Forum Klix.ba

detroit-mercy wrote: Pa kako nije, dao je ustav iz 74te, maltene pa savez suverenih drzava pa opet nije pomoglo .
Btw, ja Starom prosli mjesec iso na mezar , od mene ima respekt za mnoge stvari mada moje licno misljenje je da je Jugu bilo jako tesko ocuvati. Previse suprotnosti i razlicitih teznji, neizgradjena nacija u smislu Jugosloven kao nacionalnost.
Ali nejse, volim kada se ova raja potpaljuje bez da imalo kriticki gleda na proslost ali i sadasnjost .

detroit-mercy wrote: A sta si ti u principu dokazao, da je bilo bolje ja ali koliko se taj sistem zaposlenosti i socijalnih davanja mogao odrzati na duze staze i zasto je na kraju propao to niko da odgovori. I da nije bilo rata zar mislis da bi YU ekonomija ostala neokrznuta bez velikih potresa. Uhvatio si se jednog perida YU nekih 20tak godina kada je bilo relativno dobro i mantras o tome. Je li takav sistem mogao prezivjeti treba da se pitas. Sve ostalo je mantranje.

tvsabina wrote:

detroit-mercy wrote: A sta si ti u principu dokazao, da je bilo bolje ja ali koliko se taj sistem zaposlenosti i socijalnih davanja mogao odrzati na duze staze i zasto je na kraju propao to niko da odgovori. I da nije bilo rata zar mislis da bi YU ekonomija ostala neokrznuta bez velikih potresa. Uhvatio si se jednog perida YU nekih 20tak godina kada je bilo relativno dobro i mantras o tome. Je li takav sistem mogao prezivjeti treba da se pitas. Sve ostalo je mantranje.

Nikakvo "mantranje"nije da je Tito poništio sporazum Cvetković-Maček iz 1939 o podjeli BiH između velike Srbije i velike Hrvatske i da je s puškom u ruci "iscrtao" današnje granice Bosne i Hercegovine te ravnopravnost svih naših naroda - junački tj.borbom protiv neprijatelja. Na osnovu te borbe smo proglasili nezavisnost 1992 godine. Da se to nije desilo , teško da bi se BiH ikada više obnovila niti bi koji tuđin ii osvajač imao "interes" da je obnovi.

Ah taj Tito...kako se usudio boriti za BiH...ah prokleti partizani...

Adil Zulfikarpašić je januara 1942. godine dobio zadatak da putuje u Foču, gdje je bio Vrhovni štab, i Tito. Svuda ih je dočekivala ista slika: zgarišta, nijema pustoš i gladni psi koji su vijali oko muslimanskih sela. Seljak na kojeg su naišli ovako je objasnio šta je bilo: "A, sa Turcima? Satrli ih, brate, i sjeme im satrli. Puni su ih potoci, to će u proljeće, ako ih zvijeri dotle ne pojedu, da smrdi. Još ćemo kakvu bolest navući. Kazao sam ja vojvodi Klariću: Iskopajte jame, pa zatrpajte, naćerajte, neka sami sebi jame kopaju..." I u Miljevini su naišli na strašne prizore: "Kod jednog potoka, preko kojeg smo morali projahati, stajala je hrpa poklanih žena, staraca i djece. Preko njih je bio pao snijeg. Ispod bijelih nanosa virile su noge, glave, ruke ili ramena. Leševi su bili iznakaženi, otekli. Snijeg koji se topio bio je crvenkast i siv od krvi i truleži. Po tragovima se vidjelo da grabljivice razvlače leševe. Na više mjesta ležale su odrtine ljudskih tjelesa, s kojih su ptice jele ljudsko meso.

