Forum Klix.ba

sime_cipol wrote:Da neko nas izmisli lijek i za rak i AIDS, carsija bi rekla "Hamo vidi mu glave"

To ti je tako svugdje.

Nije, naravno da nije.

Ommadawn wrote:

sime_cipol wrote:Da neko nas izmisli lijek i za rak i AIDS, carsija bi rekla "Hamo vidi mu glave"

To ti je tako svugdje.

Banksy wrote:Nije, naravno da nije.

ta ce nobelovac Vladimir Prelog eno mu ulicica u Buca potoku

al hajd--- da ne miniram temu

sime_cipol wrote:Da neko nas izmisli lijek i za rak i AIDS, carsija bi rekla "Hamo vidi mu glave"

Banksy wrote:Nije, naravno da nije.

Jeste. Budi sigurna da jeste.
Uvijek će se naći makar šačica ljudi koja će srati protiv nekog, pa taman da otkrije lijek protiv raka.
I to bilo gdje.

'ta će ono izmišljat, išo sa mnom u školu, imo keca iz likovnog.... i sve tako.

Ommadawn wrote:

Banksy wrote:Nije, naravno da nije.

Jeste. Budi sigurna da jeste.
Uvijek će se naći makar šačica ljudi koja će srati protiv nekog, pa taman da otkrije lijek protiv raka.
I to bilo gdje.

Ne govorimo o šačici, već o sistemskom omalovažavanju uspješnih i uspjeha generalno a što se kroz neprekinuto takvo djelovanje pretvorilo u narativ a on onda srastao u mentalitet .

Previše je OTa, od mene toliko.

Svugdje je tako.

julisiz es grant wrote:Što nisi potpisao autora teksta?

Mene pitate?

Autor je covjek bez talenta, nikada nije imao dara za literaturu.

Crvena cetverospratnica u Trnovskoj ulici, na broju 7, ne to nije moguce, peterospratnica je u pitanju.

Ne bacajte paradajz vise.

Ommadawn wrote:

Banksy wrote:Nije, naravno da nije.

Jeste. Budi sigurna da jeste.
Uvijek će se naći makar šačica ljudi koja će srati protiv nekog, pa taman da otkrije lijek protiv raka.
I to bilo gdje.

Banksy wrote:

Ommadawn wrote:

Banksy wrote:Nije, naravno da nije.

Jeste. Budi sigurna da jeste.
Uvijek će se naći makar šačica ljudi koja će srati protiv nekog, pa taman da otkrije lijek protiv raka.
I to bilo gdje.

Ne govorimo o šačici, već o sistemskom omalovažavanju uspješnih i uspjeha generalno a što se kroz neprekinuto takvo djelovanje pretvorilo u narativ a on onda srastao u mentalitet .

Previše je OTa, od mene toliko.

Bansky, moram se nadovezati na ovaj tvoj post, ne da tebi oponiram, jednostavno da iz ugla nekoga ko je ovdje rodjen, proveo citav zivot, pojasnim ovaj fenomen kako ti rece "omalovazavanja" ... Objasniti cu ti to plasticno, na mom primjeru, jer i ja sam jedan od tih, klasicni sarajevski mahalac, "... 'ta ce ba on, ja mu kroz noge probaciv'o ...".

Dakle ovako, generacija sam Prve gimnazije 1976. - 1980., sa mnom su u to vrijeme (cak neki i u isti razred sa mnom) isli mnogi interesantni likovi, npr. Branko Djuric, Sasa Petrovic, Admir Glamocak, miroslav Pilj, ... da ne nabrajam dalje. Vjeruj, u to vrijeme to su i bili prilicno "blijedi", anemicni tipovi, i bas tako, "probacivalo" im se kroz noge. Vremenom, uspijeli su da pokazu i dokazu svoje kvalitete, sto izuzetno cijenim i postujem.

Moj zivot je otisao u drugom, "obicnom" pravcu, tehnicki fakultet, sivilo "normalnog" zivota u Energoinvestu, rat, postratno nestranacko zivotarenje (na ciji kvalitet se ne zalim, imam sve sto mi u zivotu treba) u Sarajevu. Mogu sa sigurnoscu reci, postigao sam nesto u zivotu, sto 80 % njih iz osnovne skole, gimnazije, fakulteta nisu. I na kraju svega, smatram da sam ostao covjek, jer sa svim svojim drugovima, prijateljima i poznanicima (koje sam stekao tokom zivota), stanem, upitam se, ne isticem se, ne gledam sa visine, odem na pice, kafu ...

