Citati koje bi podijelili s drugima

[stachu]

Proći ćeš me i ti jednom, preboleću te. Sve što nas razboli, jednom prolazi, po cenu toga da posle duge bolesti budemo jaći… ili mrtvi… No nešto će ipak ostati da svedoći da si bio pravi; ostaće sjaj u oku svaki put kada te ugledam i preživeće neokaljani izvori na kojima sam slutila sva tvoja ćutanja... izvori istrajavanja tebe samog duboko u mojoj duši... Da... ti čudnovati izvori sa kojih pijem da utolim žeđ za životom...'


Danijela Knez -Budućnosti, oprosti im sadašnjost

[hanny12]

Kad nam sreća zatvori jedna vrata, često nam otvori i druga, ali mi ponekad znamo predugo gledati u ona zatvorena i ne vidimo otvorena.
Helen Keller

[ptičica]

Proći ćeš me i ti jednom, preboleću te. Sve što nas razboli, jednom prolazi, po cenu toga da posle duge bolesti budemo jaći… ili mrtvi… No nešto će ipak ostati da svedoći da si bio pravi; ostaće sjaj u oku svaki put kada te ugledam i preživeće neokaljani izvori na kojima sam slutila sva tvoja ćutanja... izvori istrajavanja tebe samog duboko u mojoj duši... Da... ti čudnovati izvori sa kojih pijem da utolim žeđ za životom...'


Danijela Knez -Budućnosti, oprosti im sadašnjost

[frameni]

U glavi puno je slika. Slika koje nikada nisam mogla opisati recima. One se sve vise bude u meni. One se u mojoj glavi raduju, pevaju neispevanu pesmu koju su htele ispevati do kraja. Ne zale zbog toga sto se stalno prekidaju, ali i dalje se nadaju da ce se njihov album sa slikama popuniti do kraja. One ne znaju kada ili da li ce se ikada sve biti prikupljeno, ali svakim danom gaje po zrno nade. Ne zele biti zamenjene nekim drugim slikama, i zapoceti novi album pod novim nazivom, zele da me svaki dan podsecaju na zivot koji imam u snu. Kazu da covek ima samo jedan zivot. Uverila sam se u suprotno. Prva slika se javlja u mojim mislima. Gleda me ocima duboko prozirno plave boje. Pogled iskren, nezan kao svila, pun topline. Zeli da mi kaze koliko me voli, ali oci su vec izdale njegove reci. Cuti i gleda me. Svakim treptajem obavija mi srce mekanom i tankom vunom. Ne zelim da ovo ikad prestane. Pustam da jos malo uzivam u neznosti njegove ljubavi. Ali tada razum prekine sve, i ja se budim. Mesto obavijeno mekanom i tankom vunom zeli ga ponovo. Ali razum je neumoljiv. Stapa se sa srcem i uzivajuci zajedno plove kroz milion drugih slika sledeceg sna. Ma koliko god bio neostvariv, jos uvek je u meni. On i ljubav. To divno osecanje potpunosti.

Margaret Bacon – „Snovi“

[miskin]

Selam za selam, pogacu za pare.

[Aleluja]

Samo su dva tipa ljudi na ovom svijetu – dobri i loši. Dobri bolje spavaju, ali čini se da loši više uživaju u satima kad su budni!

[vesela_sveska]

Kada poželiš da odustaneš, sjeti se razloga zbog kojeg si izdržao tako dugo...

[vesela_sveska]

Prečesto ljudi ne shvataju da u ruci imaju dijamant.. Ispuste ga, pa podignu kamen.

[charrrmed]

Prečesto ljudi ne shvataju da u ruci imaju dijamant.. Ispuste ga, pa podignu kamen.

[stachu]

Prečesto ljudi ne shvataju da u ruci imaju dijamant.. Ispuste ga, pa podignu kamen.

Moram i ja...

[vesela_sveska]

Prečesto ljudi ne shvataju da u ruci imaju dijamant.. Ispuste ga, pa podignu kamen.

Moram i ja...

I meni je

[hanny12]

Kad jednoj ljubavi dođe kraj, slabići kukaju, energični smjesta pronađu novu ljubav, a pametni su je već odavno imali u rezervi
Oscar Wilde

[frameni]

Boje ljubavi


"Ništa nije važno kao vještina naših osjećaja kad primi boje ljubavi i ništa ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu čekanja,jer svako disanje tada ima svoj ritam, ponekad blag, ponekad trom, ali ipak skladan ritam, što našu dušu uči vječnom privikavanju.

Što smo prije bili i zašto sjajnim koracima tako preplašeno zastajemo? Ne znam, ali ponekad poludim i poput vjetra urlam tvojim bićem, nasrnem divljački, pa u strahu da ne poklekneš, povučem se i utihnem, i znam suncokrete zatamniti, prisiliti ih da se mog nemirnog sna napiju.

