Da se podsjetimo na sve gradonačelnike od 1878... Nema doduše Alije Behmena na ovome spisku
Semiha Borovac (2005. - 2009.)
Rođena je 2. marta 1955. u Sarajevu, gdje je završila Osnovnu školu „Ahmet Fetahagić“ i Drugu gimnaziju. Diplomirala je 1977. na Pravnom fakultetu u Sarajevu, a 2000. položila Pravosudni ispit. Od 1977.do 1982. radila je kao stručni saradnik u Sindikatu RBiH. Od 1982. do 1996. radila je u Općini Novo Sarajevo kao upravni inspektor, sekretar Vijeća udruženog rada u SO Novo Sarajevo, pomoćnik sekretara SO Novo Sarajevo, pomoćnik sekretara IO Novo Sarajevo i šef Kabineta načelnika Općine Novo Sarajevo. Od 1996. do 2000. bila je zamjenik ministra pravde Kantona Sarajevo. Od 1998. do 2000. bila je zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH. Od 2000. do 2005. bila je delegat u Skupštini Kantona Sarajevo, delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH i predsjednica Kluba Bošnjaka u Domu naroda Parlamenta FBiH. Na Konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća Grada Sarajeva, 14.juna 2005. godine, izabrana za gradonačelnicu Sarajeva, na osnovu čega je preuzela dužnost kao prva žena gradonačelnik u historiji Grada Sarajeva.
Dr. Muhidin Hamamdžić
(2000. - 2005.)
Rođen 1936. godine u Sarajevu. Redovni profesor fiziologije, šef Instituta za morfologiju i fiziologiju Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Dr. Rasim Gačanović
(1998. - 2000.)
Rođen 1950. godine u Sarajevu gdje je diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu. Diplomu magistra nauka stekao na Univerzitetu u Sarajevu, a doktorat na Univerzitetu u Zagrebu. U Institutu za saobraćaj IPS-a Sarajevo radi kao istraživač i vođa grupe za projektiranje u elektrotehnici, te kao naučnik istraživač u "Energoinvestu". Na Univerzitetu Osijek, Republika Hrvatska, zaposlen je kao naučni saradnik da bi se potom vratio u Sarajevo, gdje obavlja dužnost šefa Grupe za razvoj u Ministarstvu energetike, rudarstva i industrije BiH. Obavlja i dužnost profesora na Univerzitetu u Sarajevu. Bio je ministar za promet i komunikacije Federacije BiH, a od januara 1998. do aprila 2000. godine bio je gradonačelnik Sarajeva.
Dr. Tarik Kupusović
(1994. - 1996.)
Rođen 1952. godine u Sarajevu, gdje je završio tehničku školu, a potom diplomirao na Mašinskom fakultetu - hidrotehnički odsjek. Magistrirao je u Zagrebu. Doktorat je radio u Njemačkoj, Švicarskoj i Beogradu, a doktorirao je u Sarajevu. Pohađao je specijalizaciju u Centru Evropske unije u Milanu. Dobar dio radnog vijeka proveo je u Zavodu za hidrotehniku u Sarajevu, prvo u svojstvu inženjera, a zatim i direktora Zavoda. Izabran za asistenta a zatim docenta na Fakultetu, a specijalnost mu je problematika vodosnabdijevanja. Autor je većeg broja stručnih radova, od kojih je petnaest objavljeno u inozemnim stručnim časopisima. Nalazi se na dužnosti direktora Instituta za hidrotehniku.
Muhamed Kreševljaković
(1991. - 1994.)
Rođen 1939. godine u Sarajevu, umro 2001. godine. Završio Filozofski fakultet, grupa historija. Radio kao profesor historije i latinskog jezika u Velikoj Kladuši, Prijepolju i Kaknju. Veoma uspješnu stručnu aktivnost razvija dvadeset godina kao šef Odjela za dokumentacije Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti BiH. Bavio se problematikom spomeničkog fonda BiH i po raznim novinama, naučnim časopisima i godišnjicama objavio više članaka i rasprava te jednu knjigu. Dužnost gradonačelnika Sarajeva obavlja od decembra 1990. do aprila 1994. godine, kada odlazi na dužnost konzula Bosne i Hercegovine u Italiji sa sjedištem u Milanu.
Dr. Juraj Martinović
(1989. - 1991.)