Zulfikarpašić je u svome referatu govorio o nužnosti ukidanja fočanskog narodnog odbora u kome su samo Srbi, neki od njih i četnici, i tek jedan musliman; o nužnosti ukidanja sadašnjeg suda, koji je, umjesto da sudi koljačima, osudio dvanaest muslimana, među njima i narodnog tribuna, opozicionara beogradskom režimu prije rata, "za koga mi je Moša Pijade rekao da je bio ispravan i da smo ga trebali pozvati na saradnju". Na savjetovanju su, pored Tita, bili i Ranković, Pijade, Lola, Milutin Milutinović i Milovan Đilas. "Jedino je Milutinović smatrao da bi povodom toga trebalo održati sastanak CK i Vrhovnog štaba, a Tito je kazao da po tom pitanju nemamo šta diskutovati. Ranković je rekao da je velika partizanska pobjeda to što je osnovna četnička masa prišla nama: "Mi ne možemo, bez obzira prema njima, da pohapsimo i sudimo njihove komandante, mada su oni, bez sumnje, počinili zločin prema muslimanima. Drugo, muslimani se još kolebaju i ne može biti govora o njihovom masovnom prelazu na našu stranu, a pojedinačni prelazi mogu škoditi, jer će izazvati lošu reakciju Srba. Nama muslimani u Foči nisu sada potrebni kao borci, nego kao pomagači..." Kasnije, saznavši da je jedan od koljača i Ranko Popadić, partizanski komandir, Zulfikarpašić je bez duše odjurio u komandu mjesta, i to ispričao Rodoljubu Čolakoviću i Risti Tošiću. "Čolaković mi je rekao: 'Kada bismo mi hapsili koljače među ovdašnjim Srbima, onda bismo pohapsili pola našeg Narodnog odbora i većinu vojnika...' A Tito: 'Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci se nalazi preko 95 odsto Srba.' Odgovorio sam: 'Ali, to nije protusrpska, to je protukoljačka politika...'"

DANI br. 263

dale cooper wrote: Ustav 74-je nije rješio nacionalno pitanje, barem ne do kraja. Po meni je Tito u to vrijeme kada je
imao najveću podršku i popularnost u narodu hladno mogao organizovati slobodne izbore i dozvoliti
stranačko organizovanje. I dobio bi 100% a ujedno bi zapušio usta svima onim Srpskim, Hrvatskim i
Bošnjačkim (Muslimanskim) nacionalistima. Lako je bilo nacionalnim strankama dobiti izbore kada
se urušila KP koja više nije imala nijednog čovjeka sa konkretnom vizijom i planom. Sasvim drugačije
je kada bi na izborima protiv sebe imala tako jednog snažnog i karizmatičnog čovjeka kao što je bio
Tito.

I da se razumijemo ja ne kažem da je Jugoslavija bila savršena država je to sigurno nije bila. Ali
pružala je mnogo više običnom čovjeku nego što pruža ova danas.

avicena wrote:

tvsabina wrote:

detroit-mercy wrote: A sta si ti u principu dokazao, da je bilo bolje ja ali koliko se taj sistem zaposlenosti i socijalnih davanja mogao odrzati na duze staze i zasto je na kraju propao to niko da odgovori. I da nije bilo rata zar mislis da bi YU ekonomija ostala neokrznuta bez velikih potresa. Uhvatio si se jednog perida YU nekih 20tak godina kada je bilo relativno dobro i mantras o tome. Je li takav sistem mogao prezivjeti treba da se pitas. Sve ostalo je mantranje.

Nikakvo "mantranje"nije da je Tito poništio sporazum Cvetković-Maček iz 1939 o podjeli BiH između velike Srbije i velike Hrvatske i da je s puškom u ruci "iscrtao" današnje granice Bosne i Hercegovine te ravnopravnost svih naših naroda - junački tj.borbom protiv neprijatelja. Na osnovu te borbe smo proglasili nezavisnost 1992 godine. Da se to nije desilo , teško da bi se BiH ikada više obnovila niti bi koji tuđin ii osvajač imao "interes" da je obnovi.

Ah taj Tito...kako se usudio boriti za BiH...ah prokleti partizani...

Odakle znaš kako bi završio sporazum Cvetković - Maček nakon rata kada su savezničke misije slale u bazu izvještaje šta rade četnici i ustaše? Obuhvati sve, a ne selektivno. Smiješ li priznati da Tito nije na isti način tretirao Bošnjake kako je to činio kada su bili u pitanju Srbi, Hrvati i Slovenci? Što južnije, to tužnije. Oni su dobili autoputeve, a mi nismo čak iako su izvlačili primarne sirovine i energente. To se naziralo još u vrijeme rata...

Adil Zulfikarpašić je januara 1942. godine dobio zadatak da putuje u Foču, gdje je bio Vrhovni štab, i Tito. Svuda ih je dočekivala ista slika: zgarišta, nijema pustoš i gladni psi koji su vijali oko muslimanskih sela. Seljak na kojeg su naišli ovako je objasnio šta je bilo: "A, sa Turcima? Satrli ih, brate, i sjeme im satrli. Puni su ih potoci, to će u proljeće, ako ih zvijeri dotle ne pojedu, da smrdi. Još ćemo kakvu bolest navući. Kazao sam ja vojvodi Klariću: Iskopajte jame, pa zatrpajte, naćerajte, neka sami sebi jame kopaju..." I u Miljevini su naišli na strašne prizore: "Kod jednog potoka, preko kojeg smo morali projahati, stajala je hrpa poklanih žena, staraca i djece. Preko njih je bio pao snijeg. Ispod bijelih nanosa virile su noge, glave, ruke ili ramena. Leševi su bili iznakaženi, otekli. Snijeg koji se topio bio je crvenkast i siv od krvi i truleži. Po tragovima se vidjelo da grabljivice razvlače leševe. Na više mjesta ležale su odrtine ljudskih tjelesa, s kojih su ptice jele ljudsko meso.

