juga 1950.-1990.

[hAZNADAR]

Kako je New York Times analizirao Jugoslaviju 1985-te.

Tekst prenosim i linkom i bitnim dijelovima:

https://www.cafe.ba/vijesti/246162_Kako ... -1985.html


"Ipak, Tito je podbacio u stvaranju dugotrajnog osjećaja nacionalnog jedinstva i svrhe u Jugoslaviji. Regionalni čelnici Jugoslavije bili su više zainteresirani za interese svojih vlastitih republika nego za naciju kao jedinstvenu cjelinu. Šest godina nakon Titove smrti, sukobi i ljubomore koji su bili potisnuti pod titoističkim mitom iskočili su na površinu. Jugoslavija je danas poprište sukoba nacionalizama, religije u usponu, ekonomskog kaosa, birokratske paralize, pluralista koji žele rastaviti jednostranačku državu te neostaljinista koji se bore protiv njih. Iako je čak i danas službeno zabranjeno kritikovati Tita, upravo su njegove politike krive za nevolje ove zemlje. U ranim 1970-im godinama, njegove čistke liberala i inovatora iz Komunističke partije ostavile su traga."

"Većina današnjih problema Jugoslavije povezani su s ekonomijom. Nekoliko statističkih detalja otkriva groznu situaciju u zemlji. Jugoslavija duguje 20 milijardi dolara stranim bankama i vladama te je među najzaduženijim zemljama. Nezaposlenost iznosi 17 posto, što je najviša stopa nezaposlenosti u Evropi. Stopa inflacije skočila je na 85 posto godišnje. Od 1980. godine, standard života pao je za 30 odsto. U tvornici TOZ, kao i u nizu drugih tvornica širem zemlje, situacija je jako loša, a potražnja za njihovom proizvodnjom pada. "Živimo na kredit. Ne znamo što će se dogoditi u idućih pet godina, već smo srezali plate samo kako ne bismo ljudima dali otkaze", rekao je portparol navedene kompanije u Zagrebu. Neefikasnost i apatija dostigli su zaprepašćujući nivo. Prema procjenama Zapada, preko četvrtine od šest miliona radnika zaposleno u javnom sektoru je nepotrebni višak. Svakoga dana 700.000 radnika nalazi se na bolovanju, a 600.000 njih na praznicima. Oni koji se i pojave na poslu rade u prosjeku 3,5 sati dnevno. Usprkos novoj opremi u pogonima, potrebno je 1500 sati rada kako bi se proizveo vagon. Taj isti vagon 1970. godine bio je proizveden u 1000 sati rada. Jugoslavenski službenici za aktualnu situaciju krive cijene nafte i strane vlade. Svi su im krivi, osim njihove verzije socijalizma"

Činjenice govore drugu priču – zapadne banke financijski su pomagale jugoslavenskoj ekonomiji godinama. 1983. godine spasili su zemlju od bankrota hitnom pozajmicom od šest milijardi dolara, a prošle su godine izvori iz Bonna i Washingtona uvjeravali jugoslavensku premijerku Milku Planinc u to da postoji politička potpora za nove kredite. U temeljima ekonomije Jugoslavije nalazi se Titovo radničko samoupravljanje, idealistički program koji je u praksi podbacio te nije ostvario zacrtana obećanja. Menadžeri se biraju po ideološkom ključu, a ne po stručnosti. Osnovna pretpostavka je da je manje uvijek bolje, i stoga su velika javna poduzeća 1960-ih godina razbijena na manja. Državne željeznice su razbijene u 350 različitih kompanija, a svaka od njih ima vlastiti samoupravljački sistem. U ime etničke autonomnosti, Tito je prepustio određivanje ekonomskih politika vladama pojedinačnih republika. To je dovelo do toga da je svaka republika donosila odluke u vlastitom interesu, bez da se previše pozornosti posvećivalo zemlji kao cjelini. Takav je sistem doveo do sukoba, konfuzije i neučinkovitosti".

