I napisao da prestajem.Altsa wrote: ↑24/08/2025 21:02Ali si se sa merakom ufatio u kolo.
Kosarkaska reprezentacija BiH
Moderators: Charuga, Tomahawk11
-
kakavdanakneiskustvu
- Posts: 65632
- Joined: 03/08/2010 19:04
#27051 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
-
hrasno38
- Posts: 33978
- Joined: 21/11/2004 23:42
- Location: Sarajevo
- Vozim: Renault Laguna
- Horoskop: Riba
- Contact:
#27052 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
Francuska veceras razvalila Grcku 92:77 iako je destkovana i od poznatijih igraca igra samo Jabusele. Sve prepiremne utakmice nasih protivnika govore da to nisu neranjive reprezentacije i kao sto je rekao Beciragic u svakoj utakmici treba ici na pobjedu.
-
Mustang1
- Posts: 29591
- Joined: 29/12/2010 17:31
#27053 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
Vidio sam Bavcica danas na carsiji.
-
giovanni008
- Posts: 1530
- Joined: 20/05/2008 12:20
#27055 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
Da gledao sam, nisu me impresionirali, ustvari nema ni jedna repka u nasoj grupi gdje bi rekao e sa ovima nemamo nikakve sanse....
I tu Gruziju Becirragic puno hvali, gledao sam ih takodje prije 4 mjeseca, nista posebno, ok sad imaju svoje nba igrace ali sve su svoje tekme izgubili, nisu nikakva sila, samo mi trebamo koncentrisano igrati i bez srljanja.
Slobodna bacanja trebamo pod hitno popraviti!
I tu Gruziju Becirragic puno hvali, gledao sam ih takodje prije 4 mjeseca, nista posebno, ok sad imaju svoje nba igrace ali sve su svoje tekme izgubili, nisu nikakva sila, samo mi trebamo koncentrisano igrati i bez srljanja.
Slobodna bacanja trebamo pod hitno popraviti!
-
hrasno38
- Posts: 33978
- Joined: 21/11/2004 23:42
- Location: Sarajevo
- Vozim: Renault Laguna
- Horoskop: Riba
- Contact:
#27056 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
TOLIKO!!!!
Luka Garza još u aprilu ove godine ovo pismo poslao na adresu Košarkaškog saveza BiH i na adresu generalnog sekretara FIBA Andreasa Zagklisa i predjsjedavajućeg FIBA World šeika Sauda Alija Al-Tanija koje na žalost nije urodilo plodom
Pismo Luke Garze koje je primila FIBA i u prevodu a i u originalu (na engleskom jeziku).
Poštovani gospodine,
Pišem vam ne kao profesionalni košarkaš, već kao unuk – noseći obećanje u srcu koje sam dao mnogo prije nego što sam ikada dotakao NBA parkete.
Moje ime je Luka Garza. Ponosan sam na svaki dio svog naslijeđa, ali nijedan dio me ne zove dublje od mojih bosanskih korijena. To je zemlja moje majke Šejle, njene majke a moje bake Ksenije i njenog pokojnog oca Refika Muftića – mog dede. Dugo sam sanjao da nosim dres Bosne i Hercegovine, ne samo kao sportista, već kao sin bosanske zemlje, kao čovjek koji želi odati počast svojoj porodici i kao ljudsko biće oblikovano ljubavlju, otpornošću i duhom svojih predaka.
Moj djed, Refik, bio je legenda u Sarajevu – ne zato što je bio kultni golman FK Sarajeva, već zbog načina na koji se nosio kroz život. Bio je čovjek iz svog naroda.
Vidio sam to u načinu na koji su ga ljudi zaustavljali na ulicama s divljenjem i zahvalnošću, ne samo zbog njegove igre, već i zbog njegove humanosti. Tokom rata, kada je nada bila oskudna i svijet se ohladio, on je ostao u Sarajevu. Rizikovao je sve – donosio je hranu, vodu, čak je i pretvarao njegov automobilski akumulator u izvor energije kako bi komšije mogle preživjeti tamu. Bio je čovjek koji nije nosio odijeli supermena, ali je spašavao živote tihom hrabrošću.
Tada sam bio samo dječak, posmatrao sam, učio, udisao svakom porom šta znači biti Muftić – i šta znači biti Bosanac.
Moj rođak, Amar Alibegović i ja sanjali smo da zajedno igramo rame uz rame za zemlju našeg dede. Ne za slavu, već za ljubav – za porodicu. Našoj baki, koja je još uvijek živa, to bi značilo sve na svijetu da to vidi.
I iako mog djeda više nema, vjerujem da on bdije nad nama. I znam u svom srcu da ga ništa ne bi učinilo ponosnijim nego vidjeti svoja dva unuka, ujedinjena, kako igraju ne za sebe, već za sve za šta se on zalagao.
