BH vojna industrija i naoruzanje

[155_mm]

znaci kako sam razumio kolege forumase novi sef namjenske je drug Reuf. zna li se sta o njemu ko je sta je i odakle je.

[ins]

Ukratko: vjerovatno najpametnija osoba koja je imenovana za ministra u zadnjih 10-15 godina

On je najbolje što DF ima, i nije slučajno baš on taj koji sjeda na najvruću fotelju u FBiH

[heckler]

Ovo za Reufa me je obradovalo pravo!

Ali ako je SB u pravu iz ovog članka onda i namjenska ide Zukiću (iako sam ga pobrkao sa onim zlotvorom)

Dogovoreno je da se industrija i namjenska proizvodnja pripoje ministarstvu poduzetništva i obrta, koje je pripalo SDA-u, dok bi ministarstvo rudarstva i energije pripalo DF-u.

[155_mm]

Ukratko: vjerovatno najpametnija osoba koja je imenovana za ministra u zadnjih 10-15 godina

On je najbolje što DF ima, i nije slučajno baš on taj koji sjeda na najvruću fotelju u FBiH

i ja sam pogledao po netu o njemu i slozio bih se sa ovom tvojom konstatacijom jos samo da ispadne da je s.b. nesto pobrkala lonice i Reuf bude vodio namjensku.

[LonelyWolf]

Ovo za Reufa me je obradovalo pravo!

Ali ako je SB u pravu iz ovog članka onda i namjenska ide Zukiću (iako sam ga pobrkao sa onim zlotvorom)

Dogovoreno je da se industrija i namjenska proizvodnja pripoje ministarstvu poduzetništva i obrta, koje je pripalo SDA-u, dok bi ministarstvo rudarstva i energije pripalo DF-u.

Ovaj Amir Zukić je skroz OK i sposoban čovjek. Ne bi trebao biti loš ni kao ministar.

[155_mm]

Ovo za Reufa me je obradovalo pravo!

Ali ako je SB u pravu iz ovog članka onda i namjenska ide Zukiću (iako sam ga pobrkao sa onim zlotvorom)

Dogovoreno je da se industrija i namjenska proizvodnja pripoje ministarstvu poduzetništva i obrta, koje je pripalo SDA-u, dok bi ministarstvo rudarstva i energije pripalo DF-u.

Ovaj Amir Zukić je skroz OK i sposoban čovjek. Ne bi trebao biti loš ni kao ministar.

mozda je Amir skroz OK i sposoban covjek ali namjenka industrija je ipak specificna po mnogo cemu. citao sam da je Reuf u zadnje vrijeme zivio na relaciji sarajevo-vasington i to mu je veliki plus sto se tice namjenske. jer svima je jasno da je vasington najvaznije mjesto za namjensku industriju BiH. pa samo koliko je Trhulj bio puta u vasingtonu i sastajao se sa americkim kongresmenima u vezi namjenske industrije.

namjenska mora dobiti najsposobnijeg ministra ako se misli ici dalje sa razvojem. a mora se ici dalje jer kako stvari na medjunarodnom i unutarnjem planu stoje nece jos dugo potrajati i u BiH ce morati doci do promijena. politika "rahat patnje" moze maksimalno jos 10tak godina. a u tim promijenama je mogu sve od nove reorganizacije preko konfederacije pa i do promijena vanjskih granica BiH (treba uciti od ukrajine!). polako se cini da neko vidi sansu u tome da je ovoliki broj problema u svijetu za EU i USA ipak mnogo i da bi oni prihvatili mozda cak i raspad BiH samo da im se ne otvori jos jedan problem na teritoriji europe. da li je procijena tacna ili ne tesko je sada reci.

ali u svakom slucaju vazi: jaka namjenska industrija je uvijek bio jak argument u svakom pogledu.

[heckler]

Novi dan, nova oprečna informacija

- Kad je riječ o Ministarstvu energetike, ono što jeste dogovoreno je da se industrija spaja sa obrtom i poduzetništvom, da namjenska industrija, rudarstvo i energetika ostaju u jednom ministarstvu, ali to tek kroz promjene Zakona o Vladi, kazao je Emir Suljagić.

Jebe lud zbunjenog.


Igman Konjic btw, ima novi website. I dalje sranje...

[155_mm]

Novi dan, nova oprečna informacija

- Kad je riječ o Ministarstvu energetike, ono što jeste dogovoreno je da se industrija spaja sa obrtom i poduzetništvom, da namjenska industrija, rudarstvo i energetika ostaju u jednom ministarstvu, ali to tek kroz promjene Zakona o Vladi, kazao je Emir Suljagić.

Jebe lud zbunjenog.


Igman Konjic btw, ima novi website. I dalje sranje...

ali ako bi se ova nova vijest obistinila bilo bi ok. znaci postojalo bi jedno ministarstvo za strateski najvaznije stvari a to je energetika i namjenska industrija. a izdvajanjem obicne industrije bi se rasteretilo ministarstvo da se moze vise paznje dati namjenskoj industriji.

cak sam za to da se u imenu novog ministarstva ubaci i namjenska industrija nesto kao "ministarstvo rudarstva, energrtike i namjenske industrije".

i meni nije jasno sta su mislili postici sa novom stranicom ovi iz IGMANA.
ali sam nasao interesantan podatak na igmanovoj novoj stranici: http://www.igman.co.ba/bih/vijest.php?id=9

Činjenica da je naša fabrika jedna od samo pet svjetskih adresa koje zadovoljavaju najstrožije standarde kvaliteta i sigurnosti u oblasti visokosofisticirane proizvodnje, budi u nama zadovoljstvo zbog onoga što trenutno postižemo, i pouzdanje u perspektivu koja nam se ukazuje.

vidi ti njih vidi ti njih. nego ko su ostale 4?

