Forum Klix.ba

oridjidji wrote:Moja malenkost desno na slici...

Bancho wrote:

oridjidji wrote:

Bancho wrote:@oridjidji

Jesi iz 3A ili 3B? Jel ovo 1996, vidim u pozadini da uklanjaju barikade na lukavickoj cesti.

Plava zgrada do mosta. Sav život u GB. 3B.

Ja sam zivio gore u bivsoj ulici Vahida Maglajlic (videoteka M)...sa Ulakom mladjim isao u razred...u ratu ste uvijek imali vode u podrumima...hebem li vam

Bancho wrote:Ocevidac sam dva masakra (pod imenima prilog 9 I 14) koji se mogu naci na linku sto je postavio Nekako s proljeca. Vec sam prije nesto malo pisao o njima, ali evo da napisem nesto vise o tome kako sam ja to dozivio I prezivio.

BAJRAMSKI TURNIR

Vec nekoliko dana pred sami turnir u zraku se osjecelo neko uzbudjenje, mi mladji smo najvise ucestvovali (uz malu pomoc starijih) u pripremi terena. Sklonili smo razvaljena auta tj. poredali smo ih oko terena kao neke tribine, ocistili, sve fino ocrtali i napravili golove sa mrezicom. Ekipe su se uveliko pravile, samo se pricalo o turniru i iscekivali smo ga ko svjetsko prvenstvo.
Dan prije samog turnira meni jedan drug govori kako je cuo na radiju da je za sutra najavljeno granatiranje kao ono bajram je pa se ocekuje standardno da rokaju citav dan. U tom trenutko tome nisam pridavao neku paznju, jer rokalo se svaki dan bio bajram ili ne.
To suncano jutro kada sam se probudio ne znam zasto ni kako ali prvo sto mi je palo na pamet bile su rijeci mog prijatelja da se za danas ocekuje granatiranje.
Na moju srecu, moj stan koji je bio na prizemlju bio je udaljen od terena nekih 15 do 20 metara i imao je odlican pogled na teren, pa zbog toga odlucih da taj dan necu izlaziti i da cu posmatrati turnir sa balkona. Da sam kojim slucajem zivo u zgradi iza ili u bilo kojoj drugoj sa koje se nije vidio teren, sigurno bih i ja bio pored terena I mozda danas ne bih bio ziv.
Elem, turnir je poceo, a naroda ko u prici. Jedni sjede na autima koji se nalaze oko terena, drugi stoje na cesti koja je malo iznad parking, treci stoje uz liniju terena ma bukvalno pun parking.
Cestom, koja se nalazi izmedju moje zgrade I prakinga, nailazi moj drug pokojni Marko Zizic (naveden pod brojem 13). Stade on tu i pocesmo neku neobaveznu pricu, u tom momentu nailazi prijatelj mojih roditelja i daje mi nekakvo cvijece kao da dam starcima. Pozdravljam se sa Markom i ulazim u kuci odlazim do kuhinje i ostavljam to cvijece na stol. Vracam se i dok ulazim u dnevnu sobu (iz koje se izlazilo na balkon) cujem prvu detonaciju, instiktivno ulijecem u WC I potom cujem drugu detonaciju.
Ne razmisljajuci trkom idem na balkon i …..gledam …..strasno…...horor…komadi tijela razbacani po terenu, vriska, panika, zvuk automobila, miris granata, a ja i dalje stojim I gledam …izlazi moja stara na balkon…vristi…a ja i dalje stojim i gledam…i ne mogu da vjerujem.
Vidim Damira Trebu (naveden pod brojem 11) koji je bio najblizi granati koja je pala u teren, kako lezi mrtav a noge su mu bukvalno raznesene.
Moj prijatelj Marko Zizic je poginuo. Dosta mojih prijatelja je ranjeno. Covjek koji mi je dao cvijece i na taj nacin me mogu reci spasio, takodjer je ranjen. Na mjestu gdje sam stajao uletila su dva gelera, jedan u visini moje glave a drugi u visini stomaka.
Nekoliko dana nakon masakra, uklesali smo ime Marka Zizica kao i njegovu godinu rodjenja I pogibije u beton iza njegove zgrade (zgrada u kojoj se nalazi slasticarna KUP) i to se i dana danas nalazi tamo. Imao je samo 11 godina.




VOZNJA BICIKLOM

Nas nekoliko odlucilo je da uzmemo bicikla i da se vozamo po naselju. Nakon nekog vremena odlucio sam da mi je dosta i vratio biciklo u podrum. Kad sam izasao iz podruma vidim neke raje ispred mog haustora pa odlucih i ja da ostanem tu. U jednom momentu cujemo detonaciju, instiktivno (vec smo dobro bili uvjezbani ☺) ulijecemo u podrum i ja u tom momentu cujem kako geleri udaraju u podrumska stakla ali sa druge strane zgrade (gdje gleda moj balkon). Trcim kuci i odmah na balkon (imao sam tu ruznu naviku u ratu, kad negdje nesto pukne ja odmah letim na prozor ili balkon da vidim gdje, sta, kako). Na istoj onoj cesti, gdje je sam zadnj put pricao sa pokojnim Markom, lezao je rahmetli Nihad Efica.
U tom momentu trceci dolazi njegova majka uzima ga u narucje i dere se Nihade sineeee…kako ga je podliga iz njegovih ledja je potekla krv…bio je na mjestu mrtav. Malog Krzila nisam ni vidio. Mislim da sam vidio jos samo Marka Jasara kako ga unose u kola. On je bio tesko ranjen u nogu i dugo nakon toga nosio je fiksator.
U tom momentu se proculo da sam i ja ranjen ali na moju srecu to nije bila istina.
U prilogu je navedeno da se ovo desilo u 21.00h mada ja bih se zakleo da je bilo ranije, jer vidjelo se fino ali opet ljeto je bilo dan dug ko zna.

smurf wrote: Al' kako su ljudi bili oguglali... Gluho bilo i daleko

trambusek88 wrote:

trambusek88 wrote:Crveno je ratna linija razdvajanja, koja je nakon dejtona bila entitetska linija.
Plavo je linija razdvajanja nakon arbitraže sredinom 2001 kada je jedan dio Dobrinje pod kontrolom RS-a pripoao federaciji.

Dobrinja 4


Dobrinja 1


Taxi štand taksista iz Istočnog Sarajeva kod škole Osman Nuri Hadžić je ostao na svom mjestu već 15 godina nakon reintegracije, oko 100m od entitetske linije.

Također tu su i dalje prodavnice koje su bile prije reintegracije, pa se 100-150 metara u dubini Federacije i dalje mogu vidjeti radnje sa ćiriličnim natpisima i žene koje na ulici prodaju svijeće i crkvene kalendare, tako da mnogi koji ne poznaju situaciju misle i dalje da RS počinje od semafora kod škole.

Bilo je nešto incidenata nakon rata, i za vrijeme reintegracije kad su lupali prozore na zgradama uz bivšu liniju, ali se ne sjećam da je zadnjih 10-12 godina bilo nekih većih incidenata što se tiče međunacionalnih odnosa.

smurf wrote:E cuj to? Pa nikoga nisu puskom natjerali i kakve veze ima je li 200 m ili 2 km? Lako je sada palamuditi, ali svi oni koji su ranjeni i danas bi isto postupili. Jednostavno se ignorisalo stanje, moralo se bjezati od stvarnosti.