Novi doprinos multietničnosti - po Hrvatu Mustafi Busuladžiću će se zvati škola!

[zenit dozic]

Neki jos ne mogu da prihvate cinjenicu da im sveti ivo nije bio bas tako fin kako im se godinama kazivalo. Ovi kiseli osmjesi idu tome u prilog.

Vidis koliko se napisa prigodnog teksta o ovom liku po kome se skola nazvala.
Mogla bi i o ivi fina tema da se napravi. Puno bi se vise dalo napisat
Ipak je ivica mjenjao boje ko dragan covic

Edit. Nije to na slici ivo to mu je brat blizanac

[JThomas]

a neki drugi fakat pravdaju i današnje redukcije vode time što je ivo bio prelivoda. kao da im današnji idoli i vođe nisu to isto, samo bez umjetničkog dijela...

[salik79]

Lik stvarno ni nalik na Andrića, nemoj se blamirati dalje...

Bas, ni nalik...

Ni ovo nije on napisao, ne lici mi na njega

U pismu prijatelju Niki Miroševiću Sergiju, konzulu Kraljevine Jugoslavije u Klagenfurtu, u znak zahvalnosti na pjesmi Kairski bazar, posvećenoj upravo njemu, Andrić, između ostalog, kaže: “Naročito me veseli tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Mene također ova sredina smrada, loja, lenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni.”

[Novak20]

a neki drugi fakat pravdaju i današnje redukcije vode time što je ivo bio prelivoda. kao da im današnji idoli i vođe nisu to isto, samo bez umjetničkog dijela...

Dobiće Nobela za lopovluk.

[ultima_palabra]

Pa nije sporno da je Andrić privatno bio kukavica, beskičmenjak i prelivoda, pa i ksenofob duboko unutra. U isto vrijeme je bio i jedan od najboljih pisaca južnoslavenskih jezika svih vremena. Ta slika ne znam šta dokazuje, ali definitivno nije on

Kako je relevantno da njega ubacujemo na temu o opskurnom škrabalu i nacističkom sluzi, ne znam ni to.

[Banksy]

a neki drugi fakat pravdaju i današnje redukcije vode time što je ivo bio prelivoda. kao da im današnji idoli i vođe nisu to isto, samo bez umjetničkog dijela...

Od Alije i predratnog ''gdje nema SDA, glasajte za SDS'', do postratnog ''neka SDS-a, znamo mi s njima'', do Bakirovog spašavanja Mileta kad god mu zagusti, ''može se Dodikom dogovoriti'', glasanja za Velibora Ostojića, finansiranja PINK-a i Tominih grla, itd, ko će se svega sjetiti.

[A_A_AKCIJA]

Ovaj cvikeras je Ivo Andric. A slika je prigodna.

Nije ovaj vidio Andrića.
A kakve sve to ima veze s temom?

Jest, al' u ogledalu. Nista, nema nikakve veze s temom, osim u slucaju duplih arsina, kada je rijec o fasizmu, nacizmu i pojedincima iz tog vakta.

Busuladic je za Andrica bio proleter.

Situacija u kojoj za moje tražim izgovore, a za tuđe-anamoone ganjam i dlaku u jajetu za istu stvar je rak rana i lakmus papir stanja društva na Balkanu.

Antropolozi to opisuju plemenskim sistemom vrijednosti, gdje su djeca iz mog plemena bezgrešni anđelci, a već, ona iz komšijskog, mogu i izgoriti u zapaljenoj kući, kake to veze ima, nisu iz našeg plemena. Pojam dobra i zla postoji i primjenjuje se samo između dvije table na ulasku i izlasku iz sela. Mimo toga ne postoje zakoni, ljudska prava...

Slučaj Mustafa Busuladžić vs. Ivo Andrić je sjajan primjer ovog razmišljanja i mentaliteta.

