin, Radoslav: ovaj prijeratni komunisticki kadrovik iz Kotor-Varosa, nije se izgubio u novoj politici nego prekopirao ono sto i svi partijski funkcioneri kada je pao komunizam u SFRJ - 80% su zamijenili partijske iskaznice za nacionalisticke stranke. Izabran za ministra za urbanizam RS, te ratne 1992 godine izjavljuje na banjaluckoj televiziji famoznu recenicu "Sve ce biti dobro kada se rijesimo gamadi koja se ovdje nakotila", misleci pri tom na muslimane i katolike. Kao i mnogi, pati od amnezije, pa je zaboravio svoje porijeklo - nezakonit je sin muslimana Safeta (prezime nepoznato) koji je cak bio i spreman da ozeni njegovu majku ali mu to nije dozvoljavala familija jer nisu htjeli ni da cuju da imaju Srpkinju u rodu. Ipak, Radoslav je rodjen, majka mu je dala prezime - ostalo je istorija.
O kakvom se karakteru covjeka radi, govori i podatak da je pokusao da pobjegne iz Banja Luke u Srbiju negdje krajem 1994 sa porodicom i ukradenim novcem ali je u toj naumi sprijecen. Dakle, ovaj ne samo da nije bio dobar za nesrbe nego i za Srbe.
Uhapsen je 1999 i optuzen u Haagu za ratne zlocine te izdrzava svoju kaznu.
BIG-radio: Prva privatna radio-stanica u Banja Luci. Smjestena na brdu Sehitluci (danas Banj-brdo), ova stanica ciji je vlasnik Ljubisa Buco Kragulj, prvobitno je pustala iskljucivo zabavnu muziku i svjetske najnovije hitove. Krenuli su sa radom pocetkom 1992 godine (da li je bio februar ili mart, ne znam pouzdano). Vremenom su poceli pustati narodnjake ali i srpske patriotske pjesme. Voditelj je bio Zlatan Basic Caja, banjalucki muzicar i jedno vrijeme voditelj omladinskog programa na Radio Banja Luka, jako popularan. Prije nego je presao u BIG, imao je obicaj da dovodi gradske legende u emisiju sto je obicno znalo biti jako zabavno. Medjutim kako je BIG poceo biti pod kontrolom SDS-ovske politike, jer je to bio jedini nacin da opstane (mada ni Buco Kragulj nije bio gadljiv na tu stranku, naprotiv) - Zlaja pocinje skladati dzinglove i pjesmice od kojih se jedna duboko urezala u sjecanje "Mi smo vojna policija / Koja hapsi i ubija". Vrlo brzo je i Zlaja izbacen odatle, iskoristen i vise nepotreban - napustio je Banja Luku i danas zivi u Australiji. Kao i svi mnogi Banjalucani, pati od amnezije (da li je u pitanju voda ili nesto drugo, ne znam), pa ga nije sram da se pojavi na nekim banjaluckim sajtovima, narocito na cafekajak.com. BIG radio se mogao slusati, jer je bio za nijansu bolji od Radio Banja Luka gdje su se pustale cetnicke pjesme i narodnjaci sa ratno-huskackim pjesmama (Baja Mali Knindza i Lepi Mica). No cesto su pravili ankete u svojim emisijama, tipa da li treba potpisati Vance-Ovenov plan, da li je moguc suzivot sa Muslimanima i Hrvatima, da li je treba pregovarati sa zaracenim stranama - javljanja i odgovori na ova pitanja od strana slusatelja su bila katastrofalna.
Bila je tako i jedna emisija koja se zvala "Zelje i pozdravi" gdje su slusatelji pozdravljali svoju rodbinu na frontovima, pa je tako jedna djevojka zvala i pozeljela pjesmu svom momku koji se borio na strani Armije BiH sto je izazvalo sok u radio-stanici a onda su slijedili telefonski pozivi slusatelja sa prijetnjama. Ubrzo poslije nje je nazvao i neki momak koji je isto tako pozdravljao Armiju BiH, da bi se poslije njega javio slusatelj i rekao da je prepoznao glas (navodno se radilo o nekom momku sa Bulevara, a da li je bio on i sta je bilo poslije s njim, nepoznato mi je). Ja licno znam neke ljude koji su iz Svedske zvali par puta BIG stanicu sa slicnim provokacijama no uspjeli smo ih sprijeciti - strahujuci za ljude koji su jos uvijek boravili u Banjaluci da im se nesto ne desi.