Decentralizacija i ekonomska stagnacija doveli su do buđenja drevnih nacionalnih ljubomora. Srbi za nevolje Jugoslavije krive bogatije Hrvate i optužuju ih za sebičnost, Hrvati za iste nevolje optužuju Srbe i prozivaju ih zbog hegemonizma. Imućni Slovenci se žale kako su siromašni Kosovo i Makedonija bunari bez dna za financijsku pomoć, a Makedonski se žale da im Srbi i Mađari iz Vojvodine prodaju žito u inostranstvu. Od svih etničkih antagonizama u Jugoslaviji, valja istaknuti onaj kosovskih Albanaca. Oni čine 77odsto populacije te provincije te imaju najvišu stopu nataliteta u Europi. Nacionalisti među njima traže vlastitu jugoslavensku republiku az sebe, ili pak pravo da se odvoje i pridruže Albaniji. U zemlji u kojoj su tri velike religije usko vezane uz etničke tradicije, nacionalizam je često izmiješan s religijom. Preko pola jugoslavenske populacije izjašnjava se vjernicima jedne od religija, što je značajan porast u odnosu na 1968. godinu, kada je postotak iznosio 33 odsto. To je veliki izazov za Komunističku partiju, koja je ionako podijeljena sukobima". Ljudi čeznu za očinskom figurom Najsnažniji savez religije i nacionalizma nalazi se u Hrvatskoj. Hrvatski nacionalisti kreću se od liberalnih reformista do komunista koji su ljubomorni na političku moć Srba te od katoličkih progresivaca to rubnih terorista koji možda imaju i fašističke korijene. No, sve ih ujedinjava jedna stvar – sumnjičavost spram Srba. Republička vlast smatra katolike najvećom prijetnjom jugoslavenskoj ideji i komunističkom monopolu na moć. "Kroz istoriju, crkva je uvijek utjelovljivala identitet Hrvata. Danas više ljudi nego ikada ranije dolazi u crkvu. Motivira ih potraga za duhovnim vrijednostima u društvu koje se brine samo za politiku i ekonomiju. To su ljudi koji se osjećaju odvojeno od svojih korijena zbog revolucije i sekularizacije te ne žele da ih se prisilno čini članovima umjetne nacije Jugoslavije. U crkvi pronalaze nacionalni i kulturni identitet", navodi otac Josip Turčinović, profesor teologije u Zagrebu. Hrvatska republička državna konstantno optužuje crkvene čelnike za kolaboraciju s nacistima u Drugom svjetskom ratu, a komunistička mladež išarala je zidove Zagreba parolom: "Dolje klero-fašisti! ". Bez Tita, koji je nadišao vlastite hrvatske i katoličke korijene te koji je smatran jedinim pravim Jugoslavenom, politički centar jedna se održava. " Ljudi čeznu za očinskom figurom. Žele da se Tito vrati, da udari šakom o stol i da sve ponovno izvede na pravi put", kaže neslužbeno jedan jugoslavenski novinar.

Više detalja na: https://www.cafe.ba/vijesti/246162_Kako ... -1985.html

Sjecam se dobro 1985-te, po nekim stvarima privatne prirode,... ali se sjecam dobro mog vjerovanja u YU, patriotizma, misljenja kako je to najbolja zemlja na svijetu koja ce postojati vjecno. Bilo je tesko ekonomski sto je istina ali je postojala nada da ce biti bolje.
Zar je moguce da je jedan novinar Timesa bolje analizirao situaciju nego ljudi koji su zivjeli na licu mjesta`?
Sve u analizi je tacno, gledajuci sve to 30 god poslije.

[Ommadawn]

@hAZNADAr: stvari se drugacije vide iz razlicitih perspektiva. Novinar je vjerovatno dosao do nekih statistickih podataka, razgovarao sa ljudima koji su tih godina sve vise i glasnije izrazavali nezadovoljstvo.

Mislim, socijalizam kao sistem je osudjen na propast vec od pocetka, to smo mogli vidjeti i u drugim drzavama ali da se bas moralo doci do krvoprolica i da ljudi do danas, kad pogledamo kako se to sve zavrsilo, nisu dosli pameti - umrijet cu ali nece mi to biti jasno.