Jedan proveo rat u Sarajevu, drugi u Beogradu. Oba pod kolaboracionističkim režimima. Jednom se to prešućuje, a drugom zamjera i opravdava njegova smrt.
Prije toga je jedan bio ambasador kolaboracionističke vlade i prije toga savjetnik u vladi koja je dijelila Bosnu.
Niti jedan nije uzeo oružje i okrvavio ruke.
Obojica boravili u Njemačkoj tokom vladavine Hitlera, s tim da je Ivo, po službenoj dužnosti ili ne, pisao srceparajuće hvalospjeve fuhreru.
Niti jedan nije osudio nacistički režim zbog zločina, iako je Ivo bio u Njemačkoj, debelo poslije kristalne noći, žutih traka i svih ostalih užasa.
Jedan je pisao članke o toleranciji i potpisivao deklaracije protiv protjerivanja sugrađana ali i antisemitski komentar u novinama, a drugi pisao elaborate o raseljavanju Albanaca sa Kosova i okupaciji Albanije, aktivno učestvovao u pregovorima sa Musolinijevom Italijom...

Na kraju, režim je postupio apsolutno različito sa obojicom. Jedan dobija šansu i koristi je, a drugog prijeki sud strijelja.

Ne bi bio problem da obojicu posmatramo kao kompleksne ličnosti i dopuštamo različita tumačenja, ali i obavezno uvažimo činjenice, ma kakve one bile.
Da možemo napraviti ovaj korak, razumjeli bismo jedni druge. Razumjeli bi da jedni padaju u sevdah nad književnim kvalitetima Ive ili da se drugi ibrete nad pronicljivošću Mustafe i njegove dijagnoze stanja muslimana u SSSR-u. Razumijevanje ne podrazumjeva i dijeljenje sistema vrijednosti, nego najobičnije i najosnovije, live and let live.

Nažalost, ovdje na scenu dolazi gorespomenuti plemenski mentalitet, gdje moji mogu sve a tuđi su, kako god okreneš, donji.

Ako tumačimo našeg, istorijski kontekst je sasvim prihvatljiv, potrebno je razdvojiti lika i djelo, i imamo pravo posmatrati ga kao kompleksnu ličnost.

Opet, tuđi je sasvim s pravom zaslužio da ga odvedu na ledinu i strijeljaju, takva su vremena bila, a kao što znamo iz par redova tog famoznog članka, bio je i zagriženi antisemit. Znamo li kakve je zločine počinio taj režim? Na kraju krajeva, da je bio ikakav antifašista, što nije u šumu ko Ivo, pardon, on nije, jer je on intelektualac..., ali što nije ko ostali, s puškom...

Odjednom je nebitna činjenica da je naš Ivo, rahat proveo rat u prvom judenfrei gradu u Evropi, da se nije potpisao na ništa osim svog rukopisa Na Drini ćuprije, a kamoli na neke rezolucije, kojima ćemo kod tuđeg Mustafe tražiti dlaku u jajetu. O puškama, šumi i svemu ostalom da ne govorimo. Pa nije svako Vladimir Nazor ili Skender Kulenović.

Nekad prije sam naveo gomilu antisemitskih citata nobelovaca koji su i dalje autoriteti, spominjao Knuta Hamsuna i njegov univerzitet i institut u Norveškoj, ali džaba. Ne prolaze argumenti pored table sa natpisom sela. A sve bi bilo lakše da zamislite porodicu i porodice ljudi koji su izgubili život u sličnim okolnostima, na pravdi Boga i pokušate se staviti u njihovu kožu. Taj čovjek je izgubio život u okolnostima koje se savršeno jasno opisuju kao osveta i ratni zločin. Jel toliko teško priznati da jedan sistem ima i svoju mračnu stranu? Da je možda počinio koju grešku?

Džaba, koliko god se mi trudili, ali u nama i dalje živi plemenski mentalitet koji je kulminirao 90.ih. Mali je korak od ove apologetike mog i sataniziranja tuđeg i Mladićeve osvete za bunu protiv dahija, negiranja Vukovara, Sarajeva, Dubrovnika i nalaženja opravdanja za zločine.