[heckler]

ali ako bi se ova nova vijest obistinila bilo bi ok. znaci postojalo bi jedno ministarstvo za strateski najvaznije stvari a to je energetika i namjenska industrija. a izdvajanjem obicne industrije bi se rasteretilo ministarstvo da se moze vise paznje dati namjenskoj industriji.

cak sam za to da se u imenu novog ministarstva ubaci i namjenska industrija nesto kao "ministarstvo rudarstva, energrtike i namjenske industrije".

Slažem se.

i meni nije jasno sta su mislili postici sa novom stranicom ovi iz IGMANA.
ali sam nasao interesantan podatak na igmanovoj novoj stranici: http://www.igman.co.ba/bih/vijest.php?id=9

Činjenica da je naša fabrika jedna od samo pet svjetskih adresa koje zadovoljavaju najstrožije standarde kvaliteta i sigurnosti u oblasti visokosofisticirane proizvodnje, budi u nama zadovoljstvo zbog onoga što trenutno postižemo, i pouzdanje u perspektivu koja nam se ukazuje.

vidi ti njih vidi ti njih. nego ko su ostale 4?

Da budem iskren na ovakve generalne izjave se ne obazirem uopšte. Koji su to standardi, ko ih je postavio, ko je ih je potvrdio bla bla bla....

Od nezavisnih kritika vizavi kvalitete samo sam vidio američke komentare na forumima o "surplus" municiji koju civili mogu tamo nabaviti. Kritike su uglavnom pozitivne iako ima i par negativnih tu i tamo.

[155_mm]

odlican prilog o IGMAN-u. do sad najprofesionalnije sto sam vidio o namjenskoj industriji BiH od kako pratim namjensku a to je vec mnogo godina. a Berko je odmah na pocetku 4:14 je svima prisutnima objasnio sta IGMAN znaci za BiH. a sala puna poslovnih partnera iz srbije medju kojima i YUGOIMPORT.

[haos1]

politika "rahat patnje" moze maksimalno jos 10tak godina. a u tim promijenama je mogu sve od nove reorganizacije preko konfederacije pa i do promijena vanjskih granica BiH (treba uciti od ukrajine!). polako se cini da neko vidi sansu u tome da je ovoliki broj problema u svijetu za EU i USA ipak mnogo i da bi oni prihvatili mozda cak i raspad BiH samo da im se ne otvori jos jedan problem na teritoriji europe. da li je procijena tacna ili ne tesko je sada reci.

ali u svakom slucaju vazi: jaka namjenska industrija je uvijek bio jak argument u svakom pogledu.

i naravno nekoliko haubica, minobacaca i granata 100mm ce nesto pomoci? ako dodje do nove "reorganizacije" tu ce se najmanje pitati domaci, a glavnu rijec zna se vec ko ce voditi.

[155_mm]

politika "rahat patnje" moze maksimalno jos 10tak godina. a u tim promijenama je mogu sve od nove reorganizacije preko konfederacije pa i do promijena vanjskih granica BiH (treba uciti od ukrajine!). polako se cini da neko vidi sansu u tome da je ovoliki broj problema u svijetu za EU i USA ipak mnogo i da bi oni prihvatili mozda cak i raspad BiH samo da im se ne otvori jos jedan problem na teritoriji europe. da li je procijena tacna ili ne tesko je sada reci.

ali u svakom slucaju vazi: jaka namjenska industrija je uvijek bio jak argument u svakom pogledu.

i naravno nekoliko haubica, minobacaca i granata 100mm ce nesto pomoci? ako dodje do nove "reorganizacije" tu ce se najmanje pitati domaci, a glavnu rijec zna se vec ko ce voditi.

ocigledno ne pratis stanje u ukrajini i siriji a i u iraku. tu se odlicno vidi da itekako znaci kakvo je stanje na terenu. nikad srbi ne bi dobili 49% teritorije BiH da nisu imali desetostruku vojnu prednoc na terenu. e sto se danas vidi da su se itekako zajebali po pitanja izbora teritorije to je druga stvar.
znaci itekako se priznaje ono cuveno "mora se uzeti i u obzir realnost na terenu". a proizvodnja municije u ogromnoj kolicini koja odgovara standardima US Army je itekako realnost na terenu.

[155_mm]

kolega keckler u vezi ovog medju 5 fabrika u svijetu se izgleda odnosi na proizvodnju specialnih zrna za municiju kako sam vidio u ovom snimku ispod. to objasnjava ovaj pokusaj izvoza samog zrna za ukrajinu. znaci ukrajina nije u stanju da proizvede ta zrna nego su ih pokusali uzvesti od IGMAN-a. a bilo je ovdje na forumu da je i PPU uvozio sama zrna 5.56 mm od IGMAN-a.

nacelnik opcine konjic tvrdi da je IGMAN najveci proizvodjac municije u europi. navodno bila je jedna belgijska firma veca pa se ugasila.

[155_mm]

u izjavi buduceg entitetskog premijera na 5:00 se moze naslutiti kud ce da ide namjenska u buducnosti. ocigledno ce se ponovo pokusati onaj model sto je vec pokusan sa Howellom. radi se o modelu "javno privatnog vlasnistva". mozda im ovaj put uspije.

