Nitko, ali baš nitko sve ove godine prema Hrvatima nije počinio takve zločine u BiH kao HDZ. I to zajednički HDZ iz Zagreba i onaj Čovićev iz Mostara. Javno treba stalno ponavljati tu činjenicu. HDZ je najopasniji, najgenocidniji, mafijaški, kriminalni, zločinački entitet na ovim prostorima. I u ovom dijelu Europe. Radi se o čistoj mafiji pod plaštem političke organizacije. Mafiji koja se nikad nije odrekla svojih mafijaških i zločinačkih namjera. Mafiji, koja baš kao što sicilijanska kao taoce drži svoje stanovnike, već desetljećima kao taoce svojeg kriminala i zločina drži Hrvate u Bosni i Hercegovini. A Hrvati s druge strane HDZ-u u BiH nisu ništa nego obično topovsko meso njihovih mafijaških ratova, obračunavanja i ostvarivanja njihovih kriminalnih planova i strategija.
Aktivnosti HDZ-a u Bosni i Hercegovini, kao i aktivnosti velikih hrvatskih kompanija i političkog Zagreba u BiH, jasno daju naslutiti kako iza političkih kulisa tobožnje regionalne suradnje i političke i sigurnosne stabilizacije u regiji, HDZ nikad nije odustao od svojih planova za susjednu državu. Prvi je, dakako, u ratu zpočeti projekt zločinačke tzv. “hrvatske republike Herceg-Bosne”. Iako je tada predstavljen kao projekt očuvanja nekakvih “strateških nacionalnih interesa” Hrvata u BiH, radilo se zapravo o pozicioniranju strateških kriminalnih, mafijaških, zločinačkih, financijskih, krijumčarskih, tajkunskih, naftaških, poslovnih i financijskih interesa HDZ-ove političke elite, podjednako one u BiH, kao i one u Hrvatskoj. Radi se, naime, da ne bude nimalo zabune o jednoj te istoj zločinačkoj organizaciji. Niti u jednom trnutku projekt “Herceg-Bosne” nije bio projekt onoga što danas HDZ želi prikazati kao projekt nekakvog “trećeg entiteta”. Radilo se isključivo o kriminalnom entitetu, političko-korupcionaško-mafijaškoj organizacijskoj hijerarhiji, koja je ratnom HDZ-u služila kao otvoreno mafijaško krilo za međunarodni šverc narkotika, organizirano krijumčarenje nafte i naftnih derivata, međunarodni šverc visoko tarifnih roba poput ulja, duhana, kave i sličnih švercerski profitabilnih proizvoda, međunarodni šverc ljudi, krijumčarenje oružja, međunarodni šverc opasnih otpada i opasnih nuklearnih materijala, te operacije međunarodnog pranja novca izvlačenog iz raznih javnih i tajnih izvora. Danas postoji više tisuća dokumenata, koje sam u zadnjih dvadesetak godina otkrio i istražio, a koji dokumentiraju i dokazuju kako su upravo to bili glavni i osnovni ciljevi projekta HDZ-ove mafije u Bosni i Hercegovini. Zagreb je preko HDZ-ove “Herceg-Bosne” oprao i izvukao milijarde budžetskih kuna, ali su prali i novac od organiziranog kriminala pod kontrolom HDZ-ove elite, te je novac distribuiran preko HVO-a i “Herceg-Bosne” opran u njihovim operacijama, završavao na trećoj strani u tzv. legalnim financijskim tokovima, a potom u financijskim operacijama raznih poduzeća i tajkuna pod HDZ-ovom skrivenom ili neskrivenom kontrolom.
