Bosanska piramida Sunca

znanje · Post by **znanje** » 21/01/2006 14:45

"USPJEŠNI" PROJEKTI HASANA ČENGIĆA

1. MURADIF PAJT . "Investitor" koji od 2000. želi napraviti aerodrom u Visokom. Odnedavno uključen i u aktivnosti Bosmala. Porijeklom iz Visokog.

2. BRAĆA ŠABANOVIĆ. "Investitori" koji od 2002. žele napraviti auto-put u BiH. Odgojeni u Čengićevoj ergeli u Maleziji. Ima ih još, ovi su prvi... "Projekti" u koje su ili će biti uključeni uglavnom služe pranju više milijardi dolara pokradenih u toku rata. Porijeklom iz Visokog.

3. SEMIR OSMANAGIĆ. "Investitor" koji od 2005. "sam" finansira iskopavanje prve "piramide" u BiH. Pripreman tako što će namjenski sticati "iskustvo" turističkim obilascima svjetskih piramida i piskaranjem bezvrijednih brošurica.

Među projekte kriminalaca Čengić Hasana i njegovog oca Čengić Halida (glavnog logističara A BiH) ubrajaju se Hasanov zet general Sulejman Vranj (glavni kadrovik A BiH) te Rasim Delić zastavnik JNA i preko noći general te potom komandant A BiH. Ovaj drugi je poslijeratnu karijeru savjetnika Predsjedništva BiH za odbranu krunisao i stalnim mjestom boravka u den Haagu. Svi porijeklom iz Visokog.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

1. Muradif Pajt

Već se izvjesno vrijeme domaća javnost bavi tužbom koju je izvjesni Muradif Pajt podnio protiv Alije Izetbegovića i koja "teži" ravno 824.000 američkih dolara. Riječ je o naplati ratnog korištenja satelitskih telefona. I dok se Izetbegović dopisuje s televizijom objašnjavajući gdje su telefoni završili, naš urednik otkriva kako je zapravo nastao Muradif Pajt - tek jedan iz plejade logističara Bosne.

Newbury, ulica u Bostonu

Sjećam se kao da je bilo jučer... U augustu 2000. godine, nekoliko dana prije odlaska na jednogodišnji studijski boravak u Ameriku, dobio sam na redakcijski e-mail poruku sljedeće sadržine: "Senade, pročitao sam u novinama da dolaziš na Harvard. Ja živim u Bostonu. Moje ime je Muradif, prezivam se Pajt, a ovde me svi zovu Mrak. Mogu ti srediti šta god ti treba. Moji telefoni su... Javi se kad dođeš. Mrak"

Mrak ni kao dijete nisam volio i potrudio sam se da ovu poruku odmah ne samo izbrišem već i zaboravim. Nakon desetak dana provedenih na Harvardu, iz redakcije mi šalju novu poruku od Mraka, u kojoj mi ponovo šalje broj telefona i poziva da mu se javim. Osjećam istu nelagodu, ali se tješim da je Boston dovoljno veliki da bi Mrak slučajno negdje nabasao na mene. Smjestio sam se u stan koji me je čekao i postao telefonski pretplatnik. Za Mraka dovoljno.

"Halo, ovdje Mrak! Đe si, Care, što se ne javiš? Jesi li se smjestio? Čitam ja Dane. Svašta ću ti ja reći! Znaš koje su milione pokrali Alija i Hasan?! Ja sam bio u Zagrebu u ratu, sve znam šta se u džamiji radilo. Da dođem po tebe?" Zbunjeno odgovaram da nije potrebno, da ću se javiti kad stignem... Ne popušta i insistira da dođe. Da bih to izbjegao, kažem da ću ja doći, da predloži neko mjesto u centru Bostona, pošto samo taj dio grada, i to površno, znam. "Care, Newbury, glavna ulica. Restoran 'Armani', to ti je najskuplji. Ja sam tu po čitav dan, u bašti." Pitam kako ćemo se prepoznati. "Ništa, Care, ne brini. Samo pitaj konobare za Mraka, svi znaju. Bit ću ja tamo u četiri sata."

Tačno u četiri stojim na ulazu u baštu najskupljeg restorana najskuplje ulice u Bostonu. Puno zgodnih mladih poslovnih žena i muškaraca, u Chanel-kostimima i Bossovim odijelima, očito tu dolazi da bude primijećeno, pokaže svoj blistavi osmijeh i pojede nekoliko listova salate po cijeni od dvadesetak dolara. Na ulazu u baštu skrušeno pitam za Mraka. Konobar me blijedo gleda i ja kažem da očekujem prijatelja i da ću sam sjesti za sto. Nakon pola sata dolazi donji dio trenirke, papuče, polo majica i mobitel u ruci, kasne četrdesete - lako smo se prepoznali. Tapše me po ramenu, viče na konobara udaljenog desetak metara od nas, svi se okreću, protestuje nezadovoljan položajem stola. "Šta ćeš popiti? Ma, šta već piješ? Ma, kakvu kolu! Nemoj mi tu balijsku, došao odozdo pa sad... Two beers, briši!" Meškoljim se na stolici i razmišljam koliko još minuta, a da budem pristojan, moram sjediti sa njim prije nego što kažem da moram ići. "Care, ja sam ti upoznao tu bagru dole još u zatvoru. Bio sam antikomunista i zbog toga sam ležao, kad i Hasan i Behmen. Ja sam ti od Visokog. Žena mi je ljekarka ovdje. U ratu sam u Zagrebu radio na organizaciji pomoći za Bosnu, u džamiji. Znaš li ti, Care, koliko je Hasan pokrao miliona? Bio je fond da se naša djeca šalju u Maleziju da studiraju, da budu magistri i doktori, da i mi muslimani imamo obrazovanih ljudi. Sve ću ti reći koliko je para samo tu pokradeno. Ali ima i da napišeš da mi Alija duguje skoro milion dolara za satelitske telefone. Naš'o sam ja ovdje advokata. Kad sam vidio kakvi su lopovi, pokupio sam porodicu i došao ovdje. Eno, vidiš ovu zgradu - tu ti je moj stan. To sam kupio kad sam došao. Treba li ti šta? He, he, voliš ti ćevape. Povest će tebe Mrak na piknik, da grilamo ćevape. Voliš ti dobro pojest, vidim ja. Ja ti se ne volim družiti sa ovom našom bagrom ovdje… Eno, vidiš onog malog, onaj ti je iz Mostara, radi tu nešto i ja sam ti svaki dan ovdje, oblijeće oko mene. Halo, Mali, dođi 'vamo! Evo ti ova moja kartica i idi digni mi sa onog automata dvjesta dolara. Samo nemoj da si dig'o više, to je zlatna kartica i ja dobijam izvještaje… Znaš, ocu sam dole napravio kuću, trospratnu i opremio je. Samo sam jednom poslije rata bio. Ono je dole sranje, meni je sve nekako dole tijesno, usko... Samo sam jednom bio poslije rata i samo sam u Holidayu spav'o. Ne bih ti ja dole mog'o nigdje zaspat sem u Holidayu. Sve ću ja tebi reći o Aliji i o Hasanu i o njihovim lopovima. Đe ćeš, đe žuriš? Kad ti stiže žena? Javi se pa da idemo sa ženama na piknik, moja je doktorica. Vozdra, Care, ja ću ovo platiti. Ja sam ti ovdje svaki dan, svi znaju, ovo ti je najskuplje mjesto..."