[haos1]

ocigledno ne pratis stanje u ukrajini i siriji a i u iraku. tu se odlicno vidi da itekako znaci kakvo je stanje na terenu. nikad srbi ne bi dobili 49% teritorije BiH da nisu imali desetostruku vojnu prednoc na terenu. e sto se danas vidi da su se itekako zajebali po pitanja izbora teritorije to je druga stvar.
znaci itekako se priznaje ono cuveno "mora se uzeti i u obzir realnost na terenu". a proizvodnja municije u ogromnoj kolicini koja odgovara standardima US Army je itekako realnost na terenu.

ako i uspijete povratiti cijelovitost Bosne i Hercegovine, a nadam se da hocete, to ce biti krvavo i sa mnogo zrtava. jer kako god, iza RS stoji Srbija, a bosanci su prepusteni sami sebi, pa sretno. US army da je kakav saveznik bosne i hercegovine, ne bi samo muzla, ko i ova prosla donacija municije iraku koju niko nije platio, nego je na nas racun iz ljubavi BiH prema SAD otisla tamo nenaplaceno. bude li tako bilo i u buducnosti, ne pise se dobro Bosni i Hercegovini.

SAD bi mogli pokazati i malo zelje za mirom na ovim prostorima tako sto bi pomogli OS BiH, sa dronovima, raketama, najnovijim sistemima
kojih amerika ima toliko da ne zna sta ce s njima.

[mudrac2]

ko smo to mi, a koji si ti?

[155_mm]

ocigledno ne pratis stanje u ukrajini i siriji a i u iraku. tu se odlicno vidi da itekako znaci kakvo je stanje na terenu. nikad srbi ne bi dobili 49% teritorije BiH da nisu imali desetostruku vojnu prednoc na terenu. e sto se danas vidi da su se itekako zajebali po pitanja izbora teritorije to je druga stvar.
znaci itekako se priznaje ono cuveno "mora se uzeti i u obzir realnost na terenu". a proizvodnja municije u ogromnoj kolicini koja odgovara standardima US Army je itekako realnost na terenu.

ako i uspijete povratiti cijelovitost Bosne i Hercegovine, a nadam se da hocete, to ce biti krvavo i sa mnogo zrtava. jer kako god, iza RS stoji Srbija, a bosanci su prepusteni sami sebi, pa sretno. US army da je kakav saveznik bosne i hercegovine, ne bi samo muzla, ko i ova prosla donacija municije iraku koju niko nije platio, nego je na nas racun iz ljubavi BiH prema SAD otisla tamo nenaplaceno. bude li tako bilo i u buducnosti, ne pise se dobro Bosni i Hercegovini.

SAD bi mogli pokazati i malo zelje za mirom na ovim prostorima tako sto bi pomogli OS BiH, sa dronovima, raketama, najnovijim sistemima
kojih amerika ima toliko da ne zna sta ce s njima.

ne radi se o nikakvom nasilnom povratku icega. radi se o tome ako neko pokusa jednostrano da odbaci nesto iz dejtona sto mu ne odgovara. na primjer ako bi bosanski srbi odbacili to da nemaju pravo na odcjepljenje bez odobrenja druga dva naroda sto su i potpisali u dejtonu. ili ako bi bosanski hrvati odbili poptpisano iz dejtona da nemaju svoj entitet.

bosnjaci su najvise od svih u BiH spremni da zadrze ovakvo stanje. to je ona poznata taktika "rahat patnja". problem je sto polako izlazi na povrsinu da niti su neki toliki pobjednici kako su mislili 1996 niti su bosnjaci toliki gubitnici koliko se tad smatralo. pa pocinje polako da nekog hvata nervoza.

i na kraju za tvoju informaciju, iza ovog procvata namjenske industrije BiH upravo i stoje amerikanci.

[prog321]

i na kraju za tvoju informaciju, iza ovog procvata namjenske industrije BiH upravo i stoje amerikanci.

Na osnovu cega tvrdis to ?

[155_mm]

i na kraju za tvoju informaciju, iza ovog procvata namjenske industrije BiH upravo i stoje amerikanci.

Na osnovu cega tvrdis to ?

pa na osnovu onog sto se da procitati i cuti od direktora i resornih ministara.
u IGMANu tvrde da je amerika najveci kupac njihovih proizvida. trhulj se veci broj puta sastajao sa kongresmenima po pitanju namjenske industrije. i sam je tvrdio da su upravo amerikanci zainteresirani za projekat samohodne haubice iz BNT. pa onaj ugovor sto je trhulj pominjao da neka americka firma ima namjeru da proda robe iz namjenske za nekih 200 mio dolara. pa ovaj neuspijeli pokusaj sa howellom da amerikanci budu direktori tvornica namjenske industrije u BiH. pa amerikanci platili BNTu remont 60 haubica za afganistan.
pa onaj neuspijeli pikusaj vlasnika firme armalite iz amerike da otvori valionicu obojenih metala u konjicu za potrebe igmana.

da bosnje nisu usrali stvar i ameri uspijeli da realiziraju sve svoje planove sa namjenskom danas bi vec bili kod 500 mio km izvoza. i u procesu modernizacije proizvodnje.

[heckler]

odlican prilog o IGMAN-u. do sad najprofesionalnije sto sam vidio o namjenskoj industriji BiH od kako pratim namjensku a to je vec mnogo godina. a Berko je odmah na pocetku 4:14 je svima prisutnima objasnio sta IGMAN znaci za BiH. a sala puna poslovnih partnera iz srbije medju kojima i YUGOIMPORT.

Fantastičan prilog! Slažem se, nikad bolji kod nas napravljen.

