Može se sve staviti na papir, naš promet minus uvoz, a onda i njihov u odnosu na prihode, pa vidjeti.ins wrote:
Ali nekako Hrvati uvijek "zaborave" napisati koliko su miliona EUR imali uvoza prije nego su ostvarili ovih 200 miliona izvoza
pištolja su đuture prodali, jeftiniji od glocka a kvalitetni.prog321 wrote:Ja ne vidim zasto bi neko kupovao hrvatsku pusku ili pistolj.
Nije posebno bolja ili preciznija od ostatka osobnog oruzja na trzistu. Jedino ako su izuzetno jeftini.
pa prilično je kvalitetan i precizan. A cijena povoljna. Dobro se probio na tržištu sad-a.prog321 wrote:Da je kvalitetniji od glocka cisto sumnjam. U stvari radi se o kopiji tog istog pistolja. a VHS je kopija francuskog Famasa.
Prodaje se kao Springfield xDprog321 wrote:Sto niste rekli da je Hrvatska prodala licencu Springfieldu i prodaje se pistolj pod drugim imenom u Americi ?
Cijena od 250 USD do 300 USD.
Skuplji su svi dijelovi za njega. Ne znam kako mogu.
jah eto hrvati na kraju budu u minusu...prog321 wrote:Znaci Hrvati su prodali pištolj Amerikancima.
Ovi ga prodaju kao vlastiti dizajn pod svojim imenom. Profit od prodaje tog oružja ide američkoj tvrtki a ne hrvatskoj.
U tome je velika razlika.
Vjerujem da su u minusu.Klavikula wrote:jah eto hrvati na kraju budu u minusu...prog321 wrote:Znaci Hrvati su prodali pištolj Amerikancima.
Ovi ga prodaju kao vlastiti dizajn pod svojim imenom. Profit od prodaje tog oružja ide američkoj tvrtki a ne hrvatskoj.
U tome je velika razlika.
.
ide im prodaja i u drugim zemljama. i kod nas su ih dosta prodali. službeni je pištolj sudske policije ...prog321 wrote:Vjerujem da su u minusu.Klavikula wrote:jah eto hrvati na kraju budu u minusu...prog321 wrote:Znaci Hrvati su prodali pištolj Amerikancima.
Ovi ga prodaju kao vlastiti dizajn pod svojim imenom. Profit od prodaje tog oružja ide američkoj tvrtki a ne hrvatskoj.
U tome je velika razlika.
.
Pistolj je prodat americkoj firmi. Oni dalje prodaju pod svojim imenom i sav profit ide toj americkoj firmi.
A prodaje se ko halva jer ima americki logo i jeftiniji je 50% od glockera.
Hrvati samo primaju platu. Od koga? Od Springfielda. Hrvati nemaju nista osim plate sa prodajom tog pistolja na USA trzistu.
Općina Novi Grad finansira zapošljavanje pripravnika u firmi Zrak
Načelnik Općine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić i vršilac dužnosti direktora firme Zrak Senad Imamović potpisali su sporazum o realizaciji programa zapošljavanja 15 pripravnika sa Biroa za zapošljavanje za deficitarna zanimanja.
Riječ je o nastavku realizacije programa podsticaja privredi i zapošljavanju, koji Općina Novi Grad Sarajevo, već drugu godinu uspješno realizira u saradnji sa firmom Zrak. Ovim programom bit će angažirana četiri pripravnika sa VSS-om i 11 sa srednjom stručnom spremom i trećim stepenom obrazovanja tehničke struke. Za realizaciju ovog programa Općina je iz ovogodišnjeg budžeta izdvojila oko 70. 000 konvertibilnih maraka.
"Raduje me činjenica da je većina pripravnika koji su prošle godine počeli raditi kroz ovaj program, nastavila raditi u firmi Zrak. Dobili su priliku da rade obuku na specifičnim zanimanjima kakva ne postoje nigdje u državi, osim u firmi Zrak, u Novom Gradu. Kroz ovaj program obnavljamo stručnu radnu snagu u Zraku, zbog toga što je većina ljudi koji tamo rade pred odlaskom u penziju, jer u firmi Zrak zadnjih 20-tak godina nije bilo planskog zapošljavanja, tako da će se kroz ovaj projekat u značajnoj mjeri popraviti struktura radne snage u ovom preduzeću", kazao je načelnik Efendić.