Moji roditelji su podnijeli zahtjev za moju bosansku naturalizaciju kada sam imao samo osam godina – mnogo prije nego što sam igrao na koledžu ili u NBA ligi. Mnogo prije nego što je iko znao moje ime. Nikada nisam tražio bosanski pasoš da bih nastavio svoju karijeru.
Tražio sam jer sam Bosanac. Jer je ova zemlja dio mene. Jer svaki put kada vidim plavo-žuto, vidim oči svog dede, ruke svoje bake, suze svoje majke kada je bila prisiljena napustiti svoj dom, porodicu i normalan život koji je imala zbog rata, ostavila je sve iza sebe da bi započela život u Sjedinjenim Državama, a kasnije je 11 godina radila za bosansku ambasadu, nikada ne zaboravljajući odakle dolazi.
Sada, kako se približava Eurobasket, tražim nešto veće od sebe: da nosim dres Bosne i Hercegovine bez zvijezde pored svog imena. Ne kao stranac. Već kao sin koji se vraća kući.
Ovdje se ne radi o pravilima ili rupama u zakonu. Ovdje je riječ o porodici. Radi se o baki koja je još uvijek živa i moli se za priliku da vidi oba svoja unuka, Amara Alibegovića i mene, kako igramo rame uz rame za zemlju naših korijena. Radi se o obećanju koje sam u srcu dao svom djedu i majci. Dede Refika više nema, ali ga nosim sa sobom u svakom koraku koji napravim.
Molim vas da shvatite: Ne tražim samo dozvolu da igram za reprezentaciju. Tražim čast da dam sve što imam za zemlju koja je dala sve mojoj porodici. Razumijem da postoje pravila. Razumijem da su vam povjerene odluke koje sežu dalje od same košarkaške igre.
Ali molim vas da ovo ne shvatite kao tehnički zahtjev, već kao ljudski. Ne tražim da kršim pravila. Tražim da budem viđen onakvim kakav jesam.
Postoje igrači koji koriste nacionalnost kao put do prilike. Molim vas da shvatite da za mene ovo nije oportunizam. Ovo je ljubav. Ovo je naslijeđe. Ovo je krv.
Molim vas, pomozite mi da ponesem ime svoje familije na dresu i na košarkaškom terenu. Dozvolite mi da nosim taj dres bez zvjezdice. Dozvolite mi da budem ono što sam oduvijek bio – ponosni Bosanac, spreman dati sve iz sebe
ovom timu, ovoj naciji i u ovom trenutku.
Hvala vam – što ste pročitali, što ste saslušali i što ste razmotrili moj slučaj. Bilo bi mi jako drago, kao i mojoj porodici, ako biste mi pomogli da ostvarim ovaj san.
S dubokim poštovanjem i poniznošću,
Luka Garza
(Originalno Garzino pismo)
Dear Honorable Sir,
I write to you not as a professional basketball player, but as a grandson—carrying a promise in my heart that I made long before I had ever touched an NBA court.
My name is Luka Garza. I am proud of every part of my heritage, but no part of it calls to me more deeply than my Bosnian roots. It’s the country of my mother, Šejla, my grandmother, Ksenija, and my late grandfather, Refik Muftić—my Deda. I have long dreamt of wearing the jersey of Bosnia and Herzegovina, not just as an athlete, but as a son of the soil, as a man wanting to honor his family, and as a human being shaped by the love, resilience, and spirit of his ancestors.
My grandfather, Refik, was a legend in Sarajevo—not because he was the iconic goalkeeper for FK Sarajevo, but because of how he carried himself through life, he was man of he people..
I saw it in the way people stopped him on the streets with admiration and gratitude, not just for his play, but for his humanity. During the war, when hope was scarce and the world had turned cold, he stayed behind. He risked everything—bringing food, water, even converting his car into a power source so neighbors could survive the darkness. He was a man who wore no cape, but who saved lives with quiet courage.
I was just a boy then, watching, learning, breathing in what it meant to be a Muftić—and what it meant to be Bosnian.
My cousin, Amar Alibegović, and I have dreamed together of playing side by side for our grandfather’s country. Not for glory, but for love—for family. It would mean the world to our grandmother, who is still alive to see it.
And though my Deda is no longer here, I believe he watches over us. And I know in my heart, nothing would make him prouder than seeing his two grandsons, united, playing not for themselves, but for everything he stood for.
My parents filed for my Bosnian naturalization when I was just eight years old—long before I played in college, or the NBA. Long before anyone knew my name. I never asked for a Bosnian passport to further my career.
I asked because I am Bosnian. Because this country is a part of me. Because every time I see the blue and yellow, I see my grandfather’s eyes, my grandmother’s hands, my mother’s tears when she was forced to leave her home, family and life because of the war, she left everything behind to start a life in the United States, and later worked for the Bosnian Embassy for 11 years, never once forgetting where she came from.