Ne razumijem, zašto je problem priznati zločin i ograditi se od njega, pogotovo ako je počinjen u tvoje ime? Svako iole normalan će pokušati razumjeti kako je sjeme fašizma preživjelo sve ovo vrijeme i ponovo proklijalo? E pa ovo je jedan od razloga, truhli i prljavi kompromisi tadašnje vlasti sa fašistima (pročitati Adila Zulfikarpašića i opis ulaska u oslobođenu Foču) i zločini koji su prošli nekažnjeno, počinjeni od strane te iste vlasti.

Pokušajmo zamisliti na šta bi ličila apologetika ratnih zločina počinjenih od Cace i njemu sličnih, uz istu terminologiju, takva vremena bila, a znate li vi šta je bilo na Markalama, znate li da su gledali Đogu na TV kad su im bahnuli u kuću, bili članovi SDS-a, slušali Baju malog Knindžu na radiju... Ne ide. Zločin je zločin.

Da ponovim na kraju, nisam ubijeđen od strane afirmatora Mustafe Busuladžića da zaslužuje ime škole. Niko se nije previše potrudio da objasni, sačini biografiju tog čovjeka i kaže zašto jedna obrazovna institucija treba da nosi njegovo ime, te da tu ideju proda javnosti, a ne da je nametne brutalnom većinom i dizanjem ruku. Međutim, nepravdu nanešenu njemu treba otkloniti.

Sa druge strane, negatori Mustafe Busuladžića rade tri puta lošiji posao i ideološkim bombardovanjem samo produbljuju jaz među ljudima, uz apsolutno ignorisanje činjenica. Njegov grijeh je što je bio na pogrešnoj strani u pogrešno vrijeme i stav prema njemu se može brutalno pojednostaviti kao:
aaaa, fašista, ustaša, Aušvic, Jasenovac, ko ga j... što nije prešao na pravu starnu na vrijeme, pa nije ni šteta što su ga ubili, da su ih bogdo više potamanili..., uz obavezni fotošop Mustafine slike i svastike na fesu.

[salik79]

[fakat]

[JThomas]

moglo je to i kraće - ivo i mustafa u pet deka...

i jesu, ako se zanemari "samo" nepolitički aspekt lika i djela...što i jest cijela suština i lajtmotiv ovog današnjeg "sistema". tako dobiješ društvo kojim vladaju difovci, i to završili preko štele.

[Banksy]

Njegov grijeh je što je bio na pogrešnoj strani u pogrešno vrijeme.

Naravno. Pa šta je drugo, u tom kontekstu, potrebno za grijeh nego to - biti na pogrešnoj strani u ''pogrešno vrijeme' - u vrijeme Drugog svjetskog rata biti uz naciste?

[A_A_AKCIJA]

Pa nije sporno da je Andrić privatno bio kukavica, beskičmenjak i prelivoda, pa i ksenofob duboko unutra. U isto vrijeme je bio i jedan od najboljih pisaca južnoslavenskih jezika svih vremena. Ta slika ne znam šta dokazuje, ali definitivno nije on

Kako je relevantno da njega ubacujemo na temu o opskurnom škrabalu i nacističkom sluzi, ne znam ni to.

Pa, jarane, nećemo nikada saznati, da li bi Mustafa napisao išta vrijedno nobela kod južnih Slavena, jer, otfikariše mu glavu u ranim dvadesetim. Plain and simple.

Nekad pomislim, kako je gadna ova ideologija. Da je kojim slučajem i sticajem okolnosti, Ivo ubijen, definitivno ne bi napisao, niti objavio nobelovske uratke. Pljuvali bi ga kao hitlerovu podguznu muhu, mrzitelja Albanaca i muslimana. U tom paralelnom univerzumu Mustafa bi bio živ i sada bi se ovdje vodila obrnuta rasprava.

Što ubiše Ivu, mogo je nobela dobiti, amaaaan. Jedina razlika je u tome ko je ideološki odredio ko živi a ko mre, i ko je prihvatljiv a ko nije.