Par zapažanja:

- Berko je legenda. Treba ga klonirati. Nisam ga vidio do sada ovako energičnog i optimističnog.
- Direktor Valjaonice Bakra Sevojno u želji da prikaže to silno prijateljstvo izmedju dvije firme izvali da su oni i u ratu okolnim kanalima lafo dobavljali mesign Igmanu!? Muratbegović ga kasnije ispravi po tom pitanju.
- Yugoimport tuši Igmanovu municiju pod nekim talovima podugovorima tokom izvoza svojih BOVova i samohotki. Interesantno... Onaj lik je ili prirodno nervozan ili mu je bilo nelagodno biti tamo uopšte.
- Stare komunjare se drže zajedno. Jedva se čekao kraj rata pa da jedni druge opet prigrle.
- Ponavlja se konstantno taj neki pokušaj otvaranja linije za sportsku i lovačku municiju sa ino-partnerom, ali jos nije sigurno ništa
- Korištenje baruta i mesinga iz Srbije je oksimoron ako je bar djelomično cilj stvoriti faktor "odvraćanja". Doduše sve se to može mimo njih nabaviti ali su vjerovatno najpovoljniji. Mimo svega, nema razloga zašto se to nebi lokalno proizvodilo.
- Prijeratni kapacitet (jel' ono rekoše cca 140 miliona metaka) bi se mogao i sad postići da se radi jedna vrsta metka. Ali zbog tržišta rade širu lepezu proizvoda pa je kapacitet pao na 80 miliona metaka ali je profit skočio
- Drago mi je da je fokus na praćenju tokova i da se rade novi proizvodi razvijaju u kratkom vremenu.

Mrsko mi se dalje pisati

Suma sumarum, samo naprijed.

[155_mm]

@heckler
berki se bas dalo primjetiti koliko ga cini sretnim ovaj uspijeh IGMAN-a. i bas bih volio da vidim onaj IGMAN-ov katalog sto ga profesor
onako nahvali. ako iko ima mogucnost da dodje do tog kataloga bilo bi lijepo da ga ovdje postavi pa da i mi malo uzivamo u toj ljepoti
kako profa rece.

ono sto se da nauciti iz priloga je da municiju sa obicnim zrnima proizvode mnogi a specijalna zrna mnogo manji broj proizvodjaca municije.
i da je IGMAN jedan od tih koji proizvodi specijalna zrna. i sad napokon znamo iz pouzdanih izvora proizvodne kapacitete IGMAN-a.
140.000.000 godisnje vjerovatno 7.62x39 a trenutno sa ovom mjesavinom raznih kalibara i tipova zrna nekih 80.000.000 godisnje.

projekat otvaranje posebne tvornice lovacke i sportske municije je svakako dobra ideja i nadaju se da ce to ostvariti sa nekim
inostranom partnerom.

ja mislim da bi IGMAN u nekoj blizoj budunoci trebao ici na veci kalibar 20 mm, 23 mm, 30 mm pa cak i na 40 mm jer danas veliki broj
oklopnih vozila koriste oruzje u tim kalibrima. pogotovo je trenutno popularan kalibar 30 mm kod oklopnjaka. i mislim da bi to bio
vrhunac IGMAN-ovog uspijeha.

[155_mm]

interesantan pregled namjenske industrije. kako stvari stoje ima sanse za sve firme osim vitezita.

http://www.veteran.ba/clanak/966/namjen ... epela.html

Sa 18,5 miliona eura prometa iz 2010. godine, već u 2012. došlo se na oko 53 miliona eura, od čega se oko 47,8 miliona odnosi na izvoz, a oko pet miliona na unutrašnje trgovanje. U 2013. promet se zadržao otprilike na nivou iz 2012. godine i ukupno je iznosio oko 51 milion eura, što je bilo uvjetovano prvenstveno činjenicom da jedna isporuka konjičkog Igmana od pet miliona eura nije realizirana do kraja 2013., nego u 2014. godini, a stopirana je i jedna isporuka Pretisa za Ukrajinu...

Prošla godina završila je rastom prometa od 15 do 20 posto u odnosu na 2013., uz dalje smanjenje zatečenih dugova, koji su sa 31. decembrom 2010. godine iznosili više od 140 miliona KM, od kada su svedeni na nivo ispod 100 miliona KM.

Kada je riječ o pojedinačnim iskoracima kompanija iz oblasti namjenske industrije, najveći je napravio Igman iz Konjica, koji je od firme koja je godinama tavorila došao do prijeratnog obima proizvodnje i izvoza vrijednog 60 miliona KM godišnje, što je uz tehnologiju kojom raspolaže njegov trenutni proizvodni maksimum.

Izuzetno pozitivan primjer je i goraždanski Unis Ginex, koji bilježi kontinuitet razvoja u proizvodnji inicijalnih kapisli, a u 2013. godini ostvario je poseban iskorak u vidu otvaranja dvije nove proizvodne linije, čime je dostigao proizvodnju od 700 miliona kapisli godišnje, što ga čini drugim proizvođačem u Evropi, iza švicarskog RULAga. S obzirom na ugovorene poslove i otvaranje još dvije nove linije, očekuje se da će Ginex uskoro dostići i proizvodnju od milijardu kapisli godišnje i postati vodeći evropski proizvođač.

Tehničko-remontni zavod Hadžići također je u posljednje tri godine stabilizirao svoje poslovanje, a ukoliko budu finalizirani neki veliki poslovi koji su u pripremi, poput ugovora s Turcima vrijednim blizu pet miliona dolara, oporavak te komapnije bit će potpun. Slična situacija je i sa novotravničkim BNT-om, kojem nedostaje samo jedan veliki ugovor kako bi u potpunosti aktivirao svoje ogromne proizvodne kapacitete.

Firma koja zadnjih godina ide uzlaznom putanjom, a poseban iskorak je napravila usavršavanjem novog upaljača, a razvija i drugi, jeste bugojanski Binas, čija oba spomenuta inovativna projekta su vezana za Pretisov ugovor s Malezijcima, tako da je uspjeh tih dviju kompanija međusobno ovisan. Nažalost, zbog opstrukcija dirigiranih iz političkih krugova koji su godinama gušili domaću namjensku industriju i stvorili ogromne obveze prema radnicima, a sada njima manipuliraju u želji da blokiraju realizaciju poslova koji bi tu branšu mogli izvući iz starih dubioza, realizacija Pretisovih ugovora s Malezijcima još uvijek je neizvjesna, a ukoliko se ta priča završi povoljnim ishodom, i ta kompanija uskoro bi ponovo mogla stati na noge.