Ali, sve to radim iz ljubavi i koliko god ti čudno izgledalo, ja te volim. Ne mogu bez tebe i vječno sam ti zahvalan što u meni odavno postojiš. Ovoj pjesmi ne pripisuj nikakvo zlo, niti mojoj ljubavi, oni su lom nemira i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i čežnje za tvojim toplim dodirima.

Neponovljiva si, neizmjerno blaga i mojim snovima potrebna, otkrivena i začeta u svakom mom pokretu, posađena korijenom moje velike ljubavi, izrasla rijekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu blistava ljubav. Dohvatila vječnim smislom i pomjerila granice mog beskonačnog svemira.

Poznajem pogled mjeseca u kojem svojim toplim usnama zabrinuta trčiš i poznajem obrise bijelih breza što se skrivaju iza tvojih nježnih zagrljaja, zato te i vodim ravnicom mojih nadanja, jezerima mojih dugih iščekivanja, zanosnim proplancima, sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe.

Jedina moja ljubavi, samo tebi pripadam i u tvom se srcu jedino snalazim, kao čovjek svaku sumnju odbacujem, kao ljubav tvojom dušom odzvanjam, kao miris tvojim tijelom ustajem, kao vjetar tvojim se nebom propinjem. Predivna moja, ništa mi u životu nije važno osim tebe i boje tvoje ljubavi."

Zal Kopp

[Entropio]

"Bojim se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu." - Toma Akvinski

“To love is to suffer. To avoid suffering, one must not love. But then, one suffers from not loving. Therefore, to love is to suffer; not to love is to suffer; to suffer is to suffer. To be happy is to love. To be happy, then, is to suffer, but suffering makes one unhappy. Therefore, to be happy, one must love or love to suffer or suffer from too much happiness.” - Woody Allen

[butterfly_01]

Kad jednoj ljubavi dođe kraj, slabići kukaju, energični smjesta pronađu novu ljubav, a pametni su je već odavno imali u rezervi
Oscar Wilde

[Zena_drugog_sistema]

Ne. Da je meni potrebno da se sećam nekoga koga sam izmislio - izmislio bih ga bolje! Za prošlost nemam mesta ni u džepovima, pa sve i da su bušni, da nemaju kraja... Sve što ti i ja nismo sada, nismo nikad ni bili.

(Ratko Petrović)

[Aleluja]

Troje može čuvati tajnu samo ako je dvoje od njih mrtvo!

[dark_killer]

-Bilo bi mi strašno da nisi ništa doživio i da sam ti ja prva žena u životu.
-To i jesi.
-Nisam,ali ako si zbog mene na neko vrijeme zaboravio imena onih drugih,onda je to dovoljno.-Remark

[frameni]

"Možda ćeš nekad zaista pomisliti da nisi sposoban za uspeh, tapkaćeš u jednom mestu, tražeći način da se otrgneš svega, dođes do spasenja koje u tom trenutku nije poraz, već samo prosečnost zauvek udaljena od pobede. Biće ti teško da se odbraniš od naleta onih koji čine sve da te privole da udišeš prašinu sa dna zajedno sa njima i budeš bezbrižan u toj prosečnosti. Ne staj, nemoj se povlačiti, razmisli, i kreni dalje, makar te ti koraci iz prašine vodili ka gorem, u blato, gde ti se na prvi pogled ne piše dobro. Biće još gore, vući ćeš se, potonućeš do kolena. Pomislićeš da je kraj onog trenutka kada se kišne kapi obruše na tebe, ali hrabrost koju si ispoljio neće ostati nenagrađena. Voda će sa tebe isprati blato i postaćeš čist kao izvorska voda, za razliku od njih koji će zauvek udisati prašinu prosečnosti."


Slaviša Pavlović: "Pogledi sa strane"

[frameni]

"Mnogi ljudi stvaraju pretpostavku da svi vide život onako kako ga oni vide. Pretpostavljaju da drugi misle onako kako oni misle, osjećaju onako kako oni osjećaju, sude onako kako oni sude i zloupotrebljavaju onako kako oni zloupotrebljavaju. To je najsnažnija pretpostavka koju ljudi stvaraju. A to je i razlog zbog kojeg se plaše da budu onakvi kakvi jesu, pred drugima. Zbog toga što misle da će svi drugi suditi o njima, mal­tretirati ih, zlostavljati i kriviti ih onako kako oni krive sebe, tako da čak i prije nego što drugi imaju priliku da ih odbace, oni već odbacuju sebe.