Now, as the Eurobasket approaches, I’m asking for something greater than myself: to wear the jersey of Bosnia and Herzegovina without a star next to my name. Not as a foreigner. But as a son coming home.
This is not about rules or loopholes. This is about family. It’s about a grandmother who is still alive and praying for the chance to see both her grandsons, Amar Alibegovic, and I, play side by side for the country of our roots. It’s about a promise I made in my heart to my Deda and to my mother. He is gone now, but I carry him in every step I take.
Please understand: I am not just asking for permission to play. I am asking for the honor to give everything I have, for a country that gave everything to my family. I understand there are rules. I understand that you are entrusted
with decisions that go beyond the game. But I ask you to see this not as a technical request, but as a human one. I am not asking to bend the rules. I am asking to be seen for who I am.
There are players who use nationality as a path to opportunity. I ask you to see that for me, this is not opportunism. This is love. This is legacy. This is blood.
Please help me carry my family’s name onto that court. Let me wear that jersey without an asterisk. Let me be what I have always been—a proud Bosnian, ready to give everything in me to this team, this nation, and this moment
in time.
Thank you—for reading, for listening, and for considering my case. It would mean the world to me, and to my family, if you would help bring this dream home.
With deep respect and humility,
Luka Garza
Luka Garza još u aprilu ove godine ovo pismo poslao na adresu Košarkaškog saveza BiH i na adresu generalnog sekretara FIBA Andreasa Zagklisa i predjsjedavajućeg FIBA World šeika Sauda Alija Al-Tanija koje na žalost nije urodilo plodom
Pismo Luke Garze koje je primila FIBA i u prevodu a i u originalu (na engleskom jeziku).
Poštovani gospodine,
Pišem vam ne kao profesionalni košarkaš, već kao unuk – noseći obećanje u srcu koje sam dao mnogo prije nego što sam ikada dotakao NBA parkete.
Moje ime je Luka Garza. Ponosan sam na svaki dio svog naslijeđa, ali nijedan dio me ne zove dublje od mojih bosanskih korijena. To je zemlja moje majke Šejle, njene majke a moje bake Ksenije i njenog pokojnog oca Refika Muftića – mog dede. Dugo sam sanjao da nosim dres Bosne i Hercegovine, ne samo kao sportista, već kao sin bosanske zemlje, kao čovjek koji želi odati počast svojoj porodici i kao ljudsko biće oblikovano ljubavlju, otpornošću i duhom svojih predaka.
Moj djed, Refik, bio je legenda u Sarajevu – ne zato što je bio kultni golman FK Sarajeva, već zbog načina na koji se nosio kroz život. Bio je čovjek iz svog naroda.
Vidio sam to u načinu na koji su ga ljudi zaustavljali na ulicama s divljenjem i zahvalnošću, ne samo zbog njegove igre, već i zbog njegove humanosti. Tokom rata, kada je nada bila oskudna i svijet se ohladio, on je ostao u Sarajevu. Rizikovao je sve – donosio je hranu, vodu, čak je i pretvarao njegov automobilski akumulator u izvor energije kako bi komšije mogle preživjeti tamu. Bio je čovjek koji nije nosio odijeli supermena, ali je spašavao živote tihom hrabrošću.
Tada sam bio samo dječak, posmatrao sam, učio, udisao svakom porom šta znači biti Muftić – i šta znači biti Bosanac.
Moj rođak, Amar Alibegović i ja sanjali smo da zajedno igramo rame uz rame za zemlju našeg dede. Ne za slavu, već za ljubav – za porodicu. Našoj baki, koja je još uvijek živa, to bi značilo sve na svijetu da to vidi.
I iako mog djeda više nema, vjerujem da on bdije nad nama. I znam u svom srcu da ga ništa ne bi učinilo ponosnijim nego vidjeti svoja dva unuka, ujedinjena, kako igraju ne za sebe, već za sve za šta se on zalagao.
Moji roditelji su podnijeli zahtjev za moju bosansku naturalizaciju kada sam imao samo osam godina – mnogo prije nego što sam igrao na koledžu ili u NBA ligi. Mnogo prije nego što je iko znao moje ime. Nikada nisam tražio bosanski pasoš da bih nastavio svoju karijeru.
Tražio sam jer sam Bosanac. Jer je ova zemlja dio mene. Jer svaki put kada vidim plavo-žuto, vidim oči svog dede, ruke svoje bake, suze svoje majke kada je bila prisiljena napustiti svoj dom, porodicu i normalan život koji je imala zbog rata, ostavila je sve iza sebe da bi započela život u Sjedinjenim Državama, a kasnije je 11 godina radila za bosansku ambasadu, nikada ne zaboravljajući odakle dolazi.
Sada, kako se približava Eurobasket, tražim nešto veće od sebe: da nosim dres Bosne i Hercegovine bez zvijezde pored svog imena. Ne kao stranac. Već kao sin koji se vraća kući.