Što je najgore, nije to ni paralelni univerzum više, eno Đoze, valjao nam sa nesvrstanima, pa mu halališe pripadništvo u SS-u, bilesi. Sve može, kad je ideologija u pitanju.

[A_A_AKCIJA]

Njegov grijeh je što je bio na pogrešnoj strani u pogrešno vrijeme.

Naravno. Pa šta je drugo, u tom kontekstu, potrebno za grijeh nego to - biti na pogrešnoj strani u ''pogrešno vrijeme' - u vrijeme Drugog svjetskog rata biti uz naciste?

Jel govoriš o Ivi ili Mustafi? Ne kontam, može se odnositi na obojicu. Hitlerova Njemačka-Ljotićeva Srbija vs. Pavelićeva NDH?
Ili to što su pisali protiv drugih naroda? Doduše, Ivo je tu bio detaljniji i temeljitiji, kreativniji, ali opet, ipak je on nobelovac...

[A_A_AKCIJA]

dupli

[tranquil]

Fino si povukao paralele, napisao cijelu knjigu, ali propustio najbitnije: Ivu ovdje ne brane ljudi, ali brane Mustafu. Niko ti ne brani da pričaš o Ivi i ukidaš njegovo ime. Ali dvije krivde ne čine jednu pravdu.

[JThomas]

tačno tako, sve može kad je ideologija u pitanju. desetinama i stotinama hiljada su na ovim prostorima nevinim skinuli glave, i četnici i ustaše i komunisti, pa se za većinu nešto ne pitamo poimenice bi li dobili nobela (znamo koliko ga ljudi s ovih prostora jeste dobilo), niti dobijaju ulice i škole po sarajevu. a ovaj se na silu trpa s nobelovcem, upravo zato jer je to jedan ideološki narativ. perfidne su to tehnike, ostanu ti u istom košu u glavi i nesvjesno.

[A_A_AKCIJA]

Fino si povukao paralele, napisao cijelu knjigu, ali propustio najbitnije: Ivu ovdje ne brane ljudi, ali brane Mustafu. Niko ti ne brani da pričaš o Ivi i ukidaš njegovo ime. Ali dvije krivde ne čine jednu pravdu.

Moje dijete, nekada sutra aBd za obaveznu lektiru ima Ivu Andrića i to ne od škole, nego od mene. Ne vidim ništa sporno u svemu.

A Ivu itekako brane i na njemu pokazuju perverzno rezmimoilaženje u tumačenju ljudskih sudbina, bazirano samo i isključivo na ideološkim osnovama.

I za početak, hajde da priznamo krivde, pa da vidimo gdje ćemo i šta s njima.

[tranquil]

Fino si povukao paralele, napisao cijelu knjigu, ali propustio najbitnije: Ivu ovdje ne brane ljudi, ali brane Mustafu. Niko ti ne brani da pričaš o Ivi i ukidaš njegovo ime. Ali dvije krivde ne čine jednu pravdu.

Moje dijete, nekada sutra aBd za obaveznu lektiru ima Ivu Andrića i to ne od škole, nego od mene. Ne vidim ništa sporno u svemu.

A Ivu itekako brane i na njemu pokazuju perverzno rezmimoilaženje u tumačenju ljudskih sudbina, bazirano samo i isključivo na ideološkim osnovama.

I za početak, hajde da priznamo krivde, pa da vidimo gdje ćemo i šta s njima.

A čuj, ako već dijeliš lekcije, onda ćeš znati i primiti neku:
- način obraćanja sa visine, sa "dijete", pogotovo "moje", ne koristi sa mnom
- priča da se ovdje brani Ivo je laž, i trebao bi prekinuti s tim; jebe mi se za Ivu i koliko vidim većini drugih
- nemoj hinjski trpati da ja (i drugi ovdje) branimo "svog" Ivu a napadamo "tuđeg" Mustafu, jer ne samo da ne branim Ivu, nego je po imenu više Mustafa "moj" nego Ivo, i možda mi zbog toga i smeta, i neću da profašističku netalentovanu ništariju promovišu za mučenika i heroja u svojoj zajednici samo zato jer je osuđen na smrt.

