Uoči predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama demokratski kandidat Barack Obama ubjedljivo vodi ispred republikanskog konkurenta Johna McCaina. Ipak, analitičari smatraju kako su „demokrate profesionalni gubitnici“ koji „gube čak i onda kad pobjeđuju!“. Ako bi se pitali Bosanci, a posebno Bošnjaci, Obama bi sigurno zasjeo u Bijelu kuću jer njihova srca je osvojio Barackov potpredsjednik Joe Biden koji je Miloševiću najavio odlazak u Haag kada Haški tribunal nije ni postojao
Piše: Muhamed Jusić
Sjedinjene Američke Države imaju dvije vodeće političke stranke, demokratsku i republikansku. U novembru će se Amerikanci morati odlučiti kome će prepustiti vođenje ekonomski i politički posrnule velesile u iduće četiri godine: hoće li to biti kandidati demokrata Barack Obama i Joe Biden ili republikanski duo John McCain i Sarah Palin.
IZBORNI KOLEDŽ
Međutim, manje je poznato da tamo djeluju i druge političke opcije kao što su Stranka zelenih, Socijalistička stranka i Liberali. Zbog izbornog zakona na osnovu kojeg se bira predsjednik, tačnije zbog tzv. izbornog koledža (electoral college), nikada niti jedna od ovih političkih opcija nije uspjela progurati svoga kandidata u Bijelu kuću. Izborni koledž je 200 godina stara institucija biranja predsjednika prema čijim pravilima Amerika ne bira svog predsjednika direktno. Prema tom sistemu, ne postoje jedni izbori, nego 50 predsjedničkih izbora u saveznim državama koji se održavaju na isti dan. Ustvari, radi se o tome da se izbori organizuju u svakoj saveznoj državi kako bi se odlučilo ko će osvojiti predviđene glasove izbornog koledža te države Unije. U svakoj državi, izborni koledž daje sve svoje glasove, obično kandidatu koji dobije najviše glasova u toj saveznoj državi. Broj tih glasova počiva na broju poslanika koje država šalje u kongres i u osnovi se bazira na broju stanovnika. Sve države imaju minimum od tri glasa i ukupan broj od 538 glasova izbornog koledža za raspodjelu. Neke od država imaju značajniji broj glasova zbog čega se smatraju ključnim za pobjedu svakog od kandidata. Predsjednički kandidat koji osigura većinski dio izbornih glasova završava u Bijeloj kući. Na dan pisanja ovog teksta, prema CNN-ovom istraživanju, Obama je prikupio 277 glasova, a McCain 174.
PONOVO NADER
U ovakvom sistemu bez proporcionalnog predstavljanja male stranke nemaju skoro nikakve šanse i upravo zato skoro da niko ne zna kako i ove godine u utrci za Bijelu kuću učestvuje i nezavisni kandidat Ralph Nader. Inače Ralph Nader je već bio kandidat za predsjednika Amerike ispred Stranke zelenih i to 1996. i 2000. godine. Nepokoleban nikakvim značajnijim rezultatima u prethodnim kandidaturama i svjestan manjkavosti sistema koji ne podstiče razvoj višestranačja, on se ponovo 2000. godine kandidovao kao nezavisan kandidat.
U početku je ova njegova tvrdoglavost bila simpatična većini Amerikanaca koji ga nikada nisu shvatali ozbiljno, ali su cijenili njegovu upornost. Međutim, stvari su se promijenile nakon izbora 2000. kada su mediji Nadera optužili za narušavanje rezultata. Ulazak George W. Busha u Bijelu kuću je, kako je poznato, ovisio o broju glasova sa Floride. Bush je u toj, prema sistemu izbornog koledža, ključnoj državi, pobijedio svog demokratskog rivala Ala Gorea za samo 537 glasova. Kada se ispostavilo da je Nader dobio više od 97 hiljada glasova na Floridi i da su to po pravilu glasovi nezavisnih i stranački neopredijeljenih birača koji su prema svim analizama bili bliži Alu Goreu nego Bushu, Amerikanci su ga optužili da je doveo Busha na vlast. I ova nova realnost nije spriječila Nadera da se ponovo kandiduje i uđe u još jednu izgubljenu bitku.
FULANJE ČISTIH ZICERA
Sva istraživanja javnog mijenja u Americi daju prednost demokratskom kandidatu za predsjednika Baracku Obami nad njegovim rivalom republikancem Johnom McCainom. To ni u kom slučaju ne znači da je sve gotovo. Da su rezultati predstojećih izbora zakazanih za 4. novembar daleko od izvjesnih upozorava i liberalna ikona i autor kontroverznih dokumentaraca o američkoj stvarnosti Michael Moore u odlomku iz njegove zadnje knjige Michaelov vodič kroz izbore kojeg je prvo objavio The Guardian (09.08.2008.), a zatim i magazin Rollingstone (21.08.2008)- isti prilog je emitiran i u nedjeljnoj radioemisiji Peščanik Radia B92. U tom svom tekstu Moore nas upozorava na to kako su demokrati već tradicionalno eksperti za gubljenje izbora i fulanje čistih zicera.