Rođen 1936. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovno, srednje i visoko obrazovanje. Diplomirao na Filozofskom fakultetu historiju književnosti. U Ljubljani magistrirao i doktorirao. Profesor je slovenačke književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Obavljao je i dužnost direktora Instituta za jezik i književnost. Izabran za dopisnog člana Slovenačke akademije nauka i umjetnosti i dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Autor je brojnih naučnih i stručnih radova objavljenih u časopisima, te pet knjiga s tematikom iz slovenačke književnosti.
Salko Selimović
(1987. - 1989.)
Rođen 1935. godine u Travniku. Osnovno obrazovanje završio u Sarajevu a srednje - Srednja tehnička škola - u Zagrebu. Diplomirao na Mašinskom fakultetu u Ljubljani. Postdiplomsko obrazovanje stekao u Rusiji - Lenjingradski politehnički institut. Specijalizaciju obavio u Njemačkoj (Hajtkamp Wanajkle) i Engleskoj (Folkestone). Radio je u "Energoinvestu" u svojstvu glavnog direktora Tvornice termičkih aparata, te direktora Fabrike vagona i kontejnera "Vaso Miskin Crni". Nalazio se na dužnosti generalnog direktora Fabrike motora "FAMOS", predsjednika Privredne komore Bosne i Hercegovine, ministra u Vladi BiH, te generalnog direktora "Feroelektra" Sarajevo.
Dr. Kemal Hanjalić
(1985. - 1987.)
Rođen 1939. godine u Sarajevu, gdje je diplomirao na Mašinskom fakultetu, magistrirao termodinamske nauke na Univerzitetu u Birminghamu (Velika Britanija) a doktorirao iz oblasti mehanike fluida na Imperial Collegeu za nauku, tehniku i medicinu Univerziteta u Londonu. Zaposlen je u Institutu za termotehniku i nuklearnu tehniku "Energoinvesta", na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Gradonačelnik je Sarajeva od 1985. do 1987. godine, a potom je biran za člana Izvršnog vijeća. Radnu i naučnu karijeru nastavlja u inozemstvu. Jedno vrijeme radi kao redovni profesor na Tehnološkom univerzitetu Michigana, a zatim kao šef katedre na Fakultetu za tehničku fiziku Tehnološkog univerziteta u Delftu (Nizozemska). Član je Akademije nauka BiH i autor većeg broja naučnih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu.
Uglješa Uzelac
(1983. - 1985.)
Rođen 1938. u selu Ivanjska kod Banje Luke, umro 1997. godine. Školovao se u Sarajevu, gdje je i diplomirao na Ekonomskom fakultetu. U Privrednoj banci Sarajevo obavljao odgovorne dužnosti, bio je i direktor banke. Nalazio se na čelu UPI-ja, a za gradonačelnika Sarajeva izabran je 1983. i na ovoj dužnosti ostao je do 1985. godine. Obavljao je i čitav niz odgovornih društveno- političkih i sportskih funkcija. Bio je predsjednik Skupštine Košarkaškog kluba "Bosna", predsjednik Košarkaškog saveza SFRJ te član Organizacionog komiteta Zimskih olimpijskih igara 84. Sarajevo. Smrt ga je zatekla na dužnosti ambasadora Bosne i Hercegovine u Sloveniji.
Emerik Blum
(1981. - 1983.)
Rođen 1911. godine u Sarajevu, umro 1984. godine. Diplomirao elektrotehniku na Univerzitetu u Pragu. Osnivač i prvi direktor "Energoinvesta" u Sarajevu. Gotovo čitav život nalazio se na veoma odgovornim dužnostima. Bio je načelnik u Ministarstvu industrije i rudarstva BiH, direktor "Elektrobiha" i "Elektrocentra", generalni inženjer Generalne direkcije Savezne elektroprivrede, generalni direktor Direkcije za elektroprivredu Vlade FNRJ, pomoćnik ministra Elektroprivrede FNRJ, predsjednik Komiteta za elektroprivredu, gradonačelnik Sarajeva. Član je Organizacionog komiteta 14. zimskih olimpijskih igara Sarajevo 84. Bio je zatočenik zloglasnih ustaških logora, odakle je pobjegao 1944. godine pokazavši veliku snalažljivost i izuzetnu hrabrost.
Anto Sučić
(1975. - 1981.)
