Forum Klix.ba

Pirija wrote:ima jedan stari vic
Dosla mlada na pijacu i raspituje se za cijene povrca i u po frke govori prodavacici "uhhh sto ti je sve skupo"
kad ce ti njoj baba sto prodaje
"nije cero skupo nego si se ti lose udala"

A ima i onaj "smješniji" :

Žali se kćerka majci: -Mama muž me tuče, ja ne mogu više s njim živjeti?
- Trpi, i mene je moj tuk'o pa sam istrpila, nećeš se valjda meni vratiti, pa da pukne bruka u selu.

Dakle kupi ajfon i mogu se nadati da ce me neko ozeniti
Odoh odmah ljuljnut sljedecu platu na ajfon

Ali ipak su mi najjace ove pijacarske mudrosti.

Pratim.

Ovima kojima su pare najvažnije, mogu samo reći " ..ble vas pare, nikakvi vi ljudi niste"!

Kastanienallee wrote:

dječak sa šibicama wrote:Neda mi se sve citati, pa da pitam, jel se reuf vec pohvalio imovinskom karticom, ili to cuva za kraj svojeg ekspozea na temi?

Preletih kroz covjekovo piskaranje i skontah da ima previse elemenata zaostalosti koji su dio druge planete i skontah da nema potrebe da ista od tog covjeka citam. Drugi sistem vrijednosti.

Nema te imovinske kartice koja bi njega mogla izvuci

A znas da Sam o tome razmisljala dok Sam tipkala, kako sigurno postoje zene kojima je njegovo razmisljanje privlacno ... Mnogo o zeni govori kakve muskarce bira za sebe nakon 25e kao i o muskarcu sto govori izbor zene

Pare su sredstvo neophodno za život, kome god su smisao života i ko god isključivo na osnovu njih procjenjuje ljude taj je teški bolesnik, a ko želi živjeti sa takvim bolesnikom taj je još veći bolesnik od njega!

Povrati u rijeku pasji skote, pojedi novac i reci " Hvala ti živote"!

Ma bitna je lova, nije da nije, svako od nas to zna iz ovog ili onog iskustva.

Kaze "novac ne usrecuje covjeka", ali ja bi se ovdje posluzio jos jednom mudroscu koja istina nije sa pijace ali dosta je efektna, kaze "mozda novac ne usrecuje covjeka, ali ljepse je tugovati u novom Ferariju nego u Stojadinu".

Novac, stan, mozda i nekakva ustedjevina ili nesto para na banci, nazalost to je osnovni preduvjet za dobar zivot. Zivimo u materijalistickom svijetu i ako hoces prezivjeti, moras se prilagoditi. Jedina alternativa je odmetnuti se u sumu, zivjeti u pecini ili ispod nekog satora, loviti zivotinje, pecati ribu, druge nema.

Osim, da ne dozvolis sebi da ti novac i materijalna dobit bude sve i svja u zivotu. Nazalost, danas je malo takvih ljudi, vecina su oni sto jurcaju za nekakvim imetkom, a vecina ga nema, pa je sve prepuno zavisti, nervoze, ljubomore, histerije, pune ordinacije ljudi koji obole iz razloga sto nemaju novaca koliko bi ga htjeli imati, pojedu sami sebe. A kad zavrsis u ordinaciji, ako nemas para, ne mozes se lijeciti.

Sto da se lazemo, ako imam novaca u djepu puno sam sretniji nego kad ga nemam. Ali nedo mi dragi Bog da se pretvorim u covjeka kojeg ce samo novac i materijalna dobit, stvar, predmet, ciniti sretnim.

Dok god sam sretniji kad nekom dam, nego kad dobijem, ja zadovoljan. Jebes pare, ako ih vec moras loviti, ne moras ih voljeti.

U tom kontekstu sposobnost da se zaradi I ustedi je bitnija od pukog imanja, koliko je porodica u proteklom ratu ostalo bez bilo cega pa Su neki napravili jos i vise nego Su imali a neki nisu nista

Postoje dvije krajnosti.

Na jednoj je Reuf sa svojim surovim pragmatizmom.
Na drugoj je Cornholio i ekipa, sa svojom romanticnom utopijom.

Realnost je u zlatnoj sredini.

Ne moramo ići do Ferrarija. Masa "kriterija" za vezu/brak je indirektno itekako povezana s novcem. Dosta je da su ti "kriteriji" za brak ili vezu da nećeš da živiš u zajednici (sa svojim ili njegovim/njenim roditeljima) i da tražiš samostalnu osobu za sebe (jer si i sam/a takva) i tu novac već počinje igrati poveliku ulogu.

Samostalan/na možeš biti i sa Zastavom 101 i (iznajmljenom) garsonjerom.

korisnik101 wrote:Postoje dvije krajnosti.

Na jednoj je Reuf sa svojim surovim pragmatizmom.
Na drugoj je Cornholio i ekipa, sa svojom romanticnom utopijom.

Realnost je u zlatnoj sredini.

odlicno

korisnik101 wrote:Cornholio i ekipa, sa svojom romanticnom utopijom.

korisnik101 wrote:Postoje dvije krajnosti.