Ovdje se ne radi o pravilima ili rupama u zakonu. Ovdje je riječ o porodici. Radi se o baki koja je još uvijek živa i moli se za priliku da vidi oba svoja unuka, Amara Alibegovića i mene, kako igramo rame uz rame za zemlju naših korijena. Radi se o obećanju koje sam u srcu dao svom djedu i majci. Dede Refika više nema, ali ga nosim sa sobom u svakom koraku koji napravim.
Molim vas da shvatite: Ne tražim samo dozvolu da igram za reprezentaciju. Tražim čast da dam sve što imam za zemlju koja je dala sve mojoj porodici. Razumijem da postoje pravila. Razumijem da su vam povjerene odluke koje sežu dalje od same košarkaške igre.
Ali molim vas da ovo ne shvatite kao tehnički zahtjev, već kao ljudski. Ne tražim da kršim pravila. Tražim da budem viđen onakvim kakav jesam.
Postoje igrači koji koriste nacionalnost kao put do prilike. Molim vas da shvatite da za mene ovo nije oportunizam. Ovo je ljubav. Ovo je naslijeđe. Ovo je krv.
Molim vas, pomozite mi da ponesem ime svoje familije na dresu i na košarkaškom terenu. Dozvolite mi da nosim taj dres bez zvjezdice. Dozvolite mi da budem ono što sam oduvijek bio – ponosni Bosanac, spreman dati sve iz sebe
ovom timu, ovoj naciji i u ovom trenutku.
Hvala vam – što ste pročitali, što ste saslušali i što ste razmotrili moj slučaj. Bilo bi mi jako drago, kao i mojoj porodici, ako biste mi pomogli da ostvarim ovaj san.
S dubokim poštovanjem i poniznošću,
Luka Garza
(Originalno Garzino pismo)
Dear Honorable Sir,
I write to you not as a professional basketball player, but as a grandson—carrying a promise in my heart that I made long before I had ever touched an NBA court.
My name is Luka Garza. I am proud of every part of my heritage, but no part of it calls to me more deeply than my Bosnian roots. It’s the country of my mother, Šejla, my grandmother, Ksenija, and my late grandfather, Refik Muftić—my Deda. I have long dreamt of wearing the jersey of Bosnia and Herzegovina, not just as an athlete, but as a son of the soil, as a man wanting to honor his family, and as a human being shaped by the love, resilience, and spirit of his ancestors.
My grandfather, Refik, was a legend in Sarajevo—not because he was the iconic goalkeeper for FK Sarajevo, but because of how he carried himself through life, he was man of he people..
I saw it in the way people stopped him on the streets with admiration and gratitude, not just for his play, but for his humanity. During the war, when hope was scarce and the world had turned cold, he stayed behind. He risked everything—bringing food, water, even converting his car into a power source so neighbors could survive the darkness. He was a man who wore no cape, but who saved lives with quiet courage.
I was just a boy then, watching, learning, breathing in what it meant to be a Muftić—and what it meant to be Bosnian.
My cousin, Amar Alibegović, and I have dreamed together of playing side by side for our grandfather’s country. Not for glory, but for love—for family. It would mean the world to our grandmother, who is still alive to see it.
And though my Deda is no longer here, I believe he watches over us. And I know in my heart, nothing would make him prouder than seeing his two grandsons, united, playing not for themselves, but for everything he stood for.
My parents filed for my Bosnian naturalization when I was just eight years old—long before I played in college, or the NBA. Long before anyone knew my name. I never asked for a Bosnian passport to further my career.
I asked because I am Bosnian. Because this country is a part of me. Because every time I see the blue and yellow, I see my grandfather’s eyes, my grandmother’s hands, my mother’s tears when she was forced to leave her home, family and life because of the war, she left everything behind to start a life in the United States, and later worked for the Bosnian Embassy for 11 years, never once forgetting where she came from.
Now, as the Eurobasket approaches, I’m asking for something greater than myself: to wear the jersey of Bosnia and Herzegovina without a star next to my name. Not as a foreigner. But as a son coming home.
This is not about rules or loopholes. This is about family. It’s about a grandmother who is still alive and praying for the chance to see both her grandsons, Amar Alibegovic, and I, play side by side for the country of our roots. It’s about a promise I made in my heart to my Deda and to my mother. He is gone now, but I carry him in every step I take.
Please understand: I am not just asking for permission to play. I am asking for the honor to give everything I have, for a country that gave everything to my family. I understand there are rules. I understand that you are entrusted
with decisions that go beyond the game. But I ask you to see this not as a technical request, but as a human one. I am not asking to bend the rules. I am asking to be seen for who I am.
There are players who use nationality as a path to opportunity. I ask you to see that for me, this is not opportunism. This is love. This is legacy. This is blood.