Branko Djuric, covjek s kojim sam gulio 4 godine, izlazili zajedno po kaficima, obilazili Hippy klupu, intenzivno se druzili u te gimnazijske dane, na godisnjici mature "ne moze da me prepozna", ne zna me covjek ... ? ? ? Ni po imenu !!! Zaboravio covjek najljepse skolske (gimnazijske) dane ... Pa ja znam svaku facu, ime, mojih drugova iz osnovne skole ... Ko koga ovdje omalovazava ? Kome ja to sada treba "da podizem rep" i zasto ? N I K A D ...

Treb`o si ga nakautirat`!

Mora da si cvikeras bio

ne branim đuru, al iz srednje škole se sjećam čovjeka s kojim sam sjedio u klupi i možda još 5 likova u vrh glave. iz osnovne se sjećam sve i jednog, al srednja mi je isto crna rupa u sjećanju

Vako ce i meni neko zamjerit Ja veze nemam.Masu ljudi izgubio iz glave skroz.

Zna biti furanje, ono da se neko pravi da se nekog ne sjeća ili da ga ne prepoznaje, međutim, nismo svi sa istim sposobnostima, ja bolje pamtim likove nego imena, a opet ima ljudi koji pamte imena, ali likove zaboravljaju.
Isto tako ne mogu zaboraviti ako sam kome dužan, a ima ljudi koji to sad pa sad zaborave. Da li fakat ispari ili se prave mutavi, ko će mu znati

PapakizSarajeva wrote:
Ko koga ovdje omalovazava ? Kome ja to sada treba "da podizem rep" i zasto ? N I K A D ...

Nisam pisala o tome, o individualnom, već o društvenom i institucionalnom, ali da ne ponavljam.

A to za sjećanje... Ne sjećam se ni ja mnogih, koga briga.

PapakizSarajeva wrote:

Branko Djuric, covjek s kojim sam gulio 4 godine, izlazili zajedno po kaficima, obilazili Hippy klupu, intenzivno se druzili u te gimnazijske dane, na godisnjici mature "ne moze da me prepozna", ne zna me covjek ... ? ? ? Ni po imenu !!! Zaboravio covjek najljepse skolske (gimnazijske) dane ...

Razumijem tvoje razocarenje, ali cime to umanjuje njegov profesionalni uspjeh da bi se svrstao u kategoriju " 'ta ce on".

HAVANA wrote:Vako ce i meni neko zamjerit Ja veze nemam.Masu ljudi izgubio iz glave skroz.

ostarilo se a bilobil se ne koristi

sretnem covjeka i siti se ispricamo-on moje sve živo zna a ja ne smijem beknut jer veze nemam ko je znam da ga znam a da me ubiješ veze nemam oklena ga znam
samo mi sjebe dan cjeli dan razmišljam ko je upale se klikeri al dockan

muha_sa wrote:

HAVANA wrote:Vako ce i meni neko zamjerit Ja veze nemam.Masu ljudi izgubio iz glave skroz.

ostarilo se a bilobil se ne koristi

sretnem covjeka i siti se ispricamo-on moje sve živo zna a ja ne smijem beknut jer veze nemam ko je znam da ga znam a da me ubiješ veze nemam oklena ga znam
samo mi sjebe dan cjeli dan razmišljam ko je upale se klikeri al dockan

Muha jarane i ja tako, ali kad se radi o nekome koga sam sreo 1 - 2 puta u zivotu ... Ali ako si s nekim dijelio cigare, sendvice na odmoru, provodio noci i noci pred Dedanom, Modom, A-klubom,... ne ide, nije to isto.

tempuser wrote:

PapakizSarajeva wrote:

Branko Djuric, covjek s kojim sam gulio 4 godine, izlazili zajedno po kaficima, obilazili Hippy klupu, intenzivno se druzili u te gimnazijske dane, na godisnjici mature "ne moze da me prepozna", ne zna me covjek ... ? ? ? Ni po imenu !!! Zaboravio covjek najljepse skolske (gimnazijske) dane ...

Razumijem tvoje razocarenje, ali cime to umanjuje njegov profesionalni uspjeh da bi se svrstao u kategoriju " 'ta ce on".

Nisam niciji uspijeh umanjio, ako si procitao cak sam i napisao da tim koji su uspijeli skidam kapu. Ali, evidentno je da svi ti uspjesni, obicne ljude s kojima su odrastali, tretiraju kao ljude manje vrijednosti. E to ne ide, ako si s nekim raja, raja si do kraja zivota (ako nista sjecas se lijepih trenutaka, raznih dogodovstina, zajednickih budalastina) ... Neko je uspio iskoristiti svoje prilike u zivotu, neko ne (jer mozda i nije imao sansu).