Slični problemi usporavaju i oporavak sarajevskog Zraka, koji je od dolaska nove Uprave uspio ugovoriti nekoliko poslova, ali je opterećen brojnim raznim sudskim izvršenjima i blokadama iz ranijeg perioda, koji koče stabilizaciju te kompanije.

Najmanje pomaka zabilježio je Vitezit, kojem nad glavom visi stečaj, iako je uspio koliko-toliko pokrenuti proizvodnju. Ta kompanija vjerna je ilustracija strategije kojom se namjenska industrija godinama planski uništavala, budući da je u svim godinama u kojima je proizvodni potencijal Vetezita tavorio potpuno neiskorišten, na niovu BiH na uvoz ekploziva kakav se proizvodi u Vitezu, a koji nema samo vojnu namjenu, već se koristi i u građevinarstvu, rudarstvu i drugim civilnim sektorima, godišnje trošeno više od 15 miliona KM.

No, unatoč spomenutim izuzecima, posmatrano u cjelini nedvojbeno je da je namjenska industrija FBiH u posljednje tri godine doživjela svojevrstan preporod i da već sada bilježi rekordnu proizvodnju i izvoz.

U kontekstu daljeg oporavka i razvoja namjenske industrije, nužno je istaknuti Memorandum razumijevanju i strateškom partnerstvu sa američkom kompanijom Howell Machine, koji je Vlada potpisala krajem 2013. godine. Riječ je o takozvanom GOKO modelu (Government-Owned, Contractor-Operated) saradnje, pri čemu država ostaje većinski vlasnik, a Howell Machine upravlja, investira i kroz svoj rad vraća uložena sredstva, dok tehnologija također ostaje domaćoj kompaniji, odnosno njenom većinskom vlasniku i malim dioničarima. Dakle, vlasnička struktura se ne mijenja, već američki partner uspostavlja svoju upravljačku strukturu i preuzima obavezu da u određenom periodu investira finansijska sredstva i uvede nove tehnologije, otvori nova radna mjesta i poveća proizvodnju i dobit. Iz te dobiti, jedan dio se vraća za uložena sredstva, odnosno investicije, a drugi dijele upravljač i vlasnik.

Inicijalni plan je da se u pet fabrika koje su obuhvćene ovim projektom (Igman, Ginex, Pretis, Binas i Zrak), napravi godišnji promet od 80 miliona KM i dobit od 2-3 miliona KM, te da se kroz 4-5 godina promet poveća na 200 miliona KM i da dobit bude 20 miliona KM.

Saradnja sa Howell Machine podrazumijeva i otvaranje tržišta Sjedinjenih Američkih Država za proizvode naše namjenske industrije, tim prije što ta kompanija ne radi samo za vojno, već i za civilno tržište, na kojem je vrlo tražena municija kakva se proizvodi kod nas.

Uprkos tome što određene interesne grupe, koje su u ranijim godinama ostvarivale ogromne profite posredujući u izvoznim poslovima namjenske industrije, a koji su zaključivanjem Memoranduma izgubili taj izvor lake zarade, čine sve da sruše taj projekt, efekti saradnje s Amerikancima već su vidljivi, prvenstveno u Igmanu i Ginexu, s kojima je Howell Machine zaključio ugovore vrijedne 65 miliona eura.

[heckler]

Ovaj članak smo i ja i ti mogli napisati koristeći ništa drugo osim novinskih izvora iz zadnjeg perioda. Čudan je manjak interesa i ljenost novinara da se svremena na vrijeme raspitaju kod samih firmi, radnika, direkcije za namjensku i ministarstva. Šta fali otići u Zrak naprimjer, dogovoriti posjetu, prohodati i napisati članak.

[155_mm]

Htio bi nesto reci i o temi o kojoj se ovde malo pricalo, o opasnosti rada za radnike koji rade u takvim fabrikama, u skoro svim fabrikama u posljednih par godina u BIH, Srbiji, Crnog Gori bilo je smrtnih slučajeva, mislim da je više ljudi poginulou zadnje dvije godine u tim fabrikama nego u Rudnicima ( poginuli u Igmanu, Zastava oružju, Krušiku Valjevo, Tara Mojkovac Crna gora, sve u zadnje dvije godine)

Ovo kazem bez ikakve zle pozadine, samo po ono narodnoj "eto šta ti je sudbina", skoro u Krušiku Valjevo poginuo čovjek iz Sarajeva, Srbin radnik koji je godinama radio na presi u Voogošćanskom pretisu, on bio glavni u izvlačenju te prese iz Pretisa i dovlačenju U krušik, onda se preselio tamo i nastavio raditi na toj presi i na kraju ga ta presa ubila ( izletio jedan komadić čelika i pogodio ga u prsa )

mozda se radi o ovoj presi? meni nije jasno da ne postoji nikakva pravna osnova da se ta presa ili vrati ili plati PRETIS-u

Ako je suditi prema prvih 19 godina od kraja agresije na BiH, a uzorak je dovoljno velik da donesemo vjerodostojnu procjenu, tranzicija iz socijalizma u kapitalizam nam baš i ne ide za rukom.