Već godinama gotovo svako istraživanje javnog mnijenja pokazuje da se američki narod slaže sa platformom Demokratske stranke. Podržavaju zaštitu životne sredine, ženska prava, pravo na abortus, ne vole rat, žele da poraste minimalac i žele dobar sistem zdravstvene zaštite. Američka javnost se sa Republikanskom strankom slaže samo u jednom važnom pitanju: podržava smrtnu kaznu.
Zbog svega ovoga mogli biste pomisliti da će sa više od dvjesta miliona glasača na raspolaganju demokrate razbijati republikance iz izbora u izbore. Očigledno nije tako. Izgleda da su demokrate profesionalni gubitnici. Toliko su nesposobni na izborima da gube čak i onda kad pobjeđuju! Al Gore je pobijedio na izborima 2000., ali iz nekog čudnovatog razloga nije postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država - upozorava Moore.
UPOZORENJA MICHAELA MOOREA
Pokušavajući da svoje favorite demokrate sačuva još jednog poraza, Michael Moore upozorava Obamine stratege kojih grešaka se trebaju čuvati: Nakon debakla u Iraku, uragana Katrine, astronomskih cijene benzina, propasti hipotekarnih banaka, narušenog rejtinga u svijetu, propalih pokušaja hapšenja Bin Ladena, moglo bi se učiniti da je Baracku Obami otvoren put ka pobjedi, da bi mogao da prespava ostatak kampanje.
Ha! Razmislite ponovo. Koliko je demokrata potrebno da se izgube najlakši izbori u američkoj historiji? Ne mnogo. Samo nekoliko „bliskih savjetnika“ Baracka Obame koji mu govore gomilu gluposti, a on na kraju počne da sluša njih umjesto svoje srce. Kao što su porazi partije na prethodnim izborima pokazali, kada oni jednom zauzmu kandidatovo uho, mi ostali možemo samo da naručimo picu i da ostanemo kod kuće naredne četiri godine.
Upravo zbog ove aljkavosti po kojoj je Demokratska partija poznata, a o kojoj Moore govori, teško je reći da je Obama siguran pobjednik. Naročito ako se uzme u obzir da je u svim anketama postotak onih koji se još nisu odlučili za koga će glasati veći od procenta s kojim Obama vodi ispred McCaina. Ovome treba pridodati i opravdane strahove da znatna većina bijelih Amerikanaca kada uđu u kabinu za glasanje ipak neće moći savladati sve rasne predrasude i da će ipak svoj glas dati McCainu. Od ovoga strahuju i u Obaminoj kampanji jer znaju da je mali broj onih koji će javno istupiti i kazati da neće glasati za demokratskog kandidata samo zbog njegovog porijekla.
ŠTA KAŽE SVIJET?
Za razliku od američke javnosti koja još nije nedvosmisleno odabrala ko će biti novi predsjednik SAD-a, stanovnici skoro svih zemalja svijeta, barem tako pokazuje istraživanje časopisa The Economist, radije bi u Bijeloj kući vidjeli mladog, liberalnog i neratobornog Obamu nego starog, konzervativnog ratnog veterana McCaina za kojeg se plaše da će samo nastaviti Bushovu unitarističku globalnu politiku. Ovome u prilog govori i Obamin govor u junu ove godine pred oko 200.000 okupljenih oko Spomenika pobjede, nedaleko od Brandenburških vrata u središtu Berlina. Odavno nismo mogli vidjeti toliko ljudi negdje u svijetu okupljenih oko američke zastave, bez namjere da je zapale. Za većinu stanovnika globalnog sela Obama je personifikacija svega onoga suprotnog onoj Americi koju je stvorila Bushova administracija i neokonzervativna ideologija. Da li će on opravdati ta očekivanja ostaje da se vidi u slučaju da bude izabran. Na osnovu onoga što smo od njega čuli do sada, sve je manje onih koji su spremni vjerovati kako će Obama ispuniti očekivanja miliona ljudi u Americi i širom svijeta koji su njegovu kampanju pretvorili u pokret za promjenu. Washington melje i malo je onih koji vjeruju da iko može napraviti bilo kakvu značajniju promjenu u unutrašnjoj i vanjskoj politici Amerike koju već godinama kreiraju lobističke kuće i globalne korporacije.
PODRŠKA BIDENU
Što se tiče Bosne i Hercegovine još niko nije proveo posebno istraživanje koje bi pokazalo koga bi bh. javnost i njeni političari radije vidjeli u Bijeloj kući. S obzirom na ulogu koju Sjedinjene Države imaju u BiH, to je pitanje koje bi se građana BiH trebalo ticati više nego što je to sada slučaj. Prema istraživanju kojeg je proveo časopis The Economist, BiH je među državama koje bi radije vidjele Obamu u Bijeloj kući. Nekoliko nezavisnih internet portala koji su ostavili mogućnost građanima svijeta da glasaju za svoje favorite (
http://www.iftheworldcouldvote.com i
http://www.whowouldtheworldelect.com) također pokazuju da onaj mali broj građana iz BiH koju su glasali na tim stranicama ipak favorizuju mladog Obamu.