U svemu tome postoji jedan kontinuitet HDZ-a u Bosni i Hercegovini. Ljudi, točnije Hrvati u BiH na koje se stalno pozivaju nisu im bili nikakav interes, osim valute za političko potkusurivanje i zgodne kulise iza koje su skrivali svoj organizirani kriminal i zločine. Hrvati su HDZ-u u Bosni i Hercegovini od devedesetih do danas služili kao taoci njihove mafije, koje poslažu ispred sebe kao živi ljudski zid kad god tragovi organiziranog kriminala dovedu do vrha HDZ-a podjednako zagrebačkog i mostarskog, kao što je to svojevremeno bilo u nikad pravosudno završenom slučaju Hercegovačke banke. Samo u tom slučaju HDZ-ova mafija izvukla je iz budžeta preko milijardu kuna na privatne tajne račune, pod kontrolom vrha hrvatskog i bosanskohercegovačkog HDZ-a. Bio je to novac kojeg je Republika Hrvatska iz proračuna preko Hercegovačke banke uplaćivala za budžetsku namjenu “za pomoć Hrvatima u BiH”, no ispostavilo se da je HDZ to vještim financijsko-bankarsko-političkim operacijama pretvorio u donacije za pomoć HDZ-ovcima. Čista pljačka pod krinkom hrvatskih nacionalnih interesa. Nije teško izračunati danas matematički koliko je obitelji možda moglo danas ostati u BiH da je kojim slučajem taj novac iskorišten za svoju pravu namjenu. U ovom slučaju postoji doduše podijeljena odgovornost HDZ-a i pojedinih organizacija Katoličke crkve u BiH, čiji su predstavnici također “omastili brk” tim parama. Dakle, umjesto da novac iz državnog budžeta Hrvatske završi kao pomoć Hrvatima u Bosni i Hercegovini, HDZ je novac jednostavno opljačkao. I nikom ništa, tadašnji predsjednik HDZ-a BiH Ante Jelavić danas uživa otvorenu političku zaštitu HDZ-ove Vlade u Zagrebu gdje se skriva od optužnica i tjeralica iz BiH. Zato se danas slučaj Hercegovačke banke i prešućuje u javnosti, jer predstavlja najbolji, ilustrirani primjer kako HDZ pljačka na račun hrvatskih nacionalnih interesa u BiH. O tome nažalost podjednako šute i hrvatski i bosansko-hercegovački mediji. Jer valjda, “para vrti di burgija neće”.
Tu su, da ne zaboravimo, i doslovno milijarde naftnih krijumčarskih interesa, koje su završavale kod HDZ-ove mafije od ratnih devedesetih godina do danas. Međunarodno krijumčarenje nafte i naftnih derivata u i preko Bosne i Hercegovine, cijelo je vrijeme gotovo suvereno pod kontrolom političkog Zagreba, točnije samog vrha i središnjice HDZ-a, koja je najveće ratnoprofiterske prihode ostvarivala upravo ovim krvavim prihodima. Nedavno mi je, tako, pred kamerom u intervjuu bivši predsjednik Republike Srpske izjavio kako je “šef logistike Ministarstva obrane Hrvatske general Ivan Čermak bio ekskuzlivni dobavljač nafte i naftnih derivata za ratnu Republiku Srpsku i ratni SDS”. A kao dokaz u prilog toj svojoj tvrdnji pokazao mi je i dokumente o tome koliko je iznosio dug Republike Srpske prema Čermaku nakon tih ratnih godina, a koji mu je isplaćen neposredno prije privatizacijske prodaje Rafinerije Brod. Dakle, dok su Hrvati iz Posavine organizirano iseljavani, raseljavani, dok su im otimani posjedi i movina, dok su ubijani, dok se nad njima provodilo etničko čišćenje, HDZ je organizirano krijumčario naftu s onima koji su Posavinu čistili od Hrvata. Dvadeset godina kasnije, taj isti HDZ potpisao je ugovor s Republikom Srpskom i Dodikovom Vladom, o isporukama energenata Rafineriji Brod, a taj je multimilijunski posao ekskluzivno, bez ikakve javne procedure u tajnosti dodijeljen upravo Ivanu Čermaku. Taj multimilijunski naftni biznis plaćen je dakako glavama Hrvata Bosanske Posavine, njihovim životima, sudbinama, tisućama obitelji koje su iseljene na temelju ovog HDZ-ovog zločinačkog plana i projekta. Posavinu, dakle, etnički nije čistila Republika Srpska, nego Republika Hrvatska, odnosno politički i vojni vrh HDZ-a. Nažalost, nedavno je preminuo u Zagrebu general Petar Stipetić koji je bio jedan od rijetkih živih svjedoka tog organizirnog kriminala, o čemu je više puta i javno govorio, a u privatnim smo razgovorima zadnjih dvadesetak godina često razmjenjivali informacije koje smo obojica o tim HDZ-ovim planovima imali. Tako se HDZ-ova briga za hrvatske nacionalne interese u Bosni i Hercegovini može vrlo precizno matematički obračunati u barelima krijumčarene nafte, koja je plaćena sudbinama Posavaca.