Zulfikarpašić je u svome referatu govorio o nužnosti ukidanja fočanskog narodnog odbora u kome su samo Srbi, neki od njih i četnici, i tek jedan musliman; o nužnosti ukidanja sadašnjeg suda, koji je, umjesto da sudi koljačima, osudio dvanaest muslimana, među njima i narodnog tribuna, opozicionara beogradskom režimu prije rata, "za koga mi je Moša Pijade rekao da je bio ispravan i da smo ga trebali pozvati na saradnju". Na savjetovanju su, pored Tita, bili i Ranković, Pijade, Lola, Milutin Milutinović i Milovan Đilas. "Jedino je Milutinović smatrao da bi povodom toga trebalo održati sastanak CK i Vrhovnog štaba, a Tito je kazao da po tom pitanju nemamo šta diskutovati. Ranković je rekao da je velika partizanska pobjeda to što je osnovna četnička masa prišla nama: "Mi ne možemo, bez obzira prema njima, da pohapsimo i sudimo njihove komandante, mada su oni, bez sumnje, počinili zločin prema muslimanima. Drugo, muslimani se još kolebaju i ne može biti govora o njihovom masovnom prelazu na našu stranu, a pojedinačni prelazi mogu škoditi, jer će izazvati lošu reakciju Srba. Nama muslimani u Foči nisu sada potrebni kao borci, nego kao pomagači..." Kasnije, saznavši da je jedan od koljača i Ranko Popadić, partizanski komandir, Zulfikarpašić je bez duše odjurio u komandu mjesta, i to ispričao Rodoljubu Čolakoviću i Risti Tošiću. "Čolaković mi je rekao: 'Kada bismo mi hapsili koljače među ovdašnjim Srbima, onda bismo pohapsili pola našeg Narodnog odbora i većinu vojnika...' A Tito: 'Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci se nalazi preko 95 odsto Srba.' Odgovorio sam: 'Ali, to nije protusrpska, to je protukoljačka politika...'"

DANI br. 263

touch brain wrote:avicena
cuj autoputevi..

znas li ti koliko je para ukucano na olipijadu..ili valjda mislis da je grad sarajevo platilo cijelu olimpijadu??

pogledaj malo po tavanu slike od svoje baka pa ces vidi kako je sarajevo izgledalo prije dobijanja olimpijade

Za vlasti Jugoslavije sarajevska Olimpijada je bila sjajna prilika da državu svijetu predstave u najboljem mogućem svjetlu, i u tom nastojanju ih nije omela ni velika ekonomska kriza koja je SFRJ bila pogodila početkom 1980-ih.

wiki

avicena wrote:
On je 'zbrisao' na vrijeme pa ga zato neki još slave. Šta je Gadafi sve učinio svom narodu pa kako je završio, a stanje pred raspad Jugoslavije je bilo takvo da je ljudima KPJ bilo preko glave ko se sjeća Omladinskog radio programa neposredno prije rata. On se mogao u najboljem slučaju izvući mudrim potezima kao Gorbačov ili završiti kao svi diktatori u Evropi. Koji je od njih silnih i moćnih ostao? Komunizam se rušio tih godina domino efektom. Skoro preko noći, što je sve iznenadilo.

avicena wrote:

dale cooper wrote:
To je već u domenu šta bi bilo kad bi bilo. Činjenica ostaje da su ljudi volili i poštovali Tita
za njegovog života. Sve one suze nakon njegove smrti ni u kom slučaju nisu plod fikcije niti
straha, već iskrene tuge. Niti su svi oni svjetski dužnosnici došli na njegovu sahranu tek tako,
uključujući i predsjednika SAD-a Jimmy Cartera.

kix.ba wrote:
Znamsamo što su oni davno na brzinu proglašeni jal mladomuslimanima jal ustašama jal mudžahedinima, zato i sarkazam gore.