Dodao je da se nada da će i Vlada FBiH u novom sazivu, pokazati više interesa da pomogne ovoj firmi, koja i dalje ima probleme sa velikim dugovanjima, ali ima i imovinu koja je puno vrednija od njihovih dugovanja.
"S obzirom da je Vlada FBiH većinski vlasnik Zraka, trebalo bi da im se pomogne da iskoriste dio imovine koja im nije potrebna, kako bi riješili svoja dugovanja i nastavili raditi bez problema", istakao je načelnik Općine Novi Grad.
Prema riječima direktora firme Zrak, pripravnici koji završe obuku, imaju velike šanse da nastave raditi u ovom preduzeću. Jedanaest pripravnika sa srednjom stručnom spremom, koji su završili obuku su i dalje angažirani u firmi Zrak, dok za četiri pripravnika sa VSS-om još traje obuka po programu iz prošle godine.
"Svi pripravnici su zadovoljili naše kriterije i ja se nadam da će željeti ostati da rade u firmi Zrak. Kada je riječ o novom zapošljavanju pripravnika, želim kazati da nakon dvije godine, oko 50 naših uposlenika odlazi u penziju, tako da bi ova grupa od 30-tak mladih ljudi mogla postati nosilac posla u Zraku. Zahvaljujući razumijevanju Općine Novi Grad Sarajevo produžili smo vijek ovoj firmi, jer da toga nije bilo, mislim da bi se firma ugasila“, rekao je Imamović, dodajući da će konkurs biti raspisan vrlo brzo, nakon čega će biti formirana Komisija za odabira pripravnika.
Kako je rečeno tokom potpisivanja sporazuma, iako je puno ljudi na tržištu rada koji traže posao, na konkurs koji je objavljen prošle godine za ukupno 15 pozicija prijavilo se manje od 20 ljudi. Stoga je upućen poziv mladim osobama mašinskog i elektro smjera da se prijave na konkurs i da pokušaju pokazati da imaju dovoljno motivacije za sticanjem novih znanja.
BiH – model “uspješne” oružarnice
Vuk Bačanović
23.04.2015.
Bosanskohercegovačka industrija naoružanja posljednjih godina doživljava oporavak. No uspješna reorijentacija prema izvozu u zemlje saveznice Zapada bila je uvjetovana prepuštanjem kontrole nad industrijom američkoj privatnoj kompaniji. Taj varljivi uspjeh u vrlo specifičnoj industriji sada se nudi kao argument za agresivniju privatizaciju državnih poduzeća i imovine te snižavanje radnih prava kroz novi zakon o radu na inicijativu Europske komisije i MMF-a.
Vojna industrija u Bosni i Hercegovini predstavlja jednu od rijetkih još uvijek perspektivnih privrednih grana. Prema podacima Ministarstva vanjskih poslova BiH u Federaciji BiH i Republici Srpskoj posluje 31 preduzeće koje proizvodi tehnologiju za svjetska tržišta oružja i druge vojne opreme.
BiH tako izvozi upaljače za minobacačku, artiljerijsku i raketnu municiju, metak kalibra 40mm, topovske kapisle, ručne bombe, protivtenkovske mine, trotilske metke, minobacače kalibra 60, 81 i 120mm, topove, haubice, tenkovske topove, višecijevne bacače raketa, lansere raketa, sredstva za protivavionsku i protivoklopnu borbu, automatiku i elektroniku za složene raketne sisteme, brze punjače baterija, specijalnu ispitno-mjernu opremu, tromblone, minobacačku municiju, artiljerijsku municiju, protivoklopna sredstva, tenkovsku municiju, raketnu municiju, avio bombe, optičku mehaniku, elektromehaniku, optoelektroniku, nišanske i osmatračke sprave i drugu opremu.
