Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
dadinjo33 wrote:
Hvala Svaki dobar prevarant je nuzno i zajebant. Samo sto Bugi 'slusaj srce, budi original, pusti hodze', za razliku od tilake koju Vikram zvani 'Kumare' crta na celima svojih, svojima crta isti znak, samo ga naziva 'tragovi sedzde'
Jes vidio šta ti reče Kiki, mada nesvjesno: tebe niko ne poštuje jer se stidiš ili te je strah da izneseš vlastito vjerovanje, za razliku od hafiza Bugarija ili don Ante Ledića, nego ti se sav trud i duhovni život svodi na pabirčenje tuđeg vjerovanja. Ja bih mu otpovrnuo šta, da sam na tvom mjestu, mada za tako nešto treba imati kičmu, teističku ili ateističku, svejedno...
Što će reći da si ti najvećim dijelom samo - prevarant...Ali i dalje imaš moju podršku i simpatije
sufije su bili boemi, a kao umjetnici su dnevno konzummirali kanabis ili slicne opijate,stoga je sufizam kao i drugi pravci pisanih umjetnickih dijela, potpomognut opijatima a ujedno religjski motiviran,i zato ga vole citati najvise vjernici i ljubitelji poezije
realno receno,sufizam jeako malo ima veze sa islamom
Connaisseur Karlin wrote:sufije su bili boemi, a kao umjetnici su dnevno konzummirali kanabis ili slicne opijate,stoga je sufizam kao i drugi pravci pisanih umjetnickih dijela, potpomognut opijatima a ujedno religjski motiviran,i zato ga vole citati najvise vjernici i ljubitelji poezije
realno receno,sufizam jeako malo ima veze sa islamom
Mozda ima vise veze sa islamom nego sa muslimanima. I Bugari kaze u tom TV gostovanju da je islam velika nepoznanica muslimanima.
Connaisseur Karlin wrote:sufije su bili boemi, a kao umjetnici su dnevno konzummirali kanabis ili slicne opijate,stoga je sufizam kao i drugi pravci pisanih umjetnickih dijela, potpomognut opijatima a ujedno religjski motiviran,i zato ga vole citati najvise vjernici i ljubitelji poezije
realno receno,sufizam jeako malo ima veze sa islamom
Mozda ima vise veze sa islamom nego sa muslimanima. I Bugari kaze u tom TV gostovanju da je islam velika nepoznanica muslimanima.
ja sam alergicna na Bugarija ,meni je zlo od njega
Sufizam ima veze i sa drugim religjiskim vjerovanjima i genrlano je filozofski smijer ; a islam nije nepoznanica muslimanima,to je suplja prica ,jer nema potrebe mistificirati Islam, ali se Islam cesto puta serivra od Bugarija i slicnih ucenjaka da je Islam tesko razumjeti prosjenom covjeku,a to je doslovno podjecnjenivanje kongitivnig sposobnisti vjernika.
Connaisseur Karlin wrote:sufije su bili boemi, a kao umjetnici su dnevno konzummirali kanabis ili slicne opijate,stoga je sufizam kao i drugi pravci pisanih umjetnickih dijela, potpomognut opijatima a ujedno religjski motiviran,i zato ga vole citati najvise vjernici i ljubitelji poezije
realno receno,sufizam jeako malo ima veze sa islamom
Mozda ima vise veze sa islamom nego sa muslimanima. I Bugari kaze u tom TV gostovanju da je islam velika nepoznanica muslimanima.
ja sam alergicna na Bugarija ,meni je zlo od njega
Sufizam ima veze i sa drugim religjiskim vjerovanjima i genrlano je filozofski smijer ; a islam nije nepoznanica muslimanima,to je suplja prica ,jer nema potrebe mistificirati Islam, ali se Islam cesto puta serivra od Bugarija i slicnih ucenjaka da je Islam tesko razumjeti prosjenom covjeku,a to je doslovno podjecnjenivanje kongitivnig sposobnisti vjernika.
Stvar je to konvencija, etiketiranja i prisvajanja. Samo sam skrenuo paznju na to da Bugari implicitno pravi razliku izmedju mejnstrim islama i 'istinskog islama', navodeci da je vecini muslimana islam velika nepoznanica.
