ZyzzSar wrote:
definitivno nije do para(kod vecine), sve dok nisi totalni kokuz, ali da li pomaze ako imas keša, naravno
nije ni do izgleda toliko, ali sigurno da pomaze ako izgledas fino, imas dobar stil oblacenja, ako si u formi, neka frizura
eh sad sto se šarma tice, to ima veze sa socijalnom inteligencijom, ali ne slazem se da si rodjen sa tim tj. ili ga imas ili nemas; ima hiljadu stvari na kojima se moze poraditi, da ne nabrajam sad eksplicitno(a mogao bih), iskustvo cini cuda
exampLe. je dosta utrefio sto je rekao
pa sad, može se poraditi na nekim stvarima, nije da ne može, al pitanje je: da li čovjek želi biti dosljedan sebi?
banalnog primjera radi, ja primjećujem da većina žena voli jak stisak ruke, čvrsto rukovanje..
ja, ipak, takvo rukovanje doživljavam - izraziću se grubo - kao krkanluk; ne volim kad mi neko jako stisne i počne tresti ruku.. eh sad, kad bih ja glumio da taj krkanluk volim i kad bih ga i sam primijenio, utisak koji ostavljam kod žena unaprijedio bih barem za trunku.. postoji tu, pored rukovanja, još sitnica glede kojih čovjek može glumiti, postajući tako trunku interesantniji u tuđim očima.. trunka po trunka - nabere se.. međutim, po meni se ne isplati radi nečije naklonosti glumiti da si nešto što nisi, ne vrijedi u potrazi za ljubavlju izgubiti sebe.. i s tim u vezi, moji stavovi su jasni i umirujući: ako me neko voli onakvog kakav jesam, super, ako ne, nema veze, ima života i mimo ljubavi.. ljudi koji misle drugačije i ne vide sreću van ljubavi mogu lako dospjeti u probleme.. ako ne dobiju ljubav, kliznuće prema depresiji.. ako dobiju ljubav, izgubiće, moguće, dobar dio sebe, svoje iskrenosti, svoje plemenitosti..
s obzirom na navedeno, ja pokušavam na ovakvim temama istaći ljepote samoće (nije, brate, smak svijeta ako ti ne ide u ljubavi) al, čini se, bez uspjeha