[FreakyStyley]

@hAZNADAR

Pa nakon 30 godina, kontinuirano se namece samo jedan zakljucak: u to u sta si ti vjerovao, najvise su vjerovali Bosanci, a medju njima Bosnjaci. Kako i zasto, to su prava pitanja. Mada su ove rijeci vise postale klise, zahvaljujuci politikantima koji ih od rata ponavljaju, ali ja se ne mogu oteti dojmu sa je to bilo tako.

Goran Milic cesto pominje bas casopis “Time koji je pisao: “Deset godina nakon smrti Tita, Jugoslavija se vratila u svoje realne okvire. Male zemlje, ograničenoga značaja”

[sinuhe]

Ti vjerujes, covjeku svih rezima pa i debelog seika, Goranu Milicu i danas a Bosnjaci su bili najslabiji Jugosloveni.
Novinar NYT nije rodjen u jednopartijskom sistemu pa moze stvar sagledati sa vise strana.

[Gojeni H]

Kako je New York Times analizirao Jugoslaviju 1985-te ...

Tekst prenosim i linkom i bitnim dijelovima:

https://www.cafe.ba/vijesti/246162_Kako ... -1985.html

.

Ovakve se Jugoslavije ja sjecam ...

[insomnia78]

Bosnje bitne kao i uvijek. Cojk nas ni ne spomenu

[Gojeni H]

Bosnje bitne kao i uvijek. Cojk nas ni ne spomenu

Bitno je da su mogli spavati u parku.

[insomnia78]

[emoji4]

[hAZNADAR]

@hAZNADAr: stvari se drugacije vide iz razlicitih perspektiva. Novinar je vjerovatno dosao do nekih statistickih podataka, razgovarao sa ljudima koji su tih godina sve vise i glasnije izrazavali nezadovoljstvo.

Mislim, socijalizam kao sistem je osudjen na propast vec od pocetka, to smo mogli vidjeti i u drugim drzavama ali da se bas moralo doci do krvoprolica i da ljudi do danas, kad pogledamo kako se to sve zavrsilo, nisu dosli pameti - umrijet cu ali nece mi to biti jasno.

Meni je itekako jasno sve danas.
Mnoge stvari smo znali a jednostavno zanemarivali.

Znali smo za sve stvari iz teksta Timesa i nije tacno da je bila cenzura toga, da smo zivjeli u lazima.
Problem je sto smo sami lagali sebe - busali se bratstvom jedinstvom i idilicnom ravnopravnom zajenicom a imali skroz iskrivljenu sliku toga.

Znalo se za antagonizam izmedju Srba i Hrvata, sjevera i juga, kosmopolitizam vs nacionalizam - ali smo samo izabrali stranu i bili odlucni sacuv ati YU bilo milom ili silom. U prijevodu - sve koji nisu htjeli YU smo kontali silom i pendrekom urazumiti.

U Srpsko-hrvatskom antagonizmu su Bosnjaci vecinom izabrali srpsku stranu. U Banjaluci gdje je srpski etnicki, kulturni,.. element bio izrazajinji je hrvatstvo i hrvatsko ime bilo manje popularno i cesto se tumacilo kao opasno i nepovjerljivo. U Zagrebu gdje sam u par navrata zivio - dijametralno drugacije. U toj idilicnoj YU zajednici su uvijek postojali favoriti i niza kasta. Slovenci su bili skrti pederi koje je bio gust sikanirati ili uzeti na foru na moru, u JNA, Makedonci simpaticna fukara, Crnogorci popularni kada su zaguljeni, a kao sto sam tekst Timesa kaze - Bosnjaci nisu ni postojali kao faktor koji se nesto pita ili uvazava.
Prema Albancima rasisticki odnos i diskriminacija prema njima pendrek,.. nesto skroz prihvatljivo i pozeljno.
Jednostavno svi koji nisu bili Slaveni ili slavenskog jezika su u zajednici Juznih Slavena sa himnom "Hej SLaveni" - dozivljavani kao stranci i nizeg reda.
Ekonomija prica za sebe - gdje samo za Ante Markovica pamtim u tih dvije godine ako ne i manje - neki prosperitetan period.
Sve smo dakle znali o medjuljudskim odnosima u YU i sta ko zeli - samo smo mnoge negativnosti i iskrivljenu sliku ravnopravnosti prihvatali. Juga je imala jednostavno standard koji je bio takav i gdje su ljudi umisljali da su kosmopoliti i tolerantni - a bili daleko od toga. Kao popularni dugmetov stih:"Jugoslavijo, pjevaj nek te cuju - ko ne slusa pjesmu - slusace oluju".