Connaisseur Karlin wrote:
Mozda ima vise veze sa islamom nego sa muslimanima. I Bugari kaze u tom TV gostovanju da je islam velika nepoznanica muslimanima.
ja sam alergicna na Bugarija ,meni je zlo od njega
Sufizam ima veze i sa drugim religjiskim vjerovanjima i genrlano je filozofski smijer ; a islam nije nepoznanica muslimanima,to je suplja prica ,jer nema potrebe mistificirati Islam, ali se Islam cesto puta serivra od Bugarija i slicnih ucenjaka da je Islam tesko razumjeti prosjenom covjeku,a to je doslovno podjecnjenivanje kongitivnig sposobnisti vjernika.
Stvar je to konvencija, etiketiranja i prisvajanja. Samo sam skrenuo paznju na to da Bugari implicitno pravi razliku izmedju mejnstrim islama i 'istinskog islama', navodeci da je vecini muslimana islam velika nepoznanica.[/quote]
Bugari nije u pravu i on prica kako njemu odogovra,a ne u ime jedinstvneog Islama,obcini muljator-ucenjak
A, sto je to mainstream Islam siorm planete Zemlje? Istnski Islam kao i sve druge monoteisticke ili ne-mnoteisticke relgije je iznad svega orijatniran ka humanizmu. Humanizam nije jedna relgija ,vec ljudka potreba za kulutrom civiliziranog zivljenja. Relgije mjeanjaju ljudi,zato bilo koja istinska relgija ne postoji u praksi na planeti Zemlji.
dadinjo33 wrote:Kao sto ti rekoh, stvar konvencija
aha,a cijih konvencija ,oh da Bugarijevih i ostlaih slatkorijecivih ucenjaka u vezi istinskog Islama bez njih nema istinskog Islama
Ma ne, nego konvencija sagovornika. Inace, za svakog je tzv. muslimana njegova interpretacija islama 'istinski islam'. Bugari ocito mejnstrim, interpretaciju sa najvecim brojem sljedbenika, ne smatra istinskim islamom. To je zanimljivo samo po sebi, a jos vise sti dolazi od hodze, koji nominalno treba zastupati bas tu mejnstrim neuniverzalisticku interpretaciju.
Last edited by dadinjo33 on 15/01/2017 20:30, edited 1 time in total.
Žitelji jednog mesta bejahu dobri ali prosti i siromašni ljudi. Neki od njih su radili van naselja, u polju. Za vreme ručka, obedovali bi sedeći na zemlji. Svako bi rasprostirao svoju sofru i jeo svoj hleb i sir.
Jednog dana u podne, dok su sedeli u senci zida jednog karavansaraja i obedovali, pristiže nekoliko ratnika na konjima.
Konje ostaviše u štali, i sa sabljama u rukama izađoše napolje. Vođa konjanika, videvši ljude koji jedu, stade ispred njih, i mašući sabljom u rukama, upita: „Kako to jedete?“
„U čemu je problem?“, upitaše oni.
„Problem je u tome“, reče konjanik,
„što vi zajedno putujete, a zajedno ne jedete. To je pogrešno.“
Starac, koji bejaše starešina tog mesta, odgovori: „Pogrešili ste, mi nigde ne putujemo. Vi putujete, pa ste verovatno zbog toga pomislili da smo i mi negde pošli. Ako želite da nam se pridružite u jelu, da budete naš gost, pa zbog toga želite da
sofra bude veća, onda u redu, ali ako ne želite, onda nemojte bez razloga da nas plašite i svađu da stvarate.“
„Ništa ti ne shvataš„, reče konjanik,
„takvim ponašanjem nikad čovek nećeš postati. Pitao sam zašto tako, poput mački, svako za sebe, jedete. Ljudi treba da se druže, da budu jedinstveni i u prijateljstvu i slozi da žive. Ne, neću da jedem sa vama, ali sofre morate da spojite!“
„Pusti nas na miru“, zamoli starac, „mi smo prosti ljudi, u ovom mestu smo svi naši, i takav je naš običaj. Mi imamo svoje odnose koje ti ne razumeš.“
„Vidi, vidi! Kakvi su to odnosi koje ti razumeš, a ja ne? Zar ne vidiš ovu sablju?“, zapreti konjanik.
