Velika vojna analiza: Čime Sirija može uzvratiti - I DIO
Aljoša Dimitrijević
vrijeme objave: Srijeda - 28. 08. 2013 | 22:30
Vodeći se jučerašnjom izjavom Walid-a Moallem-a sirijskog ministra vanjskih poslova u kojoj je rekao da će Sirija sve iznenaditi u slučaju vrlo eventualne vojne agresije na tu zemlju, odlučio sam proučiti koje su opcije na stolu sirijskom vojnom vrhu.
Moguće opcije djelovanja sirijske protuzračne obrane
Prvo trebamo razmotriti koje snage stoje nasuprot sirijske vojske u ovom vrlo mogućem vojnom napadu zapadnih saveznika. Razmotrit ćemo takozvani prvi val koji bi obuhvatio samo napad uz pomoć vrlo preciznih raketa velikog dometa tipa tomahawk,a nikako ne bi uključivao napad uz pomoć vojnog zrakoplovstva,jer bi zbog vjerojatno vrlo jake protuzračne obrane sirijske vojske mogao prouzročiti obaranje određenog broja zapadnih aviona i gubitak pilota što nikako ne bi išlo u prilog ovim napadima koji će se ionako odvijati bez podrške zapadne javnosti.Napad vojnog zrakoplovstva je ostavljen za drugi val, dok ne dođe do neutralizacije sirijske protuzračne obrane.
Trenutno stanje sirijske protuzračne obrane je veoma upitno ili je to samo dio taktike da se pokaže kako izgleda problematično,a vidjeti ćemo i zašto.Sjetimo se samo neometanog bombardiranja vojnih instalacija od strane izraelskog ratnog zrakoplovstva u proteklim mjesecima. IAF(Israel aiforce) nije imao gubitaka u tim napadima,a sirijska strana koliko je poznatno nije uopće djelovala po izraelskim avionima. Prvi val krstarećim projektilima do kojeg će vjerojatno doći u narednim danima ima za jedan od zadataka provjeriti trenutno stanje sirijske protuzračne obrane.Sirijskom vojnom vrhu su na raspolaganju dvije opcije. Maksimalno žestok odgovor po nadolazećim tomahawk raketama ili apsolutno mirovanje protuzračne obrane.
Prva opcija bi uključivala obaranje velikog broja nadolazećih tomahawk raketa koje u ovisnosti od varijante i nisu teške mete za suvremene aparate PVO(protuzračne obrane)koje posjeduje Sirija jer se kreću podzvučnim brzinama.Jedino najnovije varijante tomahawk-a tipa block IV imaju smanjenu radarsku vidljivost i teže su za otkrivanje zemaljskim radarskim sistemima.
Obaranjem velikog broja zapadnih raketa sirijska PVO bi pokazala da je još uvijek veoma žilav protivnik,za određeni vremenski rok bi odgodila drugi val bombardiranja,smanjila bi moguću štetu po vojne instalacije koji bi mogle prouzročiti oborene krstareće rakete ,ali bi isto tako odala svoje položaje i taktiku.
U drugom valu napada koji sigurno slijedi,samo je pitanje vremenskog okvira, uz pomoć zapadnih aviona uništavanje ovakve razotkrivene sirijske PVO bi bilo znatno lakše. Jedan od primjera ovakvog djelovanja je i napad savezničke koalicije na iračku PVO za vrijeme Pustinjske oluje 1991. godine.Tada je iračka PVO odgovorila svim sredstvima po zapadnoj koaliciji i vrlo brzo je bila razotkrivena i uništena.
Iako ne možemo u potpunosti povući paralelu sa sirijskom vojskom jer je iračka PVO bila potpuno centralizirano komandirana iz jednog punkta, a i obučenost pripadnika sirijske vojske za razliku od Sadamove je na znatno većoj razini,trebali bi ovaj događaj imati na umu. Drugi zanimljiv događaj seže u vrijeme Yom Kippur rata 1973. godine između Sirije i Izraela kada su Izraelci potaknuti gubitkom velikog broja pilota i aviona djelovanjem sirijskih zemlja-zrak sustava čvrsto odlučili krenuti u razvoj bespilotnih letjelica i promjene taktike upotrabe svojih zračnih snaga.
U sljedećem velikom vojnom sukobu- Libanonskom ratu 1982. godine, Izraelci su upotrijebili svoje bespilotne letjelice u prvom valu koji je poslužio kao mamac na kog je sirijska PVO ispucala velik broj raketa i otkrila svoje položaje,odmah za prvim valom Izrael je uputio i drugi val. Drugi val su bili borbeni avioni koji su potpuno uništili sirijsku protuzračnu obranu, tijekom rata uništeno je svih 28 SAM(surface-to-air-missile) sirijskih lansera.Ova dva događaja svakako se moraju imati na umu ukoliko sirijska vojna komanda odluči djelovati prvom opcijom.
