andalib wrote:dijaspora nije neka grupa ljudi koja je pala s neba, bez korijena i porijekla. rijec je o ljudima koji su vecinom rodjeni u BiH i koji su dobar dio zivota proveli u njoj, svoje djetinjstvo ili formativne godine mladosti ili dio profesionalnog zivota. ova emigracija o kojoj govorite je pocela 1992. godine i trajala je intenzivno jos barem deceniju, a traje i jos, mada vjerovatno u manjoj mjeri zbog zatvorenih granica. dakle, govorimo o 20 ili manje godina zivota u dijaspori, sto je premalo da bi stasale nove generacije sa nekom hibridnom kulturom i mentalitetom koji nemaju nikakve veze sa bosanskohercegovackim. cak i da ima takvih narastaja, jos su u narastaju i nemaju gotovo nikakvu kupovnu, te stoga ni reprezentativnu moc, i sigurno ne govorimo o njima kada se zalimo na ove mase dijasporaca koji su vaki ili naki. sto zelim reci jeste kakvi su god ti dijasporci, oni su slika i prilika bosne i hercegovine, ono sto je BiH dala, i da sada dijasporu izmijenimo sa domacim, dobili bismo isti narod s istim ponasanjem, problemima u ponasanju, istim uspijesima, itd. da uzmemo neku reprezentativnu probu raje sa ulica bilo kojeg be-ha grada (a vecina be-ha gradovi su male, provincijske carsije, pa vi mene lincujte ako hocete) i posaljemo ih u dijasporu, naredno ljeto bi dosli nazad isti ljudi kakvi dolaze danas: jedni bi dosli sa starim modelima auta s debelim gumama i sjajnim alu-felgama, mobitelima islozenim na stolovima, slusali bi se narodnjaci (koji se, uzgred, produciraju u domovini), dosli bi cistaci zapadnih wc-a, dosli bi asimilirani, dosli bi mladi ljudi s fakultetima,... zasto bi ista bilo drugacije? kada je cetnik protjerao iz zvornika ili bilo kojeg dr. grada, kada su poslije rata napustali sarajevo, jesu li napustali nekakvi marsovci ili bosanci i hercegovci? vi izgleda volite da mislite da je ostala gradska raja, a otisli seljaci, zato ste vi bolji?! medjutim sve i da jeste otislo vise ruralne raje, mozda je to do toga sto BiH i nema puno istinski urbanih sredina, tj mozda dijaspora oslikava svakako realan odnos urbanog i ruralnog stanovnistva u BiH? uostalom, pogledajte oko sebe mentalitet i kulturu, pa zamislite te ljude kako bi se ponasali da im se da nesto malo vise para, lakseg pristupa dzidzama koje imidz znace sto je sve odlika zivota na zapadu, sta bi to bilo drugacije u odnosu na sadasnju dijasporu?
isto tako, da se dijasporu sada vrati u BiH, oni bi radili sve ovo sto danas prebacuju domacim. pa sta god to bilo. sve je to isti narod. barem sad za sad. a kada bude vecih razlika, bice i manje kontakta. i onda ce svi problemi biti rijeseni.
Slazem se da je dijaspora nastala slucajnim uzorkom ljudi u ratu.
Ali takodje je jako mnogo onih koji su otisli svojom odlukom, a ne sto ih je neko otjerao i to masovno postratno.
20 godina kasnije ti ljudi i ovi u BiH nisu isti.
Ja nisam istim covjekom nakon 15 godina Amerike.
Mogu ja jesti sarmu i gledati repku BiH ali to je za mene folklor.
Ono u cemu se razlikujemo je da sam prelezao BiH i da 15 godina nisam morao gledati kako samo napreduju oni koji u pravom sistemu bi pali. Takodje sam gledao u dijaspori ko kako napreduje i vidim koje su prave vrijednosti koje vode uspjehu vani a koje u BiH. Mi nismo isti ljudi jer ja ne bih mogao zivjeti u BiH vise, ne ovakvoj BiH. Cak i da imam posao i da me placaju, ja tu nemam sta vidjeti, nauciti, cuti, nema napredka, ima samo regres, kod nekog se desi to s 18 a kod nekog s 30, iskreno, izgubilo se mnogo vremena u zivotima ljudi da se napravise samo fasade i plocice po zgradama "vlada ova, vlada ona...". Za mene je BIH odstupnica ako nekad dodje do nekog kolapsa ili odem u penziju i bitno mi je da zadrzim standard s manjim primanjima, ali ja iskreno mrzim sistem koji postoji, mrzim ljude koji nose ikakvu funkciju i mrzim ovo cim smo postali. Nekad sam mislio da smo na pravoj strani i bili neshvaceni, prije 20 godina je ubijeno 95 hiljada ljudi, da bi imali ovo? Ponosan sam na nasu borbu, ali tekovine ove borbe su uzasavajuce, kompromitovane su sve vrijednosti i drustvo smo kontinuirane krize gdje ljudi traze rijesenje u drugima a ne u sebi. Dijasporci su nasli rijesenje u sebi. Meni je bolje biti gladan u Americi jer znam kako cu zaraditi nego biti sit u Bosni, bez ikakvih prospekata i s pitanjem da li da se kompromitujem ili ne. Doslo je toliko daleko da moja identifikacija nije da sam Bosanac. Ja sam emigrant, i to je moja nacija. Onih koji su odnekud a otisli drugo. A sto se tice pomaganja, i to me je proslo, jer sam vidjeo da ono bitno se ne mjenja, a sad jel neko imao internet u skoli ili ne, nisam ni ja imao internet ni kompjuter iako sam zavrsio 2 gimnaziju, ne mozes ti sa 100 dollara zamjeniti najskuplji stup sistema u bilo kojoj zemlji a to je zdravstvo, dakle, nemam aluziju da mogu pomoci a dosao sam i do zakljucka da bilo kakvo pomaganje omogucava kontinuitet vlasti koja je nas manje vise istjerala, tako da mi ni na um ne pada da ja pomazem onima koji su 1 milion bosanaca preselili da bi oni mogli vladati po nasoj prciji. Ja imam samo obavezu da ako dodje dan da opet gruhne, u banku idem i dizem zajam za milion dollara da se kupi muncija. I od mene samo ispomoc u municiji stize. Kome bude trebala, kad bude trebala. Ostalo, ja se igrati nekog dobrog dijasporca dok dok vlast se voza u landroverima i zivi u apartmanima od milion dolara a ne zna kako izgleda 5 ujutro, to ostavljam kategoriji dijasporca blecka, i da, pomognem onim koje ja znam i kojima ja iz ruke u ruku dadnem pare, ali nikom drugom ne vjerujem niti uplacujem na racun, jednostavno, ja ne vjerujem a ni ne osjecam nikakavu satisfakciju tim nacinom pomoci, ko osjeca, neka pomaze...