Kako mi je porodica stizala tek za nekoliko dana, često sam na početku mog boravka u Americi bivao sam. Najviše sam vremena provodio misleći o Mraku. Iz glave mi nikako nije izlazila konstatacija: dobro je u Bosni i kamen na kamenu ostao kad su o logistici njenih branitelja brinuli ljudi kao što je Mrak. Kasnije sam upoznao puno Sarajlija i Bosanaca u Bostonu. Naravno, svi su znali Mraka i znali su kako je stekao bogatstvo sa kojim je došao u Ameriku. No, izbjegavali su ga želeći da izbjegnu njegov prezir prema njima, prezir kakav prema siromasima može imati samo fukara koja je preko noći postala bogata. Jedan koji je studirao na prestižnom bostonskom univerzitetu, ispričao mi je sljedeći događaj: jednog dana dobije poziv da se javi dekanu fakulteta. Dekan mu objasni da zna da je on iz Bosne, te ga moli da pođe sa njim do jednog bogatog bosanskog biznismena, koji je za nekoliko miliona dolara kupio na berzi dionice jedne rastuće telekomunikacione kompanije. Pošto je običaj da fakulteti u Americi traže dobročinitelje za svoje istraživačke projekte i centre, to je dekan mislio da bi bilo zgodno da bosanski student pođe sa njim da zamole bogatog bosanskog biznismena za donaciju.

Moj prvi susret sa Mrakom bio je i posljednji. Telefonirao mi je još desetak puta, predlažući da se nađemo. Nudio mi je ćevape i priču o Aliji, Hasanu, zagrebačkoj džamiji, milionima i lopovima. Volim i ćevape i svjedočenja o lopovima, ali su mi se njegove ponude gadile. Na Mraka sam bio zaboravio, sve dok prije nekoliko večeri u Dnevniku Federalne televizije nisam čuo informaciju o presudi nekog bostonskog suda, po kojoj je Alija Izetbegović za korištenje satelitskih telefona tokom rata dužan platiti 824 hiljade dolara, plus pripadajuće kamate.

Pogađate, privatni tužitelj je moj poznanik Mrak. Uvjeren sam da je Izetbegović zbog svih svojih mrakova među ratnim logističarima to i zaslužio. Jedino nikako ne mogu da razlučim da li bi mi više bilo žao da Alija ne plati "dug" ili da Mrak dobije pare.

(http://www.bhdani.com/arhiva/272/t27212.shtml)

2.Braća Šabanović

Manekeni obmane

Braća Nijaz i Edin Šabanović, vlasnici Bosmala, u našim su se životima pojavili kao otjelotvorenja "bosanskog sna": izbjeglice iz Visokog, u Maleziji završavaju fakultete; naučeni na novi, savremeni način mišljenja i poslovanja, sreću čovjeka koji im omogućava da po povratku u BiH žive nekadašnja maštanja - da budu milioneri u vlastitoj domovini. Bosmal tako, u saradnji s malezijskim dobrotvorom/partnerom, 2001. godine kreće s izgradnjom City Centera, dviju zgrada sa 307 luksuznih apartmana, devet penthausa, skoro 9.000 kvadrata poslovnog prostora…

Otkako su izmarširali iz anonimnosti, Šabanovići su se predstavljali kao mladi, ali ozbiljni biznismeni: puni planova, optimizma, ideja, samouvjereni u postavljanju rokova, sigurni u vlastite projekte i veze s bogatim svijetom. Nijaz i Edin i sva ta njihova lijepa priča upakovana u gard provincijskih menadžera, nažalost, najvjerovatnije ne predstavljaju ništa drugo do - ublehu. Petog novembra ove godine naš fotograf snimio je ono što bi trebalo biti Bosmal City Center: dvije nedovršene zgrade, umrtvljene mašine i tablu na kojoj piše da je rok za završetak radova - treći novembar 2003. godine. Dva dana, dakle, nakon isteka roka - stanova, garaža, ambulante, poslovnih prostora, obdaništa, restorana, bazena; nema na mapi.

Sve i da je riječ o "objektivnim okolnostima", sve da braća Šabanović imaju najgenijalnija objašnjenja, ma, i da je rok završetka na vrijeme pomjeren i da ga znaju svi što su prije godinu i po dana kaparisali stanove (a bilo ih je, tvrdio je tada Nijaz Š., iznenađujuće puno), na cijelu tu priču, pogotovo na onaj važniji dio - o izgradnji koridora, treba staviti upitnik velik kao zamišljeni neboderi u Sarajevu.

Prema pouzdanim informacijama, šef Bank Islam Malaysije, kojeg su Šabanovići ovdašnjim medijima predstavljali kao donosioca bankovne garancije za izgradnju autoputa, u Sarajevu uopće nije bio zbog ceste. Predstavnik jedine malezijske banke kontaktirane u vezi sa izgradnjom koridora došao je, naime, da vidi hoće li mu Bosmal moći vratiti kredit dat za izgradnju City Centera!

Također, isti taj Bosmal, ma šta da braća tvrde, nema podršku malezijske vlade! Dapače, i odskora bivši premijer te države Mahathir Mohammed i njegov nasljednik Abdullah Badawi dvoje oko valjanosti investicije i same kompanije, Bosmala dakle, koji bankovnu garanciju - iako Šabanovići tvrde da je imaju - neće dobiti sve dok se ne formira konzorcij kompanija vrijednih bankarskog povjerenja.

Šabanovićima, i onima koji još uvijek ne vjeruju kako su dva naočita momka manekeni obmane, naruku ne idu ni činjenice u vezi s rejtingom Bosne i Hercegovine u svijetu ozbiljnih ulaganja, niti promjene u samoj Maleziji. Prije svega, BiH nije ni blizu grupe zemalja - o čemu je nedavno u Danima govorio i dr. Ian Bremmer - vrijednih ozbiljnijeg stranog investiranja. S druge strane, Malezija, predstavljana kao zemlja spremna pomoći izgradnju autoputa, pritisnuta unutarnjim dugovima, uveliko smanjuje budžete namijenjene za projekte van svojih granica. Na kraju, dobrovoljno povlačenje tamošnjeg premijera imat će za posljedicu i odlazak iz piramide moći nekolicine njegovih saradnika, na čiju su podršku za izgradnju autoputa Sava - Jadran računali i mnogo ozbiljniji likovi od biznismena u farmerkama.

Tokom rata, grupa od Stranke demokratske akcije i Islamske zajednice odabranih mladih Bošnjaka, među kojima su bili i Šabanovići, imala je priliku ne samo otići u Maleziju već se tamo i školovati, sve uz garancije da ih se sprema za buduće liderstvo u BiH. Koliko su ta uvjeravanja bila ozbiljna, govore i iznenađenja nekih od "povratnika" time što ih u Sarajevu nisu čekali otvoreni kabineti za važne poslove i spremnost onih što nisu bili njihove sreće da im oslobode pozicije i presele se u redove poklonika i poslušnika. Pakleni plan, u kojem su kreatori naših života stvar postavljali na isti način na koji u "posao" ulaze lokalne varalice (bezobrazno uvjereni da druga strana boluje od manjka pameti), propast će, izgleda, u najvažnijoj fazi. Više skoro da ne postoji niti jedan razlog da se na Bosmal računa u izgradnji autoputa, u poslu što će onome ko ga dobije donijeti najvažniju ulogu u državi za narednih, najmanje, 20 godina, poslu kroz koji bi Bosnom ovladali oni koji su za svoje predstavnike izabrali dva slatkorječiva brata.

(http://www.bhdani.com/default.asp?kat=k ... tekst_rb=1)

3. Semir Osmanagić

Još jedan iz ergele Čengić Hasana.

Nakon što su mu amerikanci priprijetili da i ne sanja o pranju pokradenih ratnih milijardi kroz izgradnju auto-puta (projekat Bosmal pod 2. gore), Čengić se obreo u zagrljaju evropskih vlada. Novi partneri ga uzimaju u zaštitu i on izbacuje svog trećeg aduta iz ergele iznenađenja (ima ih još), u vidu "naučnika" iz oblasti turističkih posjeta svjetskim piramidama - Semira Osmanagića.