Ako se pogledaju neki od naših najposjećenijih internet foruma postaje jasno da su razlozi zbog kojih Bosanci i Hercegovci, prvenstveno mladi koji posjećuju ovakve stranice, podržavaju Obamu isti oni ideali i nada u jednu drugačiju Ameriku i svijet koje je pokrenuo karizmatični demokrata sa svojim nadahnutim govorima.
Kada je riječ o bh. političarima i intelektualcima, čini se da bi, barem kada je riječ o onim od njih iz Sarajeva, radije vidjeli Obamu u Bijeloj kući, ali iz onoga što se može čuti u privatnim razgovorima sa njima, iz sasvim drugih razloga. Naime, glavni razlog njihove podrške Obami je ustvari njegov kandidat za potpredsjednika Joseph Biden. Ovaj senator iz Delawerea je omiljen kod velikog broja građana BiH (tačnije njenog federalnog dijela) zbog toga što je ostao upamćen kao neko ko je zajedno sa bivšim republikanskim senatorom Bobom Dollom, u vrijeme rata na ovim prostorima u Senatu, gromoglasno zagovarao podizanje embarga na oružje Bosni i Hercegovini, ali i Hrvatskoj. Poznat je po tome kako je prema vlastitom svjedočenju bio prvi američki političar koji je Slobodana Miloševića tih godina nazvao ratnim zločincem. Samo ovu detalji iz njegove biografije su dovoljan razlog za mnoge da priželjkuju Obaminu pobjedu i dolazak Bidena na vlast.
ZASLUGE I SIMPATIJE
Kada je riječ o građanima naše zemlje u Americi među Bošnjacima, najbrojnijoj useljeničkoj populaciji iz BiH u Americi, stiče se dojam da ni oni nemaju sumnje koga podržati.
U razgovoru za Start Haris Alibašić, glasnogovornik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike - KBSA kaže:- KBSA se kao neprofitna organizacija registrirana na nivou SAD-a ne može izjasniti po pitanju favoriziranja kandidata za predsjednika i potpredsjednika SAD-a. Međutim, KBSA je pozivao sve američke i kanadske Bošnjake da glasaju na izborima ove godine u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi i tako pokažu nacionalno-političko-demokratsku zrelost američke i kanadske bošnjačke zajednice, zainteresiranost za aktivno učešće u američkom i kanadskom političkom i demokratskom procesu i spremnost ove zajednice da utiče na rezultate izbora u SAD-u i Kanadi...
Uz to, on dodaje kako se među Bošnjacima stiče dojam da ih se većina slaže oko toga ko je više od ponuđenih kandidata učinio za Bosnu, ali KBSA o tome ne želi iznositi bilo kakav javni stav niti imputirati ko bi to mogao biti.
U prilogu Erola Avdovića, dopisnika DW-a iz New Yorka, Elmina Kulašić, izvršna direktorica neprofitne organizacije Bošnjačko Savjetodavno Vijeće (Bosniak American Advisory Council for Bosnia and Herzegovina- BAACBH), čiji su predstavnici, prema riječima autora priloga, vrlo aktivni pod Capitol Hillom, kaže da je Joe Biden, ovogodišnji dobitnik nagrade Srebrenica, itekako tu nagradu zaslužio: Dugi niz godina vrlo je principijelno djelovao u Kongresu, oslovljavajući na pravi način agresiju i genocid u BiH i Srebrenici. Biden je jednostavno stalno bio prisutan na bosanskom pitanju u Kongresu, a kasnije je pomogao i kod usvajanja rezolucija o BiH, kaže 22-godišnja Kulašić.(prema Radio DW na bosanskom jeziku)
Kada je riječ o srpskim useljenicima iz BiH u Ameriku među njima je mišljenje podijeljeno. Poznato je da već godinama znatan broj njih nije zadovoljan američkom politikom na Balkanu, ali i da ne tako mali broj njih održava dobre odnose sa krajnje desnim elementima unutar republikanske baze s kojim ih povezuje antiislamska euforija i islamofobični stavovi. Naime, dio srpske emigracije upravo u tome vidi potencijalnu mogućnost za promjenu američke politike na Balkanu, naročito na Kosovu i u BiH. Iako je gledanje na balkansku realnost i protekli rat na ovim prostorima iz tzv. perspektive rata civilizacija još uvijek daleko od zvanične američke politike, to brojne srpske organizacije i pojedince motiviše da daju podršku McCainu i njegovoj desničarskoj bazi.
, kod Amera nema predizborne sutnje 
Svaka čast!