Please help me carry my family’s name onto that court. Let me wear that jersey without an asterisk. Let me be what I have always been—a proud Bosnian, ready to give everything in me to this team, this nation, and this moment
in time.
Thank you—for reading, for listening, and for considering my case. It would mean the world to me, and to my family, if you would help bring this dream home.
With deep respect and humility,
Luka Garza
-
Karikaturist
- Posts: 5991
- Joined: 20/12/2020 10:03
#27058 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
Luka se sa ovim upisao zlatnim slovima u historiju/povijest ne samo kosarkaske repke vec i vise od toga.
-
giovanni008
- Posts: 1530
- Joined: 20/05/2008 12:20
-
hrasno38
- Posts: 33978
- Joined: 21/11/2004 23:42
- Location: Sarajevo
- Vozim: Renault Laguna
- Horoskop: Riba
- Contact:
#27060 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
Da lijepo je objasnio sve i svi bi mi potpuno identicno postupili u njgeovoj situaciji. Ako neko voli igrati za reprezentaciju onda je to Musa.giovanni008 wrote: ↑25/08/2025 21:14 Musa intervju:
[youtube] https://youtu.be/EsUDwvIXu7k?si=UMdcdnloLCFHrHul[/youtube]
-
giovanni008
- Posts: 1530
- Joined: 20/05/2008 12:20
#27061 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
Tako je, ovim intervjuom je rasprsio neke mahalske price i sumnje jednom zauvjek, takodje je objasnio ljudima da je DEJAN
KAMENJAŠEVIĆ Sarajlija koji voli svoju zemlju i da je cak insistirao na Kosti Kondicu da ako moze da ide igrati za BiH. Veoma vazna informacija, a Dejanu svaka cast!
https://www.nasbiro.com/biro-price/deja ... zivi-u-uae
KAMENJAŠEVIĆ Sarajlija koji voli svoju zemlju i da je cak insistirao na Kosti Kondicu da ako moze da ide igrati za BiH. Veoma vazna informacija, a Dejanu svaka cast!
https://www.nasbiro.com/biro-price/deja ... zivi-u-uae
hrasno38 wrote: ↑25/08/2025 21:18Da lijepo je objasnio sve i svi bi mi potpuno identicno postupili u njgeovoj situaciji. Ako neko voli igrati za reprezentaciju onda je to Musa.giovanni008 wrote: ↑25/08/2025 21:14 Musa intervju:
[youtube] https://youtu.be/EsUDwvIXu7k?si=UMdcdnloLCFHrHul[/youtube]
Last edited by giovanni008 on 25/08/2025 21:47, edited 1 time in total.
-
muha_sa
- Posts: 139751
- Joined: 12/11/2004 23:33
- Location: rajvosa
#27062 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
"Moje ime je Luka Garza. Ponosan sam na svaki dio svog naslijeđa, ali nijedan dio me ne zove dublje od mojih bosanskih korijena. To je zemlja moje majke Šejle, njene majke a moje bake Ksenije i njenog pokojnog oca Refika Muftića – mog dede".
Luka Garza poslao je u aprilu ove godine pismo na adrese Košarkaškog saveza BiH i generalnog sekretara FIBA-e Andreasa Zagklisa i predjsjedavajućeg FIBA World šeika Sauda Alija Al-Tanija.
Pismo je bilo dio napora da Luka Garza dobije status domaćeg igrača, a kako bi nesmetano mogao nastupiti za BiH na Eurobasketu kao domaći igrač. No, nije mu udovoljeno, te na kraju nije otišao na Eurobasket. Pismo koje je sada objavljeno zauvijek će ostati urezano u srca navijača i svih ljudi kojo vole Bosnu i Hercegovinu.
"Poštovani gospodine,
Pišem vam ne kao profesionalni košarkaš, već kao unuk – noseći obećanje u srcu koje sam dao mnogo prije nego što sam ikada dotakao NBA parkete.
Moje ime je Luka Garza. Ponosan sam na svaki dio svog naslijeđa, ali nijedan dio me ne zove dublje od mojih bosanskih korijena. To je zemlja moje majke Šejle, njene majke a moje bake Ksenije i njenog pokojnog oca Refika Muftića – mog dede.
Dugo sam sanjao da nosim dres Bosne i Hercegovine, ne samo kao sportista, već kao sin bosanske zemlje, kao čovjek koji želi odati počast svojoj porodici i kao ljudsko biće oblikovano ljubavlju, otpornošću i duhom svojih predaka.
Moj djed, Refik, bio je legenda u Sarajevu – ne zato što je bio kultni golman FK Sarajeva, već zbog načina na koji se nosio kroz život. Bio je čovjek iz svog naroda.