Rođen 1929. godine u Olovu. Umro 1985. godine. Diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Svoj životni put započeo je kao radnik u preduzeću "Vaso Miskin Crni" u Sarajevu. Nalazio se na dužnosti generalnog direktora Željezničko-transportnog preduzeća Sarajevo. Biran je za predsjednika Vijeća udruženog rada Skupštine SRBiH, predsjednika Skupštine grada Sarajeva, predsjednika Izvršnog komiteta i potpredsjednika Organizacionog komiteta 14. zimskih olimpijskih igara "Sarajevo 84". Član Saveznog izvršnog vijeća postao je maja 1984. godine. Poslanik je Savezne skupštine te poslanik i delegat Skupštine SR Bosne i Hercegovine. Obavljao je dužnost predsjednika Savjeta Privredne komore Jugoslavije za saobraćaj.
Dane Maljković
(1973. - 1975.)
Rođen 1927. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu i realnu gimnaziju. Upisao se na Elektrotehnički fakultet Uralskog industrijskog instituta u Sverdlovsku (SSSR), gdje je završio prvu godinu, a potom studije nastavio na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, gdje je i diplomirao. U Gradskom saobraćajnom preduzeću radi kao pogonski inženjer i tehnički direktor, u preduzeću "Elektroprojekt" radi na projektiranju elektrifikacije rudničkih i industrijskih pruga. Za dekana Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu izabran je 1967. godine. Jedno vrijeme je bio zaposlen u "Energoinvestu" kao rukovodilac Biroa za električnu vuču. Objavio je veći broj stručnih i naučnih radova, a aktivno učestvuje u radu državnih i društvenih institucija.
Džemal Muminagić
(1967. - 1973.)
Rođen 1920. godine u Ljubuškom. U NOB-u učestvuje od 1941. godine.
Obavljao je odgovorne vojne i političke dužnosti u bataljonu, brigadi, diviziji i korpusu. Poslije završetka rata nastavlja svoju aktivnost u Armiji, a od 1959. do 1967. godine generalni je direktor FAMOS-a Sarajevo. Za gradonačelnika Sarajeva izabran je 1967. i na ovoj dužnosti ostao šest godina. Imao je čin general-majora u Armiji. Bio je član Savjeta Republike, predsjednik SUBNOR-a grada Sarajeva, član Predsjedništva RO SRVS, član Konferencije i Predsjedništva SOFKBiH, član Olimpijskog komiteta ZOI 84 Sarajevo, predsjednik Skupštine SRBiH, delegat Skupštine SRBiH i član Delegacije u VRP Skupštine SFRJ. Obavljao je i mnoštvo drugih odgovornih društveno-političkih funkcija.
Salko Lagumdžija
(1965. - 1967.)
Rođen 1921. u Vlasenici, umro 1973. godine. Završio Srednju ekonomsku školu i studirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Učesnik je NOB-a od 1943. godine. Nakon oslobođenja zemlje radi u Ministarstvu industrije i rudarstva Bosne i Hercegovine, gdje obavlja odgovorne dužnosti. Glavni je direktor Glavne direkcije metalne industrije BiH, direktor Tvornice žica i eksera - Ali-pašin Most, te direktor Fabrike željezničkih vozila "Vaso Miskin Crni". Biran je za predsjednika Općine Centar i gradonačelnika Sarajeva. Bio je i poslanik Republičke skupštine te veoma angažiran u društvenom, privrednom i političkom životu Sarajeva.
Vaso Radić
(1963. - 1965.)
Rođen 1923. godine u Brezi. U Sarajevu pohađa gimnaziju i završava sedam razreda, kada školovanje prekida nakon okupacije. Učesnik je Narodnooslobodilačke borbe od 1941. godine. Ranjen na Sutjesci. Nakon oslobođenja Sarajeva obavlja niz odgovornih političkih i drugih dužnosti. Za potpredsjednika NO sreza Sarajevo biran je 1956. godine, a od 1963. do 1965. godine je gradonačelnik Sarajeva. Ministar je u vladi BiH, te jugoslavenski generalni konzul u Njemačkoj. Završio Političke nauke u Beogradu, a bavio se i publicistikom. Autor je knjige "Ljudi smo", po kojoj je snimljen i film.
Lazo Materić
(1962. - 1963.)