Stotine uništenih firmi, ponajviše „zahvaljujući“ ratnoj krađi i katastrofalnoj privatizaciji, danas samo oronulim ostacima podsjećaju na vrijeme u kojem su hiljade radnika u njima zarađivali hljeb. Uzet ćemo sada za primjer samo one u Sarajevu i okolini, te vidjeti koliko je nekadašnjih privrednih giganata „preživjelo“ ranije pomenutu tranziciju, te koliko ih se još uvijek drži „na aparatima“.

Bh. industrija je početkom 90-ih godina imala oko 1.000 kompanija koje su zapošljavale oko 500.000 radnika, a 12 velikih kompanija je nosilo industrijsku proizvodnju BiH. BiH je 1990. godine ostvarila suficit od pola milijarde dolara u trgovinskoj razmjeni sa svijetom.

Fabrika motora Sarajevo (FAMOS) je prije agresije zapošljavala 12.000 radnika u 12 svojih tvornica širom BiH. FAMOS je godišnje, samo prodajom motora i dijelova „Mercedes-Benzu“ zarađivao 15 miliona dolara, a godišnja prodaja je bila oko 400 miliona dolara. Uporedo sa razvojem FAMOS-a, razvijalo se i naselje Hrasnica, a u ukupnom prihodu cjelokupne ilidžanske privrede, Famos je učestvovao sa 42,5 posto. Preko 10 posto nacionalnog dohotka cjelokupne sarajevske industrije ostvarivalo se u Famosu, dok je u njemu bio zaposlen svaki deseti radnik sarajevske industrije. Međutim, tokom agresije na BiH većina mašina iz fabrike biva ukradena. Jedan dio je završio u pogonima FAMOS-a u Istočnom Sarajevu, a drugi kod komšija u Srbiju i Crnu Goru. Ukupna šteta je procijenjena na 480 miliona maraka.

„Francuski vojnici u sastavu IFOR-a pomagali su Srbima u odvoženju opreme. O tome svjedoče i videosnimke koje su pohranjene u Arhivu Četvrte motorizirane brigade. Nisu nam dali da priđemo ni blizu hala, sve dok i posljednja mašina nije rasklopljena i odvezena. Pojedinim dijelovima fabričkih hala nismo mogli prici ni do 12. maja, jer je dejtonska linija razgraničenja bila povučena tako da polovi FAMOS u Hrasnici. Kasnije je nekim dogovorima i taj dio vraćen Federaciji. Čak su nas natjerali da čekamo tri dana duže, kako bi Srbima dali vremena da odnesu sve i unište ono sto nisu mogli odnijeti“, izjavio je svojevremeno tadašnji generalni direktor FAMOS-a Safet Daut.

Postoji mnogo dokaza da je većina mašina iz Hrasnice zavrsila u Famosu u Lukavici, ali je dobar dio otpremljen u susjednu SR Jugoslaviju u tvornice: „21. maj“ iz Beograda, FAP iz Priboja, „14. oktobar“ iz Kruševca, Crvena zastava iz Kragujevca, Željezara iz Nikšića…. Jedan od FAMOS-ovih partnera iz Slovenije poslao je u Sarajevo papir koji je stigao od njemačkog proizvođača mašina Klingelberg. Naime, predstavnici „21. maja“ iz Beograda tražili su od ove njemačke kompanije da im isporuči rezervne dijelove za nekoliko mašina, među kojima Gratomat 300 HG, koji je u periodu kupovine koštao dva miliona maraka. Da bi znali o kojem rezervnom dijelu se radi, Nijemci su tražili da im se pošalje registarski broj mašina. Kada su ih, nakon kraćeg ustezanja, dobili i provjerili u svojoj arhivi, shvatili su da su to mašine koje su tokom 80-ih isporučili sarajevskom FAMOS-u. Danas u ovoj fabrici, navodno, radi tek oko 50-ak radnika.

Tvornica automobila Sarajevo (TAS) je nastala 1969. godine. Fabrika je nastala u partnerstvu sa Volkswagenom, a prvi poslovi su bili montaža legendarne „Bube“. Većinski vlasnik fabrike bio je UNIS sa 51 posto vlasništva, dok je VW imao 49 posto. Sredinom 70-ih godina se u njoj počinje sklapati i „Golf I“, a od 1985. i „Golf II“, kada se godišnje proizvodilo oko 25.000 vozila. U martu 1992. je proizveden prvi primjerak „Golfa III“. Izvoz iz TAS-a pred agresiju je iznosio od 250 do 300 miliona maraka. Planirano je podizanje izvoza do iznosa od pola milijarde maraka, odnosno 40.000 vozila godišnje, ali je rat prekinuo realizaciju tog plana. Naravno, značajan dio mašina je ukraden i završio je ili u susjednoj Srbiji ili u manjem bh. entitetu. Kompletan vozni park, od 2.166 automobila, je na samom početku agresije opljačkan. Kompletna linija za proizvodnju i montiranje auto-kablova prenesena je u Rudo.

Nakon agresije u pogonima TAS-a, koje su obnovili Volkswagen i Škoda, obavljala se najjednostavnija montaža automobila. Ti su automobili u BiH stizali gotovo kompletirani u matičnim tvornicama u Njemačkoj, odnosno Češkoj. Međutim, stanje na tržištu je „domaća“ vozila učinilo nekonkurentnim onima koji se uvoze, pa se tvornica preusmjerila na proizvodnju dijelova za automobile.

Najveći među bh. privrednim velikanima je sarajevski Energoinvest. Iako još uvijek posluje, trenutno stanje ne možemo spomenuti u istoj rečenici sa onim od prije agresije. Energoinvest uglavnom posluje sa gubitkom, iako spada u na početku teksta pomenutu kategoriju kompanija „na aparatima“. „Gubitak“ milionske imovine s druge strane rezultira dodatnim poslom sa nadležna tužilaštva. U 2011. godini je zabilježen gubitak od 24 miliona KM. Poslovanje je u mnogome poremetila i promjena vlasti u Libiji, odnosno svrgavanje Muamera Gadafija sa čela te države.