Radi se o firmama Binas d.d. (Bugojno), Igman d.d. (Konjic), Unis-Ginex d.d. (Goražde), Pretis d.d. (Vogošća), Vitezit d.o.o (Vitez) i Zrak-Holding (Sarajevo), dakle prevashodno o firmama iz Federacije BiH koje u 2015. očekuju promet od 200 miliona konvertibilnih maraka, dok u Republici Srpskoj vlada stagnacija ove industrijske grane, a preduzeća Orao iz Bijeljine, Kosmos iz Banja Luke i Tehničko-remontni zavod Bratunac i dalje se bore za opstanak uz učestale štrajkove radnika koji traže nekoliko neisplaćenih plata, te zaostale uplate doprinosa.
Iznajmljivanje industrije
Ovakva razlika u poslovanju namjenske industrije najprije leži u činjenici da je većina postrojenja za proizvodnju oružja prije rata 1992.-1995. bila locirana na teritoriji koju danas obuhvata Federacija BiH, ali i u kreativnosti menadžmenta, u smislu prilagođavanja potrebama inostranim tržištima. Kako je to objašnjeno u opsežnoj analizi sedmičnog magazina Slobodna Bosna u augustu 2013., menadžeri odgovorni za razvoj federalne namjesne industrije, kao i Federalna vlada pod vodstvom bivšeg premijera i trenutnog predsjednika SDP-a Nermina Nikšića shvatili su da je BiH, odnosno Federacija, nakon Arapskog proljeća 2011. dodatno izgubila tržišta za plasman svojih proizvoda po “sovjetskom standardu” i da će se morati prilagoditi standardima zemalja NATO-a.
Vlada Federacije tada je problem riješila tako što je federalnu namjensku industriju, nakon njenog primarnog revitaliziranja sredstvima Razvojne banke FBiH, doslovno iznajmila američkim ulagačima. “Ideja je da na osnovu ovog memoranduma u narednih nekoliko mjeseci bude potpisan ugovor o najmu s Howell Machine Inc. na period od 10 godina pri čemu će Vlada FBiH ostati vlasnik, a američka kompanija će upravljati preduzećima Igman Konjic, Unis Ginex Goražde, Binas Bugojno, PRETIS Sarajevo i Zrak Sarajevo”, objasnio je ovu privrednu strategiju bivši ministar energetike Vlade FBiH, Erdal Trhulj.
Američka kompanija Howell Machine, Inc. sa sjedištem u Lewistonu u državi Idaho, koja se inače bavi proizvodnjom, razvojem i prometom naoružanja, vojne opreme i drugih artikala odbrambenih tehnologija, postala je tako spona između federalnih postrojenja namjenske industrije i tržišta zemalja NATO-a, što je stvorilo perspektive za proširenje proizvodnje i otvaranje novih radnih mjesta. Namjenska industrija Igman iz Konjica, čija su postrojenja preživjela ratna dejstva, a koja je prije nekoliko godina bila na izdisaju, sada naoružanjem NATO kalibra snadbijeva američke snage u Iraku i Afganistanu. Radi se očigledno o strategiji proširivanja kapaciteta industrije oružja čiji je primarni cilj izvoz, prije svega za američko snadbijevanje Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike modernim naoružanjem.
Regionalne perspektive
Da je to tako smatra i šef Katedre za odbrambene tehnologije Mašinskog fakulteta u Sarajevu Berko Zečević: “Nema sumnje da je namjenska industrija BiH povratila povjerenje u ono što je, zapravo, bila namjenska industrija bivše Jugoslavije. Prema tome, ono što je svakako potrebno jeste kadrovsko jačanje pomenutih fabrika. Relativno malo se ulaže u kadrove s visoko stručnom spremom i to se mora ubrzano rješavati. Drugi problem koji imamo je problem regionalne saradnje, koja bi se naročito mogla ostvarivati kada su u pitanju BiH i Srbija, s obzirom na uvezanost kapaciteta i konekcije koje još uvijek postoje iz bivše Jugoslavije.”
Sa Zečevićem se slaže i naš neimenovani izvor iz Ministarstva vanjskih poslova BiH. “S obzirom da smo uspjeli revitalizirati postojeće fabrike i otvoriti neka tržišta, izgledi su dobri. Po mom mišljenju, premalo je dodane vrijednosti i previše specijalizacije na municiju ali ako se bude ulagalo i ako se napravi strategija, mogli bismo dosta toga napraviti. Dodana vrijednost, kao što znamo, raste što si bliže krajevima poslovnog lanca, na primjer istraživanje i razvoj tehnologija na početku, marketing za neke druge industrije. Municija nije neka pamet, ali i s ovim što imamo, ako se ima strategija reinvestiranja, moglo bi se dosta toga uraditi”, zaključuje naš izvor.
