#2701 Re: Heavy Metal
Posted: 22/12/2025 18:26
Nisam sve odslušao, ali od onog što jesam Last note mi je najbolja, tematikom mi pomalo vuče na A tout le monde.Digla_da_kreci wrote: ↑02/02/2026 19:22 Bas sam neku noc pricala o albumu i spomenula se i ta pjesma. Komentarisala sam kako mi gitara zvuci odlicno i Teemu solo dijelovi u pjesmama Tipping Point i Made To Kill apsolutno su vrhunac albuma, podsjecaju me na onaj Megadeth iz devedesetih. Rifovi su cvrsti, bubnjevi mocni i jos uvijek ima prepoznatljivog Megadeth groovea kada uhvate pravi ritam.
Gdje me gube je produkcija i pisanje pjesama. Zvuci mi odvise kontrolisano i djeluje kao da idu na sigurno umjesto da pokusaju nesto drugacije. Puppet Parade i Another Bad Day vise dodju kao srednjetonski fileri nego pjesme koje cu pamtiti, a vokali jednostavno nemaju agresivnost koju ovi instrumentali traze. Cak i Let There Be Shred, koja na papiru zvuci kao dobra ideja, na kraju ispadne pomalo kicasta.
Zato sudeci i po komentarima drugih nas je vecina tekstualno najvise uzivala u pjesmi Hey God jer ostale mi ne djeluju originalno. Voljela bih da je bilo vise licnih tekstova ili necega drugacijeg od uobicajene teme rata.
Kao njihov posljednji album, rekla bih da je solidan, ali ne i spektakularan oprostaj. Vise dostojanstven naklon svojoj ostavstini nego kao neko remek djelo iz kasne faze karijere. Gitara i struktura pjesama su odlicni, ali po energiji i emociji ne pogadja me onako kako bih voljela. Sve u svemu, solidan zavrsni album, ocjena 7/10.
ih, pa ti si sad ocekivala kakvo remek djelo album a cova vec na zalasku karijereDigla_da_kreci wrote: ↑02/02/2026 19:22 Bas sam neku noc pricala o albumu i spomenula se i ta pjesma. Komentarisala sam kako mi gitara zvuci odlicno i Teemu solo dijelovi u pjesmama Tipping Point i Made To Kill apsolutno su vrhunac albuma, podsjecaju me na onaj Megadeth iz devedesetih. Rifovi su cvrsti, bubnjevi mocni i jos uvijek ima prepoznatljivog Megadeth groovea kada uhvate pravi ritam.
Gdje me gube je produkcija i pisanje pjesama. Zvuci mi odvise kontrolisano i djeluje kao da idu na sigurno umjesto da pokusaju nesto drugacije. Puppet Parade i Another Bad Day vise dodju kao srednjetonski fileri nego pjesme koje cu pamtiti, a vokali jednostavno nemaju agresivnost koju ovi instrumentali traze. Cak i Let There Be Shred, koja na papiru zvuci kao dobra ideja, na kraju ispadne pomalo kicasta.
Zato sudeci i po komentarima drugih nas je vecina tekstualno najvise uzivala u pjesmi Hey God jer ostale mi ne djeluju originalno. Voljela bih da je bilo vise licnih tekstova ili necega drugacijeg od uobicajene teme rata.
Kao njihov posljednji album, rekla bih da je solidan, ali ne i spektakularan oprostaj. Vise dostojanstven naklon svojoj ostavstini nego kao neko remek djelo iz kasne faze karijere. Gitara i struktura pjesama su odlicni, ali po energiji i emociji ne pogadja me onako kako bih voljela. Sve u svemu, solidan zavrsni album, ocjena 7/10.
Rust in Peace daleko najbolji album Megadetha. To vrijeme sa Martinom Freedmanom kao glavnim gitaristom im je bilo najbolje.corolla02 wrote: ↑03/02/2026 04:17ih, pa ti si sad ocekivala kakvo remek djelo album a cova vec na zalasku karijereDigla_da_kreci wrote: ↑02/02/2026 19:22 Bas sam neku noc pricala o albumu i spomenula se i ta pjesma. Komentarisala sam kako mi gitara zvuci odlicno i Teemu solo dijelovi u pjesmama Tipping Point i Made To Kill apsolutno su vrhunac albuma, podsjecaju me na onaj Megadeth iz devedesetih. Rifovi su cvrsti, bubnjevi mocni i jos uvijek ima prepoznatljivog Megadeth groovea kada uhvate pravi ritam.