Druga opcija uključuje pomalo čudnu,krajnje neočekivanu,ali možda i dobitnu taktiku, potpuno mirovanje sirijske PVO. Što bi se izgubilo,a što dobilo ovom taktikom? Došlo bi do uništenja svih ciljeva koji bi bili gađani s tomahawk raketama. Ti ciljevi podrazumijevaju prije svega komandna mjesta,stacionarne radarske stanice,nepokretne dijelove protuzračne obrane,aerodrome,vojna skladišta i druge ciljeve sličnih obilježja. To bi bio značajan gubitak. Ovaj gubitak bi se isto tako desio i s prvom opcijom, ali uz znatno veći broj upotrijebljenih tomahawk raketa i uz veći vremenski rok.
Prva opcija bi uključivala povećan moral sirijske vojske zbog obaranja određenog broja tomahawk-a,a druga opcija bi bilo demoraliziranje sirijske vojske. Prva opcija bi uključivala održavanje na životu i upotrebu sirijskog vojnog zrakoplovstva koji bi pomagali trupe na terenu još neko vrijeme,ali samo neko vrijeme kada bi i aerodromi bili izbačeni iz stroja zbog premoći u broju krstarećih raketa koje bi bile ispaljene. Prva opcija bi podrazumijevala otkrivanje i uništenje ne samo stacionarnih već i mobilnih sistema PVO koje su od krucijalne važnosti za opstanak sirijske mogućnosti da se obrani od napadača iz zraka.
Druga opcija podrazumijeva uništavanje stacionarnih PVO sistema,ali i preživljavanje i pregrupiranje ogromnog dijela mobilnih PVO sustava. Druga opcija bi dala krajnje lažnu sliku o stanju sirijske PVO i zapadna koalicija bi vjerojatno prije vremena krenula u punom obimu u napad borbenim avionima na Siriju. Ovo bi dalo mogućnost mobilnim sistemima o čijim tipovima ću raspraviti u drugom dijelu teksta da zadaju veoma jak udarac po avionima NATO-a. Gubitak većeg broja pilota je jedino što može snažno podići pritisak zapadne javnosti na ovu agresiju i okonča je prije vremena. Za gubitak tomahawk raketa iz prve opcije niko neće mariti, ali za gubitak pilota iz druge opcije svakako da će zapadne vođe trpiti strahovit pritisak. Ako je sirijska vojska u stanju preživjeti velika razaranja i užasan pad morala prihvačajući drugu opciju,onda bi ova opcija možda mogla biti i dobitna.
Sabijena u kut Sirija može djelovati i prva
Sad treba razmotriti da li treba djelovati preventivno i udariti prvi i čime ako je to uopće izvodljivo. Mada zvuči krajnje nerealno ni ova opcija nije nemoguća. Treba samo povući još jednu paralelu iz prošlosti ,a to je djelovanje Izraela u Šestodnevnom ratu 1967. godine.Oni su znajući da se priprema veliki napad na Izrael od strane moćnijeg i brojnijeg protivnika pokrenuli preventivni napad prije svega na egipatsko ratno zrakoplovstvo i u prvom danu ga gotovo uništili. Hipotetičkim potapanjem npr. dva američka broda klase Arleigh Burke i pogibijom nekoliko stotina američkih mornara ili bi se rat rasplamsao ili bi bio obustavljen ,uslijed pritiska javnosti.
Rat će se svejedno rasplamsati i SAD se neće smiriti dok potpuno ne uništi Siriju u ovakvom obliku u kojem je poznajemo. Stoga ako bi Sirija i poduzela ovakav očajnički preventivni napad to i ne bi bio glup potez znajući kakva je sudbina čeka. Napad je najbolja obrana.Sada da vidimo da li je takav napad moguće izvesti.
Trenutno stanje zapadnih snaga za prvi udar sastoji se prije svega od američkih udarnih snaga koje sačinjavaju četiri broda klase Arleigh Burke sa imenima USS Ramage (DDG-61), USS Mahan (DDG-72), USS Gravely (DDG-107) i USS Barry (DDG-52). Ova klasa razarača predstavlja apsolutni vrhunac vojne brodogradnje i tehnologije ne računajući najnoviju nadolazeću klasu brodova američke mornarice Zumwalt. Arleigh Burke klasa posjeduje univerzalne vertikalne sisteme MK-41 za ispaljivanje raznih tipova raketa. U zavisnosti od stupnja modernizacije same ove klase broj saćastih ćelija u koje staju rakete se kreće od 90 kod Arleigh Burke Flight. I dok kod novijih Flight II, Flight II A i Flight III broj mjesta za rakete je čak 96.