„Vidim“, reče starac, „ali mi nikog ne diramo, i želimo da i nas niko ne dira. Ko si ti, kad želiš naš mir da pokvariš?“
„Ne pričaj gluposti!“, reče konjanik,
„kakav mir, to je nesreća i glupost. Ili spojite sofre, hlebove izlomite i sav sir u jednu činiju sipajte, pa ko ljudi jedite, ili ću biti prinuđen da uradim nešto, zbog čega će te da zažalite!“
„Da li možemo ovaj nesporazum bez upotrebe sile da rešimo? Izvoli sedi, sve što ne znamo jedni drugima
ćemo da razjasnimo“, predloži starac.
„Nemam ja šta vama da razjašnjavam“, reče konjanik, „ili se povinujte, ili ću, tako mi Boga, da pozovem
svoje konjanike pa ću vas batinom miru, jedin- stvu i slozi da naučim.“
„Prijateljstvo i jedinstvo se knjigama i razgovorom uče, a ne batinama. Ti, koji za prijateljstvo znaš, zašto kao neprijatelj govoriš?“, odvrati starac.
„Umukni!“, povika konjanik, „ja ovu sablju ne držim u ruci igre radi. Postupite po mom naređenju, ili ću sve
da vas posečem, pobijem...“
Videše da sa ovim nasilnikom nema šale. U strahu spojiše sofre, a hleb i sir staviše na jednu gomilu.
Međutim, grubijanstvo nije rešilo problem. Kada sofre bejahu spojene, starac jezikom tog kraja, koji konjanik nije razumeo, reče: „Braćo, morali smo nasilnika da poslušamo, ali, hvala Bogu, svako svoj hleb i sir poznaje, pa svako svoje neka jede.“
Svako poče da jede svoju hranu, a nasilnik, videvši jednu veliku sofru, reče: „E sad je onako kako treba da bude,
to je bila moja namera. Ja sad idem, ali teško onome ko moje naređenje ne bude slušao!“
Konjanik sa sabljom ode, a prijatelji odahnuše. Sofre opet po svom običaju razdvojiše, a takođe i hleb i sir.
Mrmljajući ispod usana: „Kakav nasilnik“, nastaviše da jedu, svako za sebe.
Utom pristiže neki drugi putnik, na umornom magarcu, sa knjigom ispod miške, pisaljkom za uvetom,
štapom u ruci i ogrtačem na ramenu. Siđe sa magarca, pozdravi ih i upita: „Kako ste braćo?“
Uzvratiše mu pozdrav i pozvaše ga da im se pridruži. On reče: „Dozvolite da i ja svoju sofru raširim.“ On sede pa odveza svoju sofru sa hlebom i sirom. Zahvali se Bogu na hrani, pa započe razgovor: „Dolazim iz tog i tog mesta. Veoma sam se ob- radovao videći vas, jer neću morati da budem sam u ovom karavansaraju. Nadam se da ću uvek ovako srećne i na okupu da vas vidim. Ne znam kome od vas da se pridružim, eh da je sofra samo jedna, ali dobro, mi smo svi braća.
I mi smo u našem mestu nekada jeli ovako, kao što vi jedete. I to je bilo dobro. Zašto je to bilo dobro? Zato što se ljudi razlikuju: neki imaju više, neki manje, jedni imaju zube, drugi nemaju, neki vode računa o tome da li je hleb pošteno zarađen, a za svoj hleb znaju kako je stečen, neki vode računa o dostojanstvu pa ne žele da drugi znaju šta jedu, ukusi se takođe razlikuju...“
„Tako je!“, potvrdiše jednoglasno prisutni.