Bucu Kragulja optuzuju da je svoju stanicu opremio opljackavsi opremu radio stanice u Jajcu, sto je diskutabilno jer je BIG nastao na malo prije pocetka rata - da li se kasnije tom opljackanom opremom jos nadogradio, nije mi poznato.
Merhamet: Ova muslimanska humanitarna organizacija trebala je da opskrbi i pomogne banjaluckim muslimanima. Nazalost, svoj zadatak nije ni u pola ispunjavala kako treba. Merhamet je imao svoje ljude u svakom naselju koji bi pomoc trebali da podijele stanovnicima tog naselja. Da nije bilo tako, moze reci i podatak da je moj komsija tvrdio da tek 3 mjeseca nakon upisa imas pravo na humanitarnu pomoc, a razlog toga vrlo brzo se pokazao - u januaru 1993 udavao je kcerku i napravio svadbu na cijoj se gozbi ni predsjednik ne bi zastidio. Ni on nije imao stida pa je zvao komsije casteci ih jelima koje je napravio od sastojaka koji su njima prethodno pripadali. Srecom, nije dugo obavljao tu funkciju, pa je za to dodijeljena neka druga osoba (ime joj ne znam), pomoc se poboljsala ali.... Grah si mogao kuhati danima, a da se ne skuha. Prasak za pravljenje pire-krompira sadrzavao je secer jer se dijelilo kolicinski po porodici. Ukratko, ono humanitarne pomoci sto je dijelio Merhamet nije moglo biti dovoljno ni za sedam dana. A da stvar bude zalosnija, mnogi su se obogatili upravo preko Merhameta tako da moram priznati da mi je bilo drago kada su i Merhametovo skladiste digli u zrak, odmah poslije Ferhat-pasine dzamije, Ferhadije. Pa ako sam gresan zbog ovoga, neka sam - ali ima ih koji su jos gori.
Ferhat-pasina dzamija, Ferhadija: Nekada simbol Banja Luke, medju najstarijim dzamijama na Balkanu. Sve do 7 maja 1993 kada je centrom Banja Luke odjeknula snazna eksplozija. Da se radi o amaterima, govori i podatak da su okolne zgrade pretrpjele ostecenja - primjerice na robnoj kuci Boska su stradala sva stakla na izlozima. Minaret je uspio ostati citav ali su ga dan poslije srusili. Navodno se tada nasao neki momak medju "publikom" koja je gledala ovaj sramotni cin. U rukama je imao neku palicu koja je bila oblozena platnom. A onda je naglo napao policajca koji je stajao tu, udaravsi ga i psujuci mu majku srpsku. Ni za ovaj slucaj ne smijem potvrditi da li je istinit, jer nisam bio tu da bih mogao posvjedociti. Par dana poslije, prolazio sam sa mamom tuda i vidio sam covjeka u uniformi VRS kako sjedi pored dzamije, pokrivsi rukama lice i place. Bio je to jedan nevjerovatan, i moram priznati, dirljiv prizor. Prolazivsi tako pored, neke su djevojke virile u neko malo turbe koje se nalazilo u dvoristu dzamije. Jedna je naglo skocila i rekla "uuu jest strasno, fuj, dabogda i ovo srusili", na sto je moja mama ostro reagovala "Ma sta srusili, dabogda tebi eksplodiralo u glavi, seljanko jedna jebem ti majku". Ja usutkujem mamu, znam kakve mogu biti posljedice ali ona se ne smiruje. Srecom, nista nije bilo osim nekoliko pogleda, popracenih psovkama. Neki su pokusali (a neki i uspjeli) uzeti kamen ali ih je policija sprijecavala. Istu noc kada je stradala Ferhadija, stradala je i druga dzamija koja se nalazila nedaleko odatle, Arnaut-pasina dzamija - Arnaudija. Ove dvije banjalucke ljepotice, ostat ce kao simbol stradanja ljudi u Banjaluci i znak da nam tu vise nema mjesta i da smo nepozeljni.
