Upiso' 2 faksa. Zavrsio jedan. Na pola drugog. Uradio 3 staziranja u toku studiranja, od marketinskih agencija do banaka. Hejbet volontiranja, od SFF-a do SBF. Gradio sebi ime i status gdje god sam isao i gdje god sam se pojavio, jer sam danonocno vrijedno radio i pokusavao da ostavim trag za sobom. Dobio ne jednu, ne dvije, nego tri ponude za posao u prvih 2 mjeseca poslije zavrsetka faksa (slao, zvao, trazio preporuke, prilike i mogucnosti bez prestanka). Odbio sve tri, odlucio da odem na master na jednom od najboljih univerziteta na svijetu.
Ja kao inace tesko depresivna i asocijalna licnost u zivotu NIKAD nisam sebi rekao da ne mogu, i da se ne moze (sto se tice obrazovanja, posla i uspjeha u tom polju). Zato sto sam samo imao fakultete i svoju neku nauku, nista u zivotu drugo i nisam imao. Poenta svega; Ona stara cliche fraza: believe and find a way to do it. Success is inevitable.