Po pitanju Ive smo se dakle izjasnili. Ako te žulja Ivo, zašto ne pokreneš nešto zvanično? Zašto niko ne pokrene ništa zvanično protiv Ive? Sada ću ti reći zašto, "dijete moje": vama treba "tuđi" Ivo jer bez njega ne biste mogli uvaliti "svog" Mustafu. Kukate na Ivu a molite Boga da ostane 100 godina, jer vam je izgovor za pizdarije koje radite, za sve Busuladžiće i Hadžiefendiće i sve koje ćete nam uvaljivati.

[salik79]

Fino si povukao paralele, napisao cijelu knjigu, ali propustio najbitnije: Ivu ovdje ne brane ljudi, ali brane Mustafu. Niko ti ne brani da pričaš o Ivi i ukidaš njegovo ime. Ali dvije krivde ne čine jednu pravdu.

Moje dijete, nekada sutra aBd za obaveznu lektiru ima Ivu Andrića i to ne od škole, nego od mene. Ne vidim ništa sporno u svemu.

A Ivu itekako brane i na njemu pokazuju perverzno rezmimoilaženje u tumačenju ljudskih sudbina, bazirano samo i isključivo na ideološkim osnovama.

I za početak, hajde da priznamo krivde, pa da vidimo gdje ćemo i šta s njima.

A čuj, ako već dijeliš lekcije, onda ćeš znati i primiti neku:
- način obraćanja sa visine, sa "dijete", pogotovo "moje", ne koristi sa mnom
- priča da se ovdje brani Ivo je laž, i trebao bi prekinuti s tim; jebe mi se za Ivu i koliko vidim većini drugih
- nemoj hinjski trpati da ja (i drugi ovdje) branimo "svog" Ivu a napadamo "tuđeg" Mustafu, jer ne samo da ne branim Ivu, nego je po imenu više Mustafa "moj" nego Ivo, i možda mi zbog toga i smeta, i neću da profašističku netalentovanu ništariju promovišu za mučenika i heroja u svojoj zajednici samo zato jer je osuđen na smrt.

Po pitanju Ive smo se dakle izjasnili. Ako te žulja Ivo, zašto ne pokreneš nešto zvanično? Zašto niko ne pokrene ništa zvanično protiv Ive? Sada ću ti reći zašto, "dijete moje": vama treba "tuđi" Ivo jer bez njega ne biste mogli uvaliti "svog" Mustafu. Kukate na Ivu a molite Boga da ostane 100 godina, jer vam je izgovor za pizdarije koje radite, za sve Busuladžiće i Hadžiefendiće i sve koje ćete nam uvaljivati.

[salik79]

A, da nekada, za promjenu, procitas cijelu recenicu sagovornika?!

[Kejn]

Situacija u kojoj za moje tražim izgovore, a za tuđe-anamoone ganjam i dlaku u jajetu za istu stvar je rak rana i lakmus papir stanja društva na Balkanu.

Antropolozi to opisuju plemenskim sistemom vrijednosti, gdje su djeca iz mog plemena bezgrešni anđelci, a već, ona iz komšijskog, mogu i izgoriti u zapaljenoj kući, kake to veze ima, nisu iz našeg plemena. Pojam dobra i zla postoji i primjenjuje se samo između dvije table na ulasku i izlasku iz sela. Mimo toga ne postoje zakoni, ljudska prava...

Slučaj Mustafa Busuladžić vs. Ivo Andrić je sjajan primjer ovog razmišljanja i mentaliteta.