Neko je naveo neke proteste protiv svih ovih ratnih dogadjanja u Banja Luci a koje su pokrenuli banjalucki Srbi. Ja licno nikada nisam cuo za ovako nesto, bar ne za ono vremena dok sam zivio tamo (do 20-og maja 1993). Sve i da su htjeli (a znam neke koji su htjeli) nisu to mogli uraditi. Mnogima koji su se imalo protivili toj politici je bilo mnogo gore - prijetnje da ce im pobiti familiju, da ce im kcerku silovati, da ce im sina mobilisati bile su mnogo jace od odluke da ne podrzavaju politiku SDS-a ili da budu clanovi VRS-a. Neki su platili zivotima. Rade Grahovac je samom sebi ispalio metak u glavu. Oni koji su htjeli da napuste Banja Luku, nisu mogli osim ako nisu imali jake veze ili razloge za to (obicno su isli prvo u Beograd). Dobar dio ratnih kriminalaca i zlocinaca su tako napustili Banjaluku - neki su se zadrzali u Srbiji a neki bjezali dalje. Sin Predraga Radica, gradonacelnika Banja Luke u ratnom periodu izasao je u Kanadu.
Ipak, dobar dio banjaluckih Srba nisu htjeli da okaljaju obraz uprkos svemu i svaka im cast na tome. Obicno se tu radilo o malim i postenim ljudima, ljudima dobre volje i naravi. Nisu zeljeli nista vise nego mir i normalan zivot kao i prije. Nije im preko noci zasmetao niko pored koga su zivjeli godinama i s kime su imali dobre komsijske odnose. I hvala im mnogo.
Da li je bilo Bosnjaka-muslimana koji su sudjelovali u politici SDS-a, u ugrozavanju i protjerivanju nesrpskog stanovnistva Banja Luke? Da, itekako. Mnogi su bili dousnici, misleci kako ce spasiti same sebe i kako ce eventualno uzivati u nekim privilegijima. Oni koji su bili u sastavu vojne policije su bili najgori. Ti su tukli gore od samih Srba, misleci time da se dokazuju a ustvari, Srbi su ih komentarisali "Kako li bi ovi tukli nase, kad svoje tuku ovako?". Jedan po imenu Irfan (prezime sam zaboravio), ozenjen Srpkinjom, bio je u sastavu VRS. Istjerao je drugog muslimana, oca mog prijatelja iz stana i uselio se u njeg. Drugi (moj komsija) opet se zalio svojim suborcima Srbima kako mu komsije muslimani zamjere sto ratuje za srpsku vojsku te ne daju njegovoj zeni da cijepa drva (sto naravno nije bilo istina, jer niko normalan se to ne bi usudio ni pomisliti) pa su mu sabraca cetnici poklonili i iscijepali drva, sto je bilo popraceno rafalima u zrak i pozivanjima na klanje. Srecom, nikome se nista nije desilo jer je jedan komsija koji je bio penzionisano vojno lice (miran, kulturan i fin covjek a Srbin) pozvao neke svoje veze koji su dosli i uspostavili kakvu-takvu kontrolu nad razularenom bagrom.
Bilo je tu i mijenjanja vjere i imena. Banjalucki rukometas Kiko, koji je pred rat "otisao sa zivcima", je iz nekog, samo njemu poznatog razloga odlucio da bude Srbin preko noci, te je promijenio ime i prezime sto su ovi opet iskoristili pa su ga, da bi se dokazao da je pravi Srbin poslali na ratiste i gdje je on odmah i poginuo.