Unutar ovih kontejnera su prisutni različiti tipovi raketa,prije svega rakete za gadjanje zračnih ciljeva i rakete tipa tomhawk. Brodovi ove klase posjeduju Aegis sisteme protu-raketne obrane za što se koriste rakete SM-3 ,a rakete SM-2 se koriste za gađanje ciljeva u zraku. Pretpostavka je da je polovina mjesta u ovim kontenerima rezervirana za ove tipove raketa, dakle oko 45 mjesta po jednom brodu .Druga polovina je rezervirana za tomahawk rakete ili po američkoj terminologiji Tomahawk Land Attack Missile (TLAM).
U lanserima MK-41 prisutan je i određen broj protu-brodskih raketa harpoon, ali veoma mali broj. Ova četiri američka broda prati i jedna podmornica za sada nepoznate klase. U zavisnosti od klase, američke podmornice mogu nositi u rasponu od oko 12 pa do čak 154 krstareće rakete. Podmornice klase Seawolf,Virginia i Los Angeles prije svega služe za protu-podmorničku borbu,a sekundarna uloga im je napad i krstarećim raketama kojih nose oko 12. Ako je u pitanju konvertirana Ohio klasa koja je konverzijom prenamijenjena da nosi čak 154 tomhawk rakete ,a čija je primarna uloga bila nošenje balističkih projektila Trident sa nuklearnim bojevim glavama, onda se radi o velikoj vatrenoj moći u mogućem prvom napadu.
U ovom tekstu neću analizirati francuske i britanske snage jer one posjeduju jednake ili manje kapacitete od američkih, stoga ako su Sirijci u stanju naštetiti trenutno stacioniranoj američkoj pomorskoj formaciji onda će biti u stanju to isto uraditi kako britanskim tako i francuskim trupama. Zapadni brodovi tijekom prvog vala napada će biti na sigurnoj udaljenosti od Sirijske obale. Domet tomahawk raketa je u zavisnosti od varijante od 1300km do preko 2000km stoga će i brodovi biti stacionirani na toj nekoj srednjoj udaljenosti od oko 1500km od Sirijske obale.
Arleigh Burke razarač nosi u prosjeku oko 45 krstarećih projektila tomahawk Konvertirana Ohio klasa imena USS Florida nosi i do 154 tomahawk raketa
Koji rod sirijske vojske bi bio u stanju izvesti preventivni vojni napad na tolikoj udaljenosti od matičnog kopna? To su prije svega mornarica i avijacija.
Preventivni napad mornaričkim snagama:
Američki brodovi klase Arleigh Burke su prije svega namijenjeni protu-raketnoj borbi i ispaljivanju TLAM projektila. Oni nisu namijenjeni za borbu protiv brzih i malih sirijskih plovila. Američka vojska je zato ponovo prenaoružavala svoje velike brodove koji su stacionirani u perzijskom zaljevu sistemima koji se mogu suprostaviti iranskim brzim, malim motornim čamcima. Da vidimo koja plovila posjeduje sirijska mornarica,a koja bi mogla izvršiti ovaj preventivni napad.
Sirijska mornarica ne posjeduje podmornice u svom arsenalu koji bi mogle biti važan faktor odvraćanja svakom protivniku u potencijalnom napadu. Dvije starije sovjetske fregate klase Petya ne igraju nikakvu ulogu i njihovo bi korištenje bilo čisto samoubojstvo. Brzi i mali rakteni brodovi klase Osa II i Tir II bi mogli predstavljati veliku opasnost po kapitalne američke ratne brodove kakvi su Arleigh Burke.
Pretpostavka je da sirijska ratna mornarica u svom arsenalu ima 12 Osa II brzih raketnih brodova od kojih su većina u stanju borbene gotovosti.
OSA II raketni brodovi u jednoj od sirijskih luka
Ovi raketni čamci posjeduju po četiri rakete tipa P-15 Termit sa dometom rakete od oko 80 kilometara. Koliko su ove rakete opasne pokazuje i djelovanje ove rakete u prošlosti. Prvo potapanje od strane ove rakete bilo je izraelskog razarača Eliat 1967. godine koga je potopila egipatska mornarica sa udaljenosti od 31km. Ova raketa je upotrijebljena i u indijsko-pakistanskom ratu 1971. godine kada je potopila veći broj pakistanskih brodova. Da li ovi čamci u jednom grupnom napadu na grupu američkih brodova imaju šanse? Imaju, ali ekstremno malu šansu jer su ove rakete poprilično zastarjele, profil leta im je veoma visok od 100 do 300 metara iznad površine mora i predstavljaju prilično laku metu za Aegis odbrambeni sistem Arleigh Burke razarača.