Četnik-partizan

U već pomenutom Putu u Foču, Ferida Mulabdić, studentkinja medicine, partizanska simpatizerka, na Zulfikarpašićevo pitanje da li su koljači uspjeli pobjeći, odgovara da ih je pobjeglo samo desetak: "...ostali su ovdje, ali oni su kao partizani primljeni i imaju svoj odred. Komandant je Strajo Kočović, samozvani četnički vojvoda, koji je bio jedan od najgorih koljača. Ništa nije učinjeno da se kazne..." Tog Kočovića, bradatog, obučenog u oficirsku uniformu, Zulfikarpašić je kasnije vidio u fočanskom hotelu, sjedištu Vrhovnog štaba. Preko ramena su mu visili redenici. Na šubari je imao petokraku. "Nije me pozdravio, samo je čudno gledao u moj M.P. i bombe na kaišu... Šta ovaj radi kod tebe, pitao sam Tita. 'To je komandant fočanskog partizanskog odreda, ostavio je četnike i prešao nama. Vrijedan mladić, preko njega ćemo privući mnoge ljude...'" Tito mu je, Zulfikarpašić svjedoči, otkrio da je njega, Adila, pozvao zato što je on iz ugledne porodice, kojem su četnici zapalili kuću, ubili brata, pa će "tako biti još zgodnije da ti kao takav propovijedaš slogu sa Srbima i da im ostali muslimani pruže ruku pomirenja". Jer, nastavio je dalje Tito, "neka muslimanska sela su odbila predati oružje, objasnivši da im treba za borbu protiv četnika

avicena wrote:

touch brain wrote:avicena
cuj autoputevi..

znas li ti koliko je para ukucano na olipijadu..ili valjda mislis da je grad sarajevo platilo cijelu olimpijadu??

pogledaj malo po tavanu slike od svoje baka pa ces vidi kako je sarajevo izgledalo prije dobijanja olimpijade

Hajd' nabroj te objekte bez kojih ja ne bih mogao danas. A šta misliš koliko je izvlačeno iz bosne, a koliko joj se vraćalo? Zar iz sličnog razloga nije počelo Hrvatsko proljeće?

A...šta god utipkam vezano za SFRJ nekakva kriza.

Za vlasti Jugoslavije sarajevska Olimpijada je bila sjajna prilika da državu svijetu predstave u najboljem mogućem svjetlu, i u tom nastojanju ih nije omela ni velika ekonomska kriza koja je SFRJ bila pogodila početkom 1980-ih.

wiki

avicena wrote:

dale cooper wrote:
To je već u domenu šta bi bilo kad bi bilo. Činjenica ostaje da su ljudi volili i poštovali Tita
za njegovog života. Sve one suze nakon njegove smrti ni u kom slučaju nisu plod fikcije niti
straha, već iskrene tuge. Niti su svi oni svjetski dužnosnici došli na njegovu sahranu tek tako,
uključujući i predsjednika SAD-a Jimmy Cartera.

Šta misliš šta se slušalo po kućama tih 40 dana žalosti jer na TV i na radiju nije bilo muzike?

Odakle Jimmy Carter? Još je postojao SSSR, a mi i dalje tampon.

dale cooper wrote:

avicena wrote:

dale cooper wrote:
To je već u domenu šta bi bilo kad bi bilo. Činjenica ostaje da su ljudi volili i poštovali Tita
za njegovog života. Sve one suze nakon njegove smrti ni u kom slučaju nisu plod fikcije niti
straha, već iskrene tuge. Niti su svi oni svjetski dužnosnici došli na njegovu sahranu tek tako,
uključujući i predsjednika SAD-a Jimmy Cartera.

Šta misliš šta se slušalo po kućama tih 40 dana žalosti jer na TV i na radiju nije bilo muzike?

Odakle Jimmy Carter? Još je postojao SSSR, a mi i dalje tampon.

Da, to je jedini razlog.

dale cooper wrote: Engleska je gorila tih godina zbog masovnih zatvaranja rudnika od strane Margarer Tatcher.
Bilo je i mrtvih. 80-te su generalno bile godine previranja i hladno ratovske napetosti.

dale cooper wrote:Činjenica ostaje da su ljudi volili i poštovali Tita
za njegovog života. Sve one suze nakon njegove smrti ni u kom slučaju nisu plod fikcije niti
straha, već iskrene tuge.

kix.ba wrote:Da kojim slučajem znaš išta o toj olimpijadi, koliko je pritisaka i na kraju ipak neuspješnih blokada bilo od strane "drugova" iz prevashodno Slovenije i Srbije, ne bi ti palo na pamet uopšte je uzimati u usta. Ali, tada bi i Mađarska imala more, a Zemlja bila ravna ploča.

avicena wrote:

touch brain wrote:

Hajd' nabroj te objekte bez kojih ja ne bih mogao danas. A šta misliš koliko je izvlačeno iz bosne, a koliko joj se vraćalo? Zar iz sličnog razloga nije počelo Hrvatsko proljeće?

