Raigor Stonehoof wrote:
Cekaj ba, jel moguce da ti ne vidis koliko je ovo besmisleno?
Paradox 1: ti citav svoj zivot provedes klanjajuci pet puta dnevno, druzeci se samo sa dzamijasima po hutbama, dok ja guzim, pijem, bogaram, i pokajem se prije smrti, i na kraju smo na istom?
Paradox 2: ja sve sto mogu odvojiti od sebe dajem u humanitarne svrhe, volontiram, pomazem, otkrijem lijek za AIDS al ne prestajem bogarat citav zivot, a ti vjerujes, klanjas, dajes zekat (jel se tako kaze?) ali ne radis nista vise, pri tome si milioner i pravis sebi wc solju od zlata, cisto zato jer mozes ...i na kraju ti u raj a ja u pakao?
Paradox 1: ti citav svoj zivot provedes klanjajuci pet puta dnevno, druzeci se samo sa dzamijasima po hutbama, dok ja guzim, pijem, bogaram, i pokajem se prije smrti, i na kraju smo na istom?
nije isto druze,
da ti predstavim kako to funkcionise
zamisli se ja i ti trcimo 10 kilimetara ko ce prije da stigne do cilja, ali ja trcim i trcim ne zastajem, ali ti malo po malo ne da zastajes nego te neko vuce nazad, ti se otrgnes pa opet trcis, pa malo zastanes, pa opet trcis, pa opet neko te povuce nazad nekoliko stotina metara unazad, ti ces mozda na kraju docekati da udjes u cilj ali cu ja ipak prije biti.
sta ovo sve znaci, pa fino svaki grijeh koji ti radis, tebi se kidaju dobra djela, je dolazi do neutralizacije, cak moze biti da dobra djela su su obican prah i pepeo beznacajna, jer dovoljno je tebi da radis dobra djela ali da u dusi to radis radi neke pohvale, i hvalisanja i da te ljudi hvale, da ti nemas nikakve koristi od tih djela, jer nije cilj bio zadovoljavanje Boga nego da bi te drugi hvalili.
znaci tvoji grijesi tebi zapinju na tvom putu i nemozes stici noga koji trci ali ne zapinje, osim u jednom slucaju da stvarno iskreno se pokajes, pa radis daleko vise nego ovaj drugi pa ga u dobnru prestignes e jedino tako.
eh ako mislis Ovako , ja cu da ceifim u grijesima do besvijesti, pa kad dodje do smrtnicke postljem pokajem se i meni Bog oprosti sve, ti fakticki ciljas da prevaris Boga sa tim, jer mislis da on nezna sta ti planiras, a sta mislis Bog posalje meleka smrti daleko prije nego si ti planirao pokajanje pa odes i bez pokajanja i to praznih dzepova, i ne samo to, sta mislis da dodjes u smrtnicku postelju a on te blokira neda ti pokajanje jer si ciljao da ga prevaris pa ti onda ni na pameti neda da uradis pokajanje pa odes na onaj svijet onako kako si i zivio.
Paradox 2: ja sve sto mogu odvojiti od sebe dajem u humanitarne svrhe, volontiram, pomazem, otkrijem lijek za AIDS al ne prestajem bogarat citav zivot, a ti vjerujes, klanjas, dajes zekat (jel se tako kaze?) ali ne radis nista vise, pri tome si milioner i pravis sebi wc solju od zlata, cisto zato jer mozes ...i na kraju ti u raj a ja u pakao?
mozes ali da ti se nista ne pika, jer nije isto:
raditi dobra djela radi Boga (ne da te drugi hvale, bez imalo da imas koristi ti za to) nego samo Bozije zadovbljstvo trazis
i
raditi dobra djela da bi te drugi pohvalili, pa imas mogucnost da dadnes para u tajnosti kad te niko nevidi, a isto tako imas mgoucnost da dadnes para ali narod vidi kad dadnes, pa ti u sebi, daj da men vide kako sam dobar, nek me pohvale, Bog ce ti dati to, pohvalit ce te oni, ali zato se nema udjela kod Boga na sudnjem danu, jer ce se reci u toj sirtuaciji, dobio si ono sto si trazio, tj. da te ljudi pohvale.
Tako da to nije sve kako ti mislis da jeste