Nakon višegodišnjih priprema projekat je ovih dana krenuo, a novi moćni zaštitnici Čengić Hasana su se i sami uključili radi nadziranja projekta postavljajući predstavnika OSCE za direktora "fondacije za visočke piramide". Tom fondacijom upravlja savjetnik potpredsjednika SDA, Hurtić Zlatan. Projekat ima za cilj isprazniti što je više moguće lokalnih, opštinskih, kantonalnih i federalnih budžeta.

danas · Post by **danas** » 21/01/2006 15:19

hajd' bogati, sta se sekirate...
kad se iskopa piramida

moci ce turisti iz cijelog svijeta ici direkt u visoko, i fino slijetati na visocki aerodrom

cernica · Post by **cernica** » 21/01/2006 15:39

KOJI IZVORI, KOJE POVEZIVANJE I…KOJA LAZ!!!

senada · Post by **senada** » 21/01/2006 15:41

Dovoljno je bilo cuti dva termina - Visoko i piramida.Znala sam odmah ko je u pozadini epohalnog otkrica.Medjutim, cudne su reakcije javnosti.Nevjerovatno je da sve nas koji se suprotstavimo prevarama i lazima vezanim za "demokrate90"u ovom slucaju za njihov projekt tzv. piramida, zigosu nas kao drzavne neprijatelje.

danas · Post by **danas** » 21/01/2006 15:47

senada wrote:Dovoljno je bilo cuti dva termina - Visoko i piramida.Znala sam odmah ko je u pozadini epohalnog otkrica.Medjutim, cudne su reakcije javnosti.Nevjerovatno je da sve nas koji se suprotstavimo prevarama i lazima vezanim za "demokrate90"u ovom slucaju za njihov projekt tzv. piramida, zigosu nas kao drzavne neprijatelje.

moja senada...
kakva je ovo nakarada od drzava, jedino sto je ostalo postenom i normalnom covjeku da bude je uparavo -- "drzavni neprijatelj"...

ludost · Post by **ludost** » 21/01/2006 15:51

amanjarabi · Post by **amanjarabi** » 21/01/2006 16:05

Da citiram vec legendarnog SERONJU:

Poserem se ja na piramidu

pravimjernik · Post by **pravimjernik** » 21/01/2006 16:11

@cernica

sad sam se čuo s jaranom- ovo što je znanje objavio prosulo se sarajevskom čaršijom,nako baš, leglo. sjeba vas tip.

game is over

senada · Post by **senada** » 21/01/2006 16:15

znanje wrote:"USPJEŠNI" PROJEKTI HASANA ČENGIĆA

1. MURADIF PAJT . "Investitor" koji od 2000. želi napraviti aerodrom u Visokom. Odnedavno uključen i u aktivnosti Bosmala. Porijeklom iz Visokog.

2. BRAĆA ŠABANOVIĆ. "Investitori" koji od 2002. žele napraviti auto-put u BiH. Odgojeni u Čengićevoj ergeli u Maleziji. Ima ih još, ovi su prvi... "Projekti" u koje su ili će biti uključeni uglavnom služe pranju više milijardi dolara pokradenih u toku rata. Porijeklom iz Visokog.

3. SEMIR OSMANAGIĆ. "Investitor" koji od 2005. "sam" finansira iskopavanje prve "piramide" u BiH. Pripreman tako što će namjenski sticati "iskustvo" turističkim obilascima svjetskih piramida i piskaranjem bezvrijednih brošurica.

Među projekte kriminalaca Čengić Hasana i njegovog oca Čengić Halida (glavnog logističara A BiH) ubrajaju se Hasanov zet general Sulejman Vranj (glavni kadrovik A BiH) te Rasim Delić zastavnik JNA i preko noći general te potom komandant A BiH. Ovaj drugi je poslijeratnu karijeru savjetnika Predsjedništva BiH za odbranu krunisao i stalnim mjestom boravka u den Haagu. Svi porijeklom iz Visokog.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

1. Muradif Pajt

Već se izvjesno vrijeme domaća javnost bavi tužbom koju je izvjesni Muradif Pajt podnio protiv Alije Izetbegovića i koja "teži" ravno 824.000 američkih dolara. Riječ je o naplati ratnog korištenja satelitskih telefona. I dok se Izetbegović dopisuje s televizijom objašnjavajući gdje su telefoni završili, naš urednik otkriva kako je zapravo nastao Muradif Pajt - tek jedan iz plejade logističara Bosne.

Newbury, ulica u Bostonu

Sjećam se kao da je bilo jučer... U augustu 2000. godine, nekoliko dana prije odlaska na jednogodišnji studijski boravak u Ameriku, dobio sam na redakcijski e-mail poruku sljedeće sadržine: "Senade, pročitao sam u novinama da dolaziš na Harvard. Ja živim u Bostonu. Moje ime je Muradif, prezivam se Pajt, a ovde me svi zovu Mrak. Mogu ti srediti šta god ti treba. Moji telefoni su... Javi se kad dođeš. Mrak"

Mrak ni kao dijete nisam volio i potrudio sam se da ovu poruku odmah ne samo izbrišem već i zaboravim. Nakon desetak dana provedenih na Harvardu, iz redakcije mi šalju novu poruku od Mraka, u kojoj mi ponovo šalje broj telefona i poziva da mu se javim. Osjećam istu nelagodu, ali se tješim da je Boston dovoljno veliki da bi Mrak slučajno negdje nabasao na mene. Smjestio sam se u stan koji me je čekao i postao telefonski pretplatnik. Za Mraka dovoljno.

"Halo, ovdje Mrak! Đe si, Care, što se ne javiš? Jesi li se smjestio? Čitam ja Dane. Svašta ću ti ja reći! Znaš koje su milione pokrali Alija i Hasan?! Ja sam bio u Zagrebu u ratu, sve znam šta se u džamiji radilo. Da dođem po tebe?" Zbunjeno odgovaram da nije potrebno, da ću se javiti kad stignem... Ne popušta i insistira da dođe. Da bih to izbjegao, kažem da ću ja doći, da predloži neko mjesto u centru Bostona, pošto samo taj dio grada, i to površno, znam. "Care, Newbury, glavna ulica. Restoran 'Armani', to ti je najskuplji. Ja sam tu po čitav dan, u bašti." Pitam kako ćemo se prepoznati. "Ništa, Care, ne brini. Samo pitaj konobare za Mraka, svi znaju. Bit ću ja tamo u četiri sata."