Ono sto je bilo iznenadjenje je genocid nad Bosnjacima 1992-ge. Nad civilima Podrinja, Prijedora, Posavine,.. gdje nije bilo rata. Nije bilo iznenadjenje rat izmedju Srba i Hrvata ali tolika brutalnost nad Bosnjacima u samom pocetku jeste. Danas sa ovom pameti - znam da je tome prethodila ista iskrivljena slika vrednovanja naroda koja je bilo nacelno prihvatana ranije. Pa uistinu su se i prije rata cesto Bosnjaci tumacili kao srpski odrodi, izdajice, prevjere, poturice,... citali smo u skolama literaturu o tome, gledali filmove gdje se opcenito islam tumacio kao nazadan i opasan. Buduci da nismo ni postojali kao politicki faktor, a buduci da smo u najboljem slucaju prije rata bili simpaticni klovnovi koji nasmijavaju publiku - uistinu nije bilo moralno tesko nad takvima napraviti genocid 1992-ge.

Jugoslavija je stvorila uslove za to. Mozda nije izmislila srpsku nacionalnu ideju 19 vijeka ili starcevicevu - ali je ispod tepiha to sve vrijeme imala kao plan B. Ljudi su bili idnoktrirani mrznjom ili averzijom prema islamu jos za vrijeme YU, nizim i visim klasama. Prije rata smo mislili da smo dio elite i da nismo niza klasa poput Albanaca, Cigana,.. 92-ge dobili samo hladan tus.

[stakasa]

Kako je New York Times analizirao Jugoslaviju 1985-te.

Tekst prenosim i linkom i bitnim dijelovima:

https://www.cafe.ba/vijesti/246162_Kako ... -1985.html


"Ipak, Tito je podbacio u stvaranju dugotrajnog osjećaja nacionalnog jedinstva i svrhe u Jugoslaviji. Regionalni čelnici Jugoslavije bili su više zainteresirani za interese svojih vlastitih republika nego za naciju kao jedinstvenu cjelinu. Šest godina nakon Titove smrti, sukobi i ljubomore koji su bili potisnuti pod titoističkim mitom iskočili su na površinu. Jugoslavija je danas poprište sukoba nacionalizama, religije u usponu, ekonomskog kaosa, birokratske paralize, pluralista koji žele rastaviti jednostranačku državu te neostaljinista koji se bore protiv njih. Iako je čak i danas službeno zabranjeno kritikovati Tita, upravo su njegove politike krive za nevolje ove zemlje. U ranim 1970-im godinama, njegove čistke liberala i inovatora iz Komunističke partije ostavile su traga."

"Većina današnjih problema Jugoslavije povezani su s ekonomijom. Nekoliko statističkih detalja otkriva groznu situaciju u zemlji. Jugoslavija duguje 20 milijardi dolara stranim bankama i vladama te je među najzaduženijim zemljama. Nezaposlenost iznosi 17 posto, što je najviša stopa nezaposlenosti u Evropi. Stopa inflacije skočila je na 85 posto godišnje. Od 1980. godine, standard života pao je za 30 odsto. U tvornici TOZ, kao i u nizu drugih tvornica širem zemlje, situacija je jako loša, a potražnja za njihovom proizvodnjom pada. "Živimo na kredit. Ne znamo što će se dogoditi u idućih pet godina, već smo srezali plate samo kako ne bismo ljudima dali otkaze", rekao je portparol navedene kompanije u Zagrebu. Neefikasnost i apatija dostigli su zaprepašćujući nivo. Prema procjenama Zapada, preko četvrtine od šest miliona radnika zaposleno u javnom sektoru je nepotrebni višak. Svakoga dana 700.000 radnika nalazi se na bolovanju, a 600.000 njih na praznicima.On i koji se i pojave na poslu rade u prosjeku 3,5 sati dnevno. Usprkos novoj opremi u pogonima, potrebno je 1500 sati rada kako bi se proizveo vagon. Taj isti vagon 1970. godine bio je proizveden u 1000 sati rada. Jugoslavenski službenici za aktualnu situaciju krive cijene nafte i strane vlade. Svi su im krivi, osim njihove verzije socijalizma"

