Dobrinja 1992. - 1995. RATNA DEŠAVANJA

[karanana]

a sto ovo?

samo dobro ga opraše a on se navukao
levat

moram otici tamo i procitati hronologiju pisanja.

[delllboy79]

Nista nekontam. Jeli postojalo "Sunce" ili su izmisljene priče ?

[dudlov]

Nista nekontam. Jeli postojalo "Sunce" ili su izmisljene priče ?

Jeste. Ono što ja znam je da je bio vojni zatvor i tu su mi par kolega odrapili zbog odbijanja da idu na liniju. Ako si mislio na logor, e to dobrinjci više znaju o tome.

[smurf]

Kao zatvor jeste postojao, kao logor - ni'dje veze. Tu smo i mi zavrsavali kada te uhvate na spavanju na strazarskom mjestu, kada napravis kakav pasjaluk... Dva dana budes na liniji pa si dva dana slobodan i ides u pritvor te ne dobijes za te dane pritvora sljedovanje cigara sto je teze padalo.
Da li se nekome gubi trag u Suncu, zaista ne znam, to je posao istraznih organa. Moje komsije pravoslavci koji nisu stali u redove TO su rasporedjeni u CZ i uredno su slobodno vrijeme provodili u svojim stanovima.U toku "radnog vremena" nosili su vodu, punili i nosili vrece sa pijeskom... To o muskarcima pisem, ne znam ni jednu zenu koja je bila prisiljena da radi, same su se prijavljivale u snajderaje, kuhinje, ambulante...

[vjesticanametli]

P.S. Ako je neko sa Petice i ako se sjeca one tete iz bijele zgrade, stanovala je i stanu ciji je balkon gledao prema Nedjaricima (tada su bili pod srpskom komandom) i svaki boziji dan kada bi bilo primirje ona bi odvrnula kasetofon do daske i uperila zvucnike , pustila pjesmu "SDA demokratija" i vikala "Oooo cetnici, slusajteee ovooo". Meni je to vazda bilo sega.

Evo da se podsjetis.



Lijepo vrijeme bilo, na SRNI pustali "Spremte se spremte cetnici..", a bila je i nekakva "Ginu Srbi mladi za slobodu grada.."

Pa ne cuje ba.....rekla je da je nagluha od muslimana hahahahha

[Repetitor]

Ova osoba pod nickom Tandzara ili Tandzika kako li vec,kao sto ste primjetili,a mozda i niste,jednim "tonom" je pisala po anamo-njihovom tamo smecarskom forumu,dok drugim "tonom" pise ovdje.

Da si nesto slagala,evo ja cu biti iskren i priznati,pa i nisi. Ja ti vjerujem.
Ja ti zaista vjerujem bez obzira sto te ono neko priupita gdje ti otac bijase u to vrijeme.
Radili su spomenuti i gore stvari nego sto su tvojoj majci prijetili da ce je ubiti.Ovo da su je kundacima lupali,to moras malo odvaditi ali nejse.Mozda je koji samar popila,ali svakako i to je za osudu.

Zato imate danas SIPU i ostalu ekipu pa bujrum,odes i ispricas svoju pricu. Grupa koja je bila sa Zisom,mislim da je samo Zis i eto Fejsal dostupni.Ovi drugi su odavno se razisli preko bijelog svijeta.Do dan danas,nakon zavrsetka rata,nisu nikako dolazili u Bosnu.

I ako ti je barem iole utjeha,ta ista ekipa nije samo maltretirala srbe,maltretirali su oni i bosnjake,gdje su stigli i ako im je poslo za rukom.

A sto srpska propaganda zeli zatvor Sunce prikazati kao kazamat,ili logor,e to vec ni pas s maslom ne bi mogao pojesti.Na to ne vrijedi trositi rijeci.

[u redu za panju Hamo]

Na dobrinji sam vec 32 godine , svaki dan, svaku noć.Cijeli rat sam proveo u dobrinji. Nedavno mi je preporućeno da posjetim ovaj forum i to sada činim. Volio bih da mi se javi ''veljaca'' jer bih volio s njim razmijeniti neke informacije.Ako neko može pomoći neka pomogne u kontaktu.