Tačno u četiri stojim na ulazu u baštu najskupljeg restorana najskuplje ulice u Bostonu. Puno zgodnih mladih poslovnih žena i muškaraca, u Chanel-kostimima i Bossovim odijelima, očito tu dolazi da bude primijećeno, pokaže svoj blistavi osmijeh i pojede nekoliko listova salate po cijeni od dvadesetak dolara. Na ulazu u baštu skrušeno pitam za Mraka. Konobar me blijedo gleda i ja kažem da očekujem prijatelja i da ću sam sjesti za sto. Nakon pola sata dolazi donji dio trenirke, papuče, polo majica i mobitel u ruci, kasne četrdesete - lako smo se prepoznali. Tapše me po ramenu, viče na konobara udaljenog desetak metara od nas, svi se okreću, protestuje nezadovoljan položajem stola. "Šta ćeš popiti? Ma, šta već piješ? Ma, kakvu kolu! Nemoj mi tu balijsku, došao odozdo pa sad... Two beers, briši!" Meškoljim se na stolici i razmišljam koliko još minuta, a da budem pristojan, moram sjediti sa njim prije nego što kažem da moram ići. "Care, ja sam ti upoznao tu bagru dole još u zatvoru. Bio sam antikomunista i zbog toga sam ležao, kad i Hasan i Behmen. Ja sam ti od Visokog. Žena mi je ljekarka ovdje. U ratu sam u Zagrebu radio na organizaciji pomoći za Bosnu, u džamiji. Znaš li ti, Care, koliko je Hasan pokrao miliona? Bio je fond da se naša djeca šalju u Maleziju da studiraju, da budu magistri i doktori, da i mi muslimani imamo obrazovanih ljudi. Sve ću ti reći koliko je para samo tu pokradeno. Ali ima i da napišeš da mi Alija duguje skoro milion dolara za satelitske telefone. Naš'o sam ja ovdje advokata. Kad sam vidio kakvi su lopovi, pokupio sam porodicu i došao ovdje. Eno, vidiš ovu zgradu - tu ti je moj stan. To sam kupio kad sam došao. Treba li ti šta? He, he, voliš ti ćevape. Povest će tebe Mrak na piknik, da grilamo ćevape. Voliš ti dobro pojest, vidim ja. Ja ti se ne volim družiti sa ovom našom bagrom ovdje… Eno, vidiš onog malog, onaj ti je iz Mostara, radi tu nešto i ja sam ti svaki dan ovdje, oblijeće oko mene. Halo, Mali, dođi 'vamo! Evo ti ova moja kartica i idi digni mi sa onog automata dvjesta dolara. Samo nemoj da si dig'o više, to je zlatna kartica i ja dobijam izvještaje… Znaš, ocu sam dole napravio kuću, trospratnu i opremio je. Samo sam jednom poslije rata bio. Ono je dole sranje, meni je sve nekako dole tijesno, usko... Samo sam jednom bio poslije rata i samo sam u Holidayu spav'o. Ne bih ti ja dole mog'o nigdje zaspat sem u Holidayu. Sve ću ja tebi reći o Aliji i o Hasanu i o njihovim lopovima. Đe ćeš, đe žuriš? Kad ti stiže žena? Javi se pa da idemo sa ženama na piknik, moja je doktorica. Vozdra, Care, ja ću ovo platiti. Ja sam ti ovdje svaki dan, svi znaju, ovo ti je najskuplje mjesto..."

Kako mi je porodica stizala tek za nekoliko dana, često sam na početku mog boravka u Americi bivao sam. Najviše sam vremena provodio misleći o Mraku. Iz glave mi nikako nije izlazila konstatacija: dobro je u Bosni i kamen na kamenu ostao kad su o logistici njenih branitelja brinuli ljudi kao što je Mrak. Kasnije sam upoznao puno Sarajlija i Bosanaca u Bostonu. Naravno, svi su znali Mraka i znali su kako je stekao bogatstvo sa kojim je došao u Ameriku. No, izbjegavali su ga želeći da izbjegnu njegov prezir prema njima, prezir kakav prema siromasima može imati samo fukara koja je preko noći postala bogata. Jedan koji je studirao na prestižnom bostonskom univerzitetu, ispričao mi je sljedeći događaj: jednog dana dobije poziv da se javi dekanu fakulteta. Dekan mu objasni da zna da je on iz Bosne, te ga moli da pođe sa njim do jednog bogatog bosanskog biznismena, koji je za nekoliko miliona dolara kupio na berzi dionice jedne rastuće telekomunikacione kompanije. Pošto je običaj da fakulteti u Americi traže dobročinitelje za svoje istraživačke projekte i centre, to je dekan mislio da bi bilo zgodno da bosanski student pođe sa njim da zamole bogatog bosanskog biznismena za donaciju.

Moj prvi susret sa Mrakom bio je i posljednji. Telefonirao mi je još desetak puta, predlažući da se nađemo. Nudio mi je ćevape i priču o Aliji, Hasanu, zagrebačkoj džamiji, milionima i lopovima. Volim i ćevape i svjedočenja o lopovima, ali su mi se njegove ponude gadile. Na Mraka sam bio zaboravio, sve dok prije nekoliko večeri u Dnevniku Federalne televizije nisam čuo informaciju o presudi nekog bostonskog suda, po kojoj je Alija Izetbegović za korištenje satelitskih telefona tokom rata dužan platiti 824 hiljade dolara, plus pripadajuće kamate.

Pogađate, privatni tužitelj je moj poznanik Mrak. Uvjeren sam da je Izetbegović zbog svih svojih mrakova među ratnim logističarima to i zaslužio. Jedino nikako ne mogu da razlučim da li bi mi više bilo žao da Alija ne plati "dug" ili da Mrak dobije pare.

(http://www.bhdani.com/arhiva/272/t27212.shtml)

2.Braća Šabanović

Manekeni obmane

Braća Nijaz i Edin Šabanović, vlasnici Bosmala, u našim su se životima pojavili kao otjelotvorenja "bosanskog sna": izbjeglice iz Visokog, u Maleziji završavaju fakultete; naučeni na novi, savremeni način mišljenja i poslovanja, sreću čovjeka koji im omogućava da po povratku u BiH žive nekadašnja maštanja - da budu milioneri u vlastitoj domovini. Bosmal tako, u saradnji s malezijskim dobrotvorom/partnerom, 2001. godine kreće s izgradnjom City Centera, dviju zgrada sa 307 luksuznih apartmana, devet penthausa, skoro 9.000 kvadrata poslovnog prostora…

Otkako su izmarširali iz anonimnosti, Šabanovići su se predstavljali kao mladi, ali ozbiljni biznismeni: puni planova, optimizma, ideja, samouvjereni u postavljanju rokova, sigurni u vlastite projekte i veze s bogatim svijetom. Nijaz i Edin i sva ta njihova lijepa priča upakovana u gard provincijskih menadžera, nažalost, najvjerovatnije ne predstavljaju ništa drugo do - ublehu. Petog novembra ove godine naš fotograf snimio je ono što bi trebalo biti Bosmal City Center: dvije nedovršene zgrade, umrtvljene mašine i tablu na kojoj piše da je rok za završetak radova - treći novembar 2003. godine. Dva dana, dakle, nakon isteka roka - stanova, garaža, ambulante, poslovnih prostora, obdaništa, restorana, bazena; nema na mapi.

Sve i da je riječ o "objektivnim okolnostima", sve da braća Šabanović imaju najgenijalnija objašnjenja, ma, i da je rok završetka na vrijeme pomjeren i da ga znaju svi što su prije godinu i po dana kaparisali stanove (a bilo ih je, tvrdio je tada Nijaz Š., iznenađujuće puno), na cijelu tu priču, pogotovo na onaj važniji dio - o izgradnji koridora, treba staviti upitnik velik kao zamišljeni neboderi u Sarajevu.

Prema pouzdanim informacijama, šef Bank Islam Malaysije, kojeg su Šabanovići ovdašnjim medijima predstavljali kao donosioca bankovne garancije za izgradnju autoputa, u Sarajevu uopće nije bio zbog ceste. Predstavnik jedine malezijske banke kontaktirane u vezi sa izgradnjom koridora došao je, naime, da vidi hoće li mu Bosmal moći vratiti kredit dat za izgradnju City Centera!

Također, isti taj Bosmal, ma šta da braća tvrde, nema podršku malezijske vlade! Dapače, i odskora bivši premijer te države Mahathir Mohammed i njegov nasljednik Abdullah Badawi dvoje oko valjanosti investicije i same kompanije, Bosmala dakle, koji bankovnu garanciju - iako Šabanovići tvrde da je imaju - neće dobiti sve dok se ne formira konzorcij kompanija vrijednih bankarskog povjerenja.

Šabanovićima, i onima koji još uvijek ne vjeruju kako su dva naočita momka manekeni obmane, naruku ne idu ni činjenice u vezi s rejtingom Bosne i Hercegovine u svijetu ozbiljnih ulaganja, niti promjene u samoj Maleziji. Prije svega, BiH nije ni blizu grupe zemalja - o čemu je nedavno u Danima govorio i dr. Ian Bremmer - vrijednih ozbiljnijeg stranog investiranja. S druge strane, Malezija, predstavljana kao zemlja spremna pomoći izgradnju autoputa, pritisnuta unutarnjim dugovima, uveliko smanjuje budžete namijenjene za projekte van svojih granica. Na kraju, dobrovoljno povlačenje tamošnjeg premijera imat će za posljedicu i odlazak iz piramide moći nekolicine njegovih saradnika, na čiju su podršku za izgradnju autoputa Sava - Jadran računali i mnogo ozbiljniji likovi od biznismena u farmerkama.