Protekom godina, zaboravljen je još jedan HDZ-ov strateški plan za Hrvate Srednje Bosne, kojeg su svojevremeno dogovorili Šušak i Tuđman zajedno s Bobanom i Izetbegovićem. Bio je to tajni plan za iseljavanje, odnosno “humano preseljenje” Hrvata Srednje Bosne. Nikad neću zaboraviti kad je prilikom petnaestominutnog posjeta Srednjoj Bosni, odlazeći prema helikopteru Tuđman zastao na pitanje pokojnog Slobodana Langa. Stajao sam u tom trenutku pokraj Langa, kad ga je ovaj pitao: “Predsjedniče, što ćemo dalje?”, očekujući od Tuđmana daljnje upute za organiziranje humanitarne, posebno medicinske i pomoći u hrani Hrvatima Srednje Bosne. Tuđman se okrenuo, pogledao prema ljudima i crkvi u Novoj Biloj, pokazao nam rukom i kratko rekao: “Doktore, sve će ovo biti iseljeno za šest mjeseci. Prazno! Takav je dogovor”, okrenuo se i otišao helikopterom na sigurno, okrenuvši svoje zločinačko dupe srednjebosanskim Hrvatima zauvijek. Kako tada, tako i sad, HDZ ih drži kao taoce njihove neposlušnosti HDZ-ovom planu etničkog čišćenja Srednje Bosne od Hrvata. Oduvijek je bilo pitanje zašto je sigurnosno, strateški, i vojno-politički gledano, HDZ-u trebao vojni sukob s Armijom BiH u Srednjoj Bosni?! Odgovor se zapravo krije u stvarnim namjerama HDZ-a da Hrvate iseli s tog prostora i da se osigura da jedini etničko čisti hrvatski prostor u Bosni i Hercegovini bude onaj hercegovački. Željelo se osigurati buduće političko-vojne pregovaračke pozicije, gdje bi se onda tvrdilo da je Hercegovina nesporno tobožnji hrvatski entitet i vjerojatno bi tada došlo do formiranja takvog političkog entiteta i takve političke arhitekture u BiH. Međutim, Hrvati nisu htjeli napustiti Srednju Bosnu, i to je dugoročno poremetilo taj HDZ-ov plan. S druge strane poremetilo je i Tuđmanove odnose s Izetbegovićem s kojim se o takvom planu i bio dogovorio, što je danas manje-više nesporna činjenica. HDZ-ovoj mafiji Bosna i Hercegovina trebala je kao mafijaški koridor, a Hercegovina kao polusamostalni entitet projekcijski im je trebala kao slobodna zona preko koje bi prali prljavi novac sumnjivog, kriminalnog porijekla, ali i kao manje-više sigurna trasa krijumčarenja nakrotika čime se od rata do danas organizirano bavi HDZ-ova vojna elita podjednako u Hrvatskoj i BiH. HDZ, međutim, nikad od tog plana nije odustao. Hrvati Srednje Bosne bili su i ostali smetnja HDZ-ovoj mafiji i njihovim multimilijunskim kriminalnim poslovima i profitima i interesima koji se računaju u milijardama eura. Zato ih treba ukloniti. Kad nije išlo silom, danas HDZ to lukavo, ispod stola, radi milom.