Činjenice govore drugu priču – zapadne banke financijski su pomagale jugoslavenskoj ekonomiji godinama. 1983. godine spasili su zemlju od bankrota hitnom pozajmicom od šest milijardi dolara, a prošle su godine izvori iz Bonna i Washingtona uvjeravali jugoslavensku premijerku Milku Planinc u to da postoji politička potpora za nove kredite. U temeljima ekonomije Jugoslavije nalazi se Titovo radničko samoupravljanje, idealistički program koji je u praksi podbacio te nije ostvario zacrtana obećanja. Menadžeri se biraju po ideološkom ključu, a ne po stručnosti. Osnovna pretpostavka je da je manje uvijek bolje, i stoga su velika javna poduzeća 1960-ih godina razbijena na manja. Državne željeznice su razbijene u 350 različitih kompanija, a svaka od njih ima vlastiti samoupravljački sistem. U ime etničke autonomnosti, Tito je prepustio određivanje ekonomskih politika vladama pojedinačnih republika. To je dovelo do toga da je svaka republika donosila odluke u vlastitom interesu, bez da se previše pozornosti posvećivalo zemlji kao cjelini. Takav je sistem doveo do sukoba, konfuzije i neučinkovitosti".

Decentralizacija i ekonomska stagnacija doveli su do buđenja drevnih nacionalnih ljubomora. Srbi za nevolje Jugoslavije krive bogatije Hrvate i optužuju ih za sebičnost, Hrvati za iste nevolje optužuju Srbe i prozivaju ih zbog hegemonizma. Imućni Slovenci se žale kako su siromašni Kosovo i Makedonija bunari bez dna za financijsku pomoć, a Makedonski se žale da im Srbi i Mađari iz Vojvodine prodaju žito u inostranstvu. Od svih etničkih antagonizama u Jugoslaviji, valja istaknuti onaj kosovskih Albanaca. Oni čine 77odsto populacije te provincije te imaju najvišu stopu nataliteta u Europi. Nacionalisti među njima traže vlastitu jugoslavensku republiku az sebe, ili pak pravo da se odvoje i pridruže Albaniji. U zemlji u kojoj su tri velike religije usko vezane uz etničke tradicije, nacionalizam je često izmiješan s religijom. Preko pola jugoslavenske populacije izjašnjava se vjernicima jedne od religija, što je značajan porast u odnosu na 1968. godinu, kada je postotak iznosio 33 odsto. To je veliki izazov za Komunističku partiju, koja je ionako podijeljena sukobima". Ljudi čeznu za očinskom figurom Najsnažniji savez religije i nacionalizma nalazi se u Hrvatskoj. Hrvatski nacionalisti kreću se od liberalnih reformista do komunista koji su ljubomorni na političku moć Srba te od katoličkih progresivaca to rubnih terorista koji možda imaju i fašističke korijene. No, sve ih ujedinjava jedna stvar – sumnjičavost spram Srba. Republička vlast smatra katolike najvećom prijetnjom jugoslavenskoj ideji i komunističkom monopolu na moć. "Kroz istoriju, crkva je uvijek utjelovljivala identitet Hrvata. Danas više ljudi nego ikada ranije dolazi u crkvu. Motivira ih potraga za duhovnim vrijednostima u društvu koje se brine samo za politiku i ekonomiju. To su ljudi koji se osjećaju odvojeno od svojih korijena zbog revolucije i sekularizacije te ne žele da ih se prisilno čini članovima umjetne nacije Jugoslavije. U crkvi pronalaze nacionalni i kulturni identitet", navodi otac Josip Turčinović, profesor teologije u Zagrebu. Hrvatska republička državna konstantno optužuje crkvene čelnike za kolaboraciju s nacistima u Drugom svjetskom ratu, a komunistička mladež išarala je zidove Zagreba parolom: "Dolje klero-fašisti! ". Bez Tita, koji je nadišao vlastite hrvatske i katoličke korijene te koji je smatran jedinim pravim Jugoslavenom, politički centar jedna se održava. " Ljudi čeznu za očinskom figurom. Žele da se Tito vrati, da udari šakom o stol i da sve ponovno izvede na pravi put", kaže neslužbeno jedan jugoslavenski novinar.

