pezzar wrote: ↑09/06/2026 10:31
VladaFBiH wrote: ↑09/06/2026 10:18
Logovan wrote: ↑09/06/2026 10:09
Mnogi će reći, odakle im pravo da nam ograničavaju broj vozila, joj šta nam rade, ne smiju ovo raditi, bla, bla
I ne "možda" nego sigurno da bi pomoglo
I kako bi tačno ograničio broj automobila po domaćinstvu (ne ulazim u to da je sam prijedlog na nivou planske ekonomije)?
Jedna četveročlana porodica ima jedno vozilo. Otac radi u Vogošći, majka na Ilidži, žive na Pofalićima, jedno dijete ide u vrtić, drugo u školu. To je potpuno uobičajena situacija u Sarajevu. Kako bi takva porodica funkcionisala sa jednim automobilom?
S druge strane, samac koji živi sam može imati jedno vozilo jer je i on jedno domaćinstvo. Dakle, četvero ljudi dijeli jedno auto, a jedna osoba također ima jedno auto. Gdje je tu logika?!?!?
Još važnije, kako bi se takva mjera uopšte provodila? Šta kada odraslo dijete živi s roditeljima? Šta kada neko koristi službeno vozilo? Šta sa porodicama koje rade u različitim smjenama ili na različitim krajevima grada?
Problem saobraćaja ne rješava se administrativnim zabranama i ograničavanjem vlasništva, nego kvalitetnijim javnim prevozom, boljom infrastrukturom, park-and-ride sistemima i pametnijim upravljanjem saobraćajem.
Ljudi koriste automobile zato što im trebaju, a ne zato što ih imaju previše.
Jbo te ljudi ograničili broj djece u porodici a mi ne možemo broj automobila.
Ne kažem da je idealan prijedlog, samo mjera koja bi pomogla.
Upravo ova situacija koju si opisao i pokazuje u čemu je problem. Je li moramo djecu u vrtić i u školu voziti autom? Je li mora ići tata u Vogošću i mama na Ilidžu odvojenim autom? Mislim da je rečenica koju sam ti boldirao pogrešna. Ljudi koriste automobile zato što mogu, ne zato što im trebaju.
Mi još uvijek trpimo i krpimo, pitanje je kako ćemo kad se broj vozila poveća za još 20-25 hiljada komada. Jednostavno nema prostora.
Razmišljao sam da li ovakav odgovor uopšte zaslužuje odgovor, ali evo pokušat ću biti fin.
Da li imaš dijete? Da li radiš na drugom kraju grada od mjesta stanovanja?
Zamisli da radiš u Vogošći od 8 do 17 sati, a živiš recimo na Pofalićima. Ako ne ideš autom, moraš krenuti oko 7:00 ili čak ranije, uz jedno ili dva ili čak tri presjedanja do Vogošće. S druge strane, vrtić radi do 17 sati. Kad završiš posao, automobilom jedva stižeš po dijete sa pola sata zakašnjenja, a javnim prevozom ti treba više od sat vremena, pa još put kući.
I nije problem samo u djeci. Sarajevo nema metro, prigradsku željeznicu koja pokriva cijeli grad niti javni prevoz koji je dovoljno brz, pouzdan i povezan da zamijeni automobil za veliki broj građana. Ljudi ne koriste automobile zato što vole stajati u gužvama, nego zato što im je to često jedina praktična opcija.
Poređenje sa ograničavanjem broja djece je posebno loš argument. To što je neka država nekad provodila lošu ili autoritarnu mjeru nije argument da treba uvoditi novu lošu mjeru.
Osim toga, prijedlog je i potpuno nepravedan. Četveročlana porodica sa dva zaposlena roditelja i dvoje djece imala bi pravo na isti broj automobila kao samac koji živi sam. Dakle, četiri osobe dijele jedno vozilo, a jedna osoba također ima jedno vozilo. Kako je to pravedno?
Još uvijek nisam čuo odgovor na osnovno pitanje: kako bi se takva mjera provodila? Šta sa službenim vozilima? Šta sa odraslom djecom koja žive sa roditeljima? Šta sa porodicama koje rade u različitim smjenama? Šta sa ljudima koji zbog posla obilaze više lokacija tokom dana?
Problem saobraćaja se ne rješava ograničavanjem vlasništva, nego stvaranjem alternativa. Kada javni prevoz postane brži, pouzdaniji i jeftiniji od automobila, ljudi će ga sami koristiti. Dok god nije takav, zabrane samo kažnjavaju građane bez rješavanja uzroka problema.