Na jednoj je Reuf sa svojim surovim pragmatizmom.
Na drugoj je Cornholio i ekipa, sa svojom romanticnom utopijom.

Realnost je u zlatnoj sredini.

Trebaju čovjeku pare, treba se potruditi da ih zaradi, ne živi Cornholio "u oblacima", ali nisu one najvažnije, sve je važno i sve je pitanje prave mjere, ne maximum, ne minimum, ne prosjek, već optimum.

@dječače, sve si dobro napisao osim onog da je bolje tugovati u ferariju nego u stojadinu.

Kastanienallee wrote:Ja zivim tu romanticnu utopiju i opstajem. O tugovanju u Ferariju i Stojadinu mi je svejedno - nisam sklona depresiji ni tugovanju i te epizode skratim maksimalno.
Ja ne volim lijene, umrtvljene, metiljaste ljude pa ni moj muskarac ne moze biti takav. Uzbuduje me zivotno da od nase licne zajednicke nule idemo skupa, da sve dijelimo, da stvaramo skupa. Vidim da je to zdravo i za mene i za njega i da nas vise povezuje. Moji pokusaji veza s ljudima koji se previse oslanjaju na druge (najcesce roditelje) i koji su skloni da nesto cekaju da im se desi su bili kratki i neuspjesni. Ne volim tudji novac. Nije mi komotan i davi me.

Ne treba meni ferari za tugovanje, već da po selu gariiiiiiim

Kastanienallee wrote: Moji pokusaji veza s ljudima koji se previse oslanjaju na druge (najcesce roditelje) i koji su skloni da nesto cekaju da im se desi su bili kratki i neuspjesni. Ne volim tudji novac. Nije mi komotan i davi me.

Pihh,, koliko sam djevojaka cuo da kazu isto.
Mamine i tatine princeze.
i
Na kraju se udaju za sponzora iz Norveske.

pa to i jeste normalno ali necu ja raidi 60 sati sedmicno a mlada da ne radi smijesno !

to ko onaj vic nek si ti meni mujo niko i nista...

Kastanienallee wrote:Ja zivim tu romanticnu utopiju i opstajem. O tugovanju u Ferariju i Stojadinu mi je svejedno - nisam sklona depresiji ni tugovanju i te epizode skratim maksimalno.
Ja ne volim lijene, umrtvljene, metiljaste ljude pa ni moj muskarac ne moze biti takav. Uzbuduje me zivotno da od nase licne zajednicke nule idemo skupa, da sve dijelimo, da stvaramo skupa. Vidim da je to zdravo i za mene i za njega i da nas vise povezuje. Moji pokusaji veza s ljudima koji se previse oslanjaju na druge (najcesce roditelje) i koji su skloni da nesto cekaju da im se desi su bili kratki i neuspjesni. Ne volim tudji novac. Nije mi komotan i davi me.

sumirprimus wrote:to ko onaj vic nek si ti meni mujo niko i nista...

Jour kung fu is gud, bat majn iz beter

Kastanienallee wrote:Ja zivim tu romanticnu utopiju i opstajem. O tugovanju u Ferariju i Stojadinu mi je svejedno - nisam sklona depresiji ni tugovanju i te epizode skratim maksimalno.
Ja ne volim lijene, umrtvljene, metiljaste ljude pa ni moj muskarac ne moze biti takav. Uzbuduje me zivotno da od nase licne zajednicke nule idemo skupa, da sve dijelimo, da stvaramo skupa. Vidim da je to zdravo i za mene i za njega i da nas vise povezuje. Moji pokusaji veza s ljudima koji se previse oslanjaju na druge (najcesce roditelje) i koji su skloni da nesto cekaju da im se desi su bili kratki i neuspjesni. Ne volim tudji novac. Nije mi komotan i davi me.

Ja ne volim ljude koji imaju pare. I pri tome mislim oni koji bas imaju
Nevazno da li su njihove pare ili roditeljske (vecinom je ovo drugo).
Udavise pricom o mobitelima, kompjuterima, plazmama, rejbankama i ostale pizde strine. Ja, ja, i ja i moje pare.
Ako imam neki problem "pusti to, ja danas kupio ovo, dobio ono".
Uvijek se sjetim bivseg koji dok sam se ja rastajala od zivota koliko sam bolesna bila, on i ne haje sta ja pricam nego "ja danas dobio dva racunara"
Na pocetku kad sam imala jedno, dva iskustva sa onima koji imaju jel, mislila sam da sam naletila na izuzetke, ali sam onda kroz godine i odnose sa tim ljudima shvatila da je to uglavnom tako.
A narocito mi smeta to sto su skrti uglavnom, marka ko kuca.

Meni takvi odnosi i osobe ne odgovaraju.

Babo reufe, ja tebi ne vjerujem da si baš toliki lovator, pa ti zato ovu pjesmu poklanjam, vjerujem da ćeš se u njoj pronaći

Bogami ja volim vidjet lijepu zaleđinu ...