Da se vratimo na temu:
Brdjanin, Radoslav: ovaj prijeratni komunisticki kadrovik iz Kotor-Varosa, nije se izgubio u novoj politici nego prekopirao ono sto i svi partijski funkcioneri kada je pao komunizam u SFRJ - 80% su zamijenili partijske iskaznice za nacionalisticke stranke. Izabran za ministra za urbanizam RS, te ratne 1992 godine izjavljuje na banjaluckoj televiziji famoznu recenicu "Sve ce biti dobro kada se rijesimo gamadi koja se ovdje nakotila", misleci pri tom na muslimane i katolike. Kao i mnogi, pati od amnezije, pa je zaboravio svoje porijeklo - nezakonit je sin muslimana Safeta (prezime nepoznato) koji je cak bio i spreman da ozeni njegovu majku ali mu to nije dozvoljavala familija jer nisu htjeli ni da cuju da imaju Srpkinju u rodu. Ipak, Radoslav je rodjen, majka mu je dala prezime - ostalo je istorija.
O kakvom se karakteru covjeka radi, govori i podatak da je pokusao da pobjegne iz Banja Luke u Srbiju negdje krajem 1994 sa porodicom i ukradenim novcem ali je u toj naumi sprijecen. Dakle, ovaj ne samo da nije bio dobar za nesrbe nego i za Srbe.
Uhapsen je 1999 i optuzen u Haagu za ratne zlocine te izdrzava svoju kaznu.
BIG-radio: Prva privatna radio-stanica u Banja Luci. Smjestena na brdu Sehitluci (danas Banj-brdo), ova stanica ciji je vlasnik Ljubisa Buco Kragulj, prvobitno je pustala iskljucivo zabavnu muziku i svjetske najnovije hitove. Krenuli su sa radom pocetkom 1992 godine (da li je bio februar ili mart, ne znam pouzdano). Vremenom su poceli pustati narodnjake ali i srpske patriotske pjesme. Voditelj je bio Zlatan Basic Caja, banjalucki muzicar i jedno vrijeme voditelj omladinskog programa na Radio Banja Luka, jako popularan. Prije nego je presao u BIG, imao je obicaj da dovodi gradske legende u emisiju sto je obicno znalo biti jako zabavno. Medjutim kako je BIG poceo biti pod kontrolom SDS-ovske politike, jer je to bio jedini nacin da opstane (mada ni Buco Kragulj nije bio gadljiv na tu stranku, naprotiv) - Zlaja pocinje skladati dzinglove i pjesmice od kojih se jedna duboko urezala u sjecanje "Mi smo vojna policija / Koja hapsi i ubija". Vrlo brzo je i Zlaja izbacen odatle, iskoristen i vise nepotreban - napustio je Banja Luku i danas zivi u Australiji. Kao i svi mnogi Banjalucani, pati od amnezije (da li je u pitanju voda ili nesto drugo, ne znam), pa ga nije sram da se pojavi na nekim banjaluckim sajtovima, narocito na cafekajak.com. BIG radio se mogao slusati, jer je bio za nijansu bolji od Radio Banja Luka gdje su se pustale cetnicke pjesme i narodnjaci sa ratno-huskackim pjesmama (Baja Mali Knindza i Lepi Mica). No cesto su pravili ankete u svojim emisijama, tipa da li treba potpisati Vance-Ovenov plan, da li je moguc suzivot sa Muslimanima i Hrvatima, da li je treba pregovarati sa zaracenim stranama - javljanja i odgovori na ova pitanja od strana slusatelja su bila katastrofalna.
Bila je tako i jedna emisija koja se zvala "Zelje i pozdravi" gdje su slusatelji pozdravljali svoju rodbinu na frontovima, pa je tako jedna djevojka zvala i pozeljela pjesmu svom momku koji se borio na strani Armije BiH sto je izazvalo sok u radio-stanici a onda su slijedili telefonski pozivi slusatelja sa prijetnjama. Ubrzo poslije nje je nazvao i neki momak koji je isto tako pozdravljao Armiju BiH, da bi se poslije njega javio slusatelj i rekao da je prepoznao glas (navodno se radilo o nekom momku sa Bulevara, a da li je bio on i sta je bilo poslije s njim, nepoznato mi je). Ja licno znam neke ljude koji su iz Svedske zvali par puta BIG stanicu sa slicnim provokacijama no uspjeli smo ih sprijeciti - strahujuci za ljude koji su jos uvijek boravili u Banjaluci da im se nesto ne desi.