Više detalja na: https://www.cafe.ba/vijesti/246162_Kako ... -1985.html

Sjecam se dobro 1985-te, po nekim stvarima privatne prirode,... ali se sjecam dobro mog vjerovanja u YU, patriotizma, misljenja kako je to najbolja zemlja na svijetu koja ce postojati vjecno. Bilo je tesko ekonomski sto je istina ali je postojala nada da ce biti bolje.
Zar je moguce da je jedan novinar Timesa bolje analizirao situaciju nego ljudi koji su zivjeli na licu mjesta`?
Sve u analizi je tacno, gledajuci sve to 30 god poslije.

Zajednicki nazivnik nase sentimentalnosti

[stakasa]

Pa i ja sam sanjao o Astonu Martinu i Bentliju kao mali - zbog cega tolika fama?

jesi, sa deset godina....
a sa pet sigurno nisi tražio milju maraka od starog. ne zajebavaj, znam te...sa 12 si počeo da sanjaš da si rnr star, ili bar mark knopfler na vembliju.

Wow
Skido sam ovih dana Straitse sa Spotify-ja, fali mi ona neoubicajeno duga pauza izmedu pjesama

[radostan dan]

fali li ti ovo?

[Tomahawk11]

Sta ce mi faliti....ubacim u kasetas, snimam sa ko zna koje stanice....pih....bilo je zanimljivo, al bolje ovako kako je danas....skines sta ti se hoce....doduse, sad slabo slusam muziku, tj. ne pratim trendove, zapeo sam sto se toga tice u vremenu i ako slusam, slusam nesto sto sam vec slusao.
Vjerujem da nista ne propustam

[radostan dan]

dobro...al šta će hb olovka pored kasete?

[Tomahawk11]

dobro...al šta će hb olovka pored kasete?

Ako napisem, propade fazon

[drndalo]

dobro...al šta će hb olovka pored kasete?

Kako sta ? Pa da napises na etiketi sta si snimio na njoj, a kasnije da mozes obrisati gumicom, pa opet napisati sta si presnimio preko onog prvog... RW-DVD...

[radostan dan]

dobro...al šta će hb olovka pored kasete?

Kako sta ? Pa da napises na etiketi sta si snimio na njoj, a kasnije da mozes obrisati gumicom, pa opet napisati sta si presnimio preko onog prvog... RW-DVD...

a-ha... znaš ti, znaš, nego se praviš mutav.

[radostan dan]

inače smo ovu tdk kasetu prevodili kao - Tita mi Dobra Kaseta...i zbilja je bila dobra dok se kupovala po robnim kućama i sl...kad je stigla na buvljak, od nje više ništa nije bilo.

[Dozer]

Ekonomija prica za sebe - gdje samo za Ante Markovica pamtim u tih dvije godine ako ne i manje - neki prosperitetan period.
Sve smo dakle znali o medjuljudskim odnosima u YU i sta ko zeli - samo smo mnoge negativnosti i iskrivljenu sliku ravnopravnosti prihvatali. Juga je imala jednostavno standard koji je bio takav i gdje su ljudi umisljali da su kosmopoliti i tolerantni - a bili daleko od toga. Kao popularni dugmetov stih:"Jugoslavijo, pjevaj nek te cuju - ko ne slusa pjesmu - slusace oluju".