Jedan proveo rat u Sarajevu, drugi u Beogradu. Oba pod kolaboracionističkim režimima. Jednom se to prešućuje, a drugom zamjera i opravdava njegova smrt.
Prije toga je jedan bio ambasador kolaboracionističke vlade i prije toga savjetnik u vladi koja je dijelila Bosnu.
Niti jedan nije uzeo oružje i okrvavio ruke.
Obojica boravili u Njemačkoj tokom vladavine Hitlera, s tim da je Ivo, po službenoj dužnosti ili ne, pisao srceparajuće hvalospjeve fuhreru.
Niti jedan nije osudio nacistički režim zbog zločina, iako je Ivo bio u Njemačkoj, debelo poslije kristalne noći, žutih traka i svih ostalih užasa.
Jedan je pisao članke o toleranciji i potpisivao deklaracije protiv protjerivanja sugrađana ali i antisemitski komentar u novinama, a drugi pisao elaborate o raseljavanju Albanaca sa Kosova i okupaciji Albanije, aktivno učestvovao u pregovorima sa Musolinijevom Italijom...

Na kraju, režim je postupio apsolutno različito sa obojicom. Jedan dobija šansu i koristi je, a drugog prijeki sud strijelja.

Ne bi bio problem da obojicu posmatramo kao kompleksne ličnosti i dopuštamo različita tumačenja, ali i obavezno uvažimo činjenice, ma kakve one bile.
Da možemo napraviti ovaj korak, razumjeli bismo jedni druge. Razumjeli bi da jedni padaju u sevdah nad književnim kvalitetima Ive ili da se drugi ibrete nad pronicljivošću Mustafe i njegove dijagnoze stanja muslimana u SSSR-u. Razumijevanje ne podrazumjeva i dijeljenje sistema vrijednosti, nego najobičnije i najosnovije, live and let live.

Nažalost, ovdje na scenu dolazi gorespomenuti plemenski mentalitet, gdje moji mogu sve a tuđi su, kako god okreneš, donji.

Ako tumačimo našeg, istorijski kontekst je sasvim prihvatljiv, potrebno je razdvojiti lika i djelo, i imamo pravo posmatrati ga kao kompleksnu ličnost.

Opet, tuđi je sasvim s pravom zaslužio da ga odvedu na ledinu i strijeljaju, takva su vremena bila, a kao što znamo iz par redova tog famoznog članka, bio je i zagriženi antisemit. Znamo li kakve je zločine počinio taj režim? Na kraju krajeva, da je bio ikakav antifašista, što nije u šumu ko Ivo, pardon, on nije, jer je on intelektualac..., ali što nije ko ostali, s puškom...

Odjednom je nebitna činjenica da je naš Ivo, rahat proveo rat u prvom judenfrei gradu u Evropi, da se nije potpisao na ništa osim svog rukopisa Na Drini ćuprije, a kamoli na neke rezolucije, kojima ćemo kod tuđeg Mustafe tražiti dlaku u jajetu. O puškama, šumi i svemu ostalom da ne govorimo. Pa nije svako Vladimir Nazor ili Skender Kulenović.

Nekad prije sam naveo gomilu antisemitskih citata nobelovaca koji su i dalje autoriteti, spominjao Knuta Hamsuna i njegov univerzitet i institut u Norveškoj, ali džaba. Ne prolaze argumenti pored table sa natpisom sela. A sve bi bilo lakše da zamislite porodicu i porodice ljudi koji su izgubili život u sličnim okolnostima, na pravdi Boga i pokušate se staviti u njihovu kožu. Taj čovjek je izgubio život u okolnostima koje se savršeno jasno opisuju kao osveta i ratni zločin. Jel toliko teško priznati da jedan sistem ima i svoju mračnu stranu? Da je možda počinio koju grešku?

Džaba, koliko god se mi trudili, ali u nama i dalje živi plemenski mentalitet koji je kulminirao 90.ih. Mali je korak od ove apologetike mog i sataniziranja tuđeg i Mladićeve osvete za bunu protiv dahija, negiranja Vukovara, Sarajeva, Dubrovnika i nalaženja opravdanja za zločine.