„Tako je“, potvrdi pridošlica, pa nastavi, „ali, jednog dana nas nekoliko pođosmo na put. Rekosmo: ‘Sada kada zajedno putujemo treba zajedno i da jedemo.’ Hleb izlomismo, pa ga na jednu gomilu stavismo, baš kao i sir. Videsmo da je sada mnogo bolje nego pre. Ako neki prijatelj naiđe, velika sofra je mnogo dostojnija gosta. Ako li pak naiđe neki stranac,
videće da smo našim mislima i srcima jedinstveni, da među nama vladaju sloga i prijateljstvo, pa neće smeti da se usudi nešto nažao da nam učini. Za nas same, opet, nikakve razlike ne beše, ili beše čak i bolje. Obedovanje sad beše pristojnije i kulturnije, više niko nije sedao za sofru neopranih ruku. Takođe, niko nema više od jednog stomaka. Ukratko, postali smo bliži, poput jedne velike porodice smo sedeli u krugu, bilo je veoma prijatno, osećala se ljubaznost. Posle toga, ma gde se zadesili, uvek smo jednu sofru pravili. Sada, kada smo se jedinstvu i slozi navikli, vidimo da od toga mnogo koristi ima. Među nama više niko nije usamljen. Poslanik Božiji je rekao da se obilje, blagoslov i milost na velikoj sofri nalaze. Mi, koji smo to iskusili, možemo da potvrdimo da je zaista tako...“
Neko reče: „Hajde da spojimo sofre i hleb na jednu gomilu stavimo!“
„Neka vas Bog blagoslovi!“, reče putnik, „vi ste zaista dobri ljudi, kada prijateljske reči na vas utiču. Bratstvo i jedinstvo znaci su veličine čovekove.“
Starac reče: „Sav hleb i sir spojite tako da se ne poznaje šta je čije. Ovaj čovek govori istinu, obilje, blagoslov i milost se na velikoj sofri nalaze!“
„Onaj čovek sa sabljom je isto to hteo!“, reče neko.
„Da“, reče starac, „on je isto to govorio, ali drugim jezikom koji mi ne razumemo,govorio je o miru,
ali sa sabljom u rukama, njegove reči su bile zle i gorke, bio je nasilan. ^ovek ne želi sili da se potčini. Reči našeg dragog prijatelja, su bile dobre, lepe i prijatne, govorio je s ljubavlju i govorio je istinu.“
Naravoučenije: Sablja glavu čuva, šubara je kvari!
Šalim se, eto k'o biva vjera se ne širi sabljom već "lijepom riječi koja i gvozdena vrata otvara.
Vjera, ona vanjska i formalna se širila i sabljom a ona druga, suštinska rekao bih, ličnim primjerom i mudrom riječi.
Neko voli kandžiju/sablju da njome razmahuje a neko je valjda od navike naučio da prima udarce pa ne razumije drugi jezik osim jezika grubosti.
fatamorgana wrote:Naravoučenije: Sablja glavu čuva, šubara je kvari!
Šalim se, eto k'o biva vjera se ne širi sabljom već "lijepom riječi koja i gvozdena vrata otvara.
Vjera, ona vanjska i formalna se širila i sabljom a ona druga, suštinska rekao bih, ličnim primjerom i mudrom riječi.
Neko voli kandžiju/sablju da njome razmahuje a neko je valjda od navike naučio da prima udarce pa ne razumije drugi jezik osim jezika grubosti.
Ja kad sam čitao, ovaj prvi sa sabljom i konjanicima me je podsjećao na Tileta i bivšu nam državu ili možda
čak na komunizam a ovaj drugi se još nije ni pojavio
fatamorgana wrote:Naravoučenije: Sablja glavu čuva, šubara je kvari!
Šalim se, eto k'o biva vjera se ne širi sabljom već "lijepom riječi koja i gvozdena vrata otvara.
Vjera, ona vanjska i formalna se širila i sabljom a ona druga, suštinska rekao bih, ličnim primjerom i mudrom riječi.
Neko voli kandžiju/sablju da njome razmahuje a neko je valjda od navike naučio da prima udarce pa ne razumije drugi jezik osim jezika grubosti.
Ja kad sam čitao, ovaj prvi sa sabljom i konjanicima me je podsjećao na Tileta i bivšu nam državu ili možda
čak na komunizam a ovaj drugi se još nije ni pojavio
A mene sablja kao simbol uvijek podsjeti na al Halajj - ove katile koji su božjeg miljenika prvo zvjerski mučili pa onda na katilski način i pogubili ....