Iako HDZ danas koristi potpuno drugačiju političku retoriku u odnosu na Hrvate u Srednjoj Bosni, istina je da su ti ljudi uglavnom prepušteni sami sebi, egzistencijalno stjerani na rub, ugroženi i bez stvarne perspektive za dugoročni opstanak na tom prostoru. Bez perspektive ekonomskog razvoja, bez perspektive mladih da će se moći zaposliti (osim onih malobrojnih koji posjeduju člansku iskaznicu HDZ-a koja je gotovo osnovni i glavni preduvjet za bilo kakvo i bilo koje radno mjesto, od portira i čistačice pa na dalje, nitko od Hrvata ne može dobiti radno mjesto igdje ako nije član HDZ-a, što je također jedno od obilježja i mafijaških karakteristika tog političkog entiteta). Zadnjih sam nekoliko mjeseci više puta imao priliku biti svjedok toga da se ljude u Bosni i Hercegovini kad traže ikakvo radno mjesto, gotovo istog trenutka pita: “Jesi li član HDZ-a?”, a potom slijedi ona rečenica u kojoj mafija ucjenjuje ljude – “Učlani se pa ćemo te zaposlit!”. Osim toga o tome mi svjedoče i brojni Hrvati u BiH, neki koji su pristali na takvu ucjenu u egzistencijalnom grču i da nađu kakvo-takvo radno mjesto, ali i oni koji još uvijek ne žele pristati da ih HDZ tako mafijaški ucjenjuje. Preciznije rečeno, za HDZ-ove dužnosnike na svim razinama postoje samo oni Hrvati koji su članovi HDZ-a i takvi smiju i možda mogu biti zaposleni. Ostali jednostavno ne postoje u evidenciji. Baš sam tako nekakvu formulaciju i čuo nedavno, “ako netko nije član, kako da ga mi imamo u evidenciji”. To je ta briga za Hrvate u BiH. Nije li ovo najbolji dokaz kako HDZ u Bosni i Hercegovini čvrsto drži Hrvate kao taoce?! Na najsvirepiji mogući način. Nitko ništa ne može napraviti bez političkih veza, niti ako nije član HDZ-a. A da budemo potpuno iskreni, u tom licemjernom vrtuljku sudjeluje i Katolička crkva, koja se nije baš pretrgnula od napora da prekine taj začarani krug. Niti pretjeruju u pokušajima da oni ikako pomognu Hrvatima u BiH. Ali im zato ne zaborave naplaćivati prijevoz za katoličke škole, vrtiće, upisnine, školarine i sve slične namete. Pozivaju Hrvate da ostanu, ali ovako se čini baš kao i HDZ žele da ostanu samo da bi ih još malo oderali za koju marku. Uostalom, svi oni podjednako žive od glavarine onih o kojima tobože brinu i za koje se javno toliko brinu i zabrinjavaju da su im politički pamfleti i crkvene propovijedi pune svakakvih poziva na ostanak i opstanak Hrvata u Bosni i Hercegovini. U stvarnosti, živo im se jebe za njih. Samo pokušavaju izvući još i posljednju moguću marku od tih ojađenih i sluđenih ljudi bez ikakve realne životne perspektive na ovom prostoru.
HDZ je, spomenut ću i ovaj primjer, u federaciji BiH na vlasti. Doduše u koaliciji s SDA. Ali recimo da je Vlada Fadila Novalića podjednako HDZ-ova koliko i SDA-ova. A nigdje kao u Federaciji BiH ne postoje bolji dokazi kako HDZ i vlast u Federaciji pokušava etnički očistiti Hrvate s ovog prostora. Naime, osoba koja prebivalište ima u Novom Travniku (gdje je na vlasti HDZ), i u Srednjebosanskom kantonu ostvaruje zdravstveno osiguranje, kad se zadesi u Sarajevu, dakle u istom entitetu Bosne i Hercegovine, nema zdravstveno osiguranje i bez pozamašnih financijskih iznosa, niti hitna pomoć, niti medicinske institucije kao što je Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, neće toj osobi koja je državljanin Bosne i Hercegovine i stanovnik Federacije BiH pružiti zatraženu medicinsku pomoć. Dakle, HDZ u BiH nije čak osigurao Hrvatima Srednje Bosne jednako pravo na pristup medicinskoj zaštiti, čime se sasvim sigurno ljudima u federaciji BiH uskraćuju ustavna prava zajamčena Ustavnom Bosne i Hercegovine, ako se itko ovdje više sjeća da i ta država stvarno odnosno barem na papiru postoji. Dakle, stanovnik Novog Travnika, gdje drma HDZ, i Kantona Srednjebosanskog gdje također drma HDZ, nema pravo na zdravstvenu zaštitu u Sarajevu. Iako se radi o istom entitetu, Federaciji BiH i dakako istoj državi – Bosni i Hercegovini. Takav oblik diskriminacije u ostvarivanju osnovnih ljudskih i ustavnih, građanskih prava je nezabilježen i u puno nesređenijim državama nego što je ova privremena država ovdje. Drugim riječima, dok HDZ-ova mafija u dogovoru s Dodikovom mafijom Kalderozom u BiH izaziva novu političku krizu oko izbornog zakona, taj isti HDZ nije učinio ništa u entitetu u kojem je na vlasti kako bi Hrvatima na tom području osigurao jednako i ravnopravno pravo na pristup medicinskoj zaštiti podjednako u svim područjima Bosne i Hercegovine. Ovaj detalj izvrsno oslikava stvarnu brigu HDZ-a za tzv. “strateške hrvatske nacionalne interese u BiH”. No, umjesto da osiguraju Hrvatima jednako pravo na medicinsku zaštitu, oni se bave svojim političkim projektima i mafijaškim igrama sa podjednakim mafijaškim partnerima koji su predstavnici druga dva naroda u BiH, i realno nisu ništa ni bolji ni drugačiji od HDZ-a, ali recimo da barem malo drugačije brinu o interesima svojih naroda i nisu toliko izraženo autogenocidne organizacije kao što je to HDZ prema Hrvatima u BiH. Kad sam od HDZ-ovog koalicijskog premijera Federacije BiH Fadila Novalića, 9. travnja ove godine u 17.02 sati porukom njegovom portparolu zatražio očitovanje o ovoj očitoj diskriminaciji među građanima BiH, te sam zatražio očitovanje o tome kako je moguće da građani iste države i istog entiteta (kojem je on premijer) nemaju jednako pravo na zdravstveno osiguranje, odnosno kako je moguće da zdravstveno osiguranje iz Novog Travnika ne vrijedi u Sarajevu, niti njegov portparol, niti sam premijer Novalić nisu mi odgovorili. No, nije li najbolji način da s jednog prostora otjerate ljude tako što neće imati jednako pravo na zdravstvenu zaštitu, što im eto vladajući HDZ sve ove godine nije bio u stanju osigurati jer se bavi svojim drugim, mafijaškim, kriminalnim prioritetima.