[vjesticanametli]

Hvala na javljanju. U septembru bi opet trebao prikljuciti internet, pa ce se valjda sam javiti. Ostalo neka vam on isprica. Tvrdoglav nam je Hamza pa me strah da mu PTSP ne proradi bas na meni. Teska mu je ruka.

Hajd nek ne zeza.....vraticemo mu net da nam pise .....reci mu da ima neopravdane casove na forumu i da cekamo

dobro ĐŽe je ovaj Hamza vise ....kazi ti njemu da je ovo prevrsilo svaku mjeru i da nemamo prica da citamo ..... ponude za net i dalje stoje ako je to prepreka

[Ramzess Veliki]

Kao zatvor jeste postojao, kao logor - ni'dje veze. Tu smo i mi zavrsavali kada te uhvate na spavanju na strazarskom mjestu, kada napravis kakav pasjaluk... Dva dana budes na liniji pa si dva dana slobodan i ides u pritvor te ne dobijes za te dane pritvora sljedovanje cigara sto je teze padalo.
Da li se nekome gubi trag u Suncu, zaista ne znam, to je posao istraznih organa. Moje komsije pravoslavci koji nisu stali u redove TO su rasporedjeni u CZ i uredno su slobodno vrijeme provodili u svojim stanovima.U toku "radnog vremena" nosili su vodu, punili i nosili vrece sa pijeskom... To o muskarcima pisem, ne znam ni jednu zenu koja je bila prisiljena da radi, same su se prijavljivale u snajderaje, kuhinje, ambulante...

I ja sam odležao dva dana u "Suncu" - zakasnio na postrojavanje.
Vala nit' vidjeh kakve ženske, nit' ikog drugog osim par naših - jedan se napio na straži, a drugi zakasnio na smjenu.

[hamza_sa]

Hvala na javljanju. U septembru bi opet trebao prikljuciti internet, pa ce se valjda sam javiti. Ostalo neka vam on isprica. Tvrdoglav nam je Hamza pa me strah da mu PTSP ne proradi bas na meni. Teska mu je ruka.

Hajd nek ne zeza.....vraticemo mu net da nam pise .....reci mu da ima neopravdane casove na forumu i da cekamo

Pozdrav svima, a narocito tebi „Vjestice“.

Evo, iskoristih gostoprimstvo kod prijatelja da malo provirim na forum i vidim sta ima, pa posto si ti navalila, odlucih da se javim.

Odmah da ti kazem da jos nisam u mogucnosti da prikljucim internet, ali i da jesam cisto sumnjam da bih mogao mnogo provoditi vremena za racunarom, jer mi se zdravstveno stanje rapidno pogorsava, tako da smatram da mi neces to pisati kao „neopravdane casove“. (citam ja vas kad god se nadjem u prilici da kod nekog od prijatelja budem i zloupotrijebim gostoprimstvo)

Helem, vec jedno vrijeme bolujem od cerebralnih ishemijskih napada iliti u nasem narodu receno manjih mozdanih udara, zbog kojih cesto izgubim kontrolu nad nogom pa tako sve cesce i padam na zemlju. Cak sam u posljenjih mjesec dana poceo da nosam i stap, kao kakav dedo hahahahahaahah.

Nazalost , bolest iako posljedica ranjavanja u glavu, me ne brine toliko, koliko to padanje i sve ucestalije „gubljenje“ misli prilikom razgovora. Naprosto u trenutku zaboravim sta sam poceo pricati.

Imam osjecaj kao da se oko mene sunja onaj svabo Alzehajmer, hahahhahaahahahha.

Tako da kad sagledam sve, dobro se jos uvijek drzim, obzirom kakve sve propratne bolescine su me spopale.
Pa eto, ako te ko upita za mene, ti reci kao u onom nasem filmu „Kuduz“, da sam umro jer ne mozes popamtiti sve od cega bolujem. Hahahhahahaahahahah

[vjesticanametli]

Pozdrav huh bas mi je drago da si se javio. Ja rado citam ovaj dio foruma i sve sto pisete ovdje. Svako dobro ti zelim

[k3ngur]

Procitah Dobrinjsku temu i samo mogu reci svaka cast za postove a jedan veliki respekt za narod Dobrinje u njihovoj htabroj odbrani od SCA

#Dozer onaj blog ti je bio fantastican, prije cetri godine sam printao sve tvoje price sa bloga i onda kopirao mojim prijateljima da citaju, vrlo fascinantne price iz tvojih ratnih dozivljaja , sjetih se sad i ZB Stari grad i ti dva odlicna bloga...

