zomri wrote: ↑31/05/2022 14:00
Reci ti nama omarko jel valja sta nova simonova serija sa bawlmore settingom?
osobno mi je zadnja na listi simonovih djela s tim da the plot against america nisam gledala. nejasna mi je poenta i cilj ovako izvedene serije. nikad vise drzanja za ruku i telegrafiranja nisam vijela u nekoj simonovoj seriji. network tv level. flesbekovi, crtanje, ne u narednim epizodama no u istoj.
i pored svih tih silnih skela, cisto sumnjam da su ljudi uopce bili u stanju nazrijeti konstrukciju ispod do 4-5 epizode. sest epizoda nije ni bilzu dovoljno.
tek sam je sinoc zavrslila tako da nisam jos citala sta kaze publika, ali uopce se ne bih iznenadila da su ljudi digli ruke i odustali. ja nemam problem sa njegovim nabacivanjem likova i radnje, pratila sam bez problema, samo me nije bilo narocito briga. takodjer sam primjetila nekarakteristicnu razinu speechifying. bozmeprosti, k'o da (bolje napisanog) sorkina gledam. simonovi (& co) likovi su uvijek imali odlicne govore i mudre stvari za reci, ali je to uvijek bilo autenticno, iz lika. ovo sad, deklamacije. i po prvi put imam debele primjedbe na kasting. john bernthal mi je bio prenapadan i iritantan. akcenat se cini prilicno dobar, ali su mu svi ostali izbori bljh. drugi iritant mi je bila advokatica. cijelo vrijeme gledam glumicu kako glumata da glumi. tava. s takvim vidjenjem dva glavna lika, dobro sam i izdrzala. i delaney williams mi je bio slab.
nisam ocekivala nikakvu zicu, to su glupa poredjenja, samo malo vise koherentnosti.
u neku ruku, mozda i razumijem. covjek je proveo karijeru crtajuci posljedice war on drugs i ukazujuci na institucionalne propasti, mozda ne zeli traciti svoje vrijeme ponavljanjem. ova istinita prica je narativno kulminacija svih njegovih prijasnijh radova, mozda mu je bilo ocito. pogledacu seriju jos jednom da uporedim utiske, ali da cu joj se vracati kao nekim njegovim drugim, nea sanse.