Tokom rata, grupa od Stranke demokratske akcije i Islamske zajednice odabranih mladih Bošnjaka, među kojima su bili i Šabanovići, imala je priliku ne samo otići u Maleziju već se tamo i školovati, sve uz garancije da ih se sprema za buduće liderstvo u BiH. Koliko su ta uvjeravanja bila ozbiljna, govore i iznenađenja nekih od "povratnika" time što ih u Sarajevu nisu čekali otvoreni kabineti za važne poslove i spremnost onih što nisu bili njihove sreće da im oslobode pozicije i presele se u redove poklonika i poslušnika. Pakleni plan, u kojem su kreatori naših života stvar postavljali na isti način na koji u "posao" ulaze lokalne varalice (bezobrazno uvjereni da druga strana boluje od manjka pameti), propast će, izgleda, u najvažnijoj fazi. Više skoro da ne postoji niti jedan razlog da se na Bosmal računa u izgradnji autoputa, u poslu što će onome ko ga dobije donijeti najvažniju ulogu u državi za narednih, najmanje, 20 godina, poslu kroz koji bi Bosnom ovladali oni koji su za svoje predstavnike izabrali dva slatkorječiva brata.

(http://www.bhdani.com/default.asp?kat=k ... tekst_rb=1)

3. Semir Osmanagić

Još jedan iz ergele Čengić Hasana.

Nakon što su mu amerikanci priprijetili da i ne sanja o pranju pokradenih ratnih milijardi kroz izgradnju auto-puta (projekat Bosmal pod 2. gore), Čengić se obreo u zagrljaju evropskih vlada. Novi partneri ga uzimaju u zaštitu i on izbacuje svog trećeg aduta iz ergele iznenađenja (ima ih još), u vidu "naučnika" iz oblasti turističkih posjeta svjetskim piramidama - Semira Osmanagića.

Nakon višegodišnjih priprema projekat je ovih dana krenuo, a novi moćni zaštitnici Čengić Hasana su se i sami uključili radi nadziranja projekta postavljajući predstavnika OSCE za direktora "fondacije za visočke piramide". Tom fondacijom upravlja savjetnik potpredsjednika SDA, Hurtić Zlatan. Projekat ima za cilj isprazniti što je više moguće lokalnih, opštinskih, kantonalnih i federalnih budžeta.

Svi koji drugacije misle i govore su ili budale ili lopovi.

ludost · Post by **ludost** » 21/01/2006 16:26

ludost · Post by **ludost** » 21/01/2006 16:55

SuperM · Post by **SuperM** » 21/01/2006 22:23

Ciao ludost,

lijep pokušaj dezinformiranja.

ludost · Post by **ludost** » 21/01/2006 22:34

Bljuzgo · Post by **Bljuzgo** » 21/01/2006 22:51

Raste interes stranih stručnjaka za Bosansku piramidu

U Visoko dolaze arheolozi iz Irske, Australije, Škotske...

Radovi će početi 14. aprila i trajat će sve dok vremenski uvjeti to budu dozvoljavali

Iskopavanje piramida kod Visokog bit će najveći ovogodišnji arheološki projekt u Evropi, što će taj bh. grad pretvoriti u centar arheoloških zbivanja ovog dijela svijeta, rekao je za "Dnevni avaz" Semir Osmanagić, predsjednik Fondacije "Arheološki park: Bosanska piramida Sunca".
Kaže da će radovi u Visočkoj dolini početi 14. aprila i trajati sve dok to vremenski uvjeti budu dozvoljavali.

Eksperti i amateri

Da će područje Visokog biti centar interesa arheologa iz cijelog svijeta, potvrđuju i najave da će u našu zemlju početkom aprila doputovati ekipe stručnjaka među kojima će se naći i arheolozi iz Irske, Australije, Austrije, Škotske i Slovenije, geolozi iz Austrije, SCG i BiH. Ekipu mladih bh. arheologa čine Sead Pilav, Silvana Čobanov i Saša Janković.
- Već sam pripremio Priručnik za arheologiju koji će dobiti svi učesnici projekta, a osobito entuzijasti i amateri koji će na taj način naučiti više o stručnoj strani arheologije. Oni će proći kratak kurs kako bi se mogli pridružiti kvalificiranim timovima na terenu. Ovo je odlična prilika da se u proces iskopavanja i čišćenja uključe svi oni koji žele biti dio ovog značajnog evropskog arheološkog projekta - rekao je Pilav za "Dnevni avaz".

Ljudi od iskustva

U ekspertnom timu bit će i član Austrijskog geološkog društva Stjepan Ćorić, diplomirani inžinjeri geologije Nadija Nukić iz Sarajeva, Ibrica Repisti iz Crne Gore i Nedim Jukić iz Tuzle.
Također, u radove koji predstoje u Visočkoj dolini bit će uključeni i ugledni arheololozi Rojs Ričards (Royce Richards), koji radi za vladu Australije, te Grejs Fegan (Grace Fegan) iz Irske.
Ona je do sada bila na čelu iskopavanja nekoliko arheoloških nalazišta u Irskoj, a posljednjih pet godina tri puta je bila volonter na UNESCO-ovom nalazištu u Butrintu, u Albaniji.

S. ŠKULETIĆ

Velika škola arheologije

- Očigledno je da ljudi piramide prihvataju kao nešto svoje. Prisustvo naših i interes stranih stručnjaka omogućit će da se sve radi stručno i profesionalno, a pod okriljem Fondacije. Iskopavanja na Visociči bit će velika škola arheologije, geologije, historije... pod vedrim nebom i dostupna svakome - naglasio je Osmanagić.

http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer ... z=50&isasp

pravimjernik · Post by **pravimjernik** » 21/01/2006 22:57

znanje wrote:3. Semir Osmanagić

Još jedan iz ergele Čengić Hasana.

semir osmanagić "lipicaner"

pravimjernik · Post by **pravimjernik** » 21/01/2006 23:02

Tonny wrote:http://www.avaz.ba/...

avaz - vaš naućni magazin viso(ć)ke reputacije

Fair Life · Post by **Fair Life** » 21/01/2006 23:08

Prica o Richard Royce sa Univerziteta u Sydneyu je cista laz...

pravimjernik · Post by **pravimjernik** » 21/01/2006 23:13

senada wrote:
znanje wrote:"USPJEŠNI" PROJEKTI HASANA ČENGIĆA

1. MURADIF PAJT . "Investitor" koji od 2000. želi napraviti aerodrom u Visokom. Odnedavno uključen i u aktivnosti Bosmala. Porijeklom iz Visokog.

2. BRAĆA ŠABANOVIĆ. "Investitori" koji od 2002. žele napraviti auto-put u BiH. Odgojeni u Čengićevoj ergeli u Maleziji. Ima ih još, ovi su prvi... "Projekti" u koje su ili će biti uključeni uglavnom služe pranju više milijardi dolara pokradenih u toku rata. Porijeklom iz Visokog.

3. SEMIR OSMANAGIĆ. "Investitor" koji od 2005. "sam" finansira iskopavanje prve "piramide" u BiH. Pripreman tako što će namjenski sticati "iskustvo" turističkim obilascima svjetskih piramida i piskaranjem bezvrijednih brošurica.