Bucu Kragulja optuzuju da je svoju stanicu opremio opljackavsi opremu radio stanice u Jajcu, sto je diskutabilno jer je BIG nastao na malo prije pocetka rata - da li se kasnije tom opljackanom opremom jos nadogradio, nije mi poznato.
Merhamet: Ova muslimanska humanitarna organizacija trebala je da opskrbi i pomogne banjaluckim muslimanima. Nazalost, svoj zadatak nije ni u pola ispunjavala kako treba. Merhamet je imao svoje ljude u svakom naselju koji bi pomoc trebali da podijele stanovnicima tog naselja. Da nije bilo tako, moze reci i podatak da je moj komsija tvrdio da tek 3 mjeseca nakon upisa imas pravo na humanitarnu pomoc, a razlog toga vrlo brzo se pokazao - u januaru 1993 udavao je kcerku i napravio svadbu na cijoj se gozbi ni predsjednik ne bi zastidio. Ni on nije imao stida pa je zvao komsije casteci ih jelima koje je napravio od sastojaka koji su njima prethodno pripadali. Srecom, nije dugo obavljao tu funkciju, pa je za to dodijeljena neka druga osoba (ime joj ne znam), pomoc se poboljsala ali.... Grah si mogao kuhati danima, a da se ne skuha. Prasak za pravljenje pire-krompira sadrzavao je secer jer se dijelilo kolicinski po porodici. Ukratko, ono humanitarne pomoci sto je dijelio Merhamet nije moglo biti dovoljno ni za sedam dana. A da stvar bude zalosnija, mnogi su se obogatili upravo preko Merhameta tako da moram priznati da mi je bilo drago kada su i Merhametovo skladiste digli u zrak, odmah poslije Ferhat-pasine dzamije, Ferhadije. Pa ako sam gresan zbog ovoga, neka sam - ali ima ih koji su jos gori.
Ferhat-pasina dzamija, Ferhadija: Nekada simbol Banja Luke, medju najstarijim dzamijama na Balkanu. Sve do 7 maja 1993 kada je centrom Banja Luke odjeknula snazna eksplozija. Da se radi o amaterima, govori i podatak da su okolne zgrade pretrpjele ostecenja - primjerice na robnoj kuci Boska su stradala sva stakla na izlozima. Minaret je uspio ostati citav ali su ga dan poslije srusili. Navodno se tada nasao neki momak medju "publikom" koja je gledala ovaj sramotni cin. U rukama je imao neku palicu koja je bila oblozena platnom. A onda je naglo napao policajca koji je stajao tu, udaravsi ga i psujuci mu majku srpsku. Ni za ovaj slucaj ne smijem potvrditi da li je istinit, jer nisam bio tu da bih mogao posvjedociti. Par dana poslije, prolazio sam sa mamom tuda i vidio sam covjeka u uniformi VRS kako sjedi pored dzamije, pokrivsi rukama lice i place. Bio je to jedan nevjerovatan, i moram priznati, dirljiv prizor. Prolazivsi tako pored, neke su djevojke virile u neko malo turbe koje se nalazilo u dvoristu dzamije. Jedna je naglo skocila i rekla "uuu jest strasno, fuj, dabogda i ovo srusili", na sto je moja mama ostro reagovala "Ma sta srusili, dabogda tebi eksplodiralo u glavi, seljanko jedna jebem ti majku". Ja usutkujem mamu, znam kakve mogu biti posljedice ali ona se ne smiruje. Srecom, nista nije bilo osim nekoliko pogleda, popracenih psovkama. Neki su pokusali (a neki i uspjeli) uzeti kamen ali ih je policija sprijecavala. Istu noc kada je stradala Ferhadija, stradala je i druga dzamija koja se nalazila nedaleko odatle, Arnaut-pasina dzamija - Arnaudija. Ove dvije banjalucke ljepotice, ostat ce kao simbol stradanja ljudi u Banjaluci i znak da nam tu vise nema mjesta i da smo nepozeljni.