Gdje me gube je produkcija i pisanje pjesama. Zvuci mi odvise kontrolisano i djeluje kao da idu na sigurno umjesto da pokusaju nesto drugacije. Puppet Parade i Another Bad Day vise dodju kao srednjetonski fileri nego pjesme koje cu pamtiti, a vokali jednostavno nemaju agresivnost koju ovi instrumentali traze. Cak i Let There Be Shred, koja na papiru zvuci kao dobra ideja, na kraju ispadne pomalo kicasta.
Zato sudeci i po komentarima drugih nas je vecina tekstualno najvise uzivala u pjesmi Hey God jer ostale mi ne djeluju originalno. Voljela bih da je bilo vise licnih tekstova ili necega drugacijeg od uobicajene teme rata.
Kao njihov posljednji album, rekla bih da je solidan, ali ne i spektakularan oprostaj. Vise dostojanstven naklon svojoj ostavstini nego kao neko remek djelo iz kasne faze karijere. Gitara i struktura pjesama su odlicni, ali po energiji i emociji ne pogadja me onako kako bih voljela. Sve u svemu, solidan zavrsni album, ocjena 7/10.![]()
koliko ih ima 17-18 albuma dosad recimo onako bez Googla pomoci, ne postoje extra albumi vise, dijelom radi doba u kome zivimo, djelom radi godina izvodjaca ili njhovih pratilaca; rijetko ko moze od bendova danas povuci emociju ili energiju iz proslosti, manje vise ne postoje izdanja tipa Youtanazije, Peace Sells, Rust in Peace ili Countdown to Extition, malo ili nikako
sto se tice najnovijeg... omot mu je standardno dobar, produkcija je dobra i mjesavina iz pjesme u pjesmu; tako, naziv albuma istoimenim, malo je bezze ali eto, nova moda sta li; nekad i i to ne bas tako davno, prvi debi albumi su se zvali istoimenim, danas, sve se promjenilo sta li; jos, dosta je izgubio na glasu ali opet razumljivo radi njegove bole grla
a album je definitivno zlatna sredina 3-3.5 ili 7, ali sa svaki put kad ga nanovo zavrtis, ono nesto novo nadjes da ti se svidi![]()
jos jedan song vrijedan pomena, pored onih vec poznatih singlica koji predvode izdavanje albuma

ponajbolji song mogucedoktor78 wrote: ↑02/02/2026 19:29Nisam sve odslušao, ali od onog što jesam Last note mi je najbolja, tematikom mi pomalo vuče na A tout le monde.Digla_da_kreci wrote: ↑02/02/2026 19:22 Bas sam neku noc pricala o albumu i spomenula se i ta pjesma. Komentarisala sam kako mi gitara zvuci odlicno i Teemu solo dijelovi u pjesmama Tipping Point i Made To Kill apsolutno su vrhunac albuma, podsjecaju me na onaj Megadeth iz devedesetih. Rifovi su cvrsti, bubnjevi mocni i jos uvijek ima prepoznatljivog Megadeth groovea kada uhvate pravi ritam.
Gdje me gube je produkcija i pisanje pjesama. Zvuci mi odvise kontrolisano i djeluje kao da idu na sigurno umjesto da pokusaju nesto drugacije. Puppet Parade i Another Bad Day vise dodju kao srednjetonski fileri nego pjesme koje cu pamtiti, a vokali jednostavno nemaju agresivnost koju ovi instrumentali traze. Cak i Let There Be Shred, koja na papiru zvuci kao dobra ideja, na kraju ispadne pomalo kicasta.
Zato sudeci i po komentarima drugih nas je vecina tekstualno najvise uzivala u pjesmi Hey God jer ostale mi ne djeluju originalno. Voljela bih da je bilo vise licnih tekstova ili necega drugacijeg od uobicajene teme rata.
Kao njihov posljednji album, rekla bih da je solidan, ali ne i spektakularan oprostaj. Vise dostojanstven naklon svojoj ostavstini nego kao neko remek djelo iz kasne faze karijere. Gitara i struktura pjesama su odlicni, ali po energiji i emociji ne pogadja me onako kako bih voljela. Sve u svemu, solidan zavrsni album, ocjena 7/10.
Wow sa duha na janjetinu...koji prelaz jedan like
hahaha dok sam prevela u glavi o cemu pricasmali_balon wrote: ↑11/02/2026 21:19 Wow sa duha na janjetinu...koji prelaz jedan like...napredujes ima nade