Među projekte kriminalaca Čengić Hasana i njegovog oca Čengić Halida (glavnog logističara A BiH) ubrajaju se Hasanov zet general Sulejman Vranj (glavni kadrovik A BiH) te Rasim Delić zastavnik JNA i preko noći general te potom komandant A BiH. Ovaj drugi je poslijeratnu karijeru savjetnika Predsjedništva BiH za odbranu krunisao i stalnim mjestom boravka u den Haagu. Svi porijeklom iz Visokog.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

1. Muradif Pajt

Već se izvjesno vrijeme domaća javnost bavi tužbom koju je izvjesni Muradif Pajt podnio protiv Alije Izetbegovića i koja "teži" ravno 824.000 američkih dolara. Riječ je o naplati ratnog korištenja satelitskih telefona. I dok se Izetbegović dopisuje s televizijom objašnjavajući gdje su telefoni završili, naš urednik otkriva kako je zapravo nastao Muradif Pajt - tek jedan iz plejade logističara Bosne.

Newbury, ulica u Bostonu

Sjećam se kao da je bilo jučer... U augustu 2000. godine, nekoliko dana prije odlaska na jednogodišnji studijski boravak u Ameriku, dobio sam na redakcijski e-mail poruku sljedeće sadržine: "Senade, pročitao sam u novinama da dolaziš na Harvard. Ja živim u Bostonu. Moje ime je Muradif, prezivam se Pajt, a ovde me svi zovu Mrak. Mogu ti srediti šta god ti treba. Moji telefoni su... Javi se kad dođeš. Mrak"

Mrak ni kao dijete nisam volio i potrudio sam se da ovu poruku odmah ne samo izbrišem već i zaboravim. Nakon desetak dana provedenih na Harvardu, iz redakcije mi šalju novu poruku od Mraka, u kojoj mi ponovo šalje broj telefona i poziva da mu se javim. Osjećam istu nelagodu, ali se tješim da je Boston dovoljno veliki da bi Mrak slučajno negdje nabasao na mene. Smjestio sam se u stan koji me je čekao i postao telefonski pretplatnik. Za Mraka dovoljno.

"Halo, ovdje Mrak! Đe si, Care, što se ne javiš? Jesi li se smjestio? Čitam ja Dane. Svašta ću ti ja reći! Znaš koje su milione pokrali Alija i Hasan?! Ja sam bio u Zagrebu u ratu, sve znam šta se u džamiji radilo. Da dođem po tebe?" Zbunjeno odgovaram da nije potrebno, da ću se javiti kad stignem... Ne popušta i insistira da dođe. Da bih to izbjegao, kažem da ću ja doći, da predloži neko mjesto u centru Bostona, pošto samo taj dio grada, i to površno, znam. "Care, Newbury, glavna ulica. Restoran 'Armani', to ti je najskuplji. Ja sam tu po čitav dan, u bašti." Pitam kako ćemo se prepoznati. "Ništa, Care, ne brini. Samo pitaj konobare za Mraka, svi znaju. Bit ću ja tamo u četiri sata."

Tačno u četiri stojim na ulazu u baštu najskupljeg restorana najskuplje ulice u Bostonu. Puno zgodnih mladih poslovnih žena i muškaraca, u Chanel-kostimima i Bossovim odijelima, očito tu dolazi da bude primijećeno, pokaže svoj blistavi osmijeh i pojede nekoliko listova salate po cijeni od dvadesetak dolara. Na ulazu u baštu skrušeno pitam za Mraka. Konobar me blijedo gleda i ja kažem da očekujem prijatelja i da ću sam sjesti za sto. Nakon pola sata dolazi donji dio trenirke, papuče, polo majica i mobitel u ruci, kasne četrdesete - lako smo se prepoznali. Tapše me po ramenu, viče na konobara udaljenog desetak metara od nas, svi se okreću, protestuje nezadovoljan položajem stola. "Šta ćeš popiti? Ma, šta već piješ? Ma, kakvu kolu! Nemoj mi tu balijsku, došao odozdo pa sad... Two beers, briši!" Meškoljim se na stolici i razmišljam koliko još minuta, a da budem pristojan, moram sjediti sa njim prije nego što kažem da moram ići. "Care, ja sam ti upoznao tu bagru dole još u zatvoru. Bio sam antikomunista i zbog toga sam ležao, kad i Hasan i Behmen. Ja sam ti od Visokog. Žena mi je ljekarka ovdje. U ratu sam u Zagrebu radio na organizaciji pomoći za Bosnu, u džamiji. Znaš li ti, Care, koliko je Hasan pokrao miliona? Bio je fond da se naša djeca šalju u Maleziju da studiraju, da budu magistri i doktori, da i mi muslimani imamo obrazovanih ljudi. Sve ću ti reći koliko je para samo tu pokradeno. Ali ima i da napišeš da mi Alija duguje skoro milion dolara za satelitske telefone. Naš'o sam ja ovdje advokata. Kad sam vidio kakvi su lopovi, pokupio sam porodicu i došao ovdje. Eno, vidiš ovu zgradu - tu ti je moj stan. To sam kupio kad sam došao. Treba li ti šta? He, he, voliš ti ćevape. Povest će tebe Mrak na piknik, da grilamo ćevape. Voliš ti dobro pojest, vidim ja. Ja ti se ne volim družiti sa ovom našom bagrom ovdje… Eno, vidiš onog malog, onaj ti je iz Mostara, radi tu nešto i ja sam ti svaki dan ovdje, oblijeće oko mene. Halo, Mali, dođi 'vamo! Evo ti ova moja kartica i idi digni mi sa onog automata dvjesta dolara. Samo nemoj da si dig'o više, to je zlatna kartica i ja dobijam izvještaje… Znaš, ocu sam dole napravio kuću, trospratnu i opremio je. Samo sam jednom poslije rata bio. Ono je dole sranje, meni je sve nekako dole tijesno, usko... Samo sam jednom bio poslije rata i samo sam u Holidayu spav'o. Ne bih ti ja dole mog'o nigdje zaspat sem u Holidayu. Sve ću ja tebi reći o Aliji i o Hasanu i o njihovim lopovima. Đe ćeš, đe žuriš? Kad ti stiže žena? Javi se pa da idemo sa ženama na piknik, moja je doktorica. Vozdra, Care, ja ću ovo platiti. Ja sam ti ovdje svaki dan, svi znaju, ovo ti je najskuplje mjesto..."

Kako mi je porodica stizala tek za nekoliko dana, često sam na početku mog boravka u Americi bivao sam. Najviše sam vremena provodio misleći o Mraku. Iz glave mi nikako nije izlazila konstatacija: dobro je u Bosni i kamen na kamenu ostao kad su o logistici njenih branitelja brinuli ljudi kao što je Mrak. Kasnije sam upoznao puno Sarajlija i Bosanaca u Bostonu. Naravno, svi su znali Mraka i znali su kako je stekao bogatstvo sa kojim je došao u Ameriku. No, izbjegavali su ga želeći da izbjegnu njegov prezir prema njima, prezir kakav prema siromasima može imati samo fukara koja je preko noći postala bogata. Jedan koji je studirao na prestižnom bostonskom univerzitetu, ispričao mi je sljedeći događaj: jednog dana dobije poziv da se javi dekanu fakulteta. Dekan mu objasni da zna da je on iz Bosne, te ga moli da pođe sa njim do jednog bogatog bosanskog biznismena, koji je za nekoliko miliona dolara kupio na berzi dionice jedne rastuće telekomunikacione kompanije. Pošto je običaj da fakulteti u Americi traže dobročinitelje za svoje istraživačke projekte i centre, to je dekan mislio da bi bilo zgodno da bosanski student pođe sa njim da zamole bogatog bosanskog biznismena za donaciju.

