ma dobro gdje si ti Cornhlio misa ti starog?

...pozdrav
cekaj malo pussysmoke, kako mozemo ocekivati ista?...gdje pise da nam zivot sam treba dati nesto?...postoje norme, to je istina, ali te norme smo pravili mi, ljudi, ipak sve sto je van normi nije nuzno neprihvatjivo i lose...ili igras najbolje sto znas sa kartama koje u tom trenutku imas...nekad igras bolje, nekad losije...bitno je da ne prestajes osmisljavati kombinacije
meni jednom jedna zena rece da je brak onoliko uspjesan koliko se ubijedis da jeste...tu misao mozes primjeniti na sve (ti sam sebi napravis sunce koje te obasjava)...naravno da za ovakve misli ako hocemo da su pozitivne i konstruktivne (nije dovoljno samo pozitivno razmisljati...op evo ga otela se prava misao i kod mene

) treba imati i dobre temelje
temelj si ti, svako od nas za sebe...gradis sebe sa kartama koje imas u tom trenu, nekad brze i bolje, nekad sporo da ti se cini da stojis u mjestu ili da padas u ambis, ali realnost je da sve sto nam se desava, pa makar toga i ne bili svjesni, nas gradi i izgradjuje u jednu potpuniju, nadamo se nama prihvatljivu, licnost, sa kojom dolazi i kisa i sunce i led (cesto onaj krupni) i duga...
da ne pretjerujem sa pisanjem (imam tendenciju to da radim, volim puno pricati bez tona)...nema ocekivanja, sto vise ocekujemo vise se razocaravamo, nego povremeno provjerimo svoj motoric i podmazemo ga nekom novom idejom, ili novim ciljem, ili jednostavno pozitivnim razmisljanjem i idemo dalje za zivotom koji zelimo da imamo, jer imamo cilj i snagu da istrajemo
Cornholio, ako pokusavamo biti spremni na najgore (da nam sunce ne zasja) onda smo u startu sebi rekli na necemo uspjeti, to mogu oni koji su vec prosli mnogo toga ili nije im toliko bitan ishod...jednom mene profa pita oko neke prepirke za koju je cuo da sam imala i ja mu je prepricavam a on meni u pola recenice kaze "usli ste u prepirku sa mislju da gubite, niste se trebali uopste upustati onda...sljedeci put kad budete vodili bitku pobijedite, ali prije toga pobijedite sebe"
problem je kada prestanemo sami sebe izgradjivati i pustimo da nas drugi izgradjuju, formiraju nasu licnost kako njima odgovara...smrt osobnosti a zivo tijelo...to je neka, za mene, najgora varijanta...sve dok drzis svoje Ja u svojim rukama na dobrom si putu...prepreke, ma neke ces preskociti, ispod nekih se provuci, neke ces cekati da ih neko drugi ukloni za tebe, ali se kreces i to je ono sto je bitno...i sacuvati dio sebe samo za sebe, koji neces dozvoliti nikome da uprlja svojim prisustvom...taj mali dio tebe je mozda i najbitniji
ne zamjerite na opsirnom pisanju, bilo mi je potrebno odlutati u ove misli veceras...motoric fercera sve u 16
