kockakockica wrote:
Jednostavno izmisle nesto, jer to je ta igra koju oni igraju. Da im das 100% vlasti u entitetu Federacija oni ne bi bili zadovoljni. Stranka SDA je APSOLUTNO SVE uradila da se osjecaju komotno nakon zadnjih izbora, a oni su bez prestanka zajedno sa Dodikom rovarili protiv Bosnjaka i BiH. Oni jednostavno mrze (debela vecina) Bosnjake i nasu drzavu.
Ja bih se nakon svega ovoga sto se desavalo ozbiljno upitao je li sa mnom sve u redu ako bi i dalje vjerovao u ono sto oni pisu ili kazu.
Lukavi Latin nije samo ofucana fraza

Tekst je sasvim solidan gledajući iz uske vizure nekog bošnjačkog nacionaliste u razvoju.
Međutim, imas svojih manjkavosti. Neupućen promatrač bi rekao da se ovdje radi o jednoj benevolentnoj i iskrenoj domovinskoj partiji koja se potrudila da se jedan manje brojan narod osjeća komotno nakon izbora. Ali oni to neće jer jednostavno mrze (debela većina) narod kojeg predstavlja ta benevolentna stranka i država koju zajednički tvore. I to je to.
Ja bih to iz vizure hrvatskog naciuonaliste u razvoju pokušao drugačije definirati: Bošnjačka nacionalna politika je vremenom uvidjela da eće uspjeti u tako doglednoj budućnosti ostvariti svoju viziju o ''100% BiH'' i konačno je shvatila da treba provoditi realniju i izgledniju politiku tipa- daj što daš.
Konkretno, u postdaytonsko vrijeme se ušlo s vizijom postupnog pretvaranja državu u jednu cjelinu, postupnim slabljenjem uloge entiteta i premještanjem moći političkog odlučivanja na državnu razinu. Međutim, poslije početnih uspjeha proces se sve više usporavao i danas je praktički na nuli. Sviđalo nam se to ili ne, ali RS je realnost koja postoji i koja je po svemu sudeći realnost koja će postojati i dalje, i što je paradoksalno - s daleko više harmoniziranim unutarnjim političkim odnosima naspram federacije.
Normalno da dolazi do resetiranja bošnjačke politike, dotadašnji politički koncept se stavlja u drugi plan, i ona se okreće za 180 stupnjeva preusmjeravajući taj integracijski proces u Federaciju. Dobrobiti bi bile višestruke: od ''sigurnih'' leđa, a vremenom i zauzimanja 2/3 političkih poluga na državnoj razini, čime bi dodatno ojačali svoj položaj u ''obračunu'' s drugom naconalnom politikom.
I onda dolazimo do gornje definicije da netko nekoga jednostavno mrzi .
U vremenu kada su sve bošnjačke političke stranke (od onih najrigidnijih, preko onih što se nazivaju ''socijaldemokratskim i ljevičarskim'', pa sve do onih što se nazivaju ''narodnim'') izdašno potpomognute svojim senzacionalističkim, petparačkim, tipa ''Zvezdana prašina'' medijima, upregnute u dehumanizaciju ne samo hrvatske politike u BiH, već se može govoriti i o stigmatizaciji čitavog jednog kolektiviteta smišljajući mu kojekakve nove definicije i stereotipe njegovog ponašanja. Normalno, takav proces ne može proći bez posljedica. Pa samo pogledajte što se u medijima radi, kako se postavljaju bombastični naslovi koji nemaju veze s tekstom, manipulira s izjavama političara, potiču nacionalističke strasti..... ovako nešto nije bilo ni 1991. Normalno da takve stvari zahtijevaju identičan odgovor i političku borbu svim mogućim dostupnim sredstvima, od lobiranja pa do pridobijanja saveznika.
Ova natezanje oko izbornog zakona, samo je jedan djelić sukoba ova dva politička koncepta.
Veoma turbulentna politička vremena sukoba dvaju nacionalnih političkih koncepta, koje ja ne bih baš svodio na opskurne dijagnoze tipa: oni nas jednostavno mrze.