PapakizSarajeva wrote:

muha_sa wrote:

HAVANA wrote:Vako ce i meni neko zamjerit Ja veze nemam.Masu ljudi izgubio iz glave skroz.

ostarilo se a bilobil se ne koristi

sretnem covjeka i siti se ispricamo-on moje sve živo zna a ja ne smijem beknut jer veze nemam ko je znam da ga znam a da me ubiješ veze nemam oklena ga znam
samo mi sjebe dan cjeli dan razmišljam ko je upale se klikeri al dockan

Muha jarane i ja tako, ali kad se radi o nekome koga sam sreo 1 - 2 puta u zivotu ... Ali ako si s nekim dijelio cigare, sendvice na odmoru, provodio noci i noci pred Dedanom, Modom, A-klubom,... ne ide, nije to isto.

Razumijem te šta pišeš jer sam isto doživio od jedne naše poznate estradne umjetnice sa njenim momkom a bogme i sa njom dok nije postala jako popularna bili nerazdvojni sa njim potoke alkohola popio i naplaco se cehova ne prigovaram, gluho i daleko bilo (on student a ja radio i imo love za ono vrijeme ko šodera )
Elem dobio ja kcerku-oni mi došli na babine što znaci da smo bili baš ko nokat i meso al.......................svak na svoju stranu sad se sretnemo u gradu il uradimo klimoglav il jok jednostavno dva razlicita svijeta--ne vjerujem da mi je i ime zapamtila sa njim kad se sretnem izljubimo se i popricamo i vazda se dogovorimo da sjedemo--al ima 30 i kusur godina da nismo sjeli ni kafu popit a kamli nešto više

PapakizSarajeva wrote:
Nisam niciji uspijeh umanjio, ako si procitao cak sam i napisao da tim koji su uspijeli skidam kapu. Ali, evidentno je da svi ti uspjesni, obicne ljude s kojima su odrastali, tretiraju kao ljude manje vrijednosti. E to ne ide, ako si s nekim raja, raja si do kraja zivota (ako nista sjecas se lijepih trenutaka, raznih dogodovstina, zajednickih budalastina) ... Neko je uspio iskoristiti svoje prilike u zivotu, neko ne (jer mozda i nije imao sansu).

Ne moras uopste biti uspjesan da bi nekog "zaboravio", samo sto se uspjesnim to odmah upise kao dizanje u nebesa i tretiranje ostalih kao ljudi manje vrijednosti.
Ja imam par drugova, bili nerazdvojni, izlasci, mora, ovo-ono i onda se jednostavno razdvojimo, obicne zivote oni, obicni zivot ja. Kao sto je @muha _sa napisao, kad se cujemo nekim povodom ispricamo se kao braca rodjena, obavezno se dogovorimo da se vidimo i nikad nista od toga, a zivimo u istoj opstini. Sa par kolega i drugova dijelo kancelariju, znali sve o zivotima jedni drugih, pauze, druzenja poslije posla, rekoa bi covjek nista nas nece rastaviti i kad smo se razisli od svega ostane povremeno sretanje po samoposlugama. Jednostavno to je tako, promjene se interesovanja, pogledi na zivot...

PapakizSarajeva wrote:[
Bansky, moram se nadovezati na ovaj tvoj post, ne da tebi oponiram, jednostavno da iz ugla nekoga ko je ovdje rodjen, proveo citav zivot, pojasnim ovaj fenomen kako ti rece "omalovazavanja" ... Objasniti cu ti to plasticno, na mom primjeru, jer i ja sam jedan od tih, klasicni sarajevski mahalac, "... 'ta ce ba on, ja mu kroz noge probaciv'o ...".

Dakle ovako, generacija sam Prve gimnazije 1976. - 1980., sa mnom su u to vrijeme (cak neki i u isti razred sa mnom) isli mnogi interesantni likovi, npr. Branko Djuric, Sasa Petrovic, Admir Glamocak, miroslav Pilj, ... da ne nabrajam dalje. Vjeruj, u to vrijeme to su i bili prilicno "blijedi", anemicni tipovi, i bas tako, "probacivalo" im se kroz noge. Vremenom, uspijeli su da pokazu i dokazu svoje kvalitete, sto izuzetno cijenim i postujem.