Vidio sam to u načinu na koji su ga ljudi zaustavljali na ulicama s divljenjem i zahvalnošću, ne samo zbog njegove igre, već i zbog njegove humanosti. Tokom rata, kada je nada bila oskudna i svijet se ohladio, on je ostao u Sarajevu. Rizikovao je sve – donosio je hranu, vodu, čak je i pretvarao njegov automobilski akumulator u izvor energije kako bi komšije mogle preživjeti tamu. Bio je čovjek koji nije nosio odijeli supermena, ali je spašavao živote tihom hrabrošću.
Tada sam bio samo dječak, posmatrao sam, učio, udisao svakom porom šta znači biti Muftić – i šta znači biti Bosanac.
Moj rođak, Amar Alibegović i ja sanjali smo da zajedno igramo rame uz rame za zemlju našeg dede. Ne za slavu, već za ljubav – za porodicu. Našoj baki, koja je još uvijek živa, to bi značilo sve na svijetu da to vidi.
I iako mog djeda više nema, vjerujem da on bdije nad nama. I znam u svom srcu da ga ništa ne bi učinilo ponosnijim nego vidjeti svoja dva unuka, ujedinjena, kako igraju ne za sebe, već za sve za šta se on zalagao.
Moji roditelji su podnijeli zahtjev za moju bosansku naturalizaciju kada sam imao samo osam godina – mnogo prije nego što sam igrao na koledžu ili u NBA ligi. Mnogo prije nego što je iko znao moje ime. Nikada nisam tražio bosanski pasoš da bih nastavio svoju karijeru.
Tražio sam jer sam Bosanac. Jer je ova zemlja dio mene. Jer svaki put kada vidim plavo-žuto, vidim oči svog dede, ruke svoje bake, suze svoje majke kada je bila prisiljena napustiti svoj dom, porodicu i normalan život koji je imala zbog rata, ostavila je sve iza sebe da bi započela život u Sjedinjenim Državama, a kasnije je 11 godina radila za bosansku ambasadu, nikada ne zaboravljajući odakle dolazi.
Sada, kako se približava Eurobasket, tražim nešto veće od sebe: da nosim dres Bosne i Hercegovine bez zvijezde pored svog imena. Ne kao stranac. Već kao sin koji se vraća kući.
Ovdje se ne radi o pravilima ili rupama u zakonu. Ovdje je riječ o porodici. Radi se o baki koja je još uvijek živa i moli se za priliku da vidi oba svoja unuka, Amara Alibegovića i mene, kako igramo rame uz rame za zemlju naših korijena. Radi se o obećanju koje sam u srcu dao svom djedu i majci. Dede Refika više nema, ali ga nosim sa sobom u svakom koraku koji napravim.
Molim vas da shvatite: Ne tražim samo dozvolu da igram za reprezentaciju. Tražim čast da dam sve što imam za zemlju koja je dala sve mojoj porodici. Razumijem da postoje pravila. Razumijem da su vam povjerene odluke koje sežu dalje od same košarkaške igre.
Ali molim vas da ovo ne shvatite kao tehnički zahtjev, već kao ljudski. Ne tražim da kršim pravila. Tražim da budem viđen onakvim kakav jesam.
Postoje igrači koji koriste nacionalnost kao put do prilike. Molim vas da shvatite da za mene ovo nije oportunizam. Ovo je ljubav. Ovo je naslijeđe. Ovo je krv.
Molim vas, pomozite mi da ponesem ime svoje familije na dresu i na košarkaškom terenu. Dozvolite mi da nosim taj dres bez zvjezdice. Dozvolite mi da budem ono što sam oduvijek bio – ponosni Bosanac, spreman dati sve iz sebe ovom timu, ovoj naciji i u ovom trenutku.
Hvala vam – što ste pročitali, što ste saslušali i što ste razmotrili moj slučaj. Bilo bi mi jako drago, kao i mojoj porodici, ako biste mi pomogli da ostvarim ovaj san.
S dubokim poštovanjem i poniznošću, Luka Garza”, piše u pismu koje je poslao Garza na adresu predsjednika FIBA-e šeika Sauda Ali Al Tanija. (Foto: FIBA) #LukaGarza
Luka Garza poslao je u aprilu ove godine pismo na adrese Košarkaškog saveza BiH i generalnog sekretara FIBA-e Andreasa Zagklisa i predjsjedavajućeg FIBA World šeika Sauda Alija Al-Tanija.
Pismo je bilo dio napora da Luka Garza dobije status domaćeg igrača, a kako bi nesmetano mogao nastupiti za BiH na Eurobasketu kao domaći igrač. No, nije mu udovoljeno, te na kraju nije otišao na Eurobasket. Pismo koje je sada objavljeno zauvijek će ostati urezano u srca navijača i svih ljudi kojo vole Bosnu i Hercegovinu.
"Poštovani gospodine,
Pišem vam ne kao profesionalni košarkaš, već kao unuk – noseći obećanje u srcu koje sam dao mnogo prije nego što sam ikada dotakao NBA parkete.