Ono sto je bilo iznenadjenje je genocid nad Bosnjacima 1992-ge. Nad civilima Podrinja, Prijedora, Posavine,.. gdje nije bilo rata. Nije bilo iznenadjenje rat izmedju Srba i Hrvata ali tolika brutalnost nad Bosnjacima u samom pocetku jeste. Danas sa ovom pameti - znam da je tome prethodila ista iskrivljena slika vrednovanja naroda koja je bilo nacelno prihvatana ranije. Pa uistinu su se i prije rata cesto Bosnjaci tumacili kao srpski odrodi, izdajice, prevjere, poturice,... citali smo u skolama literaturu o tome, gledali filmove gdje se opcenito islam tumacio kao nazadan i opasan. Buduci da nismo ni postojali kao politicki faktor, a buduci da smo u najboljem slucaju prije rata bili simpaticni klovnovi koji nasmijavaju publiku - uistinu nije bilo moralno tesko nad takvima napraviti genocid 1992-ge.

Ostatak posta manje-vise OK, ali ovdje je velika fula.
Zapravo, Srbi su, od 19. vijeka od kada su se kao dotadasnji Bosanski pravoslavci (tada su se nazivali Bosnjacima pravoslavcima) poceli izjasnjavati kao Srbi, cime su definitivno prihvatili visevjekovno nametanje srpstva i te kompletne mitomanske ideologije od strane susjedne Srbije, a sto je pocelo jos u 16. vijeku, muslimane u Bosni smatrali personifikacijom okupatorskih Osmanlija/Turaka (sto, sustinski, nije neistina jer u Bosni do dolaska Osmanlija nije bilo ni islama ni muslimana).
Odatle se i "vuce" to da oni uporno BH muslimane i danas nazivaju "Turcima", a to je tako bilo i u WWI, pa i u WWII, o cemu zorno svjedoci i ovaj tekst Adila Zuflikarpasica, iz '57 - http://www.ntv.ba/adil-zulfikarpasic-pu ... muslimana/

Iz ovog teksta su vidljive dvije vrlo bitne stvari, a koje su i inace istorijske cinjenice:
1. Bosanski muslimani su se u WWII u ogromoj vecini drzali po strani i nisu u pocetku pristupali partizanima, tako da je u sastavu partizanskih jedinica skoro do polovine rata bilo oko 95% Srba.
2. Srpska mitomanija je i tada bila "na nivou", a u tome su i tada nastradali najvise muslimani istocne Bosne (najbilizi Srbiji), sto se desilo i u zadnjem ratu.

U sustini, ocigledno je da je Bosanski narod (nekadasnji Bosnjani, pa Bosnjaci, a danas Bosanci, sto je zapravo jedan te isti naziv za sve ljude u ovoj zemlji, bez obzira na konfesiju. Bar je tako bilo do '93, kada se taj naziv preuzeo samo za dotadasnje BH Muslimane), oduvijek bio letargican i inertan. Vjerovatno smo radi toga stalno bili pod necijom okupacijom, i prihvatali stvari od osvajaca.
S druge strane, Srbi su slijedili svoje korijene radi kojih su nekada davno, prije 10-ak hiljada godina, i bili protjerani s dalekog sjevera Sibira od strane drugih udruzenih plemena, kao najkkrvolocnije pleme. Oni su ocigledno i danas ostali dosljedni svom ratobornom duhu i buntu, i bili su stalni pokretaci i otpora okupatorima, ali i osvajanja susjeda.

[spreca]

dobro...al šta će hb olovka pored kasete?

olovka je ponekad koristila kao kurbla

[Dozer]

A sto se tice ovog perioda Juge iz naslova teme - pogledajte obavezno "Houston, imamo problem".

Tu je vrlo lijepo prikazano kako je Tito 1957. zajeb'o Amere i dosao do 20 milijardi USD, s kojima je ekspresno razvio Jugu. Takodjer je vidljivo i da je Juga tada zaista bila mocna, a Tito i te kako pametan i namazan lik, kao i odakle Amerima uopste svemirski program i inicijalna tehnologija.

[insomnia78]

Ti si svjestan da to nije stvarni dokumentarac?

[Dozer]

Nego sta je?

[insomnia78]

Mjesavina fikcije i stvarnosti

[Dozer]

Ko kaze?