Ne razumijem, zašto je problem priznati zločin i ograditi se od njega, pogotovo ako je počinjen u tvoje ime? Svako iole normalan će pokušati razumjeti kako je sjeme fašizma preživjelo sve ovo vrijeme i ponovo proklijalo? E pa ovo je jedan od razloga, truhli i prljavi kompromisi tadašnje vlasti sa fašistima (pročitati Adila Zulfikarpašića i opis ulaska u oslobođenu Foču) i zločini koji su prošli nekažnjeno, počinjeni od strane te iste vlasti.

Pokušajmo zamisliti na šta bi ličila apologetika ratnih zločina počinjenih od Cace i njemu sličnih, uz istu terminologiju, takva vremena bila, a znate li vi šta je bilo na Markalama, znate li da su gledali Đogu na TV kad su im bahnuli u kuću, bili članovi SDS-a, slušali Baju malog Knindžu na radiju... Ne ide. Zločin je zločin.

Da ponovim na kraju, nisam ubijeđen od strane afirmatora Mustafe Busuladžića da zaslužuje ime škole. Niko se nije previše potrudio da objasni, sačini biografiju tog čovjeka i kaže zašto jedna obrazovna institucija treba da nosi njegovo ime, te da tu ideju proda javnosti, a ne da je nametne brutalnom većinom i dizanjem ruku. Međutim, nepravdu nanešenu njemu treba otkloniti.

Sa druge strane, negatori Mustafe Busuladžića rade tri puta lošiji posao i ideološkim bombardovanjem samo produbljuju jaz među ljudima, uz apsolutno ignorisanje činjenica. Njegov grijeh je što je bio na pogrešnoj strani u pogrešno vrijeme i stav prema njemu se može brutalno pojednostaviti kao:
aaaa, fašista, ustaša, Aušvic, Jasenovac, ko ga j... što nije prešao na pravu starnu na vrijeme, pa nije ni šteta što su ga ubili, da su ih bogdo više potamanili..., uz obavezni fotošop Mustafine slike i svastike na fesu.

Jedan od boljih postova na ovom forumu u zadnje vrijeme.

[salik79]

A vidim i Hafiefendica uvlacis u ovu pricu...

Dakle, jos jednom, kao Tuzlak, cije porodice su bile dio NOB-a, odgovorno tvrdim da je sehid Muhamedaga Hadiefendic moralna vertikala i jedan od najvecih Tuzlaka koje je Tuzla iznjedrila. Ni efendija Kurt, ni ostali tuzlanski uglednici (medju kojima i moji pradjedovi), ne bi uspjeli u svom naumu bez ogromne i nesebicne pomoci Muhamedage Hadziefendica. Cak sam prilicno siguran da bi i muftija Kurt bio skracen za glavu.

Najzasluzniji za opstanak Bosnjaka, a i svih ostalih, u tom vremenu na prostoru SI Bosne je nesporno on i njegova Legija.

[Duka Dizel]

Da ponovim na kraju, nisam ubijeđen od strane afirmatora Mustafe Busuladžića da zaslužuje ime škole.

Sa druge strane, negatori Mustafe Busuladžića rade tri puta lošiji posao i ideološkim bombardovanjem samo produbljuju jaz među ljudima

Ti baš znaš zamutiti vodu.

Na kraju će ispasti da Mustafa ipak zaslužuje školu po svom imenu, jer ovi što smatraju da je to neprikladno, produbljuju jaz medju ljudima.

[Banksy]

Umjesto patetične, traljave relativizacije...

ŠTA JE NAJODVRATNIJE KOD FAŠIZMA:
Slobodno recite: Da, ja sam fašista – ta to ionako svi znaju


Dragi fašisti, vi koji volite Antu i Dražu, Radovana, Ratka, ponosite se djedovima u handžar-diviziji, vi čijim očevima su „komunisti branili da idu u crkvu i džamiju“: recite da, ja sam fašista – ta to ionako svi znaju

http://www.zurnal.info/novost/20186/slo ... -svi-znaju

[zenit dozic]

Vise relativizuju oni kojima je mustafa fasista dok je ivo antifasta