Iako su bombastični medijski naslovi o povratku “Titovog doba”, maliciozno samopohvalno pretjerivanje, činjenica je da se, za razliku od propalih industrija tuzlanskog basena, namjenska industrija kontinuirano oporavlja. Tako se broj zaposlenih u konjičkom Igmanu od 2010. sa 360 popeo na više od 1000, dok sličan pomak bilježe i Ginex-Goražde i Unis-Pretis Sarajevo, koji izrađuje granate od kalibra 155mm po NATO standardima, a izvozi ih u Saudijsku Arabiju. U funkciji su ponovo i pogoni fabrike BNT iz Novog Travnika, za koju Berko Zečević kaže da ima najveće perspektive regionalnog povezivanja sa Srbijom, što bi, svakako, dodatno proširilo njene kapacitete.
Američka veza
Iz razgovora sa više radnika namjenske industrije Igman saznajemo da su vrlo zadovoljni svojim statusom, da su plate redovne, da se staž, topli obrok i druge dadžbine redovno isplaćuju. Kako će se stvari odvijati dalje? S obzirom da je nasljednik Erdala Trhulja na funkciji ministra energije, industrije i rudarstva Reuf Bajrović, kadar Demokratske fronte i čovjek od američkog povjerenja (ključna ličnost za raspodjelu sredstava Nacionalnog demokratskog instituta proameričkim političkim opcijama u BiH), nema sumnje da će državni udio kako u namjenskoj, tako i u svim drugim industrijama i preduzećima u kojima je država vlasnik većinskog paketa dionica, sve više slabiti.
Još i prije svoga izbora Bajrović je kao bivši kadar SDP-a (koji je sklopio sporazum o “iznajmljivanju” industrije naoružanja) tvrdio da je ključni problem bosanskohercegovačke politike prijepor oko raspodjele direktorskih funkcija u preduzećima u vlasništvu države. Rješenje nije originalno. “Izgleda da je, nažalost, jedini način da se politička izdaja ideje jedinstvene BiH zauvijek skloni sa stola privatizacija državnih firmi”, izjavio je ministar Bajrović još prije zahuktavanja predizborne kampanje.
Nakon postavljanja na funkciju ministra, agenda je postala još jasnija: “Do prije pet-šest godina svi su Sloveniju i Grčku uzimali kao divan primjer kako državno vlasništvo vodi prosperitetu. S druge strane, kritizirao se divlji kapitalizam u Turskoj zbog masovne privatizacije i otvaranja ekonomije te zemlje za krupni kapital koji je započeo Edževitov ministar za ekonomiju Kemal Derviš još 2001, dakle, prije Erdoganovog dolaska na vlast. Danas su Slovenija i Grčka zemlje iz kojih mladi ljudi bježe i koje se vjerovatno nikada više neće vratiti na životni standard iz 2007. BiH je probala taj recept državne kontrole i sada nema sumnje da on ne donosi ništa. BiH je uz Bjelorusiju zemlja sa najvećim udjelom državne kontrole u ekonomiji i možda je vrijeme da se proba nešto slično turskom modelu. Birači se trebaju zapitati da li im je bolje da BH Telekom i Eronet budu u vlasništvu političkih partija ili Vodafona, Turk Telecoma, T-Mobilea.”
Cijena “uspjeha”
Da ovo nije samo Bajrovićeva linija svjedoči i nedavna izjava novog premijera Vlade FBiH Fadila Novalića o tome kako je država “jednostavno slab gazda” koja “ne može odgovarati prema diverzificiranim potrebama”. Novalić je, u isto vrijeme, promotor ideje smanjenja plaćanja doprinosa na rad sa 70 posto neto plate na 55 posto, uz istovremeno ukidanje neoporezivog toplog obroka i prevoza, to jest njihovog oporezivanje sa 55 posto, što će ponajviše pogoditi radničku klasu.