Moj prvi susret sa Mrakom bio je i posljednji. Telefonirao mi je još desetak puta, predlažući da se nađemo. Nudio mi je ćevape i priču o Aliji, Hasanu, zagrebačkoj džamiji, milionima i lopovima. Volim i ćevape i svjedočenja o lopovima, ali su mi se njegove ponude gadile. Na Mraka sam bio zaboravio, sve dok prije nekoliko večeri u Dnevniku Federalne televizije nisam čuo informaciju o presudi nekog bostonskog suda, po kojoj je Alija Izetbegović za korištenje satelitskih telefona tokom rata dužan platiti 824 hiljade dolara, plus pripadajuće kamate.

Pogađate, privatni tužitelj je moj poznanik Mrak. Uvjeren sam da je Izetbegović zbog svih svojih mrakova među ratnim logističarima to i zaslužio. Jedino nikako ne mogu da razlučim da li bi mi više bilo žao da Alija ne plati "dug" ili da Mrak dobije pare.

(http://www.bhdani.com/arhiva/272/t27212.shtml)

2.Braća Šabanović

Manekeni obmane

Braća Nijaz i Edin Šabanović, vlasnici Bosmala, u našim su se životima pojavili kao otjelotvorenja "bosanskog sna": izbjeglice iz Visokog, u Maleziji završavaju fakultete; naučeni na novi, savremeni način mišljenja i poslovanja, sreću čovjeka koji im omogućava da po povratku u BiH žive nekadašnja maštanja - da budu milioneri u vlastitoj domovini. Bosmal tako, u saradnji s malezijskim dobrotvorom/partnerom, 2001. godine kreće s izgradnjom City Centera, dviju zgrada sa 307 luksuznih apartmana, devet penthausa, skoro 9.000 kvadrata poslovnog prostora…

Otkako su izmarširali iz anonimnosti, Šabanovići su se predstavljali kao mladi, ali ozbiljni biznismeni: puni planova, optimizma, ideja, samouvjereni u postavljanju rokova, sigurni u vlastite projekte i veze s bogatim svijetom. Nijaz i Edin i sva ta njihova lijepa priča upakovana u gard provincijskih menadžera, nažalost, najvjerovatnije ne predstavljaju ništa drugo do - ublehu. Petog novembra ove godine naš fotograf snimio je ono što bi trebalo biti Bosmal City Center: dvije nedovršene zgrade, umrtvljene mašine i tablu na kojoj piše da je rok za završetak radova - treći novembar 2003. godine. Dva dana, dakle, nakon isteka roka - stanova, garaža, ambulante, poslovnih prostora, obdaništa, restorana, bazena; nema na mapi.

Sve i da je riječ o "objektivnim okolnostima", sve da braća Šabanović imaju najgenijalnija objašnjenja, ma, i da je rok završetka na vrijeme pomjeren i da ga znaju svi što su prije godinu i po dana kaparisali stanove (a bilo ih je, tvrdio je tada Nijaz Š., iznenađujuće puno), na cijelu tu priču, pogotovo na onaj važniji dio - o izgradnji koridora, treba staviti upitnik velik kao zamišljeni neboderi u Sarajevu.

Prema pouzdanim informacijama, šef Bank Islam Malaysije, kojeg su Šabanovići ovdašnjim medijima predstavljali kao donosioca bankovne garancije za izgradnju autoputa, u Sarajevu uopće nije bio zbog ceste. Predstavnik jedine malezijske banke kontaktirane u vezi sa izgradnjom koridora došao je, naime, da vidi hoće li mu Bosmal moći vratiti kredit dat za izgradnju City Centera!

Također, isti taj Bosmal, ma šta da braća tvrde, nema podršku malezijske vlade! Dapače, i odskora bivši premijer te države Mahathir Mohammed i njegov nasljednik Abdullah Badawi dvoje oko valjanosti investicije i same kompanije, Bosmala dakle, koji bankovnu garanciju - iako Šabanovići tvrde da je imaju - neće dobiti sve dok se ne formira konzorcij kompanija vrijednih bankarskog povjerenja.

Šabanovićima, i onima koji još uvijek ne vjeruju kako su dva naočita momka manekeni obmane, naruku ne idu ni činjenice u vezi s rejtingom Bosne i Hercegovine u svijetu ozbiljnih ulaganja, niti promjene u samoj Maleziji. Prije svega, BiH nije ni blizu grupe zemalja - o čemu je nedavno u Danima govorio i dr. Ian Bremmer - vrijednih ozbiljnijeg stranog investiranja. S druge strane, Malezija, predstavljana kao zemlja spremna pomoći izgradnju autoputa, pritisnuta unutarnjim dugovima, uveliko smanjuje budžete namijenjene za projekte van svojih granica. Na kraju, dobrovoljno povlačenje tamošnjeg premijera imat će za posljedicu i odlazak iz piramide moći nekolicine njegovih saradnika, na čiju su podršku za izgradnju autoputa Sava - Jadran računali i mnogo ozbiljniji likovi od biznismena u farmerkama.

Tokom rata, grupa od Stranke demokratske akcije i Islamske zajednice odabranih mladih Bošnjaka, među kojima su bili i Šabanovići, imala je priliku ne samo otići u Maleziju već se tamo i školovati, sve uz garancije da ih se sprema za buduće liderstvo u BiH. Koliko su ta uvjeravanja bila ozbiljna, govore i iznenađenja nekih od "povratnika" time što ih u Sarajevu nisu čekali otvoreni kabineti za važne poslove i spremnost onih što nisu bili njihove sreće da im oslobode pozicije i presele se u redove poklonika i poslušnika. Pakleni plan, u kojem su kreatori naših života stvar postavljali na isti način na koji u "posao" ulaze lokalne varalice (bezobrazno uvjereni da druga strana boluje od manjka pameti), propast će, izgleda, u najvažnijoj fazi. Više skoro da ne postoji niti jedan razlog da se na Bosmal računa u izgradnji autoputa, u poslu što će onome ko ga dobije donijeti najvažniju ulogu u državi za narednih, najmanje, 20 godina, poslu kroz koji bi Bosnom ovladali oni koji su za svoje predstavnike izabrali dva slatkorječiva brata.

(http://www.bhdani.com/default.asp?kat=k ... tekst_rb=1)

3. Semir Osmanagić

Još jedan iz ergele Čengić Hasana.

Nakon što su mu amerikanci priprijetili da i ne sanja o pranju pokradenih ratnih milijardi kroz izgradnju auto-puta (projekat Bosmal pod 2. gore), Čengić se obreo u zagrljaju evropskih vlada. Novi partneri ga uzimaju u zaštitu i on izbacuje svog trećeg aduta iz ergele iznenađenja (ima ih još), u vidu "naučnika" iz oblasti turističkih posjeta svjetskim piramidama - Semira Osmanagića.

Nakon višegodišnjih priprema projekat je ovih dana krenuo, a novi moćni zaštitnici Čengić Hasana su se i sami uključili radi nadziranja projekta postavljajući predstavnika OSCE za direktora "fondacije za visočke piramide". Tom fondacijom upravlja savjetnik potpredsjednika SDA, Hurtić Zlatan. Projekat ima za cilj isprazniti što je više moguće lokalnih, opštinskih, kantonalnih i federalnih budžeta.
Svi koji drugacije misle i govore su ili budale ili lopovi.

sudeći po njihovom bossu čengi - samo se prave ludi,znaju dobro šta rade
zanimljivo: i prethodna tri lipicanera su našli veliku podršku u bh medijima... pardon, smeću . sve do jednom- danas...

kekec · Post by **kekec** » 21/01/2006 23:52

" Sta se to iza brda valja "

Fair Life · Post by **Fair Life** » 22/01/2006 00:54

kekec wrote:" Sta se to iza brda valja "

Za pocetak... pokusaj da se operu pokradene pare.

cernica · Post by **cernica** » 22/01/2006 03:07

ludost wrote:
a evo i kako se od zagovornika alternativnog znanja - koji hoce da mijenja istoriju - postaje prepotentni akademik koji ne dozvoljava da se ista mijenja i da mu se postavljaju bilo kakva pitanja:

Te hoce – te nece! Pa odluci se sta hoces reci: jeli hocu ili necu? Ali da ti kazem: HOCU! Stara I okostala shvatanja u mnogim naucnim disciplinama se vec mijenjaju, u sta spadaju I arheologija, geologija, praistorija… To je nezaustavljiv process, I sve se dokazuje priznatim sredstvima dokazivanja.