Hamza procitah u vezi tvog ranjavanja i ko sto bi rekli kenguri ovdje a big miracle, zelim ti sve najbolje druze...

[Nekako s proljeća]

Izvor : http://www.institut-genocid.unsa.ba/pdf ... brinja.pdf

[aldinjo]

http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/odgoj ... a/203.html
Zanimljiv tekst.

[Nekako s proljeća]

BOSNIA-HERZEGOVINA. Sarajevo. 1993. In the frontline district of Dobrinja, garbage containers and sandbags protect passers-by from Serbian sniper fire. A young boy runs along, his small height making it unnecessary for him to duck down like adults when they cross the Bridge of Death.

BOSNIA-HERZEGOVINA. Sarajevo. 1993. Dr Youssef HAJIR, a Palestinian who has lived in SARAJEVO for twenty years, attends to a war wounded at his frontline clinic in the district of DOBRINJA.

BOSNIA-HERZEGOVINA. Sarajevo. 1993. At the School of Art in DOBRINJA, a teenager shows a drawing he made in class.

[Nekako s proljeća]

BOSNIA-HERZEGOVINA. Sarajevo. 1993. Christians and Muslims killed by Serbian fire are buried at the foot of blocks of flats in frontline district of DORINJA.

[Nekako s proljeća]

A Bosnian soldier crosses a protected bridge over the Dobrinja river, south eastern Sarajevo, on June 25, 1995
Izvor: http://blogs.afp.com/correspondent/?pos ... n-sarajevo

[Bancho]

[Nekako s proljeća]

In an attempt to dodge snipers, a father and son sprint across a sandbagged bridge in the Olympic village area of Dobrinja, on January 4, 1993.
Izvor: http://glykosymoritis.blogspot.ba/2015/ ... h-and.html

[oridjidji]

Moja malenkost desno na slici...

[oridjidji]

Moja malenkost desno na slici...

Kako su bile restrikcije struje, preko ove barikade je bila paukova mreža između dvije zgrade od žica za struju. Jedna je dirala ovu banderu. Pa kad nju i trolu diraš struja bi te pecnula.

[Bancho]

@oridjidji

Jesi iz 3A ili 3B? Jel ovo 1996, vidim u pozadini da uklanjaju barikade na lukavickoj cesti.

[oridjidji]

@oridjidji

Jesi iz 3A ili 3B? Jel ovo 1996, vidim u pozadini da uklanjaju barikade na lukavickoj cesti.

Plava zgrada do mosta. Sav život u GB. 3B.

[Bancho]

@oridjidji

Jesi iz 3A ili 3B? Jel ovo 1996, vidim u pozadini da uklanjaju barikade na lukavickoj cesti.

Plava zgrada do mosta. Sav život u GB. 3B.

Ja sam zivio gore u bivsoj ulici Vahida Maglajlic (videoteka M)...sa Ulakom mladjim isao u razred...u ratu ste uvijek imali vode u podrumima...hebem li vam

[Bancho]

Ocevidac sam dva masakra (pod imenima prilog 9 I 14) koji se mogu naci na linku sto je postavio Nekako s proljeca. Vec sam prije nesto malo pisao o njima, ali evo da napisem nesto vise o tome kako sam ja to dozivio I prezivio.