Nema nikakve sumnje da će se pretvaranje BiH, a i država bivše Jugoslavije u lanac oružarnica, te skromna uspješnost tih oružarnica u svijetu u kojem neprestano bjesne ratove propagandno predstavljati kao “privredno čudo”, odnosno primjer zbog čega i dalje treba nastaviti sa ekonomskim reformama koje će, uz novi zakon o radu, podrazumijevati i implementaciju zahtjeva Evropske unije (EU) i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) za deblokadom procesa privatizacije. Posebno velikih državnih kompanija iz telekomunikacijskog i energetskog sektora “u sklopu reformi neophodnih za ukupan razvoj države”. Nema sumnje da će revitalizacija namjenske industrije poslužiti kao jedan od osnovnih argumenata u onome što je Reuf Bajrović neposredno pred svoj izbor za ministra definisao kao iskorištavanje potencijala u energetskom sektoru “da naše zapadne saveznike, uključujući EU, vežemo uz BiH”.
Konjički Igman prošle godine sa 8,3 mil. KM neto dobiti
Konjički Igman ostvario je u 2014. godne neto dobit od 8,3 milona KM, nakon što je godinu ranije poslovao s dobiti od 6,4 miliona KM, izvještava Indikator.ba na osnovu finansijskog izvještaja kompanije objavljenog
na Sarajevskoj berzi.
Igman, koji je sredinom 2013. godine potpisao ugovor sa američkom kompanijom Howell Machine o izvozu oružja i precizne municije vrijedan oko 30 miliona eura, snažno je povećao prihode.
U odnosu na 2013. godinu, poslovni prihodi su povećani za oko 24 posto, sa 47,5 miliona KM na 58,9 miliona KM.
Većina prodaje ostvarena je na stranom tržištu (53 mil. KM), ali je zabilježen i značajan učinak na domaćem tržištu (5,77 mil. KM).
U istom perodu, snažno su povećani i poslovni rashodi koji su iznosili 59,7 miliona KM, u odnosu na 45,9 miliona KM u 2013. godini, usljed čega je kompanija imala gubitak od poslovnih aktivnosti od 741 hiljadu KM.
Rashodi su povećani usljed većih troškova plaća i ostalih ličnih primanja 16,3 mil . KM u odnosu na 13,1 mil. KM u 2013. s obzirom i na to da je broj zaposlenih povećan za 71, sa 806 na 877 radnika.
Takođe, povećana je i nabavna vrijednost robe, a porasli su i troškovi rezervisanja.
Pozitivan finansijski rezultat ostvaren je, između ostalog, zahvaljujući otpisu obaveza, ukinutih rezervisanja i ostalih prihoda.
Vlada FBiH većinski je vlasnik Konjica sa 51,00% dionica, IF BONUS d.d. Sarajevo posjeduje 23,28%, IF BOSFIN d.d. Sarajevo 21,01%, itd.
Tekst mi djeluje i anti-američki i anti-howel ali kao da već smatra taj posao gotovom stvari.155_mm wrote:odlican tekst. posebno objasnjene ove americke igre oko BiH namjenske industrije. kako ovdje stoji, izgleda da ce se za nekoliko mjeseci ipak zavrsiti zapoceto sa Howellom. fahro ce dozivjeti i srcani i mozdani kad ovo cuje.
i ja se nadam da ce se u tome na kraju uspijeti i napokon izvuci namjensku iz ovih stranackih preseravanja poslije svakih izbora.heckler wrote:Tekst mi djeluje i anti-američki i anti-howel ali kao da već smatra taj posao gotovom stvari.155_mm wrote:odlican tekst. posebno objasnjene ove americke igre oko BiH namjenske industrije. kako ovdje stoji, izgleda da ce se za nekoliko mjeseci ipak zavrsiti zapoceto sa Howellom. fahro ce dozivjeti i srcani i mozdani kad ovo cuje.
To sa howelom bi bilo stvarno elegantan način da se sve digne na viši nivo a da se faktički ništa ne izgubi... možda. Kažem možda jer koga zmija ugrize i guštera se boji a bili smo izvarani bezbroj puta. Stoga nikom ništa ne vjerujem dok ne vidim konkretne rezultate. A mogučnosti fakat jesu fantastične.