Osim navedenog, tu je i primjer HDZ-ove apsolutne nebrige za ono malo mladih ljudi koji bi željeli ostati i raditi u BiH. Naime, znam nekoliko primjera mladih Hrvata u Srednjoj Bosni koji su odlučili ostati i pokrenuti svoj posao. HDZ im u tome nije niti pokušao pomoći, ali im je zato Vlada u kojoj je HDZ koalicijski partner, dakle HDZ-ova vlast itekako odmogla. Radi se o malim poljoprivrednim proizvođačima koji su u Srednjoj Bosni pokrenuli proizvodnju i dugoročni plan proizvodnje između ostalog (što je i logično) temeljili i na financijskim projekcijama prihoda od državnih poticaja za pojedinu proizvodnju. No, HDZ-ova vlast je eto bez da obavijesti proizvođače, nakon uvođenja akciza i kojekakvih drugih otegotnih stvari, odlučila smanjiti i poticaje u poljoprivredi što je prozivočađe dovelo do ruba izdržljivosti i na rub financijske profitabilnosti poljoprivredne proizvodnje. HDZ-ov politički vrh, naravno, ne brine o tome dok mjesecima vode svoje tobožnje političke ratove u kojima kao žele zaštiti hrvatske nacionalne interese u BiH. Da doista to žele, prvo bi osigurali da se poljoprivrednicima ne smanjuju poticaji, odnosno HDZ-ova vlast ne bi donosila odluke kojom ugrožavaju egzistenciju tih ljudi i praktički ih tako tjeraju iz Srednje Bosne. To je realnost HDZ-ove brige za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Franjo Komarica je u jednom u pravu. HDZ-ova briga za Hrvate usmjerena je koncentrirana i isključivo se odnosi na brigu da danas u miru, milom ostvare etnički čist hercegovački entitet kojim bi vladao HDZ i gdje bi njihova mafija imala gotovo neograničenu vlast baš kao i Dodikova mafija u Banja Luci. To je jedini HDZ-ov cilj i interes. Zaštiti njihove mafijaške poslove i osigurati njihov kontinuitet preko hercegovačkog entiteta, koji bi bio pod kontrolom HDZ-ove mafije.
Nitko, ali baš nitko sve ove godine prema Hrvatima nije počinio takve zločine u BiH kao HDZ. I to zajednički HDZ iz Zagreba i onaj Čovićev iz Mostara. Javno treba stalno ponavljati tu činjenicu. HDZ je najopasniji, najgenocidniji, mafijaški, kriminalni, zločinački entitet na ovim prostorima. I u ovom dijelu Europe. Radi se o čistoj mafiji pod plaštem političke organizacije. Mafiji koja se nikad nije odrekla svojih mafijaških i zločinačkih namjera. Mafiji, koja baš kao što sicilijanska kao taoce drži svoje stanovnike, već desetljećima kao taoce svojeg kriminala i zločina drži Hrvate u Bosni i Hercegovini. A Hrvati s druge strane HDZ-u u BiH nisu ništa nego obično topovsko meso njihovih mafijaških ratova, obračunavanja i ostvarivanja njihovih kriminalnih planova i strategija.
.