BAJRAMSKI TURNIR

Vec nekoliko dana pred sami turnir u zraku se osjecelo neko uzbudjenje, mi mladji smo najvise ucestvovali (uz malu pomoc starijih) u pripremi terena. Sklonili smo razvaljena auta tj. poredali smo ih oko terena kao neke tribine, ocistili, sve fino ocrtali i napravili golove sa mrezicom. Ekipe su se uveliko pravile, samo se pricalo o turniru i iscekivali smo ga ko svjetsko prvenstvo.
Dan prije samog turnira meni jedan drug govori kako je cuo na radiju da je za sutra najavljeno granatiranje kao ono bajram je pa se ocekuje standardno da rokaju citav dan. U tom trenutko tome nisam pridavao neku paznju, jer rokalo se svaki dan bio bajram ili ne.
To suncano jutro kada sam se probudio ne znam zasto ni kako ali prvo sto mi je palo na pamet bile su rijeci mog prijatelja da se za danas ocekuje granatiranje.
Na moju srecu, moj stan koji je bio na prizemlju bio je udaljen od terena nekih 15 do 20 metara i imao je odlican pogled na teren, pa zbog toga odlucih da taj dan necu izlaziti i da cu posmatrati turnir sa balkona. Da sam kojim slucajem zivo u zgradi iza ili u bilo kojoj drugoj sa koje se nije vidio teren, sigurno bih i ja bio pored terena I mozda danas ne bih bio ziv.
Elem, turnir je poceo, a naroda ko u prici. Jedni sjede na autima koji se nalaze oko terena, drugi stoje na cesti koja je malo iznad parking, treci stoje uz liniju terena ma bukvalno pun parking.
Cestom, koja se nalazi izmedju moje zgrade I prakinga, nailazi moj drug pokojni Marko Zizic (naveden pod brojem 13). Stade on tu i pocesmo neku neobaveznu pricu, u tom momentu nailazi prijatelj mojih roditelja i daje mi nekakvo cvijece kao da dam starcima. Pozdravljam se sa Markom i ulazim u kuci odlazim do kuhinje i ostavljam to cvijece na stol. Vracam se i dok ulazim u dnevnu sobu (iz koje se izlazilo na balkon) cujem prvu detonaciju, instiktivno ulijecem u WC I potom cujem drugu detonaciju.
Ne razmisljajuci trkom idem na balkon i …..gledam …..strasno…...horor…komadi tijela razbacani po terenu, vriska, panika, zvuk automobila, miris granata, a ja i dalje stojim I gledam …izlazi moja stara na balkon…vristi…a ja i dalje stojim i gledam…i ne mogu da vjerujem.
Vidim Damira Trebu (naveden pod brojem 11) koji je bio najblizi granati koja je pala u teren, kako lezi mrtav a noge su mu bukvalno raznesene.
Moj prijatelj Marko Zizic je poginuo. Dosta mojih prijatelja je ranjeno. Covjek koji mi je dao cvijece i na taj nacin me mogu reci spasio, takodjer je ranjen. Na mjestu gdje sam stajao uletila su dva gelera, jedan u visini moje glave a drugi u visini stomaka.
Nekoliko dana nakon masakra, uklesali smo ime Marka Zizica kao i njegovu godinu rodjenja I pogibije u beton iza njegove zgrade (zgrada u kojoj se nalazi slasticarna KUP) i to se i dana danas nalazi tamo. Imao je samo 11 godina.




VOZNJA BICIKLOM

Nas nekoliko odlucilo je da uzmemo bicikla i da se vozamo po naselju. Nakon nekog vremena odlucio sam da mi je dosta i vratio biciklo u podrum. Kad sam izasao iz podruma vidim neke raje ispred mog haustora pa odlucih i ja da ostanem tu. U jednom momentu cujemo detonaciju, instiktivno (vec smo dobro bili uvjezbani ☺) ulijecemo u podrum i ja u tom momentu cujem kako geleri udaraju u podrumska stakla ali sa druge strane zgrade (gdje gleda moj balkon). Trcim kuci i odmah na balkon (imao sam tu ruznu naviku u ratu, kad negdje nesto pukne ja odmah letim na prozor ili balkon da vidim gdje, sta, kako). Na istoj onoj cesti, gdje je sam zadnj put pricao sa pokojnim Markom, lezao je rahmetli Nihad Efica.
U tom momentu trceci dolazi njegova majka uzima ga u narucje i dere se Nihade sineeee…kako ga je podliga iz njegovih ledja je potekla krv…bio je na mjestu mrtav. Malog Krzila nisam ni vidio. Mislim da sam vidio jos samo Marka Jasara kako ga unose u kola. On je bio tesko ranjen u nogu i dugo nakon toga nosio je fiksator.
U tom momentu se proculo da sam i ja ranjen ali na moju srecu to nije bila istina.
U prilogu je navedeno da se ovo desilo u 21.00h mada ja bih se zakleo da je bilo ranije, jer vidjelo se fino ali opet ljeto je bilo dan dug ko zna.