Rođen je 1920. godine u Drvaru, gdje radi kao pilanski radnik i trgovački pomoćnik. Početak ustanka 1941. godine zatiče ga u rodnom gradu. Učestvuje u borbama za njegovo oslobađanje. Tokom NOB-a obavlja niz odgovornih političkih dužnosti. Poslije oslobođenja Sarajeva sekretar je Oblasnog komiteta SKOJ-a. Na izgradnji Omladinske pruge Šamac - Sarajevo zamjenik je komandanta Glavnog štaba. U oblasnom Narodnom odboru Sarajevo obavlja dužnost povjerenika za državnu kontrolu. Predsjednik je NO Općine Vogošća i NO Novo Sarajevo. Za gradonačelnika grada izabran je 1962. godine, a po isteku mandata odlazi na dužnost predsjednika Republičkog odbora sindikata radnika industrije i rudarstva. Bio je poslanik Skupštine BiH.
Ljubo Kojo
(1955. - 1962.)
Rođen u Sarajevu 1920. godine, umro 1993. godine. Školovao se u Sarajevu, gdje je završio Trgovačku akademiju. Učestvuje u NOB-u od prvog dana. Kao teški ranjenik prebačen je na liječenje u savezničku bolnicu u Bari - Italija, gdje obavlja i dužnost komesara bolnice. Po oslobođenju Sarajeva stiže u svoj rodni grad. Jedno vrijeme je rukovodilac Uprave narodnih dobara, odbornik, a zatim i potpredsjednik Gradskog narodnog odbora. Za gradonačelnika je biran 1955. godine. Direktor je Sportsko-kulturnog centra "Skenderija" dugi niz godina, predstavnik Privredne komore BiH u Moskvi, a potom narodni poslanik u Skupštini SRBiH.
Dane Olbina
(1948. - 1955.)
Rođen 1919. godine u Krbavici (Hrvatska). U Sarajevo dolazi 1932. godine. Pohađa zanatsku školu pri Glavnoj željezničkoj radionici. Od 1936. godine radi kao kvalificirani bravar. Učesnik je NOB-a od 1941. godine, prvo kao član ilegalnog Mjesnog komiteta KPJ koji rukovodi otporom protiv okupatora u Sarajevu, a zatim i kao borac i rukovodilac u partizanskim jedinicama. Tokom oslobodilačkog rata obavljao je mnoge značajne političke dužnosti. U Sarajevo se vraća aprila 1945. godine i do 1948. godine nalazi se na dužnosti načelnika OZlV-e za grad Sarajevo, nakon čega je izabran za gradonačelnika. Bio je član Izvršnog vijeća BiH, predsjednik Centralnog odbora sindikata saobraćaja i veza Jugoslavije te savezni narodni poslanik. Autor je knjige "Ratni dani", a imao je i vidnog učešća u izradi edicije "Sarajevo u revoluciji" i "Sarajevo u socijalističkoj Jugoslaviji".
Ferid Čengić
(1947. - 1948.)
Rođen je 1910. u Sarajevu, a umro 1986. godine. Školovanje je započeo u Trgovačkoj akademiji, ali usljed slabog imovnog stanja napušta školu i odlazi na izučavanje tipografskog zanata. Kao osamnaestogodišnjak postaje član tadašnje KPJ. Zbog aktivnosti u radničkom pokretu osuđen je 1936. godine na pet godina robije, koju izdržava u Sremskoj Mitrovici. Vraća se u Sarajevo neposredno nakon raspada Kraljevine Jugoslavije. Ustaše ga hapse i osuđuju, ali ga iz zatvora partizani zamjenjuju za zarobljene neprijateljske vojnike. Učesnik je NOB-a od prvih dana 1941. godine. U jedinicama u kojima se nalazio obavljao je niz odgovornih političkih dužnosti. Kao gradonačelnik Sarajeva smijenjen je 1948. godine, jer je došao u sukob sa zvaničnom partijskom i državnom politikom (Rezolucija IB). Uhapšen je i interniran na Goli otok.
Husein Brkić
(1945. - 1947.)
Rođen je 1889. godine u Mostaru, umro 1961. godine u Sarajevu. Studirao je u Beču i nakon završetka Prvog svjetskog rata nastavio sa studijama u Zagrebu, gdje ih je i završio 1922. godine. Radi kao profesor u Mostaru, Stocu, Trebinju i Sarajevu. Pripadao je generaciji istaknutih ličnosti kulturnog i javnog života između dva rata. Kao istinskom rodoljubu povjerava mu se 1945. godine i dužnost prvog gradonačelnika Sarajeva, na kojoj ostaje do 1947. godine. Potom radi kao profesor na Višoj pedagoškoj školi, a nakon osnivanja Filozofskog fakulteta u Sarajevu izabran je za profesora geografije. Osnivač je Geografskog društva BiH i 1961. izabran za doživotnog počasnog predsjednika.