Moje ime je Luka Garza. Ponosan sam na svaki dio svog naslijeđa, ali nijedan dio me ne zove dublje od mojih bosanskih korijena. To je zemlja moje majke Šejle, njene majke a moje bake Ksenije i njenog pokojnog oca Refika Muftića – mog dede.
Dugo sam sanjao da nosim dres Bosne i Hercegovine, ne samo kao sportista, već kao sin bosanske zemlje, kao čovjek koji želi odati počast svojoj porodici i kao ljudsko biće oblikovano ljubavlju, otpornošću i duhom svojih predaka.
Moj djed, Refik, bio je legenda u Sarajevu – ne zato što je bio kultni golman FK Sarajeva, već zbog načina na koji se nosio kroz život. Bio je čovjek iz svog naroda.
Vidio sam to u načinu na koji su ga ljudi zaustavljali na ulicama s divljenjem i zahvalnošću, ne samo zbog njegove igre, već i zbog njegove humanosti. Tokom rata, kada je nada bila oskudna i svijet se ohladio, on je ostao u Sarajevu. Rizikovao je sve – donosio je hranu, vodu, čak je i pretvarao njegov automobilski akumulator u izvor energije kako bi komšije mogle preživjeti tamu. Bio je čovjek koji nije nosio odijeli supermena, ali je spašavao živote tihom hrabrošću.
Tada sam bio samo dječak, posmatrao sam, učio, udisao svakom porom šta znači biti Muftić – i šta znači biti Bosanac.
Moj rođak, Amar Alibegović i ja sanjali smo da zajedno igramo rame uz rame za zemlju našeg dede. Ne za slavu, već za ljubav – za porodicu. Našoj baki, koja je još uvijek živa, to bi značilo sve na svijetu da to vidi.
I iako mog djeda više nema, vjerujem da on bdije nad nama. I znam u svom srcu da ga ništa ne bi učinilo ponosnijim nego vidjeti svoja dva unuka, ujedinjena, kako igraju ne za sebe, već za sve za šta se on zalagao.
Moji roditelji su podnijeli zahtjev za moju bosansku naturalizaciju kada sam imao samo osam godina – mnogo prije nego što sam igrao na koledžu ili u NBA ligi. Mnogo prije nego što je iko znao moje ime. Nikada nisam tražio bosanski pasoš da bih nastavio svoju karijeru.
Tražio sam jer sam Bosanac. Jer je ova zemlja dio mene. Jer svaki put kada vidim plavo-žuto, vidim oči svog dede, ruke svoje bake, suze svoje majke kada je bila prisiljena napustiti svoj dom, porodicu i normalan život koji je imala zbog rata, ostavila je sve iza sebe da bi započela život u Sjedinjenim Državama, a kasnije je 11 godina radila za bosansku ambasadu, nikada ne zaboravljajući odakle dolazi.
Sada, kako se približava Eurobasket, tražim nešto veće od sebe: da nosim dres Bosne i Hercegovine bez zvijezde pored svog imena. Ne kao stranac. Već kao sin koji se vraća kući.
Ovdje se ne radi o pravilima ili rupama u zakonu. Ovdje je riječ o porodici. Radi se o baki koja je još uvijek živa i moli se za priliku da vidi oba svoja unuka, Amara Alibegovića i mene, kako igramo rame uz rame za zemlju naših korijena. Radi se o obećanju koje sam u srcu dao svom djedu i majci. Dede Refika više nema, ali ga nosim sa sobom u svakom koraku koji napravim.
Molim vas da shvatite: Ne tražim samo dozvolu da igram za reprezentaciju. Tražim čast da dam sve što imam za zemlju koja je dala sve mojoj porodici. Razumijem da postoje pravila. Razumijem da su vam povjerene odluke koje sežu dalje od same košarkaške igre.
Ali molim vas da ovo ne shvatite kao tehnički zahtjev, već kao ljudski. Ne tražim da kršim pravila. Tražim da budem viđen onakvim kakav jesam.
Postoje igrači koji koriste nacionalnost kao put do prilike. Molim vas da shvatite da za mene ovo nije oportunizam. Ovo je ljubav. Ovo je naslijeđe. Ovo je krv.
Molim vas, pomozite mi da ponesem ime svoje familije na dresu i na košarkaškom terenu. Dozvolite mi da nosim taj dres bez zvjezdice. Dozvolite mi da budem ono što sam oduvijek bio – ponosni Bosanac, spreman dati sve iz sebe ovom timu, ovoj naciji i u ovom trenutku.
Hvala vam – što ste pročitali, što ste saslušali i što ste razmotrili moj slučaj. Bilo bi mi jako drago, kao i mojoj porodici, ako biste mi pomogli da ostvarim ovaj san.