Druga opcija je upotreba znatno modernijih i manjih brodova ili raketnih čamaca tipa Tir II.Ovi brodovi su izvorno iranske proizvodnje,mada neki govore da su izvorno napravljeni u Sjevernoj Koreji, ali su po licenci pravljeni u Siriji i to šest komada. Svih šest su operativni i spremni za djelovanje. Prednost ovih plovila je smanjena radarska vidljivost,velika brzina,ali također imaju i ograničen krug djelovanja. Opremljeni su s po dvije kineske protu-brodske rakete c-802.Ove rakete su superiorne u poređenju s Termit raketama koje nose Osa-II. Imaju ekstremno nizak profil leta u prilazu brodu samo 3 do 5 metara, sa dometom od oko 120km pa čak i dosta više u zavisnosti od verzije rakete. Ako išta u sirijskoj mornarici danas ima šanse potopiti ili pogoditi američke brodove onda je to Tir II.
Tir II ispaljuje raketu c-802
Koliko je opasna raketa c-802 svjedoči i pogađanje izraelskog broda za vrijeme Drugog libanonskog rata 2006 ovom raketom od strane Hezbollaha.
Izraelski brod pogođen raketom c-802 2006. godine
Preventivni napad avijacijom:
Drugi rod sirijske vojske koji može izvršiti preventivni napad je avijacija. Trenutno stanje u ovom rodu vojske je najblaže rečeno nepoznato. Nakon dugih borbi s pobunjenicima na terenu ovaj rod vojske je pretrpio određene gubitke kako u pogledu tehnike tako i u pogledu infrastrukture, aerodroma, skladišta i drugih objekata,mada je najvjerojatnije glavnina snaga ostala netaknuta i spremna suprostaviti se potencijalnom neprijatelju. Djelovanje sirijskog zrakoplovstva po američkoj mornarici je moguće samo prije američkog napada ili odmah nakon što napad počne,dok je još na životu aerodromska infrastrukura. Najmoderniji sirijski avion još uvijek nije dostavljen sirijskom ratnom zrakoplovstvu mig-29 m/m2 i to 24 komada, stoga će se, odluči li izvršiti ovaj napad, Sirija morati osloniti na one avione koje trenutno ima i koji imaju sposobnost nošenja protu-brodskih raketa koje su u arsenalu sirijskog ratnog zrakoplovstva.
Najlakše je pregled mogućnosti napraviti pogledom na protu-brodske rakete koje posjeduje Sirija. Prva od raketa je Kh-29, iako ova raketa nije prvenstveno namijenjena djelovanju protiv morskih površinskih ciljeva može biti upotrijebljena i za taj posao. Domet ove rakete je do dvadesetak kilometara u najnovijim verzijama što je ekstremno malo i svaki napad ovim oružjem na američki brod klase Arleigh Burke je vjerovatno čisto samoubojstvo pilota. Stoga možemo reći da napad ovom raketom treba odbaciti. Druga,a ujedno i posljednja raketa koja ulazi u krug za upotrebu je raketa kh-31A.
Sirija je primila isporuku od 87 ovih raketa iz Rusije 2010-te godine zajedno sa 15 komada su-24MK moderniziranim bombarderima koji nose ove rakete. Kh-31A protu-brodska verzija ove rakete ima domet do 50 kilometara i kreće se brzinom do čak 3.5 maha u završnoj putanji leta. Ako bi se avioni su-24MK u niskom profilu leta na samo par metara iznad površine mora uspjeli približiti na 50tak kilometara od američkih brodova i ispaliti raketu Kh-31A pogodak ovih raketa po ciljevima bi bio gotovo siguran. Da to i nije nemoguće svjedoči događaj od 9. listopada 2000. godine kada je ruski su-24 neprimjećen preletio američki nosač aviona US Kitty Hawk. Ako itko i išta može nanijeti preventivni udar američkoj mornarici ,a u arsenalu je sirijskog ratnog zrakoplovstva to je avion promjenljive geometrije krila su-24MK i raketa KH-31A.
http://www.advance.hr/ad/im/aktnews/sli ... 8436_e.jpg
Vojni zrakoplov Su-24Raketa Kh-31A
Oružje se pravi i kupuje, ma kako ovo zvučalo, da bi se upotrijebilo,ako neće sad, pobrojano oružje preventivnog udara sirijske vojske neće nikad ni djelovati.
Koliko su protu-brodske rakete ispaljene s aviona ubojite svjedoči i snimak potapanja engleskog broda HMS Sheffield u Falkland-skom ratu od strane argentinske avijacije uz pomoć rakete Exocet :
http://www.youtube.com/watch?feature=pl ... UZu8bvxJs4
U drugom dijelu teksta biće predstavljeni sirijski kapaciteti protu-zračne obrane i sistemi raketne zaštite obale od strane mornaričkih snaga neprijatelja.
Aljoša Dimitrijević
advance.hr