Mustafa Softić
(1942. - 1945.)
Rođen 1898. godine u Sarajevu, umro 1990. Završio je Šerijatsku gimnaziju i jedno vrijeme radio kao činovnik u Vakufu, a poslije nekoliko godina prelazi u Gradsku štedionicu u Sarajevu. Na ovom mjestu zatekla ga je okupacija. Za gradonačelnika je imenovan 1942. godine. Vojni sud Komande grada Sarajeva proglasio ga je krivim i 1945. godine osudio na pet godina prisilnog rada i konfiskaciju imovine. Nakon sedam i po mjeseci provedenih na izdržavanju kazne pušten je na slobodu. Napustio je Sarajevo i povukao se u Kiseljak, gdje se bavio poljoprivredom do kraja života.
Hasan Demirović
(1941. - 1942.)
Rođen 1897. godine u Vlasenici, umro 1976. godine. U Mostaru je završio nižu gimnaziju i Učiteljsku školu. U svojstvu učitelja službovao je u Rogatici. Dolazi u Sarajevo i zapošljava se kao komercijalista u pilanskoj industriji na Palama. Nakon izvjesnog vremena postaje suvlasnik jedne pilane i kao privrednik nastavlja svoju radnu karijeru. Aktivno je učestvovao u društvenom životu Sarajeva. Predsjednik je Zemaljske banke, potpredsjednik FK "SAŠK", te član Napretkove zadruge. Za gradonačelnika je imenovan augusta 1941. i ovu funkciju obavlja do maja 1942. godine, kada se vraća svojoj prethodnoj aktivnosti u privredi. Vojni sud Komande grada Sarajeva proglasio ga je krivim i osudio 1945. godine na pet godina prisilnog rada. Nakon izlaska iz zatvora bio je zaposlen u Ministarstvu drvne industrije BiH.
Dr. Atih Hadžikadić
(1941. - 1941.)
Rođen 1884. godine u Derventi. U Beču je diplomirao na Filozofskom fakultetu, a potom i doktorirao. Radio je kao profesor na Velikoj gimnaziji Tuzla, a zatim kao školski inspektor pri Kraljevskoj banskoj upravi Drinske banovine u Sarajevu. Od 1934. godine obavljao dužnost školskog inspektora Ministarstva trgovine i industrije. Bio je i narodni poslanik. Za gradonačelnika Sarajeva imenovan je aprila 1941., ali na ovom mjestu ostaje do augusta iste godine, kada je postavljen za direktora Državne trgovačke akademije u Sarajevu. Vojni sud Komande grada Sarajeva proglasio ga je 1945. godine krivim i osudio na smrtnu kaznu strijeljanjem. Kazna je izvršena.
Muhamed Zlatar
(1939. - 1941.)
Rođen 1890. u Sarajevu, umro 1943. godine. Potječe iz poznate zanatlijske porodice zlatara. Obrazovanje stječe u mađarskoj školi, a vještine zlatarskog zanata izučava u Beču kod poznatih zlatara. Govorio je mađarski i njemački jezik. Po povratku iz Beča nastavlja porodičnu tradiciju i veoma uspješno vodi zlatarsku radnju u Sarajevu. Za gradonačelnika je postavljen 1939. godine i na toj dužnosti bio do 1941. godine. Ostao je poznat i po tome što je bio prvi gradonačelnik - zanatlija.
Ibrahim Sarić
(1935. - 1935.)
Rođen 1882. u Sarajevu, umro 1939. godine. U Sarajevu je stekao osnovno i srednje obrazovanje. Više školovanje je završio na Šerijatskoj sudačkoj školi. Službovao kao šerijatski sudija kod Kotarskog - šerijatskog suda u Sarajevu, Jajcu i Prozoru. Narodna vlada Narodnog vijeća u Sarajevu postavila ga je za potpredsjednika Gradske općine, a potom je 1920. godine postavljen za načelnika u Ministarstvu vjera u Beogradu. Vraća se 1923. godine u Sarajevo, gdje jedno vrijeme radi kao šerijatski sudija, a potom je imenovan za direktora Šerijatske sudačke škole. Godine 1929. postavljen je za vrhovnog šerijatskog sudiju kod Vrhovnog suda u Sarajevu, gdje se nalazio do imenovanja za gradonačelnika. Biran je za narodnog poslanika.