Kada već spominjemo tužilaštva i Energoinvest, moramo spomenuti i Energopetrol. Naša naftna kompanija osnovana je 1960. godine kao dio koorporacije Energoinvesta, a 2006. godine je prodat hrvatsko-mađarskom konzorciju INA-MOL. Istraga Tužilaštva Kantona Sarajevo o privatizaciji Energopetrola pokrenuta je 2009. godine, a optuženi u procesu se terete za učešće u sklapanju štetnog ugovora s konzorcijem INA-MOL o dokapitalizaciji Energopetrola, čime je, prema optužnici, pričinjena šteta u iznosu višem od 32 miliona KM za ovu naftnu kompaniju i Federaciju BiH. Agencija za privatizaciju FBIH došla je do podataka da je spomenuti hrvatsko-mađarski konzorcij u Energopetrol uložio tek pet do šest miliona KM, iako je prethodno bilo obećano ulaganje od 150 miliona KM.

INA-MOL je većinski vlasnik Energopetrola, a, navodno, mnoge stavke ugovora nisu ispoštovane. Čak su i plate radnicima na benzinskim pumpama smanjene sa 1.400 na 600 KM, a pojedini mediji su krajem 2014. godine najavili optuštanje značajnog broja radnika. Radnici su uputili čak 200 tužbi protiv ove kompanije zbog kršenju ugovora o radu, mobingu, nepotizmu, prekomjernom radu radnika itd.

UNIS smo nešto ranije pominjali kao većinskog vlasnika TAS-a, a radi se o kompaniji koja je nastala 1968. godine integracijom zainteresovanih proizvodnih preduzeća. U godinama do početka agresije je postala jedna od vodećih firmi u bivšoj Jugoslaviji, koja je djelovala u različitim oblastima proizvodnje i usluga kao što su proizvodnja automobila i dijelova za motorna vozila, metaloprerađivačka industrija, repromaterijali i hemijska industrija, mašinogradnja i industrija alata, namjenska industrija, telekomunikacije, elektronika,te hotelijerstvo, ugostiteljstvo, turizam i rent-a-car usluge.

Međutim, rat je gotovo potpuno uništio UNIS, a samo štete na osnovnim sredstvima iznosile su preko 700 miliona KM. Danas UNIS finkcioniše kao Holding grupa. Od pet grupacija u grupi, čak 80 posto ukupnog prihoda UNIS-u donosi grupacija UNITIC.

Krajem 2006. godine je sarajevska tvornica slatkiša Sarabon otišla u stečaj, a agonija njenih radnika još uvijek traje. Sarabon, koji je prije nosio ime Zora, privatizovan je 2000. godine, a vlasnici su postali braća Vahidin i Bahrudin Čomor, plativši firmu 2,8 miliona maraka. Braća su tada postali vlasnici 45,9 posto državnog kapitala, a ostatak dionica pripao je radnicima fabrike. Novi vlasnici su u kratkom periodu kompletnu imovinu Sarabona kreditno zadužili kod Hypo Alpe Adria banke. Dug firme u konačnici iznosi 18 miliona KM, uz šest miliona KM potraživanja koja su bila osporena. Privatizacija je kasnije poništena, ali novca nema. Ovo preduzeće je u stečaju, potraživanja radnika nikad nisu naplaćena, a njegova imovina je do sada bezuspješno nuđena na prodaju.

Tvornica namjenske industrije Pretis Vogošća danas proizvodi razne vrste municije za tržišta Malezije, Pakistana, Afganistana, Srbije, Egipta i Bangladeša. Osnovana je nedugo nakon Drugog svjetskog rata, a 1967. postaje lider namjenske industrije u tadašnjoj Jugoslaviji. Tih godina Pretis je zapošljavao oko 5.000 radnika, te proizvodio milion granata godišnje. Samo od izvoza zarađivalo se 140 miliona dolara godišnje.

Kao kada je slučaj FAMOS-a i TAS-a, imovina Pretisa je uništena ratnim razaranjima, odnosno krađom. Primjera radi, ukradena baterija za kovanje LASKO 1250 t bila je jedna od najsavremenijih mašina u Evropi za proizvodnju granata. Ova baterija je bila jedna od najvećih mašina u fabrici, a koštala je oko 13 miliona maraka i jedini način na koji se mogla odnijeti iz kruga fabrike, prema mišljenju ratnog direktora Hilmije Nikšića, bio je putem helikoptera.

„Ovo je samo jedna od ukupno 21 mašine odnesene iz ove firme, a čija tržišna vrijednost se tokom 80-ih kretala između nekoliko stotina hiljada i desetinu miliona maraka. Da se Srbi nisu tako ponašali prema imovini koju su i sami godinama stvarali, danas bi vrijednost Pretisa bila veća za, najmanje, 600 miliona maraka, ne uzimajuci u obzir cijenu svakog radnog mjesta koje je izgubljeno, te štete od NATO zračnih udara po srpskim polozajima tokom 1995. godine“, tvrdi Nikšić.

Firma je 1998. godine podijeljena na dva dijela, Unis Pretis i Pretis, a 49 posto drugog dijela firme je tri godine kasnije prodat privatizacijskim fondovima. Međutim, loše poslovanje od kraja rata do danas dugoročno je uništilo ovo preduzeće. Radnici Unis Pretisa tokom 2013. godine u nekoliko navrata su tražili svoja prava na ulicama. Procjenjuje se da Unis Pretis vrijedi između 6 i 7,5 miliona eura.