Do jucer se znalo samo za piramide u Egiptu I Americi, a danas ih ima I u Kini, Japanu (pod vodom)… Zasto ih ne bi bilo I u Evropi?

ludost wrote:
gubis zivce, cernice. samog sebe potkopavas. poceo si se furati na akademsko obrazovanje, a do nedavno si pljuvao po njemu.

Vec sam objasnio, protivnik sam starog I zatucanog akademskog sistema koji ne postavlja pitanja I ne trazi nove (ispravnije) odgovore.

ludost wrote:
…nije, bolan, narod toliko glup i neuk koliko se ti nadas.

Nije mi na kraj pameti da se nadam da je narod neuk. Nove generacije “probijaju led” I njima je u interesu da se narod obrazuje I prihvaca nove poglede.

ludost wrote:
mozda (narod) ne zna mnogo o arheologiji, ali zna jako dobro kad ga neko pocne vrijedjati i za nos vuci.

Pljacke, ponizavanja, uskracivanje osnovnih gradjanskih prava...to se, nazalost, desava vec stotinama godina u nasoj zemlji. Pouceni losim iskustvom, narod sumnja u sve zivo. Za mene je to dosta razumljivo ponasanje ali ga ne opravdavam. U toj opstoj sumnjicavosti ne vide stvari koje nisu usmjerene protiv njega, vec su za njegovu korist, za dobrobit zemlje, u interesu nauke…

Pravi wrote:
@cernica
sad sam se čuo s jaranom- ovo što je znanje objavio prosulo se sarajevskom čaršijom,nako baš, leglo. sjeba vas tip.

Sto covjek laze. Suplja je, jarane, to kod mene te “vecina je uz nas”. Poznat je u psihologiji jedan termin “skrivanje iza autoriteta”. To vam je npr. “u ime Boga, u ime drzave, u ime slobode, u ime radnicke klase, u ime naroda (vecine) ili sta mali blento cesto navodi “u ime nauke”. Pod “skrivanjem iza autoriteta” donose se zakoni, stvara se javno misljenje itd. Ti se kreces u tim krugovima “djecijim” gdje vlada misljenje i zakon “vecine”, odnosno coporski instinkti. Ti nisi ni sposoban da objektivno sagledavas situacije I svaki tvoj komentar naravno nije ispravan I nema vrijednost. Ja ih uzimam samo iz razloga da te provalim I da se zabavljamo.

senada wrote:
Nevjerovatno je da sve nas koji se suprotstavimo prevarama i lazima vezanim za "demokrate90"u ovom slucaju za njihov projekt tzv. piramida, zigosu nas kao drzavne neprijatelje.

I kod ove je losa interpretacija (a mozda cak I laze). I mi smo za drzavne promjene I nevjerujemo drzavnim institucijama, I zbog toga je Fondacija statutom pravilnika I definisana kao nevladina organizacija…

senada wrote: Svi koji drugacije misle i govore su ili budale ili lopovi.

…ali je, vidi se, sigurno da vi nas zigosete budalama ili lopovima

Moja zapazanja jesu da vas stav (negativan) jeste prouzrokovan na moguci sljedeci nacin:
1. usljed vjekovne torture nad (svojim) bosanskim narodom, iskustva I misljenja koja se generacijski I genetski prenose.
2. ne informisanost I ne obrazovanost
3. kao “konj sa oglavom” sa starim I okostalim shvatanjima punim predrasuda
4. licna sujeta (kod nekih)
5. E, ima vala I komsijske zavidnosti.

ludost wrote:
A ovo je demanti jednog od spomenutih arheologa, postavljen jucer popodne kao komentar na stranici http://www.bosnianpyramids.org:

I know nothing about any archeological expedition to Bosnia which I am named in this article as being involved. Please clarify. Prof Richard Royce.
Posted by Richard Royce, Dept Archeology, Sydney University on 2006-01-20 16:03:55

Na istoj stranici http://www.bosnianpyramids.org:

Ovako se šire dezinformacije. Ha.ha,ha
Posted by Richard Royce, Dept Archeology, Sydney University on 2006-01-21 21:13:14

pravimjernik · Post by **pravimjernik** » 22/01/2006 03:23

cernica wrote:Moja zapazanja jesu da vas stav (negativan) jeste prouzrokovan na moguci sljedeci nacin:
1. usljed vjekovne torture nad (svojim) bosanskim narodom, iskustva I misljenja koja se generacijski I genetski prenose.
2. ne informisanost I ne obrazovanost
3. kao “konj sa oglavom” sa starim I okostalim shvatanjima punim predrasuda
4. licna sujeta (kod nekih)
5. E, ima vala I komsijske zavidnosti.

pa ovaj ne zna ni odgovora pošteno smislit -ovo si me prepiso plagijatorčino nijedna (sa http://sarajevo-x.com/forum/viewtopic.p ... 158#690158):

pravimjernik wrote:
St.Germain wrote: samodestrukcije---> tacno...razloga napretek
ispranog smo ti mi mozga, a nije ni čudo- posljedica onih 600 godina pod tuđom čizmom.uvijek neko drugi razmišljao za nas. pa se razvio poluživotinjski mozak. samo su nagoni bitni. inteligencija je za takav mozak ruglo, nešto nenormalno. povišen ton, čak i kad ti govori "spašaavaaaaj seeee" smatra se nekulturnim, u stilu "ma daaaj kakvo je to ponašanje, čisti bezobrazluk".

jadni smo.

nema nam spasa.
Poslano: 21/01/2006 23:54

kekec · Post by **kekec** » 22/01/2006 03:23

cernica wrote: Do jucer se znalo samo za piramide u Egiptu I Americi, a danas ih ima I u Kini, Japanu (pod vodom)… Zasto ih ne bi bilo I u Evropi?

Negdje drugo u Evropi mozda, ali zasto bas u Visokom ?

pravimjernik · Post by **pravimjernik** » 22/01/2006 03:24

cernica wrote:
ludost wrote:
A ovo je demanti jednog od spomenutih arheologa, postavljen jucer popodne kao komentar na stranici http://www.bosnianpyramids.org:

I know nothing about any archeological expedition to Bosnia which I am named in this article as being involved. Please clarify. Prof Richard Royce.
Posted by Richard Royce, Dept Archeology, Sydney University on 2006-01-20 16:03:55
Na istoj stranici http://www.bosnianpyramids.org:
Ovako se šire dezinformacije. Ha.ha,ha
Posted by Richard Royce, Dept Archeology, Sydney University on 2006-01-21 21:13:14

haha pa ti nisi skonto da je to ustvari ludost vas navuko a jooj pući ću ..koja gomila glupana

pravimjernik · Post by **pravimjernik** » 22/01/2006 03:26

kekec wrote:
cernica wrote: Do jucer se znalo samo za piramide u Egiptu I Americi, a danas ih ima I u Kini, Japanu (pod vodom)… Zasto ih ne bi bilo I u Evropi?
Negdje drugo u Evropi mozda, ali zasto bas u Visokom ?

Pajt - Šabanovići - Osmanagić i mi konje za trku imamooooo hhhaahahaha

Bosanska piramida Sunca

#2651

#2652

#2653

#2654

#2655

#2656

#2657

#2658

#2659

#2660

#2661

#2662

#2663

#2664

#2665

#2666

#2667

#2668

#2669

#2670

#2671

#2672

#2673

#2674

#2675