Asim-beg Mutevelić
(1929. - 1935.)
Rođen 1883. u Sarajevu, umro 1956. godine. Završio je nižu gimnaziju i Učiteljsku školu. U svojstvu učitelja bio zaposlen u Gacku, Jezeru kod Jajca i Sarajevu. Porijeklo vodi iz sigurno najstarije sarajevske porodice, čiji korijeni sežu u duboku prošlost, prvu polovinu 16. stoljeća. Po tradiciji obavljao je dužnost mutevelije Gazi Husrev-begova vakufa od 1921. godine pa sve do kraja života. Bio je veoma angažiran u kulturnim i prosvjetnim institucijama grada.
Gradonačelničku dužnost obavljao je od 1929. do 1935. godine. Zapamćen je kao čovjek od velikog ugleda i autoriteta.
Edhem Bičakčić
(1927. - 1929.) i (1935. - 1939.)
Rođen 1884. u Sarajevu, umro 1941. godine. Potječe iz poznate sarajevske trgovačke porodice. Obrazovao se u Sarajevu, gdje je završio mekteb i ruždiju, a onda je pohađao predavanja hadži-hafiza Sakira-efendije Pandže u Atmejdanskoj medresi. Jedno vrijeme uspješno se bavio trgovinom, a 1927. godine izabran je za gradonačelnika i bio jedini birani gradonačelnik od svršetka rata. Na ovoj dužnosti ponovo se našao 1935. godine. Biran je u prvo Narodno vijeće u Sarajevu. Bio je osvjedočeni prijatelj "Narodne uzdanice" i pet godina bio je stalno biran u Glavni odbor. Aktivno je djelovao i u "Hurijetu" i "Merhametu".
Dr. Ibrahim Hadžiomerović
(1922. - 1927.)
Rođen je 1886. godine u Sarajevu, gdje je završio Gimnaziju. Prekida studije na Pravnom fakultetu u Zagrebu i zapošljava se kao činovnik Sabora za Bosnu i Hercegovinu, gdje ostaje do početka Prvog svjetskog rata. Mobiliziran je u austrougarsku vojsku i upućen na ruski front, gdje je zarobljen. Pristupa kao dobrovoljac srpskoj vojsci. Poslijeratne godine koristi da završi studije i diplomira na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Radi kao sudija u Upravnom sudu u Sarajevu do 1922. godine, kada je postavljen za gradonačelnika. Pet godina upravlja gradom, potom doktorira pravne nauke u Zagrebu i radnu karijeru nastavlja kao podban Drinske banovine. Penzionisan je 1935. godine.
Dr. Ljudevit Novat
(1920. - 1922.)
Rođen je 1871. godine u Beču, gdje je završio osnovno, srednje i visoko obrazovanje. Doktorirao je pravne nauke. Službovao je u Gračanici, Tuzli, Sarajevu i Beču. Od 1900. godine radi kao politički pristav kod Zemaljske vlade u Sarajevu, da bi nešto kasnije obavljao dužnost policijskog nadsavjetnika Policijske direkcije u Sarajevu. Nakon što je završen Prvi svjetski rat i osnovana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, imenovan je u prvo Narodno vijeće Sarajeva. Nešto kasnije unaprijeđen je za vladinog savjetnika. Gradonačelnik Sarajeva je od 1920. godine. Bio je poznat kao veoma obrazovana ličnost. Govorio je njemački, francuski, engleski, talijanski, španski i mađarski jezik. Penzionisan je 1927. godine.
Aristotel Petrović
(1918. - 1920.)
Prvi je gradonačelnik Sarajeva u novostvorenoj državi Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Potječe iz ugledne trgovačke porodice. Otac Petar Petrović Petraki doselio se u Sarajevo iz Korče u Albaniji još za vrijeme otomanske uprave. Zanimljivo je da o Aristotelu Petroviću postoje veoma oskudni podaci. I pored velikog angažiranja nije pronađena njegova fotografija. Na osnovu provjerenih podataka Aristotel Petrović je za vrijeme austrougarske uprave bio diplomatski službenik. Obavljao je dužnost generalnog konzula u Moskvi i Aleksandriji. Gradonačelnik je Sarajeva od 1918. do 1920. godine i tada mu se za izvjesno vrijeme gubi trag. U Arhivu SR Jugoslavije u Beogradu pronađen je dokumenat iz kojeg se vidi da je od 1929. do 1931. godine bio generalni konzul Kraljevine Jugoslavije u Varni u Bugarskoj. Nema drugih podataka.
