Smrcak15 wrote:
Kojim stavom ako mi je unaprijed, kako tvoj koplega kaze, opravdano to uradio...? Samim tim, ja nisam ni imao mogucnost odluke.
nista nije unaprijed tebi uradio i tako te natjerao na nevjerstvo....Bog jedino zapise ono sto vidi da ce se desiti, to se zove sudbina , tj ono sto je BOg zapisao iz svog znanja da ce se desiti.
a On te nije natjerao na nevjerstvo. to je tvoj izbor i za tvoj ce ti izbor biti sudjeno na osnovu toga.
Da li si svjestan sta si upravo napisao....?
Iz ovog tvog "tumacenja" proizilazi da bog zapravo nije onaj koji odlucuje, nego postoji i nesto jos mocnije iznad njega, a sto postavlja nase sudbine koje onda bog zapisuje. Dakle, ispada da je i bog samo poslanik.... Cak i ako nije ovo slucaj, opet ispada da bog ne odlucuje nista o nama samima, nego to radimo mi.
Logicno pitanje koje se samo namece iz ovoga je - da li smo onda mi sami zapravo bogovi sebi samima...? Sta je onda uopste poenta "postojanja" boga? Da odluci hocemo li u raj ili pakao kad ovdje otegnemo papke...?
ne pricamo mi sad o periodu prije rodjenja, nego o prvim slucejevima gdje se dolazio u kontakt stvarima iz vjerovanja i nevjerovanja u Boga, pa u tom moment zapitas svoju dusu sta ti je draze, ako ti je milije bilo nevjerstvo od vjerovanja, onda Bog stavi zastor na srce covjeka...
Ne mozemo se ovako igrati...cas ovako, cas onako. Da li se po islamu svi radjamo sa spoznajom o bogu i vjerovanjem u njega? Nemoj da ti trazim tvoje postove u kojima ovo ovako eksplicitno tvrdis, a mislim da si cak postavljao i neke ajete o tome.
A ove "postavke" o dusi i sl....mislim...daj...
Sve sto mi jesmo i sto nas cini jeste nasa svijest. Nas um, koji oblikuje znanje steceno kroz zivot, a na to znanje u 100%-tnom kapacitetu utice iskljucivo nase okruzenje, sto prirodno, sto ljudsko. U tom procesu ucenja primamo ogromnu kolicinu raznoranih informacija o svemu i svacemu, ali stvarnu racionalnu svijest, sto znaci sposobnost razumijevanja primljenih informacija, pocinjemo sticati tek od neke 12 ili 13 godine, tj. s pocetkom puberteta. Do tada nam moze reci ko sta hoce i ubijediti nas u to (sto, naravno, nije rijetkost da se za razne stvari desava i tokom cijelog naseg zivota, jer mi cijeli zivot nesto ucimo primanjem novih informacija), ali tek nakon ovoga pocinjemo razumijevati i shvatati stvari, a onda u skladu s tim i donositi racionalne ili iracionalne odluke o tome na koji nacin cemo se odnositi prema tim informacijama i znanju, i kako cemo se ponasati prema tome.
stvar je to uma, kako se ti postavis prema BOgu tako ce ti i biti, da ti sam objektivno pridjes, pa cak i iskreno zamolis Boga da ti pokaze pravi put, ali ono bas iz srca, siguran sam da bi ti Bog otvorio put koji vodi prema njemu.
Bravo, majstore. Ja ti ovo govorim vec mjesecima. A iznad objasnih o cemu se tacno radi. SVE je stvar naseg uma, nacina na koji obradjujemo primljene informacije, i NASE licne odluke sta cemo s tim informacijama. Ti si, recimo, procitao Kur'an i u njemu nasao nesto za sta smatras da je istina, i ODLUCIO si da pocnes zivjeti u skladu s tim sto si procitao.
I ja sam procitao Kur'an (a i Bibliju), i u tome nisam nasao nista sto bi me povuklo da pocnem zivjeti na nacin kako je to tamo opisano i napisano. Naprosto jer mi sve ostale informacije i znanje koje sam primio do danas logicki ne dozvoljavaju prihvatanje tih prastarih napisa kao relevantnih i istinitih.
U oba slucaj, i u tvom i u mom, radi se o nasim licnim odlukama koje smo donijeli na osnovu istih ulaznih informacija. Ti si te informacije shvatio kao dokaze o postojanju boga (sto, naravno, nisu), ja kao svojevremeni ljudski pokusaj davanja odgovora na vjecito pitanje naseg postanka, i to je to.
42:13....Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.
Super. Ovime opet potvrdjujes da je sve stvar naseg uma. Ti si sebe ubijedio da si se obratio Allahu i da ti je on odgovorio, pri cemu si taj odgovor nasao u bilo cemu u cemu si htio da ga nadjes. Ja to ocito gledam malo racionalnije, i gotova stvar.