ministarstvo g. Čedomira Lukića je leglo kriminala, korupcije, nerada...hoće li iko pokušati zaustaviti ovog čovjeka koji je možda najdugovječniji ministar u BIH, sin će mu postati pomoćnik ministra, a već je davno uhljebio kćer od svastike gđu Amelu Petrinić kao pomoćnika ministra, ovaj čovjek i kada ode preko pomoćnika ministra kontrolisat će pojedine sektore u Ministarstvu?
Piše: Teufik Hadžiahmetović, thebosniatimes.ba
Danas je sigurno trenutak za kvalitetan pomak ka Evropi u izradi zakonske regulative, posebno one koja se odnosi na prostor i građenje i koja omogućuje brži i kvalitetniji razvoj i daljnje demokratske procese kao i smanjenje već značajno prisutne korupcije omogućene dosadašnjim zakonskim rješenjima.
Prijedlogom novog zakona napravljeni su ogromni pomaci u nekim oblastima kao što su forma, jednostavnost, efikasnost i slično ali svi oni koji se odnose na kvalitet rada, afirmaciju, profesionalnost, uvjete za povećanje zaposlenosti, su zanemareni. Pa se stoga postavlja pitanje zbog čega i da li zbog činjenice što ćemo ovaj zakon ako bude usvojen morati vrlo brzo mijenjati ako iskreno želimo ići ka Evropi!
U njemu su ekstremno naglašeni uslovi za monopolom u prostoru. Nigdje u svijetu, pa čak i u najvećoj eri komunizma, niko nije imao ekskluzivno pravo na izradu planova višeg i nižeg reda kao što se to ovdje daje pravo Zavodu za prostorno uređenje i planiranje Kantona Sarajevo.
Treba biti svjestan i znati da Zavod nije radio planove nastajanja i razvoja Grada Sarajeva kao što su: Baščaršija, Opština Centar, Novo Sarajevo, Čengić Vila, Otoka, Alipašino polje, Dobrinja itd.
Te planove izradile su firme u sklopu svojih svakodnevnih aktivnosti. Izrada plana, odnosno njegova koncepcija; arhitektonsko – urbanističko rješenje sublimira veliku kreativnost i znanje i zbog toga je, ako pogledamo samo preko ograde, prema Zapadu, predmet svakodnevnih natječaja i istraživanja. Nažalost, kod nas se izrada plana pretvorila u ispunjenje papira nerazumljivim linijama usklađenim samo sa pojedinačnim interesima „vlasnika“ parcela i „loših“ investitora.
Danas kod nas niko ne zna, a i ne može reći: grad će izgledati tako i tako.
Naprotiv, ni jedan se plan ne provodi onako kako se usvojio! Sve je prešlo u sferu korekcije plana koja svaki dan rezultira nekim rješenjima za koja niko ne zna i za koja niko ne odgovara. Sve je to urađeno pod okriljem Zavoda za prostorno planiranje, a sada mu se zakonski daje osnov jedinog prava i isključivost nosioca izrade plana (poglavlje III- planski dokumenti).
Izgleda nevjerovatno da se u vrijeme velike nezaposlenosti mladih stručnih i sposobnih kadrova želi novac poreskih obveznika ili kako se kaže, budžet, uzeti sebi. Pa recimo i da je to neko greškom predložio, nije moguće realizirati izradu svih planova u jednoj firmi pa makar bila i kantonalna. Zamislite samo koliko inžinjera treba primiti da bi se povećala efikasnost. Međutim, poznata je činjenica kako se kadrovi u kantonalnim institucijama primaju i koji se sve problemi u tim procesima pojavljuju. Kvalitet i znanje je na zadnjem mjestu.
Najozbiljnije zabrinjava činjenica da se nije otišlo vani i napravila analiza zakonske regulacije u nekoliko evropskih gradova koja bi značajno i sigurno argumentovano pomjerila našu sredinu prema razvoju. Kanton Sarajevo bi trebao biti prvi u svemu pa i u Zakonu o prostornom uređenju i građenju koji bi omogućio značajan dolazak ozbiljnih stranih investicija i koji bi afirmirao Grad Sarajevo kao evropski grad.
Danas a i sutra po predloženom zakonu naši planovi će sadržavati gabarite novih objekata koji su samo i jedino zahtjev budućih investitora, odnosno novih kvazi vlasnika zemljišta stečenog privatizacijom poznatih i velikih privrednih firmi u Gradu Sarajevu, odnosno u Bosni i Hercegovni.
Ne bih želio biti maliciozan ali činjenica da je na prijedlogu plana radio ministar gospodin Čedo Lukić, koji tačno zna šta radi i koji ima veliko iskustvo kako u struci tako i u manipulaciji, ozbiljno cijeli postupak i prijedlog dovodi u sumnju.
Zašto? Vrlo jednostavno, Čedo ima dva sina. Partija je širokogrudna prema svojim članovima. Kada znate da je Dževad Kadribegović, arhitetka, kao direktor jednog od javnih preduzeća imao najveću plaću od svih direktora javnih preduzeća, a da je Čedo kao ministar bio zadužen za nadzor i rad tog preduzeća i da ništa nije poduzimao jer je u tu firmu zaposlio jednog sina.
Šta se događa danas u vrijeme rasprave o prijedlogu novog Zakona o prostornom uređenju: Čedo svog drugog sina „arhitektu“ prebacuje iz projektantske firme IPS-a na mjesto pomoćnika direktora Kantonalnog zavoda za prostorno planiranje. Šta se u stvari događa: u Zavodu se aktivira mjesto pomoćnika direktora koje je već najmanje šesnaest godina nepopunjeno, jer se utvrdilo nepotrebnim. Drugo, sve nadležnosti koje se daju Zavodu postaju ustvari lična svojina sa pravom raspolaganja. Ostvaruje se ustvari san planetarne korupcije i dugoročno rješava kadrovska problematika, jer, Bože moj, i sadašnji direktor će jednom otići i logično je da ga zamijeni pomoćnik pogotovo ako je nacionalno potreban da bi popunio kadrovsku politiku.
Zaista tužno, prosto ne mogu da vjerujem da će jedan tako značajan Zakon pasti u ruke takvih mešetara i intriga.
Natuknice:
Kad su kolege u IPS-i vidjeli i čuli šta se sprema arhitektu sinu Čede ostali su otvorenih očiju i ušiju u čudu.
Recimo da je stvar partije i Agencije za korupciju ili bolje reći Tužilaštva rad i okvir ČedeLukića ali ne imati želju upoznati se sa osnovama planiranja ako ne evropskih gradova onda u krajnjoj nuždi i da niko ne zna Istanbula.
Molim Skupštinu Kantona pomozite mladim i sposobnim ljudima i povedite nas u Evropu. Budimo ono što je Sarajevo uvijek bilo. Rješite nas neznalica i kriminalaca.