Fehim ef. Čurčić
(1910. - 1915.)
Rođen u Sarajevu 1886. godine. Umro je 1916. u sanatorijumu Grummenstein. Službovao u upravnoj zemaljskoj službi kao politički pristav. Pohađao je oficirski kurs, nakon čega je postao rezervni oficir. Nakon očeve smrti posvećuje se upravi svojih dobara. Više puta je biran u gradsko zastupstvo, a 1910. godine imenovan je za gradskog načelnika. Na ovoj dužnosti je ostao do 1915. godine, kada je raspušteno Gradsko zastupstvo. Zanimljivo je da je Fehim Čurčić bio posljednji sarajevski gradonačelnik u vrijeme austrougarske uprave, a njegov otac Ragib-efendija bio posljednji za turske uprave.
Esad Kulović
(1905. - 1910.)
Rođen 1859. godine u Sarajevu. Potječe iz jedne stare janjičarske porodice. Umro je 1917. godine. Neredovno školovan, ali veoma obrazovan. Govorio je turski, arapski, perzijski i francuski jezik. Često je putovao i na taj način proširivao svoje znanje i obrazovanje. Uživao je veliko povjerenje svojih sugrađana još od prvih izbora 1884. godine, kada je izabran za općinskog zastupnika. Već od rane mladosti učestvuje u političkom i društvenom životu. Funkciju gradonačelnika Sarajeva obavlja od 1905. do 1910. godine.
Nezir ef. Škaljić
(1899. - 1905.)
Rođen 1844. u Rogatici, umro 1905. godine. Nakon završenih nauka služio kao kadija u Rogatici, Fojnici i Srebrenici. Okupacija ga je zatekla kao predsjednika Trgovačkog suda u Sarajevu. Nakon okupacije, iza 1878. godine, bio je najprije kadija u Sarajevu i Rogatici, a od 1883. sudija Vrhovnog suda, član ulema medžlise i Vakufske uprave. Penzionisan je 1899. i postavljen za gradonačelnika Sarajeva. Preveo je Medželu (turski gracianski zakonik). Obavljao je reviziju prijevoda turskih zakona. U svom rodnom mjestu Rogatici ostavio je prelijep vakuf, o čemu se nalaze dokumenti u arhivu Vakufske direkcije u Sarajevu. Na dužnosti gradonačelnika ostao je šest godina.
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak
(1893. - 1899.)
Rodio se 1839. godine u Vitini kod Ljubuškog, umro 1902. Svršio medresu u Ljubuškom i učio orijentalne jezike. Od 1863. do 1876. godine bio je kajmakam u Stocu, Ljubuškom, Foči i Trebinju. Godine 1878. preselio se u Sarajevo, oženio iz porodice Mustaj-paše Babića i izabran za načelnika Grada i člana Turskog parlamenta u Carigradu. Poslije okupacije do 1893. godine bio je vladin savjetnik, a 1893. postaje gradonačelnik i na toj dužnosti ostaje do 1899. godine, kada se zbog bolesti povlači. Bavio se književnim radom. Sakupljao je narodne poslovice, popijevke, priče, pjesmice i izdao dvije zbirke "Narodno blago" i "Istočno blago". Godine 1891. pokrenuo je politički list "Bošnjak".
Mustaj-beg Fadilpašić
(1878. - 1892.)
Rođen je u Sarajevu 1830. godine. Sin je Fadil-paše Šerifovića. Odrastao je i školovao se u Carigradu. Bio je naimenovan za mulu u Carigradu, a kasnije u Egiptu, ali je dužnosti vršio preko zamjenika. Godine 1860. došao je u Sarajevo i postao član i medžilisa-idare, a od 1878. do kraja života 1892. godine bio je i gradonačelnik Sarajeva. Na ovoj dužnosti proveo je 14 godina i za to vrijeme u Sarajevu su se dogodile velike promjene. Od 1882. godine bio je i predsjednik Vakufskog povjereništva.