kix.ba wrote:

dale cooper wrote:Činjenica ostaje da su ljudi volili i poštovali Tita
za njegovog života. Sve one suze nakon njegove smrti ni u kom slučaju nisu plod fikcije niti
straha, već iskrene tuge.

http://www.dailymail.co.uk/news/article ... reets.html

avicena wrote:
Odakle znaš kako bi završio sporazum Cvetković - Maček nakon rata kada su savezničke misije slale u bazu izvještaje šta rade četnici i ustaše? Obuhvati sve, a ne selektivno. Smiješ li priznati da Tito nije na isti način tretirao Bošnjake kako je to činio kada su bili u pitanju Srbi, Hrvati i Slovenci? Što južnije, to tužnije. Oni su dobili autoputeve, a mi nismo čak iako su izvlačili primarne sirovine i energente. To se naziralo još u vrijeme rata...

avicena wrote: Koje zakidanje ? Kakvo zakidanje? Moji su svi Bošnjaci/njakinje i niko nikada nije rekao da je za jedan miligram oštećen samo zato što je Bošnjak(akinja. Mnogo nam je gore bilo nakon 1996. Jer nismo SDA Bošnjaci/akinje pa ne pozapošljavasmo i širu i užu familiju

Adil Zulfikarpašić je januara 1942. godine dobio zadatak da putuje u Foču, gdje je bio Vrhovni štab, i Tito. Svuda ih je dočekivala ista slika: zgarišta, nijema pustoš i gladni psi koji su vijali oko muslimanskih sela. Seljak na kojeg su naišli ovako je objasnio šta je bilo: "A, sa Turcima? Satrli ih, brate, i sjeme im satrli. Puni su ih potoci, to će u proljeće, ako ih zvijeri dotle ne pojedu, da smrdi. Još ćemo kakvu bolest navući. Kazao sam ja vojvodi Klariću: Iskopajte jame, pa zatrpajte, naćerajte, neka sami sebi jame kopaju..." I u Miljevini su naišli na strašne prizore: "Kod jednog potoka, preko kojeg smo morali projahati, stajala je hrpa poklanih žena, staraca i djece. Preko njih je bio pao snijeg. Ispod bijelih nanosa virile su noge, glave, ruke ili ramena. Leševi su bili iznakaženi, otekli. Snijeg koji se topio bio je crvenkast i siv od krvi i truleži. Po tragovima se vidjelo da grabljivice razvlače leševe. Na više mjesta ležale su odrtine ljudskih tjelesa, s kojih su ptice jele ljudsko meso.

Zulfikarpašić je u svome referatu govorio o nužnosti ukidanja fočanskog narodnog odbora u kome su samo Srbi, neki od njih i četnici, i tek jedan musliman; o nužnosti ukidanja sadašnjeg suda, koji je, umjesto da sudi koljačima, osudio dvanaest muslimana, među njima i narodnog tribuna, opozicionara beogradskom režimu prije rata, "za koga mi je Moša Pijade rekao da je bio ispravan i da smo ga trebali pozvati na saradnju". Na savjetovanju su, pored Tita, bili i Ranković, Pijade, Lola, Milutin Milutinović i Milovan Đilas. "Jedino je Milutinović smatrao da bi povodom toga trebalo održati sastanak CK i Vrhovnog štaba, a Tito je kazao da po tom pitanju nemamo šta diskutovati. Ranković je rekao da je velika partizanska pobjeda to što je osnovna četnička masa prišla nama: "Mi ne možemo, bez obzira prema njima, da pohapsimo i sudimo njihove komandante, mada su oni, bez sumnje, počinili zločin prema muslimanima. Drugo, muslimani se još kolebaju i ne može biti govora o njihovom masovnom prelazu na našu stranu, a pojedinačni prelazi mogu škoditi, jer će izazvati lošu reakciju Srba. Nama muslimani u Foči nisu sada potrebni kao borci, nego kao pomagači..." Kasnije, saznavši da je jedan od koljača i Ranko Popadić, partizanski komandir, Zulfikarpašić je bez duše odjurio u komandu mjesta, i to ispričao Rodoljubu Čolakoviću i Risti Tošiću. "Čolaković mi je rekao: 'Kada bismo mi hapsili koljače među ovdašnjim Srbima, onda bismo pohapsili pola našeg Narodnog odbora i većinu vojnika...' A Tito: 'Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci se nalazi preko 95 odsto Srba.' Odgovorio sam: 'Ali, to nije protusrpska, to je protukoljačka politika...'"