Neko je naveo neke proteste protiv svih ovih ratnih dogadjanja u Banja Luci a koje su pokrenuli banjalucki Srbi. Ja licno nikada nisam cuo za ovako nesto, bar ne za ono vremena dok sam zivio tamo (do 20-og maja 1993). Sve i da su htjeli (a znam neke koji su htjeli) nisu to mogli uraditi. Mnogima koji su se imalo protivili toj politici je bilo mnogo gore - prijetnje da ce im pobiti familiju, da ce im kcerku silovati, da ce im sina mobilisati bile su mnogo jace od odluke da ne podrzavaju politiku SDS-a ili da budu clanovi VRS-a. Neki su platili zivotima. Rade Grahovac je samom sebi ispalio metak u glavu. Oni koji su htjeli da napuste Banja Luku, nisu mogli osim ako nisu imali jake veze ili razloge za to (obicno su isli prvo u Beograd). Dobar dio ratnih kriminalaca i zlocinaca su tako napustili Banjaluku - neki su se zadrzali u Srbiji a neki bjezali dalje. Sin Predraga Radica, gradonacelnika Banja Luke u ratnom periodu izasao je u Kanadu.
Ipak, dobar dio banjaluckih Srba nisu htjeli da okaljaju obraz uprkos svemu i svaka im cast na tome. Obicno se tu radilo o malim i postenim ljudima, ljudima dobre volje i naravi. Nisu zeljeli nista vise nego mir i normalan zivot kao i prije. Nije im preko noci zasmetao niko pored koga su zivjeli godinama i s kime su imali dobre komsijske odnose. I hvala im mnogo.
Da li je bilo Bosnjaka-muslimana koji su sudjelovali u politici SDS-a, u ugrozavanju i protjerivanju nesrpskog stanovnistva Banja Luke? Da, itekako. Mnogi su bili dousnici, misleci kako ce spasiti same sebe i kako ce eventualno uzivati u nekim privilegijima. Oni koji su bili u sastavu vojne policije su bili najgori. Ti su tukli gore od samih Srba, misleci time da se dokazuju a ustvari, Srbi su ih komentarisali "Kako li bi ovi tukli nase, kad svoje tuku ovako?". Jedan po imenu Irfan (prezime sam zaboravio), ozenjen Srpkinjom, bio je u sastavu VRS. Istjerao je drugog muslimana, oca mog prijatelja iz stana i uselio se u njeg. Drugi (moj komsija) opet se zalio svojim suborcima Srbima kako mu komsije muslimani zamjere sto ratuje za srpsku vojsku te ne daju njegovoj zeni da cijepa drva (sto naravno nije bilo istina, jer niko normalan se to ne bi usudio ni pomisliti) pa su mu sabraca cetnici poklonili i iscijepali drva, sto je bilo popraceno rafalima u zrak i pozivanjima na klanje. Srecom, nikome se nista nije desilo jer je jedan komsija koji je bio penzionisano vojno lice (miran, kulturan i fin covjek a Srbin) pozvao neke svoje veze koji su dosli i uspostavili kakvu-takvu kontrolu nad razularenom bagrom.
Bilo je tu i mijenjanja vjere i imena. Banjalucki rukometas Kiko, koji je pred rat "otisao sa zivcima", je iz nekog, samo njemu poznatog razloga odlucio da bude Srbin preko noci, te je promijenio ime i prezime sto su ovi opet iskoristili pa su ga, da bi se dokazao da je pravi Srbin poslali na ratiste i gdje je on odmah i poginuo.
Resad je ubijen u Ceskoj poslije rata, za Izeta ne znam. Onako metar i zilet a kraj njega treba ko avion.
Ili se fudbaleri nisu ni vratili iz Italije kad su osvojili Mitropa kup.