S dubokim poštovanjem i poniznošću, Luka Garza”, piše u pismu koje je poslao Garza na adresu predsjednika FIBA-e šeika Sauda Ali Al Tanija. (Foto: FIBA) #LukaGarza
-
giovanni008
- Posts: 1530
- Joined: 20/05/2008 12:20
#27063 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
Jedna zanimljivost, Delije su dosle u Limassol da veceras prate svoj klub protiv Sunjicevog Paphosa, sa druge strane dolaze danas/sutra BHFanatikosi kao i ostali bh navijaci u Limassol da bodre bh repku.
More bit bidne, zanimljivih situacija.....
More bit bidne, zanimljivih situacija.....
-
Boxii44
- Posts: 343
- Joined: 17/08/2025 00:38
#27064 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
Gegic i dalje sa onim zastitama oko prstiju,iako je danas na media dayu vidim koristio i lijevu ruku. Ne znam sta je sa Halilovica,vidim da je u nekom treningu nadat se da ce bit spreman ako nista do Spanije.
-
kakavdanakneiskustvu
- Posts: 65632
- Joined: 03/08/2010 19:04
-
hrasno38
- Posts: 33978
- Joined: 21/11/2004 23:42
- Location: Sarajevo
- Vozim: Renault Laguna
- Horoskop: Riba
- Contact:
#27066 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
Dobra vijest za mnoge koji nemaju Arene je da ce sve nase utakmice prenositi i FTV!!!
-
kakavdanakneiskustvu
- Posts: 65632
- Joined: 03/08/2010 19:04
#27067 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
sve tekm e će prenositi i SK HR, što je dobra vijest za one koji nemaju Arena kanale
-
hrasno38
- Posts: 33978
- Joined: 21/11/2004 23:42
- Location: Sarajevo
- Vozim: Renault Laguna
- Horoskop: Riba
- Contact:
#27068 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
Prenosit ce i Sporttklub SLO i SRkakavdanakneiskustvu wrote: ↑26/08/2025 18:16 sve tekm e će prenositi i SK HR, što je dobra vijest za one koji nemaju Arena kanale
-
starboy018
- Posts: 1318
- Joined: 04/06/2023 11:33
#27069 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
ne postoji SK SR. samo SLO i HRhrasno38 wrote: ↑26/08/2025 18:41Prenosit ce i Sporttklub SLO i SRkakavdanakneiskustvu wrote: ↑26/08/2025 18:16 sve tekm e će prenositi i SK HR, što je dobra vijest za one koji nemaju Arena kanale
-
kakavdanakneiskustvu
- Posts: 65632
- Joined: 03/08/2010 19:04
#27070 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
starboy018 wrote: ↑26/08/2025 18:43ne postoji SK SR. samo SLO i HRhrasno38 wrote: ↑26/08/2025 18:41Prenosit ce i Sporttklub SLO i SRkakavdanakneiskustvu wrote: ↑26/08/2025 18:16 sve tekm e će prenositi i SK HR, što je dobra vijest za one koji nemaju Arena kanale
tačno, a mi u BiH valjda imamo SK SLO pa nam to vrlo vrlo bitno
-
spree
- Posts: 8570
- Joined: 04/04/2009 02:10
- Location: oʌǝɾɐɹɐs
#27071 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
Hoće li FTV preuzimati arenin signal? Posebno komentatora, jer je Edin Avdić komentator na areni.
-
Boxii44
- Posts: 343
- Joined: 17/08/2025 00:38
-
Logovan
- Posts: 102158
- Joined: 15/05/2010 00:44
- Location: http://i57.klix.com/6ocy11.png
#27073 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
Hvala Bogu neću se patiti 
-
Boxii44
- Posts: 343
- Joined: 17/08/2025 00:38
#27074 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
Beciragic kaze da ce Halilovic mozda bit spreman za Spaniju,dakle sutra ga nema. Nadam se da ce Penava ako dobije minute iskoristit na pravi nacin. Gegic se vraca.
-
Dugarry
- Posts: 1535
- Joined: 09/10/2022 12:23
#27075 Re: Kosarkaska reprezentacija BiH
Kako je meni drag ovaj Beciragic 
Stvarno to mislim. Taj njegov nacin razmlisljanja nije uopste normalan za obican za nase prostore.
Kao da je odrastao u Skandinaviji.
Kad ga usporedim sa selektorima u fudbalu, uvidis o kakvom se kvalitetu radi.
Igrat cemo sa visokom postavom, sto je nase najjace oruzje. Dobra odbrana i kontra napadi.
Radujem se
Stvarno to mislim. Taj njegov nacin razmlisljanja nije uopste normalan za obican za nase prostore.
Kao da je odrastao u Skandinaviji.
Kad ga usporedim sa selektorima u fudbalu, uvidis o kakvom se kvalitetu radi.
Igrat cemo sa visokom postavom, sto je nase najjace oruzje. Dobra odbrana i kontra napadi.
Radujem se