Forum Klix.ba

i znaš... i sinoć si bio moja želja, ona koju nisam rekla glasno, ona na koju sam pomislila brzo, toliko brzo da niko ne uhvati taj osmijeh kad sam pomislila na tebe...

potočanka wrote:i znaš... i sinoć si bio moja želja, ona koju nisam rekla glasno, ona na koju sam pomislila brzo, toliko brzo da niko ne uhvati taj osmijeh kad sam pomislila na tebe...

Ozdravljenje

Dugo sam bolovala od ljubavi...
i činilo mi se važno vrlo,
da li ima negde ili ne,
nečega čega nema.

A od jutros sve razumem čudesno
i mislim da je udesila priroda umesno
ili slučaj naneo,
te nisam uvek draga bivala čoveku
koji bi mi čežnje zaneo,
za nečim čega nema.

U zamišljene sreće maženju
istrošilo bi mi se srca pola,
utopila bi mi se duša u traženju
nečega čega nema.

Sad jedino, kao nad srećom strepim:
da li će ovaj dan svanuti
oblačnim ili lepim, jer znam,
ništa mi ne može doneti nečega čega nema.

Desanka Maksimović

Neki ljudi žele biti lijepi, bogati, slavni i popularni.
Ja? Ja samo želim biti sretna...

Ona te je jedina voljela svim srcem. A baš nju si uvijek tjerao od sebe...

...bila je to neka čudna vrsta prijateljstva, zapravo to nikada nije bilo samo prijateljstvo već nešto više. ne znam ni kako da nas definišem. niti samo prijatelji niti par, nešto između. al' to između je bilo dovoljno da ne poželim nikog drugog...

Povratak

Ti i ne slutiš
moj povratak i moju blizinu

U noći kada šumi u tvom uhu tiha mjesečina
znaj:
ne koraca mjesečina oko tvoje kuće
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu

Kad koracajući cestom kroz mrtvo svijetlo podne
staneš
preplašena krikom čudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala

I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koracam uspravan i svečan
kao pored tebe

A.B.Šimić

A lijepo sam ti rekla:''Nemoj me varati, neću ti oprostiti.'', i održala sam riječ...

I dalje vjerujem da nas sudbina ima u planu...

I znala sam i prije nego što si mi rekao da je gotovo. Moje srce već je naviklo na kraj. Ali samo što se ovaj put nisam nadala kraju, nego novom početku. Obećavali smo mnogo, a samo jedno nismo obećali, da ćemo otići jedno od drugog. I baš to neobećano se ostvarilo. Šteta, šteta i po mene i po tebe, šteta po nas...

O ne, nisi je volio. Možda ti je jednostavno bilo lijepo kada je ona tu i možda te činila boljom osobom. Ali nisi je volio. Ljude koje voliš ne prevariš i ne uništiš...

Ne znam zašto, ali konačno osjećam da mi je svejedno za sve što dolazi. Valjda to dođe sa vremenom kada shvatiš da trebaš da pustiš ono što ti ne pripada...

Jedino tebe nemam, a samo ti za mene postojiš...

"Srcu ne treba vjerovati. Srcu baš najmanje." - Tin Ujević

Ne mogu ja, dobri čoveče, ozdraviti, jer ja i nisam bolestan, nego sam ovakav, a od sebe se ne može ozdraviti.
Ivo Andrić

Entropio wrote:"Srcu ne treba vjerovati. Srcu baš najmanje." - Tin Ujević

Ali, srest ćeš samo stranca, slučajnog prolaznika i pogled leden, iako te taj neznanac nekada volio više od sebe...

Znaš li koja je razlika između obećanja i sjećanja? Mi slomimo obećanja, ali sjećanja slome nas...

Njeno srce je konačno shvatilo ono što je njen razum znao cijelo vrijeme. On je nije vrijedan...

Siguran sam da će biti još prijatelja u tvom životu. Samo ne smiješ biti nestrpljiva. Prijatelje ne tražimo, oni se jednostavno dogode. Život nam ponekad donese teške trenutke ali život je nalik na potok, na vodu. Voda juri, žubori, pjeva, plače, nabuja i širi se, probija si nov put. Zimi se ponekad smrzne ali to nije njen kraj. Ona samo čeka novo proljeće, ptice, travu, cvijeće. Tada ponovo poteče. Možda naiđe na drugi potok, sjedini se s njim. Zajedno teku dalje, jače i bučnije, veselije. Do susreta s novim potokom ili rijekom. Daleko je do ušća u more, o tome se ne razmišlja. Zatim, ponekad, vode gotovo usahnu i s mukom se probijaju svojim koritom. Ponekad su mutne i teške ali ubrzo postaju kristalne i prštave. Do nove promjene. Vode teku dalje.

Ivica Smolec

vesela_sveska wrote:Ali, srest ćeš samo stranca, slučajnog prolaznika i pogled leden, iako te taj neznanac nekada volio više od sebe...

Marchelo!

Šta će mi bodrenja kad već steknem ordenja?Čemu rame za plakanje kad je vrijeme osmijeha?
Marchelo

potočanka wrote:i znaš... i sinoć si bio moja želja, ona koju nisam rekla glasno, ona na koju sam pomislila brzo, toliko brzo da niko ne uhvati taj osmijeh kad sam pomislila na tebe...

tako_to wrote:

vesela_sveska wrote:Ali, srest ćeš samo stranca, slučajnog prolaznika i pogled leden, iako te taj neznanac nekada volio više od sebe...

Marchelo!

frameni wrote:Siguran sam da će biti još prijatelja u tvom životu. Samo ne smiješ biti nestrpljiva. Prijatelje ne tražimo, oni se jednostavno dogode. Život nam ponekad donese teške trenutke ali život je nalik na potok, na vodu. Voda juri, žubori, pjeva, plače, nabuja i širi se, probija si nov put. Zimi se ponekad smrzne ali to nije njen kraj. Ona samo čeka novo proljeće, ptice, travu, cvijeće. Tada ponovo poteče. Možda naiđe na drugi potok, sjedini se s njim. Zajedno teku dalje, jače i bučnije, veselije. Do susreta s novim potokom ili rijekom. Daleko je do ušća u more, o tome se ne razmišlja. Zatim, ponekad, vode gotovo usahnu i s mukom se probijaju svojim koritom. Ponekad su mutne i teške ali ubrzo postaju kristalne i prštave. Do nove promjene. Vode teku dalje.

Ivica Smolec