Tigar1 wrote:Namaz je obaveza punoljetnog muslimana. Ipak treba biti racionalan.
Ja sam trenirao u klubu tae kwon do, sada davne 1996 (isti su vodili likovi bliski današnjim selefijama). Kraj treninga je padao tamam pred ikindiju namaz te su oni tražili da se ostaje na namazu i da se klanja tu na istom parketu (školska sala srednje škole) gdje smo prije toga nas četrdesetak trčali, znojili se, po neki i krvarili zbog razbijenog nosa ili kojekakve posjekotinice (udarac stopalom, nokat, ruka itd).
Ja nisam htio ostajati tu nego bih pođi kući, istuširaj se tamo i obavi namaz. Mislio sam i tada, a mislim i sada da je praktičnije i bolje za cjelokupnu higijenu ne klanjati na tom istom mjestu gdje se maločas treniralo.
Primjer drugi kad sam radio na farmi goveda čiji je vlasnik čovjek katoličke vjere te je više od pola radnika također katolici. Ramazanski post je bio težak baš zbog teškog fizičkog rada ali Elhamdulillah moglo se. Što se tiče namaza redovno mi je prolazilo podne koje bih naklanjaj kad stignem kući. Prostorije na farmi za namaz naravno nije bilo, kao ni prikladnog smještaja, kud god radnici sa čizmama prođu ili cipelama nije čisto... a nakon svih porođaja, telenja, osjemenjavanja, terapiranja životinja uvijek je odjeća bila ako ništa od mirisa antibiotika ili đubra životinja te sam smatrao kako je bolje doći kući te obaviti namaz poslije radnog vremena lijepo kući, tuširanje.
A Allah dž.š. najbolje zna, i nadam se Njegovoj milosti da su mi ti namazi kabul.
Po mom shvatanju vjere, ispravno si postupao. Meni je važnija suština namaza od forme. Suština nas može popravljati, kao ljude, dok sama forma, bez prisustva duha, da se namaz obavi u određeno vrijeme i u određenoj formi, pravi od nas razgibane robote. A to ne bi trebala biti svrha obavljanja namaza.
Slično je i sa postom, ako postač prespava od sehura do iftara, budeći se samo na prelazu podne u ikindiju, kako bi "jednim metkom ubio dva zeca". Sve je čovjek obavio, a ništa nije postigao.