Nurudin wrote:Ima više lažnih vodiča i učitelja na svijetu, nego što je zvijezda na nebu.(Šems Tabrizi)
Ovaj fenomen lažnih učitelja i vodiča se je naročito povećao pojavom interneta. Svaka šuša koja je nešto pročitala, malo se bavila duhovnošću, meditacijom ili čak nečim sasvim suprotnim je oboljela od sindroma "gurua" , pa bilo da je riječ o duhovnosti ili modi , svako odjednom želi biti guru nečega i želi sljedbenike (fejsbuk mu je čak i omogućio tu opciju).
Hajde što se ljudi zanesu, ponese ih trenutno stanje duha (i meni se to znalo dešavati) ali što je to takva masovna pojava da svi žele biti učitelji, još je čudnije što se odmah nađe tolika masa labilnih sljedbenika . Bilo da je riječ o nekakvom zgubidanu koji iščekujući materinu penziju iz dosade pregleda ogromni broj klipova o meditaciji na yt, pa onda odluči snimiti svoj video vođene meditacije ili o onima koji koriste ljudsku bolest i muku , bilo fizičku bilo psihičku, pa od njih sebi stvaraju bazu sljedbenika.
Nisam uopće ljubomoran, nego baš naprotiv, volio bih da se pojavi
ISTINITI učitelj i vodič , i odmah bih mu ponizno i sa užitkom sageo glavu...Međutim, od ovog mora interesdžija i umišljenih budala i još budalastijih "sljedbenika" , takav insan postaje crni mrav na crnom kamenu u crnoj noći.
Za takve lažne gurue hazreti Rumi je mahsuz napisao priču o mišu i kamili.
Ti tražiš nekog učitelja koji će potvrditi predstavu koju ti imaš o tome kakav učitelj treba biti, tj. potvrditi tvoju pamet. Međutim, da tvoja pamet nešto vrijedi, ti ne bi bio tu gdje jesi, tražeći učitelja. Njome možeš naći samo nekog ko je k'o i ti.
Rumijeve priče shvataš na hodžanskom nivou, koje je on i pisao tako da hodže odmah "skontaju" njihova "očita" značenja i ostave ga na miru.
Ima jedna priča o tome kad su dvojica prijatelja sjedili i goste im dođe, tražeći mudrost, jedan putnik, i to sa majicom na kojoj je bio lik nekog bradatog čovjeka. Nakon upoznavanja ga domaćin upita ko je to na majici, a on: "To je hazreti Šems, Rumijev učitelj".
-A gdje si našao njegov lik?
-Na internetu.
-Aha, pa ga stavio na majicu. A šta je tako posebno sa njima dvojicom?
-Kako to da pitate, a vi nekakvi mudraci? Rumi je opisao ljepotu Allahovog stvaranja i najdubljih istina prirode čovjeka, svijeta i Boga na način kako to niko nikad nije uspio, a Šems je bio njegov učitelj.
-Aha. A meni je, opet, najpoučnija ona njegova priča o potrebi za uzgajanjem tikve, iz razloga što, kad djeva želi imati snošaj sa magarcem, a poznato je koliki je magareći ud, treba probušenu tikvu nabiti na njegov ud i onda uživati u ostatku njegovog uda, jer bi joj cio ud poderao utrobu. Znaš tu priču? Jedna ima snošaj sa magarcem, a druga joj zavidi. Pa odluči i druga imati snošaj sa magarcem, ali je previdjela da je prva koristila izdubljenu tikvu, da ju je naticala na magarčev ud. Pa ovoj drugoj magarac podere utrobu i ona na mjestu umre. To je najbolja Rumijeva priča. Šta ti misliš o njoj?
-Mislim da ste vi bestidnici, sram da vas bude!
I gost naglavce izleti iz kuće.
A ona dvojica ostaše, dugo se smijući, da su se od njihovog smijeha tresli prozori na kući. Kasnije su, na sijelima, posjetu tog gosta prepričavali kao dobar vic.