Bosnia and Herzegovina’s Defense Industry – America’s Partner in Combating Terrorism
Co-written by Andy Mullins, Visiting Scholar, Center for Transatlantic Relations SAIS
In Tito’s Yugoslavia, the defense industry in Bosnia and Herzegovina accounted for more than 50 percent of the entire military capacity among all six former Yugoslav Republics.
During the war in Bosnia in the 1990s, four out of the eight military factories there were completely destroyed. But the knowledge and skills of Bosnian engineers as well as their technical documentation was preserved.
In the last 20 years, despite the devastation, the defense industry in the Federation of Bosnia and Herzegovina managed to recover to some degree. However, steep progress was made in the past few years, where export of military products and services surpassed USD 250 million. For a small country of fewer than four milllion people, this is significant. The products include ammunition, primers, explosives, mortar shells, artillery projectiles from 76 to 155 mm caliber, mortars, cannons, howitzers, and armoured vehicles and tanks.
The United States ranked fifth on the list of countries where Bosnia and Herzegovina is exporting its military products. Only Saudi Arabia, Switzerland, Serbia, and Turkey are higher. Malaysia, Pakistan, Spain, Afghanistan, and Romania round out the top ten. In total, 55 countries have military business cooperation with this small Balkan country.
From small arms, mortar, artillery, infantry, tank and anti-tank ammunition, rockets, air and ground-ground bombs, to fire control systems, artillery fuses, anti-aircraft sighting devices, hand-held rocket launcher sighting devices, sniper optical sights, powders, and explosives and more, military industry in the Federation of Bosnia and Herzegovina is on the rise.
Bosnia recently donated 550 tons of arms to Iraq as part of its support to U.S. – led coalition against ISIS
This year Bosnia and Herzegovina marks the twentieth anniversary of the Dayton Peace Accords that stopped the war and brought peace to the war-torn nation. With all the problems and slow pace of progress, the country is still moving in the right direction, towards EU membership. The EU has unblocked the Stabilization and Association Agreement (SAA) talks with Bosnia and Herzegovina to help the country move forward. Bosnian troops have joined international peacekeeping forces: the ISAF in Afghanistan, the UN peacekeeping mission in Democratic Republic of Congo, and the de-mining mission in Iraq, while police forces from Bosnia and Herzegovina participate in the UN peace mission in Liberia (UNMIL). The country successfully served a two-year mandate as a non-permanent member of the UN Security Council. Recently Bosnia and Herzegovina donated 550 tons of arms to Iraq as part of its involvement in the U.S.–led coalition against ISIS.
As Enver Mujezinovic, Deputy Director of the Directorate for Military Industry at the Federation of Bosnia and Herzegovina told U.S. Senator Roger Wicker (R-MS), “We are committed to building a strong partnership with the United States, to being a reliable partner for the advancement of common political, strategic and security interests in Southeast Europe. We are ready to work together for the benefit of regional and global stability and security.”
And indeed, this year will be honored as a jubilee of peace and cooperation, and an opportunity to open a new, better, and more productive chapter for Bosnia and Herzegovina is looming. In recent decades, the United States has learned the difficulty of “nation-building” processes, and compared to Afghanistan or Iraq, the Balkans are viewed as a success story. With the possibility to further enhance military cooperation and commerce, Bosnia and Herzegovina may be given yet another boost, to be exactly that: a success story.
Pješadijsko oružje se remontuje u TRZ Bratunac.155_mm wrote:ljudi zna li ko cime se najvise bavi TRZ Hadzici? misim osim remonta tenkova i oklopnjaka. nekako od svih firmi namjenske industrije oni su mi najtajanstveniji. cak ni na njihovoj stranici nista ne mozes konkretno naci.
a u stvari konkretno me interesuje da li oni rade remot pjesadijskog oruzja. mislim nesto slicno kao sto to BNT radi sa artiljerijskim oruzjem i to ih je spasilo sve ove godine dok evo i njima nije krenulo. pa mislim mozda bi i TRZH mogao pokusati takvo nesto mozda bi i njima dobro doslo.