Moj zivot je otisao u drugom, "obicnom" pravcu, tehnicki fakultet, sivilo "normalnog" zivota u Energoinvestu, rat, postratno nestranacko zivotarenje (na ciji kvalitet se ne zalim, imam sve sto mi u zivotu treba) u Sarajevu. Mogu sa sigurnoscu reci, postigao sam nesto u zivotu, sto 80 % njih iz osnovne skole, gimnazije, fakulteta nisu. I na kraju svega, smatram da sam ostao covjek, jer sa svim svojim drugovima, prijateljima i poznanicima (koje sam stekao tokom zivota), stanem, upitam se, ne isticem se, ne gledam sa visine, odem na pice, kafu ...

Branko Djuric, covjek s kojim sam gulio 4 godine, izlazili zajedno po kaficima, obilazili Hippy klupu, intenzivno se druzili u te gimnazijske dane, na godisnjici mature "ne moze da me prepozna", ne zna me covjek ... ? ? ? Ni po imenu !!! Zaboravio covjek najljepse skolske (gimnazijske) dane ... Pa ja znam svaku facu, ime, mojih drugova iz osnovne skole ... Ko koga ovdje omalovazava ? Kome ja to sada treba "da podizem rep" i zasto ? N I K A D ...

Desava se da ljudi zaboravljaju, to je sasvim normalno.
I ja se nekih imena ne sjecam ili nekih faca.

Ali slican primjer sam iskusio. Skolska drugarica, isli 3 godine u srednjoj skoli zajedno, znali "ratovati" - nije da smo bili veliki drugari. Ali islo se na zajednicke derneke, nazdravljalo masu puta...
Poslije srednje se nismo vise ni vidjeli i culi, ali eto ostale su neke zajednicke fotografije, nije da nas je u razredu bilo hipten.
Proci ce nekih desetak godina, taman se uhodalo na Facebook, raja se ponovo pocela nalaziti tamo, ja vidim nju i javim joj se. Kako sam saznao od drugih, visoko se obrazovala, dobila fin posao, udala se za dobrog frajera - ma sve super. Medjutim, javlja ona meni da me se ne sjeca, nema pojma ko sam ja - iako imam specificno ime i prezime, iako sam daleko bio od povucenog tipa, iako nas nije u razredu bilo vise od 12 ili 13.
Kontam, ma ko te jebe...

Prije par godina ja na nekom seminaru, lik koji ce nam drzati predavanje, profesor, mi izgleda jebeno poznat plus kad rece da je isao u istu skolu u koju i ja, meni nekako se upalise lampice. Prva pauza, lik prilazi meni, oslovljava me imenom, predstavlja se i ja vec znam ko je. Iako nismo isli isti smjer, iako se nismo druzili uopste, niti smo bili blizu istih krugova drustva, mozda da smo jedan drugom nekada u tri-cetiri jebene godine mahnuli glavom u znak pozdrava, ako nam je eto dan bio bas po volji. Ali lik me se sjeca, pita me sta ima, kako sam, drago mu sto me vidi, navodi neke dogadjaje iz nase skole u kojima sam ja bio ucesnik. Poziva me da idemo na rucak zajedno, sto prihvatam i lijepo smo se ispricali.

Ne mogu za sebe reci da sam neki svetac po tom pitanju. Nekoliko ljudi mi se preko Facebooka javilo koji tvrde da su isli sa mnom u istu skolu u BL. Nekih se ne sjecam odmah iz prve ali kad mi spomenu par stvari koji asociraju na nesto, javim im se fino. A neke odjebem po kratkom postupku iz nekih licnih razloga.

tempuser wrote:
Ne moras uopste biti uspjesan da bi nekog "zaboravio", samo sto se uspjesnim to odmah upise kao dizanje u nebesa i tretiranje ostalih kao ljudi manje vrijednosti.
Ja imam par drugova, bili nerazdvojni, izlasci, mora, ovo-ono i onda se jednostavno razdvojimo, obicne zivote oni, obicni zivot ja. Kao sto je @muha _sa napisao, kad se cujemo nekim povodom ispricamo se kao braca rodjena, obavezno se dogovorimo da se vidimo i nikad nista od toga, a zivimo u istoj opstini. Sa par kolega i drugova dijelo kancelariju, znali sve o zivotima jedni drugih, pauze, druzenja poslije posla, rekoa bi covjek nista nas nece rastaviti i kad smo se razisli od svega ostane povremeno sretanje po samoposlugama. Jednostavno to je tako, promjene se interesovanja, pogledi na zivot...

Eh to je to.
S nekim odrastes, provedes neke od nezaboravnih dana u mladosti - danas vise nemas ni broj telefona od istih, niti zelis da imas. I obrnuto.
A s nekima si jos uvijek dobar.