Don Miguel Ruiz - "Četiri ugovora sa samim sobom"

[frameni]

"Ima ljudi koji izazivaju i potiču ono najbolje u nama i drugim ljudima, samo…ti se ljudi ne mogu otkriti na prvi pogled. Oni ne vole nositi zlato ni srebro (a po njihovu bismo ih sjaju možda prepoznali), jednostavno, ni po čemu se ne ističu od ostalih ljudi.. a ipak, čine nam život ljepšim, svjetlijim, ispunjenijim, svrhovitijim, plemenitijim. Katkad ih možemo prepoznati po smijehu onih oko njih, ljudi ili djece, po vedrim licima kojima su okruženi, po sretnim pričama ili pjesmama, ili po glazbi kojoj uče djecu. U njihovoj blizini nema mržnje, ljutnje ili ružnih riječi. Okruženi su dobrotom, a takvih ljudi ima u svakom gradu. Oni nas uče kako živjeti, kako se radovati, kako voljeti.
Zovu ih Zlatni ljudi. Svatko sretne nekog zlatnog čovjeka, a toga čak i ne mora biti svjestan. No, trag toga susreta ostaje. Prepoznat ćete ga u očima koje sjaje i u osmijehu koji ostaje na licu, u lijepu, smirenu i ispunjenu osjećaju sreće u grudima.
Potražite Zlatne ljude… tu su… oko nas…"

Jadranka Klepac - "Patuljci žive u kuglama"

[Entropio]

frameni, sve tri su izvrsna!

[Entropio]

Dolazi put, sam, nepozvan.
Silazi kao noć, namirisan tajnama
i tišinom koja ne spava...
U tebi pevaju sirene,
svaka ti trepavica igra
i krila ti rastu svilena...
Dobro opremi svoj brod pre no što poletiš,
jer ne znaš kud vodi staza tom putu što nadolazi
bez kormilara i bez putokaza...
Ako te ponese da siđeš u sopstvene dubine
gde se prst pred nosom ne vidi,
a bol kao čuvar neba
ispod nekog kamenog sećanja vreba,
obuci košulju od pesama
i obuj lagane cipele,
da te svetlost po njihovom tragu prati.
Tako ćeš i u dnu sebe progledati.
A ponese li te da se penješ u zvezdana gnezda daleka,
prvo se umij osmehom,
u kosu zadeni misao koja te opseda,
pa poleti kao strela u njenom pravcu
da te ne sustignu vrtlozi sumnje
koji smisao sapliću.
I nasmej se:
Zamah želje otkriće ti nepoznate svetove.
Ni ključeve za svoje snove raspuštene, nemoj da zaboraviš.
Kad ih uloviš, otpleši njihovu igru,
pa ih otključavaj polako,
da ih možeš s kraja na kraj sagledati.
Od pogleda u snovima otvorićeš svetle staze
i tunele za pamćenje.
Kroz njih valja prolaziti,
kad poželiš da se vratiš.

Evo ti dolazi put, sam, nepozvan.
Silazi kao noć, namirisan tajnama.
Dobro opremi svoj brod, pre no što poletiš...

Živka Komlenac

[Entropio]

Nosim tvoje otiske prstiju..
toplinu tvojih dlanova..
i tvoj glas duboko u sebi..
Na Zagrebackih minus pet..
rastopljen sam od tvoje ljubavi..
i nakon dugih kilometara dana..
nakon tvog prvog osmjehivanja..
i tvoje prve suze..
nosim tvoje godine..
tako lako utisnute u moje zjene..
i svaki dan sto se okrene oko nas..
i noc koja nas pokrije snom..
tvoje je sve..
i moje je tvoje..
jer sve smo svoje..
medjusobno pomijesali...

Željko Krznarić

[frameni]

Entropio,kao i uvijek za tvoj izbor


"Ponajčešće ljubav znači rat. Borba u kojoj svako nastoji da ščepa za vrat onog drugog. Sastoji se od ljubomore, posjedovanja, pripadanja, čak u odnosima koji izgledaju najširokogrudniji. Kao u svim drugim bitkama i u ovoj padaju žrtve. Uvek postoji jedan koji voli više nego drugi, jedan koji pati, drugi koji pati zato što nanosi patnju. Na sreću, ne pate uvijek jedni te isti, pa odnos može da se preokrene. Ali, postoji i izvesna nježnost koja nam pomaže da prihvatimo onog drugog, a koja se sastoji od povjerenja i dostojanstva. No, žalosno je što ljudi uvek nastoje da dobiju na jednoj strani ono što su izgubili na drugoj. Dobija se, dok sve ide svojim tokom. Osim toga, u ljubavnim odnosima postoje "smicalice" kojima se možemo poslužiti, te ostaviti partneru da posumnja da li ga uopće volimo. Meni je to odvratno. Postoji, također, jedan prirodan, razuman odnos koji potvrđuje činjenica da ako neko s vama živi, s vam spava i smije se s vama, onda vas sigurno i voli, pa onda čemu sumnjati da će prvom prilikom da ode..."

Francoise Sagan - "Odgovori"