Nekada je i Hidrogradnja bila velika kompanija, koja je gradila mostove, ceste i hidroelektrane po cijelom svijetu, a danas je doslovno na koljenima. Samo od 30. septembra 2013. godine dugovanja za doprinose za nezaposlenost i zdravstveno, porez, ona prema dobavljačima, iznose 23.301.534 KM. Vlada FBiH je odobrila postupak financijske konsolidacije Hidrogradnje, što znači da će se u tri godine, koliko će se provoditi, postepeno otpisivati dugovi na teret kapitala firme.

Ovo je samo dio kompanija koje u 15 godina nakon kraja agresije na BiH nisu, iz različitih razloga, mogli nastaviti kontinuitet pozitivnog poslovanja iz prošlog sistema. Nažalost, većina tih uzroka je zapravo tema koja bi ponajviše trebala zanimati nadležna tužilaštva u BiH.

http://--- NO LINKS ---/clanak/1295435/vij ... ref=ostali

[heckler]

mozda se radi o ovoj presi? meni nije jasno da ne postoji nikakva pravna osnova da se ta presa ili vrati ili plati PRETIS-u

Ni meni nije jasno da niko nikad nije poradio na ovakvim slučajevima.

Btw, i danas se pisalo o uspjesima. Nema novih informacija

Bosnia's reborn arms industry targets record revenues
SARAJEVO | By Daria Sito-Sucic

(Reuters) - Bosnia's arms industry, which almost died in the decade after the country's 1992-95 war, has become a rare bright spot for the country's struggling economy with output and exports almost tripled in the past five years.

Rebuilt factories, modernized machinery and a crackdown on corrupt managers have all helped turn it into a sector that now sells arms and ammunition to over 60 countries, including the United States, Saudi Arabia, Turkey and Switzerland.

Revenues for the 12 arms factories in the Bosniak-Croat Federation this year are set to top 100 million euros, triple their level of 2010, Erdal Trhulj, outgoing industry minister in the federation, told Reuters.

"Our military industry will certainly reach output of 200 million marka (105 million euros) in 2015," he said.

The growth in the arms sector contrasts with Bosnia's slow progress in implementing needed economic reforms and a expected growth rate of 2.5 percent this year after 0.7 percent in 2014 following devastating floods.

Bosnia's arms industry, inherited from its once-mighty Yugoslav predecessor, specializes in products such as small arms ammunition, blasting caps, pistols, grenades and mines.

Most of Bosnia's weapons mills are located in the federation, one of two autonomous regions that emerged from a war in which around 100,000 people died.

Apart from wartime destruction of some factories and outdated technology, Trhulj said, the arms sector was held back by corrupt managers who profited by smuggling Bosnian weapons and ammunition to break arms embargos around the world.

Factories in the federation were operating at a loss and faced closure. Revenues in 2010 amounted to only 73 million marka, with export earnings of 40 million.

"Until 2011, the military industry was run by individuals who used it to enrich themselves or to smuggle weapons in cooperation with others," he said. "For us, the priority was to eliminate such people, and we have succeeded in doing so."

By 2014, output in the sector, which employs 2,300 workers, reached 145 million marka and exports over 100 million marka.

Trhulj said the federation had signed contracts worth 165 million marka this year and new deals were in the pipeline.

Igman Konjic, a producer of ammunition for small arms, is targeting 90 million marka of exports this year, having almost closed several years ago. Trhulj said the company had increased its workforce from 356 in 2011 to 1,000 in 2014.

(1 euro = 1.9036 marka)

(Editing by Matt Robinson and Tom Heneghan)
http://www.reuters.com/article/2015/03/ ... JJ20150327

I domaći su prenijeli tekst

Vojna industrija: Koliko će BiH ove godine zaraditi od prodaje oružja i municije
Industrija proizvodnje oružja u Bosni i Hercegovini, koja je skoro zamrla nakon rata, postala je rijetka svijetla tačka ekonomije a proizvodnja i izvoz su se gotovo utrostručio u posljednjih pet godina.

Obnovljene fabrike, modernizovani strojevi i obračun s korumpiranim menadžerima dovele su do toga da se proizvedeno oružje i municija sada prodaje u više od 60 zemalja, uključujući SAD, Saudijsku Arabiju, Tursku i Švicarsku.

Prihodi 12 fabrika oružija u Federaciji BiH ove godine su postavljeni na Top 100 miliona eura čime je utrostručen nivo prodaje od 2010. godine, piše Reuters, a Erdal Trhulj, odlazeći ministar industrije, procijenio je moguću zaradu u ovoj godini.

– Naša vojna industrija sigurno će prodati proizvode u vrijednosti od 200 miliona maraka u 2015. godini – rekao je Trhulj.

Prije toga, osim što su fabrike bile ratom razorene i zastarjele, kazao je Trhulj, ovaj sektor vođen je od strane korumpiranih menadžera koji su profitirali od krijumčarenja oružja i municije.

– Do 2011. godine, vojnu industriju su vodili pojedinci koji su je koristili da bi obogatili sebe ili za krijumčarenje oružja u saradnji s drugima. Za nas, prioritet je bio da eliminišemo takve ljude, i uspjeli smo u tome – rekao je Trhulj.

Do 2014. godine, prodaja u ovom sektoru, koji zapošljava 2.300 radnika, dostigao 145 miliona maraka i izvoz više od 100 miliona.

Trhulj je izjavio da je Federacija potpisala ugovore u vrijednosti od 165 miliona maraka u ovoj godini i novi poslovi su u planu.

Igman Konjic, fabrika za proizvodnju municije, cilja na 90 miliona maraka izvoza u ovoj godini, a prije nekoliko godina bila je skoro zatvorena.

(Faktor.ba)