BadBoy wrote:
Nije greška volim ja diskutovati sa Daletom, nauči se štogod, a plus uskoro ćemo ga i uspjeti odgovoriti od ovog muzičkog snobizma.
Eh sad prije nego nastavimo dalje diskusiju, zar misliš da i ja ne mogu sada sjesti i na svaki Jalin i Bubin tekst nasrati i izvući neko dublje intelektualno značenje? Like really:
"Pjesma se bavi razočaranošću i mračnom stranom američkog sna. Nije tajna da su članovi Eaglesa krajem 70-tih svi redom bili ovisnici o kokainu i da su međuljudski odnosi bili na najnižoj tački. Tako da je pjesma kao i cijeli album Hotel California neka vrsta rekvijema za američki san i tu cijelu plejadu kalifornijskih country rock bendova čiji su zvuci harali FM stanicama američkog radija 70-tih."
Druže, ni sami autori nisu sigurni šta su htjeli reći: "Don Henley has given a number of explanations about the song, ranging from "a journey from innocence to experience" to "a sociopolitical statement".
A ako i prihvatimo tvoje tumačenje teksta, kakvu onda oni sliku šalju mladeži ako su svi članovi bili ovisnici o kokainu? Zar takav neko treba da bude uzor našoj djeci??? Zar njihove pjesme da slušaju?????? Won't someone think of the children?!?!
Šalu na stranu, pjesma jeste dobra, ima dobru melodiju, ritam, pjevljiva je, ali da sad ima neko uber značenje - nema niti se može smatrati pjesmom koja uzdiže mladež i od njih pravi čestite i poštene ljude.
Poenta svega ovoga je da Jala & Buba prave muziku za zabavu. Ništa manje ništa više. I u tome, njih dvojica nisu ništa lošiji od bilo kojeg drugog izvođača iz bilo kojeg drugog žanra koji ima isti cilj; proizvodnju muzike za zabavu.
A hip-hop i rap kao žanrovi imaju jako puno pjesama tzv. "conscious rapa" koji se bavi dubljim temama i koji ima određenu liričku vrijednost. Eh kod takvih pjesama se tek može raditi ovakva analiza.
Da, ali se sva ta objašnjenja svode na ovo što sam prvobitno napisao. 70-te su bile turbulentne godine za Ameriku. Idealizam hipi pokreta
i kontra kulture je umro sa krajem 60-tih i stvari su postale mnogo mračnije i nesigurnije. Hotel California je dijelom reakcija na to, a dijelom
lična priča upozorenja šta se desi kada zabava zamre, kada se dobre vibracije pretvore u loše, kada postanete zarobljenik stvari iz kojih
ste crpili zadovoljstvo (alkohol, droga itd). Kada sva dekadencija uzme svoj danak. Hotel California je alegorija na sve te stvari.
Ili kao što narator u jednom momentu u pjesmi kaže:
"We are all just prisoners here, of our own device"
Vidi, ne znam otkud ti ideja da muzičari trebaju da budu uzor i da odgajaju "našu djecu".
Dobar tekst ne mora nužno biti sa nekom pozitivnom porukom. Lou Reed, jedan od meni najdražih rock'n'roll poeta je većinu karijere proveo pjevajući o ulici i ljudima na marginama.
Hustlerima, dilerima, ovisnicima, transvestitima, homićima. Ali te pjesme imaju snažnu, sirovu poetsku ljepotu i jednostavno su sjajne priče
koje imaju empatiju za svoje subjekte.
